Sura EL-KAFIRUN (Nevjernici)

Objavljena u Mekki; sadrži 6 ajeta; objavljena poslije sure el-Maun.

Reci: "O, vi, nevjernici – Povod objave ove sure je slučaj kada su velikaši Kurejša, poput Velida b. Mugirea, Umejjea b. Halefa, Asa b. Vaila, Ebu Džehla i drugih, rekli: Muhammede, slijedi našu vjeru i mi ćemo slijediti tvoju! Klanjaj se našim bogovima jednu godinu, a mi ćemo se klanjati tvome Bogu sljedeću godinu!" Odgovorio im je: Neka je uzvišen Allah od toga da Mu pridružujemo ikoga za ortaka i sudruga!" pa je spuštena ova sura. Ovo je odricanje od njihovih božanstava, stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko jē prouči, očistio se od širka!";

ja se neću klanjati – u budućnosti; onima kojima se vi klanjate,

a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam! – Ove riječi se odnose na one koji su umrli na nevjerništvu. Prenosi se da su svi: Ebu Džehl, Velid b. Mugire, As b. Vail, Esved b. el-Muttalib, Umejje b. Halef i Ubejj b. Halef umrli kao nevjernici.

Ja se – nikada; nisam klanjao – u prošlosti; onima kojima ste se vi klanjali – pa kako to sada od mene tražite?

a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam!

Vama - vaša vjera – vama vaš politeizam (širk); a meni - moja vjera!" – a meni moj monoteizam (tevhid). Ovo je odricanje od nevjernika, a sura obuhvata i značenje suživota koje je derogirano ajetom zvanim Sejf.

Sura EN-NASR (Pomoć)

Objavljena na Mini na Oprosnom hadždžu, pa se ubraja u medinske sure; posljednja objavljena sura;
sadrži 3 ajeta; objavljena poslije sure et-Tevbe.

Omer b. el-Hattab, r.a., je pitao grupu ashaba o značenju ove sure, pa su odgovorili: Allah naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da pri pomoći i pobjedi veliča svoga Gospodara hvaleći Ga i da traži od Njega oprosta!" Potom je u njihovom prisustvu pitao i Ibn Abbasa: O, Ebu Abdullah, šta ti kažeš?" Rekao je: Ovo je nagovještaj dolaska smrti Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Allah ga izvještava o blizini smrti nakon što vidi pomoć i pobjedu!" Omer je na to rekao: Ja isto mislim!" Isto mišljenje su imali i Ibn Mes'ud i neki drugi ashabi, a njihovo mišljenje potvrđuju riječi Aiše, r.a., u kojima je iznijela da je Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon osvojenja Mekke i prihvatanja islama od strane Arapa, mnogo puta izgovarao riječi Subhaneke Allahumme ve bi hamdike, Allahumme inni estagfiruke. Jedne prilike je Aiši, r.a., rekao i: Ne vidim ništa drugo osim da mi se edžel primakao!" A Ibn Omer, r.a., je rekao da je ova sura objavljena na Mini, u danima Kurban-bajrama, na Oprosnom hadždžu. Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, je nakon objavljivanja ove sure živio osamdesetak dana. Ibn Mes'ud, r.a., je rekao i da se ova sura naziva Et-Tevdī', tj. sura rastanka i opraštanja (sa ovim svijetom).

Kada dođe Allahova pomoć i pobjeda – Pod pobjedom (el-feth) se misli na osvojenje Mekke, Taifa i drugih gradova koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio. Ibn Abbas je rekao da je pomoć (nasr) ugovor na Hudejbijji, a da je pobjeda (el-feth) osvojenje Mekke. Veli se i da je pomoć (nasr) prihvatanje islama stanovnika Jemena. Izvješće o svemu ovome, a što se još nije bilo desilo, je izvješće o neviđenom (gajb), što spada u znakove vjerovjesništva (ea'lāmu'n-nubuvve);

i vidiš ljude kako ulaze u Allahovu vjeru u skupinama – jer je veliki broj ljudi prihvatio islam nakon osvojenja Mekke. Prenosi se da je sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u osvojenju Mekke bilo 10 hiljada ljudi, a već u bici na Tebuku 70 hiljada. Ebu Omer b. Abdi'l-Berr je rekao: Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, niko od Arapa nije bio nevjernik." Veli se da je broj muslimana pri Alejhisselamovoj smrti iznosio 114 hiljada ili više;

slavi Gospodara svoga hvaleći Ga – kao čin zahvale za pomoć, osvojenje Mekke i povećanje broja muslimana; i traži od Njega oprosta! – pred kraj svoga života, radi povećanja popudbine za Ahiret i susret sa Allahom, dž.š. Zaista On mnogo prima pokajanje!

Sura EL-LEHEB (Plamen)

Objavljena u Mekki; sadrži 5 ajeta; objavljena poslije sure el-Fatiha.

Povod objave: nakon što su spuštene riječi: I opomeni rodbinu svoju najbližu! (eš-Šuara, 214.), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispeo se na brdo Saffa pozivajući iz svega glasa: Evo jutarnje nesreće!" pa su se Kurejšije okupile oko njega, a on im je rekao: Opominjem vas prije kazne žestoke!" a potom ih je opominjao općenito i pojedinačno. Ebu Leheb mu je na to rekao: Propao da si (tebben leke), zar si nas zbog toga sakupio?" pa je objavljena ova sura.

Neka propadne Ebu Leheb – tj. Abdu'l-Uzza b. Abdu'l-Muttalib b. Hašim, amidža Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji mu je bio jedan od najžešćih protivnika. Zašto ga je Allah, dž.š., spomenuo po nadimku a ne po imenu? Na ovo pitanje postoje tri odgovora. Prvi: zato što je bio poznatiji po svome nadimku nego po imenu. A veli se da je dobio nadimak Ebu Leheb jer je njegovo lice plamtilo ljepotom. Drugi: S obzirom da mu je ime bilo vezano za kipa Uzzaa (Abdu'l-Uzza - Uzzaov rob), sa imena se prešlo na nadimak. I treći: S obzirom da je od stanovnika vatre i plamena, nazvan je Ebu Leheb (tj. Plameni) kako bi odgovaralo 3. ajetu ove sure: sejaslā nāren zāte leheb; i propast će!

Neće mu koristiti imetak njegov – kao negacija, ili upitno: Šta će mu koristiti imetak njegov?; a ni ono što je stekao – tj. zaradio u trgovini ili ono što je naslijedio;

ući će on sigurno u vatru rasplamsalu – Ovim mu se jamči ulazak u Vatru, a i umro je kao nevjernik;

i žena njegova – Ummu Džemila bint Harb b. Umejje, sestra Ebu Sufjanova; nositeljica drva! – Izraz hammālete'l-hatab ima četiri značenjske mogućnosti. Prva: Nosila je drva i bodlje koje je bacala po putu kuda je prolazio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Druga: Ovo je izraz za njeno prenošenje riječi, klevetu i spletkarenje, pa se za onoga koji pali vatru među ljudima sijući između njih mržnju prenošenjem riječi kaže da 'nosi drva'. Treća: Ovaj izraz označava njen trud u nanošenju štete muslimanima. I četvrta: Ovo je izraz za njene grijehe i loša djela.

O vratu njenu bit će uže od vlakana usukanih! – O tome šta se želi reći ovim ajetom postoje tri mišljenja. Prvo: Shodno prvome mišljenju, da je ona bila nositeljica drva na dunjaluku, želi se istaći da je bila ponižena i prezrena. Drugo: Njeno stanje će biti slično i u Vatri, jer će na svome vratu imati uže. I treće: Imala je veoma skupocjenu ogrlicu, za koju je rekla: Utrošit ću je u neprijateljstvu prema Muhammedu!" pa će joj ta ogrlica biti zamijenjena užetom od vlakana usukanih.

Sura EL-KAFIRUN (Nevjernici)

Reci: 'O vi nevjernici'

Komentar ajeta:

U Muslimovom Sahihu se od Džabira navodi da je rekao: /701/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovo je poglavlje

i 'Reci: 'On, Allah je jedan!'', učio na dva rekata namaza poslije obavljenog tavafa." U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je /702/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., poglavlja:

"Reci: 'O vi nevjernici'", i

"Reci: 'On je Allah-Jedan'", na dva rekata sabaha. u Ahmedovom Musnedu od Ibn-Omera se prenosi da je /703/ Allahov Poslanik ova dva poglavlja učio na dva rekata namaza prije sabaha i dva rekata namaza poslije akšama, proučio dvadeset i nekoliko puta, ili deset i nekoliko puta." Ebu-Kasim et-Taberani prenosi da je Džebele ibn Haris, brat Zejda ibn Harisa, rekao da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /704/ "Kad legneš u postelju prouči:

'Reci: 'O vi nevjernici...'' do kraja, jer je ovo poglavlje odricanja od idolopoklonstva /širka/. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /705/ "Reci: 'O vi nevjernici'", vrijedi koliko četvrtina Kurana." Ovim poglavljem odriče se od onoga što rade idolopoklonici. Ono naređuje iskrenu predanost Allahu (ihlas). Riječi Uzvišenog: "Reci: 'O vi nevjernici'", odnose se na svakog nevjernika na Zemlji, iako su one u prvom redu upućene nevjernicima, Kurejšijama. Priča se da su oni bili tolike neznalice /džahili/ da su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pozvali da jednu godinu zajedno obožavaju njihove kumire, a drugu ono što on obožava, pa je Allah objavio ovo poglavlje u kome je Svome Poslaniku, s.a.v.s., naredio da se u potpunosti odrekne njihove vjere,

ja ne robujem onome čemu vi robujete

Komentar ajeta:

tj. kipove i one koje Mu ravnim smatrate.

niti ste vi robovi onome Kome ja robujem

Komentar ajeta:

tj. Allaha Koji nema nikakva sudruga. čestica ovdje je u ulozi odnosne zamjenice.

niti sam ja rob onome čemu vi robujete

Komentar ajeta:

tj. ja niti ću obožavati ono što vi obožavate, niti ću to slijediti i za njim se povoditi, nego ću vjerovati i obožavati Allaha onako kako On voli i kako je On zadovoljan.

niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem

Komentar ajeta:

tj. niste se povodili ni slušali Allahove naredbe i propise vezane za Njegove ibadate, nego ste sami od sebe izmislili kriva božanstva. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa" (53:23), pa se Poslanik, s.a.v.s., odrekao svega što je njihovo. Otuda je značenje riječi:

"Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik", tj. nema nikoga ko bi se mimo Allaha mogao obožavati, a jedini put da bi se ispravno vjerovalo jeste da se slijedi ono što je donio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, idolopoklonici nisu obožavali Allaha, nego druga božanstva mimo Njega. Dakle, njihovo obožavanje nije propisao ni dozvolio Allah.

Vama - vaša vjera, a meni - moja.

Komentar ajeta:

U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"...i ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.'" (10:41) Eš-Šafi i drugi učenjaci, Allah im se smilovao, na osnovu kuranskog ajeta: "A vama vaša vjera, a meni moja" izvlače zaključak da su sve vrste kufra (nevjerovanja), zapravo jedna (ne)vjera. On smatra da je dozvoljeno da jevrej naslijedi kršćanina i obratno, jer su sve vjere, osim islama, neistina i jedna te ista stvar. Ahmed i neki drugi smatraju da nije dozvoljeno da se međusobno nasljeđuju radi hadisa: /706/ "Ne nasljeđuju se međusobno sljedbenici dvije različite vjere".

Sura EN-NASR (Pomoć)

Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu

Komentar ajeta:

El-Buhari od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: "Omer me uvodio u društvo istaknutih učesnika Bitke na Bedru. Nekima od njih kao da se to nije sviđalo pa su rekli: 'Zašto da ovaj sjedi s nama kad i mi imamo sinova poput njega?' Omer je odgovorio: 'Za njega znate ko je i od koga je...' Jednog dana me je pozvao i poveo me kod njih sa sobom. Mislim da me je toga dana poveo samo da im pokaže...pa je upitao: 'Šta kažete o riječima Allaha, dž.š.:

'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?' Neki su rekli: 'Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu kad nam pomogne i da pobjedu.' Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili. Mene je upitao: 'Ibn-Abbase, kažeš li i ti tako?' Rekao sam: 'Ne!', pa me je upitao: 'A šta ti kažeš?' Rekao sam: 'To je smrtni čas Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je (Allah) nagovijestio riječima:

'Kad Allahova pomoć i pobjeda dođe' to je znak tvoje bliske smrti.

'...ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.' Na to je Omer b. el-Hattab rekao: 'Iz ovog poglavlja ne vidim ništa drugo, do što ti kažeš.'" Ovu verziju navodi jedino El-Buhari.

Imam Ahmed od Ibn-Abbasa navodi da je rekao: /707/ "Kada je objavljeno:

'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nagoviještena mi je smrt.' On je, doista u toj godini i umro." Od Aiše se, također, prenosi da je rekla: (708) "Pred kraj života Allahov Poslanik, s.a.v.s., često je učio: 'Neka je slavljen i hvaljen Allah. Njega molim za oprost i Njemu se kajem', a zatim bi rekao: 'Gospodar moj mi je unaprijed dao do znanja da ću u svome ummetu vidjeti predznak i naredio mi, kada ga vidim, da Ga veličam i hvalim i da od Njega oprost tražim, jer On uvijek pokajanje prima. Ja sam taj predznak vidio u:

'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu..."' Ovaj hadis prenosi Muslim. Nakon što je objavljeno ovo poglavlje Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da se što više posveti ahiretu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /709/ "Došla je pobjeda, došla je Allahova pomoć, došli su Jemenjani. "Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, a ko su Jemenjani?" "Narod mehkanih srca i prefinjene naravi, kad zavlada vjera i razboritost u vjeri" Značenja ovog poglavlja, kako su ga protumačili učesnici Bitke na Bedru iz Omerova društva o kome se govori u hadisu koji navodi El-Buhari, da nam je Uzvišeni, kad dođe pobjeda i osvajanje gradova i utvrđenja, naredio da Ga veličamo, slavimo i zahvaljujemo Mu, svakako je ispravno i tačno. Kao dokaz za to služi namaz koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od osam rekata u doba "Ed-Duha" klanjao u Meki prilikom njenog oslobođenja. Neki su rekli da je to "Duha-namaz", ali su drugi odgovorili da ovaj namaz Allahov Poslanik nije redovno obavljao ni kad je bio kod kuće, pa kako će ga obavljati kao musafir koji nije namjeravao zadržati se u Meki? Zbog toga je u Meki ostao do kraja ramazana, oko devetnaest dana, skraćujući namaz i mrseći ramazan, ne samo on nego i sva vojska koja je brojala oko deset hiljada ljudi. Ovi drugi kažu da je to bio "Salatul-feth" i dodaju da je preporučeno da komandant vojske, prilikom oslobađanja grada, klanja čim u njega uđe. Ovaj namaz sastoji se od osam rekata. Zna se da ga je klanjao Sad ibn Ebu-Vekkas prilikom oslobađanja Medine. Neki kažu da se klanja sa jednim selamom. Ispravnije je da se selam predaje svaka dva rekata kako se navodi u Ebu-Davudovu Sunenu: /710/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na namazu prilikom oslobađanja Meke selam predavao svaka dva rekata." Što se, pak, Ibn-Abbasova i Omerova tumačenja tiče, kako se navodi u hadisu koji navodi El-Buhari, da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nagoviješteno da će ubrzo umrijeti, njega treba shvatiti u značenju: Znaj da, kad oslobodiš Meku, svoj rodni grad iz koga si prethodno protjeran, i kad vidiš ljude da u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, sa ovim je svijetom za tebe završeno. Zato se pripremaj za odlazak sa njega. Onaj svijet za tebe je, zaista, bolji od ovog. Tvoj Gospodar će ti dati pa ćeš zadovoljan biti.

I vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze

Komentar ajeta:

Jedan od Džabir b. Abdullahovih komšija pričao je: /711/ "Došao sam sa puta kada me je posjetio i poselamio Džabir b. Abdullah. Pričao sam mu o neslozi među svijetom i kakve je sve novotarije izmislio, pa je počeo plakati rekavši mi na kraju: 'Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru. U skupinama će je i napuštati.'

ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima.

Komentar ajeta:

Ovdje se pod pbojedom misli na oslobođenje Meke, jer je cio okolni svijet očekivao kada će i ona primiti islam, što se konačno i desilo. I oni koji nisu primili islam govorili su: "Ako pobjedi svoj narod, zaista je, poslanik."

Sura EL-LEHEB (Plamen)

Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!

Komentar ajeta:

Buhari od Ibn-Abbasa navodi /712/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao jednog jutra u Bathu (dolinu Meke), popeo se na brdo i počeo dozivati. Oko njega su se okupili Kurejševići pa im je rekao: "Šta mislite, kad bi vam rekao da će vas neprijatelj, jutros ili večeras napasti, bi li mi povjerovali?" "Bismo", odgovorili su. "Ja vas onda, samo, prije teške patnje opominjem", rekao je. Na to je Ebu-Leheb rekao: "Propao dabogda, zar si nas zbog toga skupio?" Na ovo je Allah objavio: "Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!", tj. propao i uzalud mu trud i nastojanje bili.

Ebu-Leheb je jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., amidža. Njegovo ime je bilo Abdul-Uzza b. Abdul-Muttalib, a ime po djetetu (kunje) Ebu-Utbe. Ebu-Lehebom su ga zvali zbog plamenkaste boje lica. Mnogo je vrijeđao, mrzio i ismijavao se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Ponižavao ga je i omalovažavao vjeru koju je poslanik saopćavao. Kad bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., pozivao: "O ljudi, recite: "Nema drugog boga osim Allaha, uspjet ćete!" I dok su se ljudi oko njega okupljali, on bi ga pratio, stajao iza njega i govorio: "Laže, on je napustio svoju vjeru!" Pratio ga je i ne bi mu dao nikuda mirno ići.

"I propao je", tj. gotovo je, već se desila njegova propast i nesreća. Ebu-Leheb bi govorio: "Ako je istina ono što moj bratić govori, ja ću se na Sudnjem danu imetkom i djecom iskupiti od kazne." Na to je Uzvišeni Allah objavio:

"Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", - sljedeći ajet iste sure

Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao

Komentar ajeta:

tj. imetak i djeca.

ući će on sigurno u vatru rasplamsalu

Komentar ajeta:

tj. vatru sa varnicama i plamenom koja će sve pred sobom pržiti, žariti i paliti.

i žena njegova što drvlje nosi.

Komentar ajeta:

Bila je jedna od uglednijih kurejšijskih žena. Zvali su je Ummu-Džemil. Pravo joj je ime bilo Erva bint Harb b. Umejje, Ebu-Sufjanova sestra. Svoga muža je bodrila i pomagala u nevjerovanju i inadu. Zato će sa njim na Sudnjem danu dijeliti zajedničku kaznu i muke u džehenemskoj vatri. Zato Uzvišeni kaže:

" ...što drvlje nosi, o vratu njenu bit će uže od ličine uskukane." Seid b. el-Musejib kazuje da je imala skupocjenu ogrlicu i da je govorila: "Prodat ću je i potrošiti u borbi protiv Muhammeda!", pa će joj Allah umjesto nje u Džehennemu dati oko vrata uže od ličine usukane.

o vratu njenu bit će uže od ličine usukane

Komentar ajeta:

misli na uže od vatre oko vrata koje će je do vrha, a onda do dna paliti i tako naizmjenično. Učenjaci, također, kažu da se u ovoj suri krije mudžiza i nepobitni dokaz o istinitosti Muhamedovog, alejhis selam poslanstva, jer mu je objavom ovog poglavlja:

"...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane", dato do znanja da su njih dvoje nesretnici i da nikada ni srcem ni jezikom, ni javno i tajno, neće povjerovati. Ovo se ubraja u dokaze njegovog poslanstva.

Mi kažemo: I nakon svega ovog, u ovom ummetu ima još onih koji se sažalijevaju na Ebu-Leheba i izbjegavaju da uče poglavlje: "Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je" što često zabranjuju i drugima, smatrajući da to uznemiruje poslanika, s.a.v.s.!? Iako mu je on bio amidža, Božiji Poslanik, s.a.v.s., se od njega, zato što je bio idolopoklonik, odrekao. Kako bi Allah Svome miljeniku, vjerovjesniku i poslaniku, objavio poglavlje koje ga uznemiruje!? U ovom se poglavlju govori kakvu je kaznu u Džehennemu pripredio Svome neprijatelju i neprijatelju Božijeg Poslanika, zbog toga što je bio nevjernik, što je poricao poslanstvo, ugonio u laž poslanika i prema njemu pokazivao neprijateljstvo. Prema tome, ovo je poglavlje Allahova podrška, a ne uznemirenje Njegovom poslaniku. Kako bi ga onda učenje ovog poglavlja moglo uznemiravati? Istina je drugačija, da su oni koji izbjegavaju da ga uče, pod izgovorom da ono uznemirava poslanika, izmislili san da je neko imao običaj često učiti" u namazu:"Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je", pa da je usnio da ga je Poslanik, s.a.v.s., u snu ukorio riječima: "Subhanallah!!!..." zar od Kurana napamet ne znaš ništa drugo do: "Neka je proklet Ebu-Leheb i propao je!", i da mu je naredio da ovo poglavlje više ne uči. Ovakav san je čista izmišljotina na Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kao što oni u drugim prilikama čine... Neka nas Allah sačuva zla i laži takvih lažova, nevjernika i dvoličnih bogomoljaca. Mi ćemo uz zadovoljstvo Allaha i Njegovog poslanika, s.a.v.s., a za inat Ebu-Lehebovim pristalicama i dalje još više učiti i ponavljati ovo poglavlje: "Neka propadne Ebu - Leheb i propao je! Neće mu biti od koristi njegovo blago, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane!" i voljeti onog koga je volio Allahov Poslanik, a mrziti onog koga je on mrzio.