SURA EL-ENFAL (RATNI PLIJEN)

Objavljena u Medini, osim 30.-36. ajeta, koji su objavljeni u Mekki; ima 75 ajeta; objavljena poslije sure el-Bekare

Pitaju te o ratnom plijenu! – Ovdje se obraća Vjerovjesniku, s.a.v.s., a oni koji pitaju su ashabi; enfal je plijen. Naime, ashabi su na Bedru bili raspoređeni u tri grupe: a) grupa koja je bila sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., oko šatora i koja ga je štitila; b) grupa koja je pratila mnogobošce, borila se protiv njih i zarobljavala ih; i c) grupa koja je kupila plijen neprijatelja i njegove vojske kada je ona poražena. I kada je borba završena i ljudi se okupili, svaka od spomenutih grupa smatrala je da da ima veće pravo na plijen od one druge. Razišli su se u vezi s tim pitanjem pa je objavljen ovaj ajet, čije je značenje: Pitaju te o propisu u vezi sa ratnim plijenom i ko na njega ima veće pravo. Veli se da je enfal ono što zapovjednik (imam) podijeli vojnicima od ratnog plijena kao dodatnu nagrada za njihov trud. Učenjaci fikha se razilaze u vezi sa pitanjem da li se plijen daje iz petine, što je mišljenje imam-i Malika, ili iz četvrtine te petine, ili iz sveukupnog plijena prije nego što se izdvoji petina. Reci: "Ratni plijen pripada Allahu i Poslaniku!" – tj. propis je da ratni plijen pripada Allahu i Poslaniku, a ne vama. Pa bojte se Allaha i popravite odnose međusobne! – tj. složite se i ujedinite, a nemojte se razilaziti; riječ zāt (zāte bejnikum) ovdje znači ahvāl (stanja), tako smatra Zamahšeri, dok Ibn Atijje veli da se pod riječju zāt na ovome mjestu misli na bit i suštinu nečega; Zubejri kaže: Ako se riječ zāt koristi za bit i suštinu nečega, onda ona nije riječ arapskoga jezika. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovom – u vezi sa propisom o plijenu. Ubade ibn Samit kaže: ''Ajet je objavljen povodom nas koji smo učestvovali u Bitki na Bedru. Mi smo se razišli o pitanju ratnog plijena i loše smo se ponijeli te ga je Allah uzeo iz naših ruku i dao ga Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., pa ga je on pravedno podijelio''. Dakle, u tome se ogledala bogobojaznost prema Uzvišenom Allahu i pokornost Njegovome Poslaniku i međusobno izmirenje; ako ste pravi vjernici.

Zaista su samo pravi vjernici oni – tj. potpunog imana; čestica innema (samo) na početku ajeta služi za pojačanje, naglašavanje i ograničavanje značenja; koji, kada se spomene Allah, ispune se strahom srca njihova - Ubejj b. Ka'b je čitao feze'at (umjesto vedžilet; a oba ova glagola imaju isto značenje); a kada im se čitaju ajeti Njegovi, oni im povećavaju vjerovanje – tj. pojačavaju njihovu uvjerenost i njihov jekin, što je nasuprot onoga ko kaže da se iman ne povećava niti smanjuje, a povećanje imana biva putem djela; i na Gospodara svoga se oslanjaju.

Oni koji obavljaju namaz i dio od onoga čime smo ih Mi opskrbili udjeljuju -

oni su vjernici istinski! Njima pripadaju stepeni – tj. u Džennetu; kod Gospodara njihova, i oprost, i opskrba plemenita.

Kao i onda kada te izveo Gospodar tvoj – O ovim riječima imamo tri mišljenja: a) čestica ke (kao) na početku ajeta je u nominativu jer je ona predikat ispuštenog subjekta, tj. pretpostavlja se značenje: Ova situacija je kao i situacija tvoga izlaska iz kuće, što znači da je njihova situacija u pogledu preziranja podjele plijena kao i njihova situacija u vezi sa tvojim izlaskom u borbu; b) čestica ke je u akuzativu jer je ona atribut pretpostavljenog glagolskog infinitiva u riječima: "Ratni plijen pripada Allahu i Poslaniku!" tj. ustanovljeno je neopozivo da ratni plijen pripada Allahu i Njegovom Poslaniku kao što je ustanovljen i tvoj izlazak; i c) čestica ke povezuje se sa riječima (sljedećeg ajeta): ''Raspravljali su se s tobom''; iz tvoje kuće – tj. mjesta tvoga življenja, Medine, pošto ga je Uzvišeni izveo na Bedr; s istinom, a jedna grupa vjernika je to prezirala. – tj. prezirali su borbu protiv neprijatelja, a to se zbilo kada je pristigla karavana Kurejšija iz Šama, u kojoj je bio veliki imetak i koju je pratilo četrdeset konjanika. Džibril je o tome objavijestio Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je on izišao sa muslimanima; to su čuli stanovnici Mekke te su se oni okupili i u velikom broju izišli da sačuvaju svoju karavanu. Džibril se spustio i rekao: ''O, Muhammede, Allah ti je obećao jednu od dvije skupine: karavanu ili Kurejšije!'' Vjerovjesnik, s.a.v.s., posavjetovao se sa svojim ashabima koji su kazali: ''Draža nam je karavana od susreta s neprijateljem!'' a Vjerovjesnik, s.a.v.s., je onda rekao: ''Karavana je prošla pokraj obale mora, a evo Ebu Džehla, već je stigao!'' Tada mu je Sa'd b. Ubade rekao: ''Čini šta želiš, slijedit ćemo te!'' a Sa'd b. Muaz dodao: ''Tako mi Onoga ko te poslao s Istinom, kada bi nas poveo prema ovome moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili. Pa, povedi na s Allahovim blagoslovom!''

Raspravljali su se s tobom o Istini, nakon što je jasna postala – Raspravljali su o susretu sa Kurejšijama želeći više da susretnu karavanu na kojoj je bilo puno imetka a malo ljudi; nakon što je jasna postala su riječi obznane Vjerovjesniku, s.a.v.s, da će oni pobijediti; kao da se gone u smrt na svoje oči. – Ovo je poređenje (tešbih) njihovog stanja u pogledu pretjeranog straha od susreta sa Kurejšijama.

Kad vam je Allah obećao jednu od dvije skupine – tj. Kurejšije ili njihovu karavanu; da će vaša biti, vi ste više voljeli da ona nenaoružana pripadne vama – Ševket je izraz za oružje, a ono je nazvano tako zbog svoje oštrine; znači: više volite da susretnete grupu koja nema oružja, tj. karavanu; a Allah želi da utvrdi Istinu riječima Svojim – tj. da uzdigne islam porazom nevjernika i njihovim uništenjem na Dan Bedra; i da istrijebi do posljednjeg nevjernike,

da utvrdi istinu i uništi neistinu – Ovdje se ne radi o ponavljanju prethodnih riječi, jer u prethodnom ajetu riječi ''Istinu utvrdi'' su objekt glagola ''želi'', a ovo je objašnjenje uzroka djelovanja Uzvišenog Allaha; moguće je da se pod ''prvom istinom'' misli na obećanje pomoći, a pod ''drugom istinom'' na islam, pa bi značenje glasilo: da im pomogne kako bi se pokazao islam, što se potvrđuje i riječima: ''i uništi neistinu'', tj. uništi kufr; makar to prezirali zločinitelji.

Pitaju te o plijenu. Reci:"Plijen pripada Allahu i Poslaniku". Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku ako ste pravi vjernici

Komentar ajeta:

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Riječ el-enfal znači: plijen.A od Se'ida ibn Džubejra prenosi se:Upitao sam Ibn-Abbasa, r.a., povodom čega je objavljena sura El Enfal, pa mi je on odgovorio:"Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru."Što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, takočer od Ibn-Abbasa: Riječ znači: plijen koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,i nikome više.Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on riječ protumačio kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena.Tu su riječ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli.A Allah opet najbolje zna.Ibn-Mes'ud i Mesruk kažu: Plijen koji se dobije borbom nije nefl jednina od riječi, nego je nefl ono što se dobije bez borbe. Abdullah ibn el-Mubarek i još neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah ajet:Pitaju te o plijenu"protumačio:Pitaju te o onome što je muslimanima pripalo od mnogobožaca bez borbe, kao što je životinja, rob, ropkinja ili neka roba.To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kojim on raspolaže kako god on hoće.Prema ovome, on je riječ protumačio kao fej', tj. plijen koji se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Džerir kaže: A drugi kažu da je to plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga što dobiju kao i ostala vojska. Ibn-Džerir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn Malika: /354/ Ja sam rekao: Allahov Poslaniče, Allah me je danas spasio od mušrika, pa mi pokloni ovu sablju! On mi je odgovorio: Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je! Ja sam je ostavio i vratio se, govoreći sam sebi: Možda če on onu sablju dati nekome kome ona ne znači toliko koliko meni! Kad, začuh čovjeka iza sebe kako me doziva, pa upitah: Je li to Allah nešto radi mene objavio? A on mi reče: Tražio si od mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je poklonjena, pa evo ti je! Tada je Allah objavio ovaj ajet:Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku " Ovaj hadis prenose i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai sa više seneda od Ebu-Bekra ibn Ajjaša, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

* Objavljena nakon sure El-Bekare.
** Osim 30 - 36. ajeta, koji su objavljeni u Meki.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA
Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo učestvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razišli o pitanju ratnog plijena i loše smo se ponijeli, pa ga je Allah uzeo iz naših ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio muslimanima. Ebu-Davud, Nesai, Ibn-Džerir, Ibn-Mirdevejh - čiji je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ Onoga dana u kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko uradi to i to, dobit će to i to! Mlađi su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mlađi su došli tražiti ono što im pripada, a stariji im rekoše: Nemojte uzeti naš dio, jer i mi smo vama pomagali! Da ste bili osujećeni i poraženi, vi biste se nama vratili! Tako su se oni posvađali, pa je Allah Uzvišeni objavio: Pitaju te o plijenu - pa sve do Njegovih riječi: i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu Kitabul-emvališ-šerijjeti" kaže: ...A što se tiče izraza on označava ratni plijen, odnosno sve što muslimani zarobe od svojih neprijatelja. Prvi ratni plijen pripao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sukladno riječima Allaha Uzvišenog: Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku. Tako je Poslanik, s.a.v.s., taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah preporučio, bez izdvajanja petine - prema hadisu koji smo več naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, čime je derogiran propis prethodnog ajeta.Riječ u osnovi znači sav ratni plijen, s tim što se iz njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini - shodno kur'anskoj objavi i poslaničkoj praksi. Ratni je plijen ono što je Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prijašnjim narodima, pa ga je Allah Uzvišeni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno značenje riječi nefl, a za to imamo potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od Džabira, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /357/ Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene, zatim se dalje navodi hadis, a u njemu između ostalog stoji: i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen - a zatim se hadis citira do kraja. Postoje četiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila predvi|eno je za određene slučajeve: 1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se selb. 2. Podjela iz ratnog plijena nakon što se iz njega izdvoji petina. Ovo se dešava kada vladar pošalje neke jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela pripada trečina ili četvrtina ratnog plijena, nakon što se izdvoji petina. 3. Podjela iz same petine. To se dešava kada se sav plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina dođe u ruke vladara, on može od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je potrebno. 4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego što se iz njega izdvoji petina. To je slučaj kada se da nešto onima koji dotjeraju i čuvaju stoku koja je ratni plijen. Što se tiče njegovih riječi - tj. riječi Ebu-Ubejda - da iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo več naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, opširno objasnio u djelu Kitabus-sireti. Uzvišeni kaže: Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, tj. bojte se Allaha u svim vašim stvarima i izgladite međusobne sporove. Nemojte jedni drugima činiti nepravdu i nemojte se svađati i prepirati, jer je uputa i znanje koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog čega se svađate, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvišeni, ako ste pravi vjernici.

Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju

Komentar ajeta:

Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, rekao: Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne utiče na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka. Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, tj. njihova se srca prestraše i uplaše, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvršavaju ono što je On naredio, a klone se onoga što je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvišeni kaže: ...a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povečavaju , odnosno uvjerenje. El-Buhari i još neki islamski učenjaci ovaj i slične ajete uzeli su za dokaz da se iman može povečavati i da je on različitih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvišeni kaže: Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju (9:124) Taj stav zastupa večina ummeta, a kaže se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvišeni kaže: ...i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, tj. oni žele samo Njega, streme samo Njemu, traže utočište samo kod Njega, svoje potrebe izlažu samo Njemu, znaju da ono što On hoće biva, a što On neće ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i saučesnika u njoj, i znaju da On brzo sviđa račune. Zato je Se'id ibn Džubejr rekao: Oslanjanje na Allaha je potpuni iman"

Oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju

Komentar ajeta:

Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, rekao: Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne utiče na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene", tj.njihova se srca prestraše i uplaše, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvršavaju ono što je On naredio, a klone se onoga što je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvišeni kaže:...a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povečavaju" , odnosno uvjerenje. El-Buhari i još neki islamski učenjaci ovaj i slične ajete uzeli su za dokaz da se iman može povećavati i da je on različitih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvišeni kaže:..Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju (9:124) Taj stav zastupa većina ummeta, a kaže se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvišeni kaže:..i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, tj. oni žele samo Njega, streme samo Njemu, traže utočište samo kod Njega, svoje potrebe izlažu samo Njemu, znaju da ono što On hoće biva, a što On neće ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i saučesnika u njoj, i znaju da On brzo sviđa račune. Zato je Se'id ibn Džubejr rekao: Oslanjanje na Allaha je potpuni iman. Zatim Uzvišeni kaže: ...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Obavljanje namaza podrazumijeva stalnu pažnju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih dijelova /ruknova/: rukua, sedžde, učenja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih njih i na donošenje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s. A udjeljivanje iz onoga što Allah daje podrazumijeva davanje zekata i ostalih materijalnih dužnosti, bilo da su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi. Trebaš znati, čovječe, da ti je sav imetak koji imaš samo dat na zajam i čuvanje i da ćeš se ubrzo od njega rastati.

Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih kod Gospodara njihova čekaju počasti, i oprost, i obilje plemenito

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni kaže: Oni su, zbilja, pravi vjernici. Amr ibn Murre kaže: Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako kaže - kao kada mi kažemo: Taj i taj je zaista pravi gospodin iako među svijetom ima još gospode, ili, kao kada kažemo: Taj i taj je zaista pravi trgovac iako ima još trgovaca, ili, kao kada kažemo: Taj i taj je zaista pravi pjesnik iako ima još pjesnika. Zatim Uzvišeni kaže: Njih kod Gospodara njihova čekaju počasti, tj. deredže, položaji i stepeni u Džennetu, i oprost, tj. On če im oprostiti njihova loša, a nagradit će ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/358/ Stanovnike Illijjuna vidjeti će oni ispod njih kao što vi vidite zvijezde pred kraj noći. Ashabi rekoše: Allahov Poslaniče, to su položaji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika neće moći doći. A on reče: Nije tako! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, to će moći ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!

Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji

Komentar ajeta:

Ovdje Uzvišeni govori: Kada ste se vi razišli i posvađali ali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, s.a.v.s., podijele. Poslanik je, s.a.v.s., to pravedno i pošteno uradio, što je bilo potpuno u vašem interesu. Slićno tome, vi niste željeli krenuti u boj protiv naoružane skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Međutim, posljedica tog što niste željeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i vaše neprijatelje. On je to uradio namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se suprotstavio mnogobošcima koji su krenuli iz Meke da zaštite svoj karavan. U njemu je bila trgovačka roba Kurejšija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je čuo da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoružanih ratnika. Ebu- Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mušrički su ratnici nastavili svoj put i došli do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe muslimani i nevjernici, jer je On želio da riječ muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laži. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuo da je neprijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obećavajući mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada željeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slučaju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvišeni kaže: a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oružje.

Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima od njih izgledalo je kao da se na oči svoje u smrt gone

Komentar ajeta:

To im se nije svidjelo, pa je Allah Uzvičeni objavio: Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima je od njih izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone. Es-Suddi o riječima Uzvišenog: Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da če pobijediti kaže: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radiš samo ono što ti Allah naredi

I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine - a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti

Komentar ajeta:

Es-Suddi o riječima Uzvišenog: Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da če pobijediti kaže: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radiš samo ono što ti Allah naredi. A riječi Uzvišenog: ...a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana znače: vi ste željeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla boriti i pružiti otpor, tj. karavan. Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi. Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom koja ima oružje i hoče borbu - kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se riječ islama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje.

Da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobožcima po volji

Komentar ajeta:

Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi. Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom koja ima oružje i hoče borbu i kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se riječ islama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo nešto preko tri stotine i deset ljudi. Kada su došli u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, s.a.v.s., došla vijest o pokretu Kurejšija da bi zaštitili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, r.a., tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, r.a., i također dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslaniče, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi nečemo reči kao što su Israelićani rekli Musau: Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati! (5:24) Ne, mi tebi kažemo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi ćemo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi došao do njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pohvali ga i učini mu hajr-dovu. Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: O ljudi, posavjetujte me! - misleći na ensarije. Jer, oni su bili većina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: O Allahov Poslaniče, mi te ne možemo štititi dok ne dožeš na naše područje. A kada nam dođeš, onda češ biti pod našom zaštitom: štitit ćemo te od svega onoga od čega štitimo i svoju djecu i žene. Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribojavao da ensarije smatraju da su mu dužni pomoći samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu reče: Tako mi Allaha, ti kao da na nas misliš, Allahov Poslaniče? On mu odgovori: Tako je. A Sa'd reče: Mi smo ti već povjerovali, i priznali te, i posvjedočili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti prisegu i obečanje da ćemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslaniče, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povedeš u boj protiv našeg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obečanje u borbi. Možda će ti Allah kod nas pokazati ono što će te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom! Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se Sa'dovim riječima, pa reče: Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obečao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!