Muhammed Allahov poslanik i oni koji su sa njim – tj. svi njegovi ashabi, a veli se i: oni koji su s njim prisutvovali Hudejbijji; strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom. – Ibn Atijje smatra da je riječ Muhammed subjekt, a Allahov poslanik predikat (i to bi bila jedna rečenica), te da je ''oni koji su sa njim'' drugi subjekt, a ''su strogi'' drugi predikat (i to bi bila druga rečenica). Međutim, ovo je jedna rečenica i ''oni koji su sa njim'' se vezuju za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer su strogost prema nevjernicima i samilost prema vjernicima osobine i Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Prema Ibn Atijjeu, strogost i samilost se vezuju samo za ashabe, no, ko može biti preči za te opise od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem? Allah, dž.š., za njega kaže: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim Putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv (et-Tevbe, 128) i kaže: O, Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! (et-Tevbe, 73). Ovo, zapravo, i jeste prava strogost prema nevjernicima i istinska milost prema vjernicima! Vidiš ih kako čine rukū' i sedždu želeći dobrotu od Allaha i zadovoljstvo, znak im je na licima, trag od sedžde. – U vezi sa značenjem ovog znaka (tj. essima) postoji šest mišljenja. Prvo: to je trag koji se pojavi na čelu klanjača usljed njegovih mnogobrojnih sedždi. Drugo: to je trag prašine i zemlje na licu. Treće: to je žutilo na licu zbog noćnog bdijenja i ibadeta. Četvrto: to je ljepota i ozarenost lica koja se navodi u hadisu. Međutim, hadis koji se navodi u ovom smislu nije autentičan. Peto: to je poniznost i skrušenost. Šesto: to će biti njihov znak na Ahiretu, Allah će im dati svjetlo od tragova sedžde kao što će im dati i svjetlo od tragova abdesta. Ovo mišljenje je nesuvislo (beid) jer je ovo opis njihovog stanja na dunjaluku. Prvo mišljenje je najočiglednije (azher), jer su, npr. Ali b. Hasan b. Ali b. Ebi Talib i Ali b. Abdullah b. Abbas na svojim licima imali vidljive tragove od činjenja sedžde. Tako su opisani u Tevratu. A njihov primjer u Indžilu: oni su kao sjemenka kad izbaci izdanak svoj – Ovo je primjer koji Allah, dž.š., navodi za islam koji je počeo sa pojedincima a koji se potom osnažio i nad ostalim vjerama uzvisio; pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – Veli se: spomenuta sjemenka je išaret na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on sam kao pojedinac svoga vremena dobio vjerovjesništvo te da su se muslimani nakon toga brojčano povećali pa su oni poput izdanka koji je očvrsnuo i ojačao i na stabljici se ispravio. Još se veli: sjemenka je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a izdanak je Ebu Bekr, koji se učvrstio Omerom, a ojačao Osmanom, te se ispravio na svojoj stabljici Alijom; da bi On s vjernicima rasrdio nevjernike. A Allah obećava onima koji vjeruju i čine dobra djela, svima njima – Prijedlog min je ovdje u službi objašnjenja vrste (li bejani'l-džins) jer je ovo obećanje vezano za sve ashabe, Allah svima njima bio zadovoljan; oprost i nagradu veliku.

Sura EL-HUDŽURAT (Sobe)

Objavljena u Medini; sadrži 18 ajeta; objavljena poslije sure el-Mudžadele.

O, vi koji vjerujete, ne stavljajte se ispred Allaha i Poslanika Njegova – U vezi sa značenjem ove zabrane postoje tri mišljenja. Prvo: ne govorite o nečemu važnom prije nego što o tome ne kaže Alejhisselam i nemojte u vezi sa tim donositi odluku dok za to ne upitate Alejhisselama! Drugo: nemojte u Alejhisselamovom prisustvu kandidirati namjesnike jer će on dati namjesništvo onome kome on hoće! I treće: ne idite ispred Alejhisselama kada on hoda! A ovo, treće mišljenje je shodno Jakubovom kiraetu: la tekaddemū (umjesto la tukaddimū). Prvo mišljenje je najočiglednije (azher), jer je običaj Arapa da zajedno iznose svoja mišljenja, da se dogovaraju i da svako kaže ono što misli. Vjerovatno je neka skupina ljudi tako i postupila sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, iznoseći svoja mišljenja, pa im je Allah, dž.š., to zabranio. Zbog toga je Mudžahid rekao: Ne donosite rješenje (ili odluku) ni o čemu prije Allaha, tj. sve dok ga Allah ne spomene na jeziku Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! A rekao je: ...ispred Allaha, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govori samo ono što mu Allah objavljuje"; i bojte se Allaha! Zaista Allah sve čuje i sve zna.

O, vi koji vjerujete, ne dižite glasove svoje iznad glasa Vjerovjesnikova – Allah, dž.š., naređuje vjernicima da sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, čuvaju ovaj edeb (tj. profinjeno ponašanje) iz počasti i ta'zima prema njemu, a razlog toga je slučaj vezan za neke beduine koji su podizali svoje glasove u njegovom prisustvu; i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi – tj. iz straha da ne bi; bila poništena vaša djela – ako biste dizali svoje glasove iznad njegovoga glasa ili ako biste sa njim preglasno razgovarali. Razlog ovog poništenja djela je, dakle, nepostojanje edeba u ponašanju prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a nedovoljno poštivanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poništava djela pa makar se radilo i o vjerniku zbog toga što je to jako krupna stvar. Mišljenje onih koji smatraju da se ajet odnosi na licemjere je slabo (daif), jer se na početku ajeta kaže: O, vi koji vjerujete, kao i zbog riječi: a da vi i ne primijetite! – jer se takvo što ne kazuje licemjerima s obzirom da oni stvari koje nisu u skladu sa edebom rade iz smionosti i ciljano.

One koji utišaju glasove svoje kod Allahovoga Poslanika – Ove riječi su objavljene u vezi sa Ebu Bekrom i Omerom, Allah njima dvojicom bio zadovoljan! Nakon što je bio objavljen pretodni ajet o zabrani podizanja glasa i preglasnog razgovaranja sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr je rekao: Tako mi Allaha, o, Allahov Poslaniče, obraćat ću ti se samo jako tihim glasom!" A Omer bi se toliko tiho obraćao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodatno pitao šta je rekao. Međutim, izraz i pored svega navedenog ima općeniti smisao; a to su oni čija je srca Allah prekalio za bogobojaznost – Glagol imtehane znači: ispitati i naći onakvim kakvim treba biti, kao što se zlato ispituje vatrom pa se pokaže ispravnim. Veli se: Allah, dž.š., je njihova srca uvježbao za bogobojaznost pa su postala jaka u ispunjavanju takvaluka, bez izvještačenosti u tome. Još se veli: Allah, dž.š., je njihova srca očistio i prekalio za bogobojaznost; čeka oprost i nagrada velika.

Oni koji te dozivaju ispred soba, većina njih, nije dovoljno pametna. – Imenica el-hudžurat (tj. sobe) je plural od riječi hudžretun, a to je komdić zemlje koji se ogradi kamenim zidom. Svaka od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena je imala po jednu sobu. Ajet je objavljen u vezi sa delegacijom iz plemena Beni Temim. Došli su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa su ušli u džamiju i primaknuvši se sobama počeli dozivati: O, Muhammede, iziđi pred nas!" U tom njihovom postupku je surovost, primitivizam i nedostatak edeba, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, malo sečekao a potom izišao pred njih. Jedan od njih, a to je bio Akra' b. Habis, je rekao: O, Muhammede, kad ja hvalim, to je ukras, a kad kudim, to je ruglo!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je odgovorio: Teško tebi, to je svojstvo Uzvišenog Allaha!"

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako ruku' i sedždu čine, želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni obznanjuje o Muhammedu, s.a.v.s.; da je on Allahov poslanik, istinski, bez sumnje i dileme:"Muhammed je Allahov poslanik." U ovom je sadržano svako lijepo i plemenito svojstvo Poslanika, s.a.v.s, da bi potom Uzvišeni hvalom istakao njegove ashabe, r.a., riječima: "...a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima." Kao i riječima: "Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite." /5:54/ Ovo je svojstvo zajednička osobina svih sljedbenika Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao i svih vjerovjesnika prvenstveno. Oni su osorni prema nevjernicima, a samilosni i nježni prema dobrim ljudima. Njihova su lica namrštena kad ih gledaju nevjernici, a ozarena kad ih posmatraju muslimani. Tako Uzvišeni veli: "O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost!" /9:123/Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /188/ "Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi i samilosti jeste kao primjer jedinstvenog tijela; kada samo jedan dio njegov oboli, cijelo tijelo se trese u groznici i trpi nesanicu." Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /189/ "Mumin je uz mumina kao građevina, očvršćuju jedan drugoga", pokazujući, s.a.v.s., uvukao je prste jedne među prste druge ruke. Oba se hadisa nalaze u sahih zbirci. Allah Uzvišeni dalje kaže: "Vidiš ih kako ruku' i sedždu čine želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo." Opisuje ih Allah, dž.š., da su marljivi, koji mnogo rade, a najbolji posao je namaz. Da su iskreni kod poslova u ime Allaha, očekujući kod Njega nagradu, a to je Džennet, koji u sebi sadrži svaku dobrotu i obilnu opskrbu te zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, a ono je najvrednije. Kao što Uzvišeni kaže: "A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga." /8:72/ Riječi Uzvišenog: "Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo." To je lijepa muminska čehra, znak pokornosti Uzvišenom Allahu. Dobri ljudi kažu:"Ko noću mnogo klanja njegovo lice danju lijepo izgleda; koji vjernik bude iskren u odnosu sa Uzvišenim Allahom kad ga drugi ne vide, Allah će poboljšati njegovo ponašanje u ophođenju s ljudima." Prenosi se od Omera ibn el-Hattaba da je rekao: "Ko je dobar u tajnosti, Allah mu daje dobro u javnosti." Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /190/ "Dobro djelovanje, dobro vladanje i dobro ekonomisanje dio je od dvadeset pet dijelova vjerovjesništva." Ashabi, r.a., svoje su nijjete očistili i svoje poslove uljepšali, pa su im lica bila ozarena te bi svako ko ih pogleda začudio se njihovom ponašanju, ophođenju. Malik, r.a., kaže: "Pričali su mi da su kršćani, kad bi vidjeli nekog od ashaba, r.a., koji su oslobodili Šam, rekli: "Tako mi Allaha ovi su, sudeći prema predanjima, bolji od Isaovih, a.s., učenika." Istina je to što su rekli jer je ovaj ummet veličan u svetim knjigama, a najodabraniji i najbolji su od ovog ummeta ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah istakao je njih spominjući ih u prijašnjim objavljenim knjigama te stoga ovdje Uzvišeni kaže: "Tako su opisani u Tevratu." Zatim kaže: "A u Indžilu, oni su kao biljke kad izdanak svoje izbace" "pa ih onda učvrste", "i oni ojačaju", tj. stasaju i visoko narastu, "i isprave se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača." Tj. takvi su ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; oni su ga učvrstili, oni su ga ojačali, oni su ga pomogli. Oni su sa njim kao što su izdanci sa svojom stabiljkom. ﻲﻟ"...da bi On sa vjernicima najedio nevjernike." Iz ovog ajeta Imam Malik, da mu se Allah smiluje, izvlači zaključak kojim se smatraju nevjernicima svi koji mrze ashabe, r.a. Mnogi hadisi govore o fadiletima ashaba, r.a., i zabrani da se i najmanja njihova mahana uopće spominje, jer je dovoljno to što ih Allah pohvaljuje i kaže da je njima zadovoljan. Potom Uzvišeni Allah veli: "...a onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava." Prijedlog u riječi objašnjava vrstu "oprost", tj. njihovih grijeha"i nagradu veliku", tj. mnogobrojne sevabe i obilnu opskrbu. A Allahovo je obećanje iskreno i istina. On ga neće iznevjeriti niti izmijeniti. A svako ko bude slijedio ashabe, r.a., svrstava se zajedno sa njima. Prenosi Muslim u svome Sahihu od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /191/ "Nemojte grditi moje ashabe, jer tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće ni u pola dostići ono što su ashabi dostigli, pa kad bi podijelio zlata koliko je brdo Uhud."

"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna."

Komentar ajeta:

Ovo su ajeti kojima Uzvišeni Allah odgaja Svoje robove vjernike, u pogledu njihovog odnosa prema Njegovom Poslaniku, kao što je iskazivanje štovanja, počasti, velikodostojnosti. Uzvišeni kaže:

"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova", tj. ne žurite ni u čemu kad ste s njim, odnosno prije njega, nego budite od onih koji će ga slijediti u svim stvarima, sve dok vam to ne postane obavezan način ponašanja. Tako se desilo Muazu, r.a., kada ga je upitao Poslanik, šaljući ga u Jemen: /192/ "Po čemu ćeš suditi?" - A on odgovori: "Po Knjizi Uzvišenog Allaha" - pa ga ponovo Poslanik upita: "A ako tu ne nađeš?" "Onda po sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.", pa opet upita Poslanik: "Pa ako ni tamo ne nađeš?" - on dodade: "trudit ću se svojim mišljenjem", a Allahov Poslanik, s.a.v.s., udarivši ga u prsa reče: "Hvala Allahu, Koji je pomogao izaslanika Allahova poslanika u onome čime je Njegov Poslanik zadovoljan." Ovaj hadis navode: Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i Ibn-Madže. Poenta je u tome što je Muaz na posljednje mjesto stavio svoje razmišljanje i svoj sud, odnosno iza Allahove Knjige i sunneta Njegova Poslanika, s.a.v.s. A da je svoje mišljenje pretpostavio Kuranu i sunnetu, bio bi od onih koji istupaju ispred Allaha dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Kaže Alija ibn Talha navodeći to od Ibn-Abbasa, r.a., da riječi:

"Ne istupajte ispred Allaha i Njegova Poslanika", znače: "Ne govorite ništa što je u suprotnosti sa Kuranom i sunnetom." "I bojte se Allaha" u onome što vam je naređeno.

"Uistinu, Allah sve čuje", tj. vaše glasove (riječi), "I sve zna", tj. i vaše nijete.

"O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite."

Komentar ajeta:

Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:

"O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa." Ovo je dodatna uputa kojom Allah, dž.š., odgaja vjernike da ne dižu svoje glasove u prisustvu Allahova Poslanika iznad njegova glasa. Buharija navodi hadis od Abdullaha ibn Zubejra, r.a.: /193/ "Da je dojahala delegacija iz plemena Benu Temim do Muhammeda, s.a.v.s., pa je rekao Ebu-Bekr, r.a.: "Postavljen je Kakaa ibn Meabeda za njihovog vođu." Onda je Omer, r.a., rekao: " Ne, već je za vođu određen El-Akre ibn Habis." Tada je Ebu-Bekr ponovo rekao: "Ti baš hoćeš da mi proturiječiš" - na što je Omer, r.a., odgovorio: "Nemam želju da ti proturiječim", pa su se počeli prepirati povisujući svoje glasove te je objavljen ajet o tome:

"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova", i sve do kraja ajeta:

"A da su se oni strpjeli dok im ti sam iziđeš..." (49:5) Bilježi Buharija od Enesa ibn Malika, r.a.: /194/ "da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., primijetio izostajanje Sabita ibn Kajsa, pa je jedan od ljudi rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja ću te obavijestiti o tome šta mu se dogodilo.' Onda je otišao i našao ga u svojoj kući oborene glave, pa ga upitao: 'Šta ti je?' - na što mu Sabit odgovori: 'Zlo!' Bio je podigao svoj glas iznad glasa Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je mislio da su mu propala sva djela, te da je sigurno od stanovnika Džehennema. Vratio se ovaj čovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijestio ga šta je ovaj rekao. Zatim kaže Musa (tj. sin Enesa ibn Malika) da je Poslanik naredio da se vrati ovaj čovjek Sabitu i da ga obraduje velikom radošću: 'Reci mu da nije džehenemlija, nego je dženetlija.'" Ovo predanje bilježi sam Buharija. Zatim je zabranjeno podizanje glasa pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kao što se podiže u slučaju kada čovjek želi nadvisiti ton svoga protivnika. Naprotiv, Poslaniku se treba obraćati smireno i uz dužno poštovanje. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Ne razgovarajte s njim glasno kao što glasno jedan s drugim razgovarate" ; isto tako Uzvišeni kaže:

"Ne dozivajte Poslanika kao što se međusobno dozivate." (24:63) A Ulema kaže: "Pokuđeno je dizati glas kod kabura Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao što je bilo pokuđeno i za vrijeme njegova života, jer ga treba poštivati i živa i mrtva." Već smo naveli od muslimanskog halife Omera, r.a., da je čuo glas dvojice u Poslanikovoj džamiji; pa kad su podigli svoje glasove, prišao im je i rekao: "Znate li gdje ste i odakle ste vas dvojica?" Oni rekoše: "Iz Taifa." Na to će Omer, r.a.: "Da ste iz Medine, žestoko bih vas istukao!" A Allah, dž.š., kaže:

"Da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite", tj. Mi vam zabranjujemo da dižete glas kod Poslanika, s.a.v.s., iz straha da se on ne naljuti, na što bi se rasrdio Uzvišeni Allah zbog ljutnje Svoga Poslanika, s.a.v.s., te da propadne djelo onoga koji ga naljuti, a on to i ne primijeti, kao što se navodi u sahih hadisu: /195/ "Doista ima ljudi koji izgovaraju riječi kojima je zadovoljan Uzvišeni Allah, pa nisu ni svjesni da ih one vode u Džennet. A ima i onih koji izgovaraju riječi koje ljute Uzvišenog Allaha, a nisu ni svjesni da ih one vode u Vatru višu nego što je između neba i Zemlje." Zatim je Uzvišeni Allah pohvalio spuštanje glasa kod Poslanika, s.a.v.s., podsticao, upućivao i budio želju za tim.

"Doista, onima koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom, a to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti - pripada oprost i nagrada velika."

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže

"Doista, onima koji utišaju svoje glasove pred Allahovim Poslanikom - a to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti...", tj. očisti ih i učini ih spremnim i prilagodljivim, "pripada oprost i nagrada velika." Imam Ahmed navodi od Mudžahida, koji kaže: "Pisano je Omeru, r.a., vladaru pravovjernih, da li je čovjek koji ne želi počiniti grijeh i ne učini ga bolji od čovjeka koji želi učiniti grijeh, ali ga ne učini?" Omer, r.a., na to je odgovorio: "Doista, oni koji žele počiniti grijeh, pa ga ne učine;

"to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti - njima pripada oprost i nagrada velika."

Zbilja, oni koji te dozivaju iza soba - većina njih ne razmišlja

Komentar ajeta:

Zatim je Uzvišeni Allah ukorio one koji dozivaju Allahova Poslanika, s.a.v.s., iza soba u kojima se nalaze njegove supruge, kao što čine neučtivi beduini, pa kaže Uzvišeni: Većina njih ne razmišlja