El-Ankebut

I raspravljajte sa sljedbenicima Knjige na najljepši način – Znači: Nemojte raspravljati sa sljedbenicima Knjige kada se s njima o nekim pitanjima iz vjere raziđete, osim na najljepši način, ne udaranjem niti borbom. Ovo je bilo prije propisivanja džihada, pa je derogirano ajetom zvanim Sejf. A značenje riječi: osim sa onima među njima koji su nepravedni – je: koji su nepravedni prema vama, koji jasno vrijeđaju vašeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Veli se da ove riječi znače i slijedeće: Nemojte raspravljati sa onima koji su primili islam od sljedbenika Knjige u pogledu onoga što vam govore od vijesti iz domena vjere, osim na najljepši način. A riječi osim sa onima među njima koji su nepravedni, po ovome mišljenju, odnose se na one koji su ostali na svom nevjerništvu. Prvo mišljenje je očiglednije (azher); i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i ono što se objavljuje vama, a naš Bog i vaš Bog jeste jedan, i mi se Njemu pokoravamo." – Ove riječi podrazumijevaju dogovor i primirje, a što je derogirano ajetom zvanim Sejf. Također, ajet zahtijeva i izbjegavanje razgovora s njima. U hadisu se navodi: Ne potvrđujte riječi sljedbenika Knjige niti ih u laž ugonite! Recite: Vjerujemo u ono što je objavljeno nama i ono što je objavljeno vama. Pa ako ono što oni govore bude laž, nećete im u tom slučaju potvrditi, a ako bude istina, nećete ih u laž utjerivati."

A tako objavljujemo i tebi Knjigu – tj. kao što smo objavili Knjigu onima prije tebe, objavljujemo je i tebi; a neki od onih kojima smo već dali Knjigu i u ovu vjeruju – kao što su Abdullah b. Selam i njemu slični koji su od jevreja i kršćana primili islam; a i od ovih neki u nju vjeruju – tj. od Kurejšija. Također se veli: Pod onima kojima smo već dali Knjigu misli se na prijašnje sljedbenike Tevrata i Indžila, a pod riječima i od ovih se misli na savremenike Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, od kojih je Abdullah b. Selam; a dokaze Naše osporavaju samo nevjernici.

A ti nisi čitao prije nje nijednu knjigu – Ovo je dokaz da je Kur'an od Allaha, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije čitao niti je pisao; a nisi jē ni pisao svojom desnicom – Ako neko kaže: koja je korist spominjanja desnice kad se već spominje pisanje, odgovor na ovu primjedbu je da je ovo pojačanje govora i oslikavanje željenog značenja (tasvir); inače bi posumnjali oni što laži govore. – tj. da si čitao ili pisao, nevjernici bi mogli sumnjati i govoriti: Vjerovatno je ovo naučio ili čitao. Veli se: Mjesto dokaza je u činjenici da su sljedbenici Knjige (jevreji i kršćani) nalazili u svojim Knjigama (u Tevratu i Indžilu) da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ummijjun tj. nepismen, da ne zna čitati ni pisati, pa kada ga je Allah učinio takvim, iznesen je dokaz protiv njih. Da je znao čitati i pisati, to bi bilo oprečno svojstvu kojim ga je Allah, dž.š., opisao u njihovim Knjigama. Ispravno mišljenje je da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada čitao niti pisao. El-Bādži i drugi vele da je pisao na osnovu hadisa koji govori o Hudejbijji, međutim, ovo je slabo mišljenje (daif).

Nego su to – Zamjenica to odnosi se na Kur'an. Prekid govora (idrab) sa česticom bel (nego) je vezan za ispušteni govor u značenju: Nije stvar onakva kako misle silnici i oni što laži govore; ajeti jasni u prsima onih kojima je dato znanje, a Naše ajete osporavaju samo silnici.

I govore: "Zašto mu nisu spuštena neka čuda od Gospodara njegovoga?" Reci: "Čuda su jedino kod Allaha, a ja sam samo opominjatelj jasni."

A zar im nije dosta to što Mi objavljujemo tebi Knjigu koja im se kazuje?! – Kako oni traže čuda i znakove a Kur'an je najveće čudo i najjasniji znak za ispravnost vjerovjesništva?! Kamo sreće da su se zadovoljili Kur'anom u traženju dokaza! Zaista je u njoj milost i pouka narodu koji vjeruje.

Reci: "Dovoljan je Allah svjedok između mene i vas – Značenje ovih riječi naveli smo kod tumačenja 43. ajeta sure er-Ra'd i u suri el-En'am; On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji vjeruju u laž, a ne vjeruju u Allaha, oni su izgubljeni."

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način - ne sa onima među njima koji su nepravedni - i recite: 'Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog - jedan je i Njemu smo mi predani.

Komentar ajeta:

Katade kaže da je ovaj ajet derogiran, ajetom zvanim "es-sejf" (sablja), a drugi kažu da je taj ajet jasni ajet čiji je propis važeći i odnosi se na one među njima koji se žele uputiti u islam i sa njima se raspravlja na najljepši način da bi se imalo uspjeha kod njih, kao što Uzvišeni kaže:

"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj." /16:125/ Ibn-Džerir odabrao je ovo mišljenje.

Uzvišeni rekao je: "ne sa onima među njima koji su nepravedni", tj. sa onima sa kojima nema koristi raspravljati, pa će im biti naređeno da daju džizju, a u protivnom postat će oni sa kojima treba ratovati, te će se tada sa rasprave prijeći na borbu i protiv njih će biti povedena borba da bi se spriječili i suzbili, kao što je Uzvišeni rekao:

"Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i terezije objavljivali: da bi ljudi pravedno postupili - a gvožđe smo stvorili, u tome je velika snaga..." - do Njegovih riječi - "...Allah je, uistinu, Moćan i Silan." /57:25/ Uzvišeni je rekao:

"i recite: 'Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama'", tj. kada oni iznesu nešto za što ne znamo da li je Istina, mi se nećemo negativno izraziti o tome jer može biti Istina, niti to potvrditi, jer može biti neIstina, već vjerujemo u to općenito, ovisno od jednog uvjeta, a to je da bude objavljeno, a ne izmijenjeno ili interpretirano.

Buharija prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da rekao je: /422/ "Sljedbenici Knjige čitali su Tevrat na hebrejskom, a muslimanima su ga tumačili na arapskom, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ne potvrđujte sljedbenicima Knjige niti ih u laž ugonite, i recite: 'Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste - Jedan, i mi smo Njemu predani.'"

Treba znati da je većina onoga što oni prenose laž i neistina, budući da je to došlo pod udar izobličavanja, zamjena, promjena i interpretacija, te da je malo istine u tome; zatim, malo je koristi u većini toga, ako je i Istina. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Mesuda da je rekao: "Ne pitajte sljedbenike Knjige ni o čemu, neće vas uputiti, oni su zalutali, bilo da su lažnom smatrali Istinu ili da su neistinu smatrali istinitom."

Ibn-Abbas rekao je: "Kako to da vi pitate sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Knjiga koja vam je objavljena preko Resulallaha, s.a.v.s., objavljena je poslije, vi je samo čitate ne baveći se mnogo njome, a preneseno vam je da su sljedbenici Knjige mijenjali izobličavali i svojim rukama pisali knjigu govoreći: 'Ovo je od Allaha', da bi za to izvukli neznatnu korist. Zar vam znanje koje vam je došlo ne zabranjuje da ih pitate? Da, tako mi Allaha, nismo vidjeli ni jednog čovjeka od njih koji vas je pitao o onome što je objavljeno vama." Prenosi Buharija.

Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu - i u nju vjeruju, a dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.

Komentar ajeta:

Ibn-Džerir kazuje: "Uzvišeni Allah kaže: 'Kao što smo, o Muhammede, poslanicima prije tebe objavili Knjige, tako smo objavili i ovu Knjigu.'" Ovo što rekao je Ibn-Džerir dobro je.

Uzvišeni kaže: "a neki od onih kojima smo već dali Knjigu - i u nju vjeruju", tj. oni od njihovih učenih svećenika koji su je uzeli i čitali onako kako je objavljeno, kao što su Abdullah ibn Selam i Selman el-Farisi i drugi poput njih. Uzvišeni kaže: "a i od ovih neki u nju vjeruju", tj. Arapi iz reda Kurejši i drugi.

"a dokaze Naše samo nevjernici osporavaju", tj. lažnim ih smatraju samo oni koji Istinu prekrivaju neistinom i Sunčevu svjetlost odvraćaju sabljama i povicima: "Dalje! Nazad!"

prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače, posumnjali bi oni što laži govore.

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže:

"Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao", tj. ti si, o Muhammede, živio u svome narodu i prije nego ti je Allah, dž.š., objavio ovaj Kur' an, i nisi čitao niti pisao. On je ovako opisan i u prethodnim Knjigama, kao što kaže Uzvišeni Allah:

"onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze." /7:157/ Takav je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio do Sudnjeg dana. Nije napisao ni jedan rukopis niti ijedno slovo, već je imao pisare koji su pred njim pisali Objavu i pisma vladarima pokrajina. Navodi da je to on naučio krajem života, nisu vjerodostojni i nemaju nikakvog osnova.

Uzvišeni kaže: "nisi čitao." Glagol, tj. čitao "prije nje nijednu knjigu." Ovim se pojačano izražava negacija. "a nisi je ni desnom svojom rukom napisao." Tj. nisi ništa napisao, jer ga Uzvišeni Allah nije podučio ni čitanju ni pisanju. Uzvišeni kaže:

"inače, posumnjali bi oni što laži govore", tj. da znaš lijepo čitati i pisati neke neznalice između ljudi bi posumnjale i rekle: "Ovo je, doista, naučio iz knjiga prije njega koje su ostale od poslanika", mada i sami znaju da su oni rekli da je on nepismen.

"i govore: 'To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuje ujutro i navečer da mu ih čitaju'" /25:5/, pa im je Uzvišeni Allah odgovorio:

"Reci: 'Objavljuje ih Onaj Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje'" /25:6/

A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat, a Naše ajete samo nepravedni osporavaju.

Komentar ajeta:

"A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat", tj. ovaj Kur' an su ajeti jasni, koji objašnjavaju uputu ka Istini u smislu zapovijedi, zabrane ili kazivanja; učeni ga znaju napamet, Uzvišeni Allah im ga je olakšao za učenje napamet, čitanje i tumačenje. Uzvišeni kaže: "a naše ajete samo nepravedni osporavaju", tj. uobraženi, oholi, koji znaju Istinu i osporavaju je, stoga Uzvišeni kaže:

"A oni na kojima se ispuni riječ Gospodara tvoga, zaista, neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." /10:96,97/

i govore: 'Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka čuda poslana?' Reci: 'čuda su jedino u Allaha, a ja sam samo opominjatelj jasni.

Komentar ajeta:

Uzvišeni kazuje o mnogobošcima, njihovoj tvrdoglavosti i traženju čuda koja će ih uvjeriti da je Mudammed, a.s., Allahov Poslanik, kao što je Salihu data deva. Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'O Muhammede'", "čuda su jedino u Allaha", tj. to može narediti jedino Uzvišeni Allah, a da oni počnu slijediti Pravi put, On bi im odgovorio, to je Njemu lahko. Međutim, On zna njihovu tvrdoglavost, pa im neće na to odgovoriti. U tom smislu Uzvišeni kaže:

"A Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali." /17:59/ Uzvišeni je također rekao:

"a ja sam samo opominjatelj jasni", tj. poslan sam vam da opominjem, te sam dužan jedino da vam dostavim ono što vam je poslano od Uzvišenog Allaha, a "Kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludu stavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti." /18:1/ Zatim Uzvišeni - objašnjavajući njihovo neznanje i apsurdnost traženja čuda kao potvrde za istinitost onoga što je donio Muhammed, s.a.v.s., a donio im je vrijednu Knjigu koja je najveća mudžiza; oni koji su bili rječiti bili su nemoćni da joj pariraju, štaviše da pariraju i jednom njenom poglavlju.

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje: u njoj je, doista, milost i pouka narodu koji vjeruje.

Komentar ajeta:

"A zar im nije dosta što mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje", tj zar im nije dovoljna ova najveća mudžiza, a to je Kur' an koji smo ti objavili i u njemu su vijesti o onome što je bilo prije njih i vijesti o onome što će se desiti poslije njih i propisi za njih.

A ti si nepismen čovjek, ne čitaš i ne pišeš, a došao si im sa vijestima o onome što je u suhufima davnašnjim, sa objašnjenjem onoga u čemu su se oni razilazili. Uzvišeni, također, kaže:

"Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?" /26:197/ Imam Ahmed, r.a., prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: /423/ 'Nema ni jednog među poslanicima a da mu nije dat dokaz na osnovu kojega čovjek povjeruje, a meni je data jedino Objava koju mi je poslao Allah, pa želim da imam najviše sljedbenika na Sudnjem danu.'" Prenose Buharija i Muslim.

Uzvišeni je rekao: "u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje", tj. objašnjenje Istine i otklanjanje neistine, a to je ta milost (rahmet). U njoj je i pouka kroz kazivanje o kaznama koje su zadesile prošle narode, koja služi kao opomena i vjernicima uvećava iman.

Reci: 'Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na nebesima i Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su gubitnici.

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže: "Reci: 'Allah je dovoljan svjedok meni i vama'" za ono čime me utjerujete u laž u vezi s onim što vam govorim da sam Allahov Poslanik, vama poslan. Pa da sam lažov, zadesila bi me kazna, kao što Uzvišeni kaže:

"A da je on nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli" /59:44-46/ "Ja sam, uistinu, iskren u onome što vam dostavljam, i stoga me je On podržao očitim mudžizama i nepobitnim dokazima."

"On zna ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji", tj. nije Mu ništa skriveno.

"A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su gubitnici." Tj. On će ih kazniti zbog onoga što su uradili i sučeliti sa onim što su napravili, te će u Ognju gorjeti, a ružno li je to boravište.