En-Nisa

I udate žene – tj. žene koje imaju muževe. Ove riječi povezuju se s početkom prethodnog ajeta ''zabranjuju vam se'', tj. nije dozvoljen brak sa ženom koja ima muža; osim onih koje su u vašoj vlasti. – Misli se, prema najpoznatijeme mišljenju, na zarobljenice. Ovo je ''spojeno izuzimanje'', tj. žena nevjernica koja ima muža, kad bude zarobljena, dopuštena je onome ko je zarobi od muslimana, tj. da s njom spolno opći. Povod objave ovoga jeste slučaj kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao vojsku u Evtās koja je zarobila zarobljenice neprijatelja čiji su muževi bili idolopoklonci, pa su muslimani smatrali da su grješni ako s njima budu imali odnose. Tada je objavljen ovaj ajet koji to dopušta. Mišljenje imam-i Malika je da zarobljeništvo poništava brak, svejedno da li je u pitanju zarobljeništvo muža i žene, zajedno, koji su nevjernici, ili zarobljeništvo jednoga od njih dvoje. Ibnu'l-Mevaz kaže da zarobljeništvo ne poništava brak. To su vam Allahovi propisi; - tj. Allah vam propisuje propis o zabrani onoga što vam je zabranjeno; a dozvoljene su vam ostale – tj. dozvoljen vam je brak sa svim ženama osim sa onima koje su vam zabranjene. Dakle, Allah vam zabranjuje one žene koje je naveo, a dozvoljava vam ostale; ako želite da im vjenčane darove date i da se s njima oženite, a ne da blud činite. – tj. bez zinaluka; riječ sefah ovdje znači: blud, zinaluk. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. – Ibn Abbas i drugi mufessiri kažu da riječi ''s kojima ste imali bračne odnose'' obavezuju na davanje naknade, tj. cjelokupnog vjenčanog dara. Veli se da se ove riječi odnose na mut'a (privremeni brak), što je brak do određenoga roka i bez ikakvog međusobnog nasljeđivanja. Ova vrsta braka u početku islama bila je dozvoljena, pa je onda objavljen ovaj ajet u kome se naređuje davanje vjenčanog dara prilikom sklapanja takvog braka, a potom je ova vrsta braka zabranjena, prema mišljenju većine učenjaka. Prema ovome, proizlazi da je ovaj ajet derogiran vjerodostojnom predajom o zabrani sklapanja privremenog braka. A veli se da ga je derogirao ajet o nasljedstvu jer u privremenom braku nema međusobnog nasljeđivanja. Također se veli da ga je derogirao ajet: Oni koji svoja stidna mjesta čuvaju (el-Mu'minun, 5). Od Ibn Abbasa se prenosi mišljenje da je on privremeni brak dozvolio, a onda je, kako se prenosi, odustao od toga. I nije vam grjehota ako se s njima nagodite poslije određenog vjenčanog dara. – Onaj ko kaže da se prethodni dio ajeta odnosi na mehrove žena, onda ovo znači da je dozvoljeno da se oni nagađaju u pogledu vjenčanog dara ženama ili da ga odgode nakon što se on odredi. A onaj ko kaže da se prethodni dio ajeta odnosi na privremeni brak, onda ovo znači dozvolu da se oni nagađaju o povećanju trajanja privremenog braka i povećanju naknade. Zaista Allah sva zna i mudar je.

A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi sa slobodnom vjernicom, eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice – Dozvoljeno je, dakle, čovjeku oženiti se sa robinjom ako nije dovoljno imućan da se oženi sa slobodnom vjernicom. Riječ tavl ovdje znači bogatstvo, imetak, a pod riječju el-muhsanāt misli se na slobodne žene, koje nisu zarobljenice. Prema mišljenju imam-i Malika i većine ashaba, slobodnom čovjeku nije dozvoljeno da se oženi sa robinjom osim pod dva uvjeta: a) da nije dovoljno imućan pa ne može naći slobodnu ženu za udaju i b) zbog straha od bluda, zbog riječi u nastavku ajeta: To je za onoga od vas koji se boji razvrata. Ibnu'l-Kasim dozvoljava ženidbu sa robinjama i bez ova dva uvjeta, prema mišljenju da se indikacija koju iskaz sadrži (delilu'l-hitab) ne uzima u obzir. Učenjaci se slažu da je islam robinje uvjet da se ona vjenča zbog riječi: robinje vaše, vjernice, s tim da učenjaci Iraka to ne uvjetuju; a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše – tj. Njemu su poznate nutrine stvari, a vama samo vanjština stvari, pa ako robinja ima vidljivo vjerovanje, onda je brak sa njom ispravan, a znanje njezine nutrine poznato je Uzvišenom Allahu; ta vi ste jedni od drugih. – tj. vaše robinje su od vas. Ovo je pobuđivanje interesa na brak sa robinjom jer su neki Arabljani to prezirali. I ženite se s njima s dopuštenjem vlasnika njihovih – tj. sa dozvolom onih koji njima upravljaju; i podajte im vjenčane darove njihove – Ovo podrazumijeva da one imaju veće pravo na vjenčane darove od njihovih vlasnika, što je mišljenje imam-i Malika; kako je uobičajeno – tj. prema zakonu kako ga nalaže običaj; kada su čedne i kada javno ne čine blud – čestite žene i žene koje ne bludniče; i kada tajno ne žive s ljubavnicima. – Riječ ahdan je množina riječi hidnun, koja znači: prijatelj. Naime, žene u doba paganstva imale su prijetelje ljubavnike s kojima bi posebno bludničile, a neke od njih nisu ''otklanjale sa sebe ruku onoga ko je dodirne''. A ako one budu udane, pa počine blud, neka se kazne polovinom kazne propisane za žene! – To znači da robinji koja počini blud, nakon što je bila udana, slijedi pola kazne za udatu ženu koja je slobodna. Slobodna žena bičuje se sa stotinu, a robinja sa pedeset udaraca. Pod razvratom (fahiše) se ovdje misli na blud, a pod riječju muhsanat (žene) misli se na slobodne žene. Kazna koja se spominje jeste kazna za robinju koja počini blud nakon što je bila udata. Kazna za neudatu ustanovljena je sunnetom, koja je slična kazni za udatu ženu. Ovo je shodno kiraetu prema kojem se uči uhsinne, a čita se i ahsenne u značenju: ako prime islam, a veli se: ako su udane. To je za onoga od vas koji se boji razvrata; - aluzija na ženidbu sa robinjom, tj. taj čin dozvoljava se samo onome ko se boji za sebe da će počiniti blud, a ne i onome ko vlada sobom; a da se uzdržite – bolje vam je – Pod uzdržavanjem se misli na ne stupanje u brak sa robinjom, čime se preporučuje da se on izbjegne zbog toga što takav brak vodi tome da se dijete učini robom; Allah prašta i samilostan je.

Allah želi da vam objasni i da vas uputi putovima onih prije vas – tj. da vas uputi putovima onih prije vas od vjerovjesnika i dobri ljudi kako bi se za njima poveli; i da vam primi pokajanje. A Allah sve zna i mudar je.

I udate žene, osim onih koje zarobite, što vam je propis Allahov! A ostalo vam je dozvoljeno da želite, vašom imovinom da se njima oženite, a ne da blud činite! A ženama vašim s kojima imate bračne odnose, dajte vjenčane darove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite! Allah doista sve dobro zna i mudar je!

Komentar ajeta:

"I udate žene, osim onih koje zarobite", tj. zabranjene su vam i strankinje nearapke koje su kreposne, tj. udate, osim robinja, odnosno onih koje su vam pripale u posjed kao zarobljenice, koje su vam dopuštene nakon što prođe zakonski rok čekanja, o čemu se govori u ovim ajetima. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kaže: /679/ - Dobili smo zarobljenice iz Evtasa koje su imale muževe, pa nam je smetalo da s njima imamo odnos pošto su imale muževe. Upitali smo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je objavljen slijedeći ajet:

"I udate žene, osim onih koje zarobite", čime nam je dozvoljen odnos s njima! Ovako prenose Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže, a to prenosi i Muslim u svom Sahihu.

Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je objavljen povodom zarobljenica na Hajberu, a sličan hadis navodi i Ebu-Seid. Međutim, jedna grupa pripadnika Selefa navodi da je "prodaja robinje njeno puštanje" (talak), a Ibn-Mesud kaže: "Ako se robinja koja ima muža proda, njen gospodar ima najveće pravo na nju!" Od Ibn-Abbasa navodi se: "Njena je prodaja njeno puštanje!" Tako kažu i Ubejje ibn Ka'b i Džabir ibn Abdullah. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Šest je vrsta puštanja robinje: njena prodaja, oslobađanje, poklanjanje, oslobađanje krivice, te puštanje od muža je, također, njeno puštanje."

Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Musejjeba, koji u vezi s riječima Allaha Uzvišenog:

"i udate žene" kaže: "Allah je zabranio brak sa ženama koje imaju muževe izuzev onih koje su zarobljenice, jer prodaja je njihovo puštanje!"

S tim se ne slaže većina, ni starijih ni novijih učenjaka, koji smatraju da "prodaja robinje nije i puštanje..." U tome se oni pozivaju na hadis Burejrea koji se navodi u oba Sahiha, te drugim djelima: "Naime, Aiša, majka vjernika, kupila je robinju, a potom je oslobodila, a njen brak s njenim mužem Mugisom nije negiran. Naprotiv, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je njoj da izabere ili da ostane u braku ili da se razvede, pa je ona izabrala razvod. To je poznat slučaj i da kojim slučajem prodaja robinje znači i njen razvod, kao što ovi navode, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, njoj ne bi dao mogućnost izbora. Pošto joj je dao tu mogućnost, time je potvrdio važenje braka. U ovom ajetu se misli na robinje, ratne zarobljenice. A Allah to najbolje zna!

"što vam je propis Allahov!" To znači, ova zabrana je propis koji je Allah vama propisao, tj. četiri, pa držite se Njegovog propisa, Njegovih granica (zabrana), zakona i onoga što je On naredio!

"A ostalo vam je dozvoljeno da želite", tj. osim ovih koje su navedene kao za branjene (mahrem), druge su vam dopuštene.

"da želite, uz vašu imovinu da se njima oženite, a ne da blud činite!" Znači da uz vašu imovinu osigurate do četiri žene ili priležnica koliko hoćete, u skladu sa Šerijatom. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"da se njima oženite, a ne da blud činite!"

"A ženama vašim s kojima imate bračne odnose podajte vjenčane darove kao što je propisano." Kao što s njima nalazite užitak, tako im dajte i njihove bračne darove zauzvrat, jer Allah Uzvišeni kaže: "Kako biste mogli to i uzeti kada ste jedno s drugim živjeli." Opći smisao ovog ajeta uzima se kao dokaz za "privremeni brak", koji je bez sumnje bio zakonit u prvom periodu islama, ali je potom derogiran. Eš-Šafii i dio učenjaka smatraju da je dozvoljen, a potom derogiran dva puta, dok drugi to još jače naglašavaju. Neki, međutim, navode da je dozvoljen u nuždi, iako većina učenjaka smatra suprotno. Ispravan je međutim stav koji se navodi u dva Sahiha od vladara vjernih, Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /680/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je "privremeni brak", te meso domaćih magaraca na dan Bitke na Hajberu!" U Muslimovom Sahihu navodi se predanje od Rebi' ibn Sebre ibn Mabed el-Džahenija, koji od svoga oca navodi /681/ da je on bio sa Allahovim Poslanikom u vojni i osvajanju Meke, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, bio sam vam dozvolio privremeni brak sa ženama, a potom je Allah to zabranio do Dana sudnjega. Ko od vas bude imao bilo šta od njih, neka to vrati, a ne uzimajte od njih ništa što ste im dali!" U Muslimovom predanju stoji: /682/ "na Oprosnom hadžu", o čemu se može naći više u djelima o šerijatskim propisima (ahkam).

"I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite!" Ibn-Džerir navodi predanje od Mu'temida ibn Sulejmana, koji navodi od svoga oca kako kaže: - Hadremi smatra da je ljudima bilo naređeno davanje vjenčanog dara, ali su, po svemu sudeći, neki od njih imali poteškoća, pa je Allah Uzvišeni objavio: "I nije vam grehota...", o ljudi, "ako se, poslije određenog vjenčanog dara s njima nagodite!" To znači, ako ti ona nešto od toga učini dozvoljenim (halali), to je tebi dopušteno. Za ovo mišljenje opredijelio se Ibn-Džerir.

"Allah, doista, sve dobro zna i mudar je!" Nakon šerijatski utvrđenih zabrana, normalno je da se ukaže na ova dva atributa.

A onaj među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom - eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice - a Allah najbolje zna vjerovanje vaše - jedni ste od drugih. I ženite se njima uz odobrenje vlasnika njihovih, i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno, ako su čedne a nisu preljubnice, niti tajne ljubavnice. A ako one budu udane, pa počine razvrat, neka se kazne polovinom kaz ne propisane za slobodne žene. To je za onoga od vas koji se boji razvrata, a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kaže: ... "A onaj među vama koji nema mogućnosti...", tj. imetka i mogućnosti ..."...da se oženi slobodnom vjernicom", tj. slobodnim i čednim vjernicama,

"eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice", tj. oženite se robinjama - vjernicama koje su u posjedu vjernika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "od robinja vaših, vjernica." Ibn-Abbas i neki drugi ističu: "Neka se oženi nekom od robinja vjernika!" Nakon toga stoji digresija u kojoj Allah Uzvišeni kaže: "a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše, jer jedni ste od drugih." On zna suštinu stvari. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ženite se s njima uz odobrenje vlasnika njihovih", čime ukazuje da je gospodar zaštitnik svoje robinje, pa se ona ne može udati bez njegovog odobrenja, kao što je staratelj i svoga roba, koji se ne može oženiti bez njegova odobrenja. U hadisu stoji: /683/ "Ako se rob oženi bez odobrenja svoga staratelja, on je razvratnik" (bludnik). Ako je vlasnik robinje žena, oženit će je onaj kome ona dozvoli, jer u hadisu stoji: /684/ "Žena ne može udati ženu, niti sebe, jer bludnica je ona koja sebe uda!"

"i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno!" Platite im njihove vjenčane darove svojevoljno i ne škrtarite pri tome kako biste ih time omalovažili zato što su robinje u posjedu; "ako su čedne", tj. čiste od bluda, u koji ne ulaze. Zato, nakon toga kaže: "a nisu preljubnice", tj. javne bludnice,

"niti imaju ljubavnike", tj. intimne prijatelje, jer Allah je zabranio da se žene, ako su takve.

"A ako one budu udate, pa počine, razvrat neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene." Učači Kur'ana razilaze se u pogledu čitanja riječi: pa neki kažu da se pod "čednošću" misli na islam. Allah najbolje zna, ali je jasno da to znači "udaju" budući da kontekst ajeta na to upućuje. Allah Uzvišeni kaže:

"A onaj među vama koji nema mogućnosti oženiti se slobodnom vjernicom, on može one koje su u vašem vlasništvu, robinje vaše vjernice." Prema tome, širi kontekst odnosi se "A ako one budu udane...", tj. ako se udaju, kako to tumače Ibn-Abbas i drugi.

Postoje razilaženja u pogledu kažnjavanja robinje ukoliko ona učini blud: većina učenjaka tvrdi da ukoliko robinja počini blud, slijedi joj kazna od pedeset udaraca bičem, bez obzira bila muslimanka ili nevjernica, udana ili neudana, iako širi smisao ajeta ukazuje da nema kazne za neudanu robinju koja počini blud, u čemu su glavne razlike. Većina učenjaka kaže: "Nema sumnje da ono što je kazano stoji ispred onoga što se podrazumijeva!" Postoji više hadisa koji ukazuju na kaznu nad robinjom, pa smo to pretpostavili općem smislu ajeta. Među tim je hadisima i predanje koje navodi Muslim u svom Sahihu od Alije, r.a., koji je govorio: /685/ "O ljudi, izvršite kazne nad vašim robinjama, nad onim od njih koje su udane kao i nad onima koje nisu. Naime, jedna robinja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počinila je blud, pa mi je on naredio da je bičujem. Međutim, pošto je ona bila u periodu tek nakon pranja poslije porođaja, pobojao sam se to učiniti kako je ne bih ubio, pa sam to rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mi je rekao: 'Dobro si učinio, ostavi je dok se ne oporavi!'"

Od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao: - Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /686/ "Ako robinja nekog od vas počini blud i to se utvrdi, neka je kazni bičevanjem i neka je ne pretjerano ne grdi! Ako, potom, ponovo počini blud, neka je kazni bičevanjem i ne grdi mnogo! Ako međutim ponovo počini blud i to se utvrdi, neka je proda, pa makar za uže od kose!" Kod Muslima stoji: /687/ "Ako tri puta počini blud, neka je četvrti put proda!" Malik navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Abbasa ibn Ebi-Rebi'e el-Mahzumija, koji kaže: "Omer ibn Hattab mi je naredio, pa sam zajedno sa mladićima iz Kurejša kaznio sa po pedeset bičeva svaku robinju za blud!"

Ima mišljenja da za robinju nema kazne prije udaje, nego da se treba samo istući kako bi to odgojno na nju djelovalo. To se zasniva na općem značenju ajeta koje je uvjetno, što je za većinu dokaz koji oni navode. U hadisu Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida stoji: /688/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s robinjom ukoliko počini blud a nije udata, pa je on odgovorio: "Ako počini blud, kaznite je, a potom, ako ponovo to učini, bičujte je, a zatim je prodajte, makar i za pletenicu!" To navode autori Sahiha, a u tom pogledu još je jasnije predanje koje navodi Seid ibn Mensur s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /689/ "Za robinju nema kazne bičevanjem dok se ne uda, tj. ne bude udana, a kada se uda, nju slijedi polovina od onoga što slijedi slobodne udane žene!" Međutim, Ebu-Huzejme navodi da se to pogrešno njemu pripisuje, nego da je to stav Ibn-Abbasa, a to navode i Bejheki te niz drugih. Allah najbolje zna šta je ispravno!

"To je za onoga od vas koji se boji razvrata." To znači da se brak dozvoljava s robinjama uz navedene uvjete za onoga ko se za sebe boji da ne počini blud, pa ne može izdržati bez seksualnog odnosa, te se zbog svega toga pokvari. U tom slučaju, on se može oženiti robinjom. Ako on međutim to ne učini, i protiv svojih strasti se bori kako ne bi počinio blud, za njega je bolje, jer će njegova djeca u slučaju ženidbe s njom, biti robovi njenog gospodara...! Zato, Allah Uzvišeni kaže:

"a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!" Većina učenjaka navode da se ovaj ajet odnosi općenito na slobodne žene i na robinje, a Allah to najbolje zna!

Allah vam želi objasniti i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas i oprostiti vam. Allah sve dobro zna i mudar je!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kazuje da On želi vama, vjernici, objasniti šta vam je dopustio, a šta zabranio, kako je navedeno u ovom poglavlju, te na drugim mjestima, "i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas", tj. na njihove valjane putove, "i oprostiti vam" za grijehe i zabrane.

"Allah sve dobro zna i mudar je!" u Svom Šerijatu, odredbama, djelima i riječima.

" A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" - sljedbenici šejtana među židovima, kršćanima i bludnicima žele da vi daleko skrenete sa Puta istine na put laži;