SURA EL-BEKARE (KRAVA)

Objavljena u Medini, osim 181. ajeta koji je objavljen na Mini za vrijeme Oprosnog hadža; sadrži 268 ajeta; prva sura objavljena u Medini

Elif Lam Mim. – Učenjaci imaju različita mišljenja o značenju ovih kao i ostalih slova arapskog alfabeta na počecima pojednih sura: Elif Lam Mim Sad, Elif Lam Ra, Elif Lam Mim Ra, Kaf Ja 'Ajin Sad, Ta Ha, Ta Sin Mim, Ta Sin, Ja Sin, Sad. Jedni veli da se ova slova ne tumače, jer spadaju u mutešabih (nejasne) ajete, čije je značenje poznato samo Uzvišenom Allahu. Ebu Bekr je rekao: ''Svaka knjiga ima tajnu, a tajna Kur'ana su počeci njegovih sura (fevatihu's-suver)''. Drugi, pak, kažu da se ova slova tumače, pa su ih protumačili na različite načine. Veli se da su to: a) imena sura; b) imena Uzvišenoga Allaha; c) nešto čime se Uzvišeni Alllah zaklinje. Neko je rekao da su to isprekidani harfovi riječi: Elif je iz riječi Allah, Lam iz riječi Džibril, a Mim iz riječi Muhammed, s.a.v.s. Tako je i sa ostalim slovima. U jednom hadisu navodi se da su Benu Israil (sinovi Israilovi, jevreji) razumjeli da ovi harfovi ukazuju na broj godina koliko će trajati ovaj ummet (tj. ummet Muhammeda, s.a.v.s.). To je od njih čuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa nije negirao. Ebu'l-Kasim es-Suhejli izbrojao je brojčanu vrijednost ovih harfova, ispustivši one koji se ponavljaju, i došao do broja 903.

Ova Knjiga – tj.: Kur'an; a veli se: Tevrat i Indžil; također se veli: Levh-i mahfuz. Mišljenje koje je ispravno jeste ono na koje ukazuje kontekst i koje je posvjedočeno i na drugim mjestima u Kur'anu. Ono što se ovdje hoće kazati jeste potvrda da je Kur'an od Allaha, kao što se kaže u ajetu: Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova (es-Sedžde, 2). Ovdje se misli, prema konsenzusu mufessira, na Kur'an; u koju nema nikakve sumnje – to je predikat riječi ova Knjiga; veli se da je predikat riječ Knjiga, i prema tom mišljenju, zalike'l-kitabu je nezavisna rečenica (u značenju: Ovo je Knjiga) na kojoj se može zastati; u koju nema nikakve sumnje – tj.: Nema sumnje da je ona od Uzvišenoga Allaha, u šta vjeruju ljudi Istine, a što se tiče onih koji ne vjeruju, njihova sumnja ne uzima se u obzir. Predikat riječi la rejbe jeste fihi (tj. nema sumnje u nju), pa je dozvoljeno zastati na riječi fihi. Veli se da je predikat riječi la rejbe ispušten, pa se zastaje na la rejbe. No prvo mišljenje je pretežnije (erdžah) jer su riječi la rejbe specificirane na drugim mjestima u Kur'anu. Ako neko upita: Zašto riječ fihi nije navedena prije riječi la rejbe, kao što je to u ajetu: la fiha gavlun - od njega [džennetskog vina] neće glava boljeti (es-Saffat, 47)? – odgovorit ću: Zato što se njima misli na negaciju sumnje u pogledu Knjige. A da je navedena prije riječi la rejbe, time bi se naišaretilo da postoji druga Knjiga u koju ima sumnje, kao što riječi la fiha gavlun išarete da od dunjalučkog vina boli glava. Dakle, time bi značenje postalo nesuvislo tako da predikat nije spomenut na prvome mjestu; Uputa (huda) – tj. Uputa kojom se odlikuju bogobojazni (muttekije); a ako se kaže objašnjenje, onda bi se značenje poopćilo, kao što je to u ajetu: huden li'n-nas: objašnjenje ljudima (el-Bekare, 185). Sintakstička pozicija ove riječi je: predikat subjekta (tj. u značenju: Knjiga je Uputa), ili subjekt čiji je predikat fihi (tj. u njoj je Uputa), prema onima koji ne zastaju na la rejbe, ili je akuzativ stanja (tj. kao Uputa); bogobojaznima – o riječi takva (bogobojaznost) govorili smo u Uvodu tefsira, a sada ćemo o njoj spomenuti tri stvari.

A) Vrijednosti derivirane iz Kur'ana koje sadrži pojam bogobojaznosti:

uputa: uputa bogobojaznima (el-Bekare, 2); pomoć: Zaista je Allah sa bogobojaznima (el-Bekare, 194); zaštita: Allah je zaštitnik bogobojaznih (el-Džasije, 19); ljubav: Allah voli bogobojazne (Ali 'Imran, 76); oprost: Ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti (el-Enfal, 29); izlazak iz teškoće i opskrba kojoj se čovjek ne nada: ...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći (et-Talak, 2): olakšanje: A onome ko se Allah boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim (et-Talak, 4); oprost grijeha i velike nagrade: A onome ko se bude Allaha bojao – On će preko ružnih postupaka njegovih prijeći i još mu veliku nagradu dati (et-Talak, 5); primljena djela: "Allah prima samo od onih koji su bogobojazni" (el-Ma'ide, 27); uspjeh: Bojte se Allaha da biste postigli ono što želite (el-Bekare, 189); radost i lijepe vijesti: ...oni koji budu vjerovali i koji budu bogobojazni. Za njih su radosne vijesti i na ovome i na onome svijetu (Junus, 63-64); ulazak u Džennet: Za one koji se budu bojali Allaha bit će, zaista, dženneti uživanja u Gospodara njihova (el-Kalem, 34); spas od Džehennema: Zatim ćemo one bogobojazne spasiti (Merjem, 72).

B) Faktori koji podstiču na bogobojaznost su:

strah od kazne na budućem svijetu; strah na dunjaluku; očekivanje dunjalučke nagrade; očekivanje ahiretske nagrade; strah od polaganja računa; stid od gledanja i nadziranja Uzvišenog Allaha – ovo je stepen samokontrole (murakaba); zahvala na Njegovim blagodatima putem pokornosti; znanje, zbog ajeta: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni (Fatir, 28); poštovanje prema Allahovoj uzvišenosti – ovo je stepen dostojanstva, i iskrene ljubavi, kao što je pjesnik rekao:

Griješiš prema Bogu, a pokazuješ da Ga voliš,

života mi, u analogiji: to je nešto novo!

Da je tvoja ljubav iskrena, bio bi Mu pokoran,

jer onaj koji voli, pokoran je onome koga voli!

C) Stepeni bogobojaznosti:

čuvanje od kufra – stepen islama; čuvanje od griješenja i haram djela – stepen teobe; izbjegavanje sumnjivih stvari – stepen vere'a (tj. izbjegavanja čak i dozvoljenih stvari): izbjegavanje dozvoljenih stvari – stepen zuhda (odricanja od ovoga svijeta) i svjesnost samo Uzvišenog Allaha u srcu – stepen svjedočenja (mušaheda).

onima koji vjeruju u nevidljivo – O ovim riječima imamo dva mišljenja: 1) to su oni koji vjeruju u stvari koje nisu vidljive, kao što je Ahiret i dr., tako da riječ gajb ovdje znači ''ono što je odsutno ili nevidljivo'', i 2) to su oni koji vjeruju u stanju njihove odsutnosti (tj. odsutnosti od ljudi), i kad se vide i kad se ne vide. Prema prvome mišljenju, riječ gajb povezana je sa riječima vjeruju (ju'minune), a prema drugom mišljenju, ona je ''akuzativ stanja''; koji klanjaju namaz – tj.: koji svoje namaze u potpunosti čuvaju tako što ih obavljaju u propisano vrijeme samo u ime Allaha, dž.š., upotpunjuju njihove uvjete, sastavne dijelove, vrijednosti i sunnete, obavljaju ih sa srčanom prisutnošću i skrušenošću, obavljaju farzove u džematu i mnogo klanjaju nafile; i od onoga čime smo ih Mi opskrbili udjeljuju; – O ovim riječima postoje tri stava: a) misli se na zekjat jer je spomenut zajedno za namazom; b) misli se na dobrovoljno udjeljivanje i c) općenito se misli na sve vidove udjeljivanja – što je i pretežnije mišljenje (erdžah), jer nema dokaza za specifikaciju (tahsis).

i onima koji budu vjerovali – Ovdje se postavlja pitanje da li se ove riječi odnose na one koji su prije spomenuti, pa su one u funkciji atributivnog veznika, ili se odnose i na druge, tj. sljedbenike Knjige koji prihvate islam, pa su one, u tom slučaju, veznik za izražavanje različitosti ili subjekat čiji je predikat rečenica poslije njih; u ono što se objavljuje tebi – tj. Kur'an; i u ono što je objavljeno prije tebe – Tevrat, Indžil i druge knjige od Uzvišenog Allaha; i koji u Ahiret čvrsto vjeruju.

To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spašeni.

Elif-Lam-Mim

Komentar ajeta:

Sura El-Bekare je prva sura objavljena u Medini nakon sure "Oni koji pri mjerenju zakidaju", koja je posljednja objavljena u Meki*

Vrijednosti sure "El-Bekare"
Ahmed, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesa'i prenose hadis od Sehla ibn Ebi-Saliha, koji to navodi od svoga oca, prema predanju Ebu-Hurejrea, r.a., prema kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /41/ "Ne pravite od svojih domova groblja! U kuću u kojoj se uči sura 'El Bekare'" "neće ući šejtan!" Et-Tirmizi navodi da je to hasen-sahih hadis. Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže donose predanje od Abdul-Hamida ibn Džafera, s lancem prenosilaca od Ebu- Hurejre, r.a., da je rekao: /42/
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je jednu deputaciju od nekoliko ljudi, pa je tom prilikom provjerio svakoga od njih da vidi koliko zna iz Kur'ana. Došavši do jednoga od njih, koji je bio najmlađi, rekao je: "Koliko ti znaš?" On je odgovorio: "Znam to i to, te suru 'El-Bekare'." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Znaš li suru 'El- Bekare'?", a on je odgovorio "Da." Na to mu je rekao: "Idi! Ti ćeš im biti
predvodnik (emir)." Jedan od uglednih među njima na to je rekao: "Tako mi Allaha, ništa me nije pomelo da naučim suru 'El-Bekare' do strah da ne postupam prema njoj!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Naučite Kur'an i čitajte ga proučavajte)! Ko nauči Kur'an, uči ga i postupa po njemu, sličan je buhurdaru punom mirisa koji se širi na sve strane, dok je onaj koji nauči Kur'an i zanemari ga, sličan buhurdaru čiji se miris ne osjeća." (Ovaj hadis je hasen.) El-Buhari prenosi od Usejda ibn Hudajra, r.a., da je pričao: /43/ "kako je učio suru El-Bekare jedne noći dok je njegova kobila pored njega bila svezana, pa se uznemirila. Kada je ušutio, ona se smirila. Ponovo je, potom, počeo učiti, pa se kobila ponovo uznemirila. Nakon toga prestao je. Pošto je njegov sin Jahja bio blizu, on se pobojao da ga ne udari, pa ga je uzeo podigavši glavu prema nebu, da je ne gleda. Kada je svanulo, razgovarao je s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu reče: "Uči, sine Hudajrov!", a on mu reče: "Pobojao sam se, Allahov Poslaniče, za Jahju, koji je bio blizu kobile, pa sam podigao glavu prema nebu okrenuvši se prema njemu i ugledah nešto poput nastrešnice s lampama.Potom sam izišao da to ne gledam." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: "A znaš li šta je to bilo?" "Ne" - odgovori on. "To su bili meleki, koji su se bili približili da čuju tvoj glas. Da si nastavio učiti, i ljudi bi ih vidjeli, jer se od njih ne bi sakrili!" Neki učenjaci usto navode da ova sura sadrži hiljadu obavijesti, hiljadu naredbi i hiljadu zabrana.

Podaci o posebnoj vrijednosti sura "El-Bekare" i "Ali-Imran"
U Sahihima je potvrđeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom rekatu u namazu učio ove dvije sure, suru El-Bekare i suru Ali ImranImam Ahmed prenosi od Ebu-Umame da je rekao: /44/ "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Učite Kur'an, jer on će se zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu! Učite 'dvije svjetlice',
El-Bekare' i 'Ali Imran', jer će ove dvije sure na Sudnjem danu doći kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove (sawaf) i zastupati svoje privrženike na Sudnjem danu." Potom je rekao: " Učite suru 'El- Bekare', jer je u tome blagodat, dok je, u suprotnom, propast. Njoj čarobnjaci ništa ne mogu!" /Prenosi Muslim/ znači "dvije svjetlice", označava "ono što odozgo pravi sjenku", znači "komad nečega", "zbijeni u redove", "čarobnjaci". Riječi: "ne mogu joj" znače da se od nje ne mogu zaštititi, a ima mišljenja da znače: "Ne mogu uticati na onoga koji je uči." Allah to najbolje zna!

Objava
Sura "El-Bekare" objavljena je skoro u potpunosti u Medini i to je prva sura koja je objavljena u ovome gradu. Izuzetak čine: ajet .."čuvajte se Dana kada ćete se Allahu vratiti..." (2:281), za koji se tvrdi da je posljednji objavljeni ajet, te "ajet o kamati", koji je također jedan od posljednjih objavljenih ajeta. Ibn-Abbas, Abdullah ibn Zubejr i Zejd ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare" objavljena u Medini. To navode mnogi drugi islamski autoriteti (učenjaci i komentatori Kur'ana). Dakle, u tome nema razilaženja. "

U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog"
Elif-Lam-Mim/1/
Komentar:
U pogledu simboličnog početka ove sure slovima kao i svih drugih sličnih početaka sura, komentatori Kur'ana se razilaze. Ima nekoliko mišljenja:
1. To su nejasni ajeti, čije značenje zna samo Allah Uzvišeni; On jedino zna njihov unutrašnji smisao i svrhu.

2. To su imena Allaha Uzvišenog.
3. To su više značni ajeti koje Allah nije objavio slučajno, niti bez razloga, iako ima mišljenja laika da u Kur'anu ima ajeta kojima je izražena pobožnost bez apsolutno ikakvog značenja, što je sasvim netačno. Dakle, ovi počeci sura imaju poseban smisao i o tome se može suditi samo na osnovi sigurnog znanja koje je do nas došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. U suprotnom slučaju dužni smo reći: "U to vjerujemo, jer sve
je od Gospodara našeg." (3:7)
4. Što se tiče posebnog smisla navođenja ovih kratica, neki
učenjaci navode da je njihov cilj upozorenje idolopoklonika kako bi čuli Allahov govor. Ovo je, međutim, vrlo slabo mišljenje, budući da
počeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure,
"El-Bekare" i "Ali Imran", objavljene su u Medini, gdje nije bilo
idolopoklonika.
5. Ima mišljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostižnost (i'džaz) Kur'ana,
odnosno, da su stvorena bića nemoćna da ga dostignu i odupru mu se. To
smatra veliki broj islamskih autoriteta, među kojima je i šejhulislam Ibn-Tejmijje. Kao dokaz tome ističe se da se iza svih početaka sura sa pojedinačnim slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao na primjer: .. Elif - lam – mim. To je Knjiga...;
Ha – mim. Tako mi jasne Knjige...; Elif - lam – mim Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni On tebi objavljuje Knjigu.;
.. Elif - lam – mim. Knjiga koju tebi objavljujemo..itd.

Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha boje.

Komentar ajeta:

"to, taj" znači "ova, ovo", što se često koristi u arapskom jeziku. Kur'an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izražavanja. Allah Uzvišeni kaže: "ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje"(2:68) Zatim kaže: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar vaš." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indžil, što je dosta slobodno tumačenje, odnosno neutemeljena interpretacija. Tačno je da se odnosi na Kur'an. Znači "u koju nema sumnje". Međutim, ima i ovakvih čitanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s tačkom, stajanjem na riječi , a zatim: "U njoj je uputa bogobojaznim." Ispravno je, međutim, stajanje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je nešto. "Uputa bogobojaznim", tj. svjetlo za bogobojazne, vjernike koji se čuvaju idolopoklonstva (širka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se od Njegovih zabrana. To je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadrži svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili."

Onima koji u gajb vjeruju, i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili

Komentar ajeta:

Iman (vjerovanje) predstavlja čin potvrđivanja istinitosti riječju, djelom i uvjerenjem, povećava se djelima pokornosti,a smanjuje griješenjem. Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira strahopoštovanjem prema Allahu, dž.š., tako da onaj koji to prihvati neće učiniti bilo što, prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili kazati nešto suprotno Allahovoj naredbi. Vjera u nevidljivo ustvari je vjera u ono što je vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerovanje u ono što ti je dostavljeno. U šerijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Njegovo određenje dobra i zla, vjera u oživljenje poslije smrti, u Džennet i Džehenem. Sve to je "gajb", nedostupno oku ljudskom, transcedentno.

i namaz obavljaju" Riječ jezički znači "dova", a šerijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se sastoji od: rukua (naklona),. sedžde (klanjanja ničice) i drugih posebnih dijelova,određeno vrijeme, s određenim uvjetima, specifičnostima i vrstama, što je Allah Uzvišeni naredio kao obavezu pet puta u toku dana i noći. To je druga osnovna islamska dužnost. Namaz (salat) obavlja se, tj. čini redovno, u posebnim vremenskim terminima, uz uzimanje abdesta, stajanje , naklon , usklađenost pokreta , klanjanje ničice , učenje Kur'ana, sjedenje i posvjedočenje i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time se obavlja namaz. "i dijele od onoga čime smo ih Mi
opskrbili" Riječ u početku islama je označavala "trošak" koji je čovjek činio za svoju porodicu prije nego je propisan zekat. Na ovome mjestu, izraz znači dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na bližnje, članove porodice i sluge, a potom na druge. Ovaj vid trošenja mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha, dž.š., sa ciljem izražavanja pokornosti Njemu, želje za nagradom i Njegovim zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdžbe i kazne, a ne zbog bilo čega drugog. Gornjim riječima: "i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" obuhvaćene su sve vrste ovih troškova, bili oni dobrovoljni ili obavezni (farz). To potvrđuje i predanje od Ibn-Omera, r.a., navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /45/ "Islam je zasnovan na pet temelja: svjedočenju (šehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodočašću Kabi (hadžu)." O zekatu će, inšallah, kasnije biti govora.

i onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret čvrsto vjeruju

Komentar ajeta:

"I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi", tj. koji potvrđuju istinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, "i što je objavljeno prije tebe", tj. prihvaćaju istinitost Tevrata, Indžila, Zebura i drugih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga. "i koji u ahiret čvrsto vjeruju" Čvrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oživljenje, Sudnji dan, Džennet, Džehenem, polaganje računa i mizan (mjerenje dobrih i loših djela). Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjernici, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i džini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući istinitost te vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospodara" odnosno, na putu svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog

To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spašeni

Komentar ajeta:

na uputi su svoga Gospodara" odnosno, na putu svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog
"To su oni koji su spašeni", tj. oni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Njegove knjige i poslanike, steći sevap i vječni boravak u Džennetu, odnosno spas od kazne pripremljene za Allahove neprijatelje.