En-Nisa

Allah ne voli da se glasno govori o zlu. To može samo onaj kome je učinjeno nasilje. – tj. onome kome je učinjeno nasilje dozvoljeno je da glasno proklinje onoga ko mu je učinio nasilje; veli se: da glasno spominje nasilje koje mu je učinjeno; također se veli: da mu istom mjerom uzvrati na nepravdu ako je povrijeđen. A Allah sve čuje i sve zna.

Bilo da vi javno učinite dobro djelo ili ga sakrijete ili oprostite zlo djelo, pa zaista Allah mnogo prašta i sve može. – Ovdje je podsticaj na činjenje dobrih djela u javnosti i tajnosti i na opraštanje nepravde, nakon što je Uzvišeni dozvolio osvetu, jer je oprost draži Uzvišenom Allahu od osvete. Ova činjenica dodatno se potvrđuje time što Uzvišeni Allah Sebe opisuje kao Onoga koji prašta, iako sve može.

Oni koji ne vjeruju u Allaha i poslanike Njegove i žele da naprave razliku između Allaha i poslanika Njegovih te govore: "Vjerujemo u neke, a u neke ne vjerujemo!" i žele između toga iznaći put neki – Ajet govori o jevrejima i kršćanima jer su oni povjerovali u svoje vjerovjesnike, a porekli Muhammeda, s.a.v.s., i još neke druge vjerovjesnike. Smisao ''pravljenja razlike'' između Allaha i Njegovih poslanika u tome je da se vjeruje u Njega a poreknu Njegovi poslanici, a razlike među poslanicima u tome je da se u neke povjeruje a u neke ne. Allahov, dž.š., sud o takvima je kao i sud o potpunom i suštinskom nevjerništvu.

oni su, zaista, pravi nevjernici; a Mi smo pripremili nevjernicima kaznu sramnu.

A onima koji vjeruju u Allaha i poslanike Njegove i ne prave razlike između njih, On će, sigurno, dati nagradu njihovu. A Allah prašta i samilostan je. – Ajet govori o ummetu Muhameda, s.a.v.s., jer oni vjeruju u Allaha, dž.š., i u sve Njegove poslanike

Traže od tebe sljedbenici Knjige da im spustiš Knjigu s neba. Pa tražili su od Musaa i više od toga kad su rekli: "Pokaži nam Allaha otvoreno!" pa ih je ošinula munja zbog nasilja njihovog. Poslije su prihvatili tele, nakon što su im došli očigledni dokazi, ali smo oprostili i to, i dali Musau dokaz jasni. – Prenosi se da su jevreji rekli Muhammedu, s.a.v.s.: ''Nećemo ti vjerovati dok nam ne dođeš s čitavom Knjigom s neba, kao što je Musa došao s Tevratom!'' Veli se da su rekli: ''....dok se ne da Knjiga nekom drugom, pa da taj posvjedoči da si ti zaista Allahov poslanik''. Oni su to tražili samo iz svoje tvrdoglavosti, pa im je Uzvišeni Allah spomenuo njihove riječi upućene Musau, a.s., i njihov loš odnos prema njemu tješeći tako Vjerovjesnika, s.a.v.s. Zatim je spomenuo njihova ružna djela da bi objasnio da je njihovo nevjerništvo puki inad. U suri el-Bekare govorili smo o njihovom zahtjevu da vide (Uzvišenog Allaha), njihovom obožavanju teleta, podizanju brda iznad njih, njihovom ogrješenju o subotu i drugim stvarima na koje se ukazuje u ovom i sljedećem ajetu.

I podigli smo iznad njih brdo zbog njihovog zavjeta, i rekli smo im: "Na kapiju uđite pognutih glava!" I još smo im rekli: "Ne kršite subotu!" i uzeli smo od njih zavjet čvrsti.

Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. A Allah sve čuje i sve zna.

Komentar ajeta:

Ibn-Ebi-Talha prenosi preko Ibn-Abbasa da je o ovom ajetu rekao: - Allah ne voli da neko nekog proklinje, osim ako mu je učinjena nepravda; tome je dozvoljeno proklinjati onoga koji mu je nepravdu učinio. A riječi Uzvišenog Allaha glase: "to može samo onaj kome je nepravda učinjena", a ako se strpi - to mu je bolje. Prenosi Ebu-Davud preko Aiše: - Njoj je nešto ukradeno, pa je počela proklinjati, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /869/ "Nemoj ga proklinjati!" Hasan Basri kaže: - Ne proklinji ga nego reci: "Bože moj, pomozi mi protiv njega i vrati moje pravo od njega." O ovome je ajetu rečeno: da se odnosi na čovjeka koji te grdi i kojeg ti grdiš, ali ako te potvori, nemoj ti potvoriti njega! Prenosi se od Mudžahida da je rekao: - Neki je čovjek ugostio nekog drugog čovjeka, pa ovaj nije ukazao njemu gostoprimstvo te, pošto je izišao, obavijestio je ljude rekavši: "Bio sam gost kod tog i tog, pa mi nije ukazao potrebno gostoprimstvo." Rekao je: "To je glasno govorenje o zlu, koje može samo onaj kome je učinjena nepravda sve dok mu taj ne ispuni pravo da ga ugosti."

Pripovijeda Imam Ahmed od Mikdama ibn Ebi-Kerime da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /870/ "Koji god musliman bude gost pa mu domaćin uskrati gostoprimstvo, pravo je svakog muslimana da ga pomogne kako bi uzeo iz gazdinog imetka i žitarica za sve noći koje je proveo kod njega."

Na osnovi ovoga i njemu sličnih hadisa, Ahmed i drugi smatraju da je ugostiti gosta vadžib.

Hafiz Bezzar prenosi preko Ebu-Hurejrea da je neki čovjek došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: /871/ "Imam jednog susjeda koji me uznemirava." Poslanik mu je rekao: "Iznesi svoje stvari i stavi ih na put." Pa je čovjek uzeo svoje stvari i iznio ih na put. Svako ko je pored tog prošao upitao bi: "Šta ti je?" On je odgovarao: "Moj susjed me uznemirava!" Na to bi mu rekli: "Bože moj, nek je proklet! Bože moj, osramoti ga!" Na to je susjed rekao: "Vrati se u svoj stan, tako mi Allaha, neću te više nikada uznemiravati."

Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može.

Komentar ajeta:

Znači, treba da pokažete dobro, ili ga sakrijete, ili oprostite onome ko vam je zlo nanio, jer to je ono što vas približava Allahu, a On vas bogato nagrađuje za vaša dobra djela. Jedan od atributa Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "...mnogo prašta i sve može." U sahih hadisu /876/ stoji:

"Imetak ne umanjuje sadaka, a Allah čovjeku koji oprašta samo uvećava ugled, a onoga ko je ponizan Allahu - Allah uzdigne."

Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih (u vjerovanju) napraviti razliku te govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele između toga (dvoga) iznaći put neki,

Komentar ajeta:

Uzvišeni i Slavljeni Allah prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike, iz redova jevreja i kršćana, koji prave razliku između Allaha i Njegovih poslanika u vjerovanju, pa vjeruju u neke poslanike a neke negiraju, samo na osnovi strasti i običaja, i onoga što su vjerovali njihovi očevi, a ne na osnovi nekoga dokaza, koji bi ih do toga doveo.

Jevreji - na njima je Allahovo prokletstvo - vjerovali su u poslanike izuzev Isaa i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a kršćani negiraju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a vjeruju u druge poslanike. I Samirije nisu vjerovali u poslanike poslije Jošue, nasljednika Musaovog, a za vatro-poklonike se kaže da su vjerovali u svog poslanika Zaratustru, a zatim su zanijekali njegov zakon, pa je on potpuno iščezao, a Allah zna. Znači da onaj ko ne vjeruje u jednog poslanika ne vjeruje ni u druge poslanike.

Stoga Uzvišeni Allah kaže:

"Oni koji u Allaha i sve Njegove poslanike ne vjeruju", njihovo je obilježje da su oni nevjernici u Allaha i Njegove poslanike. "...i žele između Allaha i poslanika Njegovih napraviti razliku", tj. u vjerovanju.

"I govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i žele između toga (dvoga) iznaći put neki", tj. put, način postupanja.

oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.

Komentar ajeta:

"Oni su zbilja pravi nevjernici", tj. njihovo nevjerovanje u onoga za koga tvrde da u njega vjeruju sigurno je istinsko, jer nije legitiman. Naime, kada bi oni vjerovali u to da je on Allahov poslanik, vjerovali bi u njemu sličnog, u onog čiji je dokaz jasniji i argument jači, ili bi istinski proučili njegovo poslanstvo.

Uzvišeni Allah kaže: "... a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." To znači, kao što su oni omalovažavali onoga u koga nisu vjerovali, bilo stoga što nisu obratili pažnju na ono što je njemu došlo od Allaha i što su se protivili tome, bilo zbog njihovog nevjerovanja u to, nakon što su saznali za njegovo poslanstvo. Tako je činio veliki broj jevrejskih rabina u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer su mu zavidjeli na velikoj misiji poslanstva koju mu je Allah dao, pa su mu se suprotstavljali i poricali ga. Allah im je dao ovosvjetsko poniženje uz onosvjetsko.

A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju - On će, sigurno, nagraditi. A Allah prašta i milostiv je.

Komentar ajeta:

"A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju..." Misli se na ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pošto oni vjeruju u svaku knjigu koju je Allah spustio i u svakog poslanika kojeg je poslao. Kao što Uzvišeni Allah kaže:

"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha." (2:285.) Zatim, Uzvišeni Allah izvještava da je za njih pripremio obilnu nagradu, pa kaže:

"To su oni koje će On, sigurno, nagraditi" za ono što su vjerovali u Allaha i Njegove poslanike. "A Allah prašta i Milostiv je", tj. prema njihovim grijesima.

Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa od Musaa su tražili i više od toga, kad su rekli: "Pokaži nam Allaha!" Pa ih je, zbog nepravde njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi pokazani, tele za božanstvo prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očiti argument dali.

Komentar ajeta:

Muhammed ibn K'ab el-Kirzi, Es-Suddi i Katade kažu: "Tražili su jevreji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im se spustiti neka knjiga sa neba, kao što je Tevrat Musa'u objavljen. Rekli su to iz svoje tvrdoglavosti i nevjerovanja, a od Musaa su tražili više nego što su tražili od sebe. Pa su kazali:

'Pokaži nam Allaha!' Pa ih je zbog nepravde njihove munja ošinula." Dakle, zbog njihovog nasilja i nepokornosti. Ovo je objašnjeno u poglavlju El-Bekara, u kojem Uzvišeni Allah kaže:

"I kad ste rekli: "O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo..." (2:55.)

Uzvišeni Allah kaže:

"Poslije su tele za božanstvo prihvatili, kada su im očiti dokazi došli", tj. preko Musaa, a.s., u Egiptu, a u te dokaze spada i uništenje njihovih neprijatelja, Faraona i njegove vojske, u moru. Samo malo nakon što su prešli more naišli su na narod koji se klanjao svojim kipovima, pa su rekli Musau:

"Učini i ti nama božanstvo (kip) kao što oni imaju božanstva!" O tome kako su oni prihvatili tele postoji kazivanje u suri El-E'araf i Taha, a to je bilo nakon što je Musa otišao na razgovor s Allahom, neka je Moćan i Slavljen.

Allah kaže: "...ali smo to oprostili, a Musau smo očiti dokaz dali."

I iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i rekli smo im: 'Na kapiju pognutih glava uđite!' I još smo rekli: 'O subotu se ne ogriješite!' i od njih smo čvrsto obećanje uzeli.

Komentar ajeta:

...i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali". Kada su odbili prihvatiti ono sa čim im je došao Musa, a.s., Allah je iznad njihovih glava jedno brdo podigao. Zatim su bili prisiljeni i oni su se povinovali i sedždu su učinili, kao što kaže Uzvišeni Allah:

"A kada smo iznad njihovih glava brdo podigli - činilo se kao oblak." (7:171.)

- Mi smi im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" Naređeno im je da uđu na vrata Svetog hrama čineći sedždu i tražeći oprost riječima: "Bože naš, skini s nas grijehe što smo ostavili džihad i što smo ga izbjegavali", pa to nisu rekli. I još smo rekli: "O subotu se ne ogriješite", tj. poručili smo im da čuvaju subotu i da se pridržavaju onoga što im je Allah u njoj zabranio.

"...i od njih smo čvrsto obećanje uzeli", tj. jako, pa su se suprotstavljali i protivili razmišljajući o tome da počine ono što im je Allah, Moćni i Uzvišeni, zabranio, kao što je izneseno u poglavlju Al-A'raf, 123. ajet. A doći će hadis koji prenosi Safvan ibn Assal o poglavlju Al-Isra, uz riječi Uzvišenog Allaha: "Mi smo Musau devet očevidnih Znamenja dali." (17: 101.) U tom hadisu, između ostalog, stoji: "Na vama je, posebno jevrejima, da se ne ogriješite o subotu."