SURA EL-HIDŽR (HIDŽR)

Objavljena u Mekki, osim 87. ajeta koji je objavljen u Medini; ima 99 ajeta; objavljena poslije sure Jusuf

Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige i Kurana jasnoga! – Moguće je da se pod ''Knjigom'' misli na sve prethodne Božanske Knjige pa se Kur'an sa njima povezuje, no očiglednije je mišljenje (zahir) da se pod ''Knjigom'' misli na Kur'an, a da se onda navodi jedan njegov atribut: jasni.

Mnogo puta – Riječ rubema može se čitati i sa tešdidom na ra, tj. rubbema, riječ je o dva dijalekta izgovaranja ove riječi. Čestica ma u riječi rubema sprječava rekciju (harfun kaffetun) riječi rubbe (tj. ne utječe na sadržaj poslije nje), koja služi za izražavanje rijetkosti (rubbe't-taklil) ili, katkada, učestalosti radnje (rubbe li't-teksir), a veli se da je to ovdje slučaj. Također se veli da se njome izražava učestalost radnje putem izražavanja rijetkosti na jedan ironičan način ('ala vedžhi't-tehekkum), kao u ajetu: Mi vidimo (često) okretanje tvoga lica prema nebu (el-Bekare, 144), a On, Uzvišeni, zapravo, uvijek zna na čemu ste i šta činite. Veli se da je ovdje posrijedi izražavanje rijetkosti u značenju: da su oni poželjeti primiti islam samo jedanput, onda bi bilo nužno da pohrle k njemu, a kamoli da su to poželjeli više puta; čestica rubema koristi se samo u kontekstu prošlog vremena; poželjet će nevjernici da su bili muslimani. – Veli se da će se to dogoditi prilikom smrti, a veli se: na Sudnjem danu; još se veli: kada grješnici muslimani iziđu iz Vatre, što je pretežnije mišljenje (erdžah) zbog hadisa koji se o tome prenosi.

Pusti ih neka jedu – Ovo i ono što slijedi u ovom ajetu jeste prijetnja (tehdid); i naslađuju se, i neka ih zavara nada; oni će saznati!

Mi nismo uništili nijedan grad a da mu nije bilo vrijeme određeno! – Kitabun ma'lum znači vaktun mahdud (vrijeme određeno).

Nijedan narod ne može svoj rok ni ubrzati ni odgoditi!

Oni govore: "O, ti kome se objavljuje Opomena, ti si, uistinu, lud! – Zamjenica oni odnosi se na nevjernike Kurejšije; njihove riječi: ''kome se objavljuje Opomena'' izrečene su na način omalovažavanja (istihfaf), tj. onako kako ti govoriš i tvrdiš.

Zašto nam ne dovedeš meleke ako si iskren?!'' – tj. oni su tražili od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da sa sobom dovede meleke.

Mi šaljemo meleke samo s Istinom – odgovor njima na njihov prijedlog, dakle, meleci se šalju samo sa Istinom po Objavi i iz dobrobiti koje Uzvišeni Allah želi, a ne po prijedlogu i odabiru nevjernika; veli se da riječ hakk ovdje znači kazna (u značenju: Mi šaljemo meleka samo s kaznom); i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju. – tj. da im se pošalju meleci, ne bi se ovim nevjernicima, koji su predlagali njihov dolazak, odgodila kazna, jer po Božijem zakonu, kad neko predloži kakvo čudo pa ga vidi ali ne povjeruje u njega, Uzvišeni mu ubrza kaznu, a Uzvišenom Allahu je poznato da će iz tog naroda, kao i onih poslije njih, mnogi povjerovati, pa im to nije učinio.

Zaista Mi objavljujemo Opomenu i Mi ćemo je, zaista, čuvati! – Opomena (zikr) ovdje je Kur'an; riječi: ''Zaista Mi objavljujemo Opomenu'' predstavljaju odgovor na njihovo poricanje i omalovažavanje iskazano riječima: ''O, ti kome se objavljuje Opomena '', i zato su one pojačane zamjenicom Mi kojom se dokazuje njezino očuvanje. Pojam čuvanje podrazumijeva da je Opomena / Kur'an sačuvana od zamjene i iskrivljavanja, što se dogodilo prethodnim Knjigama. Uzvišeni se obavezao na čuvanje Kur'ana tako da niko nije kadar da mu nešto doda ili oduzme ili da nešto izmijeni u njemu, kako se to, kako rekosmo, dogodilo prethodnim Knjigama. Također, njegovo čuvanje povjereno je i njegovim sljedbenicima zbog riječi Uzvišenoga: ...od kojih je traženo da čuvaju Allahovu Knjigu (el-Ma'ide, 44).

Mi smo već slali prije tebe skupinama prijašnjim – Riječ šije'un je množina riječi ši'atun koja označava skupinu ili grupu koja se priklonila određenom učenju ili osobi;

i nije im došao nijedan poslanik, a da mu se nisu rugali!

Eto tako Mi to ubacujemo u srca zločinitelja. – Glagol neslukuhu znači nedhuluhu (uvodimo, ubacujemo). Zamjenica hu (u: neslukuhu) moguće je da se odnosi na izrugivanje na koje se ukazuje pri kraju prethodnog ajeta, ili se odnosi na Kur'an u značenju: Ubacujemo Kur'an u njihova srca pa mu se oni rugaju. Riječ kezalike (''Eto tako'') je poređenje sa prethodno spomenutim izrugivanjem;

Oni ne vjeruju u njega – Ovo je pojašnjenje razloga ubacivanja Kur'ana u njihova srca; riječi: u njega odnose se na Kur'an; a već je prošao način života naroda davnašnjih. – tj. prošao je njihov način nevjerništva i izrugivanja zbog kojih su bili uništeni; ovo je prijetnja (tehdid) Kurejšijama.

A kad bismo otvorili njih radi kapiju na nebu i oni se kroz nju uspinjali,

rekli bi opet oni: "Zastrti su pogledi naši, čak smo mi ljudi opsihreni!"– Zamjenice: oni, naši i mi odnose se na nevjernike iz reda Kurejšija, prkosnike kojima je dosuđeno nevjerništvo; a veli se da se zamjenica oni u: ''i oni se kroz nju uspinjali'' odnosi na meleke, a zamjenica oni u: ''rekli bi opet oni'' odnosi na nevjernike. Značenje je sljedeće: Kad bi ovi nevjernici vidjeli najveće čudo, opet bi rekli: To je samo pričin ili sihir! Riječ sukkiret čita se i sukiret; moguće je da je ova riječ derivrana iz riječi sukr u značenju: Oduzet nam je vid pa nismo stvari vidjeli na pravi način, ili je derivirana iz riječ sukr ali u značenju: Naši pogledi su spriječeni/zastrti da vide.

Elif-Lam-Ra. Ovo su ajeti Knjige Kur'ana jasnog!

Komentar ajeta:

O pojedinačnim harfovima na početku nekih sura već je bilo govora u komentaru prvog ajeta sure El-Bekare:

U pogledu simboličnog početka ove sure slovima kao i svih drugih sličnih početaka sura, komentatori Kur'ana se razilaze. Ima nekoliko mišljenja:
1. To su nejasni ajeti, čije značenje zna samo Allah Uzvišeni; On jedino zna njihov unutrašnji smisao i svrhu.

2. To su imena Allaha Uzvišenog.
3. To su više značni ajeti koje Allah nije objavio slučajno, niti bez razloga, iako ima mišljenja laika da u Kur'anu ima ajeta kojima je izražena pobožnost bez apsolutno ikakvog značenja, što je sasvim netačno. Dakle, ovi počeci sura imaju poseban smisao i o tome se može suditi samo na osnovi sigurnog znanja koje je do nas došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. U suprotnom slučaju dužni smo reći: "U to vjerujemo, jer sve
je od Gospodara našeg." (3:7)
4. Što se tiče posebnog smisla navođenja ovih kratica, neki
učenjaci navode da je njihov cilj upozorenje idolopoklonika kako bi čuli Allahov govor. Ovo je, međutim, vrlo slabo mišljenje, budući da
počeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure,
"El-Bekare" i "Ali Imran", objavljene su u Medini, gdje nije bilo
idolopoklonika.
5. Ima mišljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostižnost (i'džaz) Kur'ana,
odnosno, da su stvorena bića nemoćna da ga dostignu i odupru mu se. To
smatra veliki broj islamskih autoriteta, među kojima je i šejhulislam Ibn-Tejmijje. Kao dokaz tome ističe se da se iza svih početaka sura sa pojedinačnim slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao na primjer: .. Elif - lam – mim. To je Knjiga...;
Ha – mim. Tako mi jasne Knjige...; Elif - lam – mim Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni On tebi objavljuje Knjigu.;
.. Elif - lam – mim. Knjiga koju tebi objavljujemo..itd.

Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani."

Komentar ajeta:

Riječi Uzvišenog: "Zažalit će nevjernici često." Ajet je izvješće o nevjernicima, koji će se odista kajati zbog nevjerovanja u kojem su bili, i poželjeti da su na dunjaluku muslimani bili. Es- Suddi u svom tefsiru, svojim poznatim senedom prenosi od Ibn-Abbasa i Ibn-Mes'uda i drugih ashaba da će nevjernici plemena Kurejš, kada vatri budu izloženi, zažaliti što muslimani nisu bili.

Kaže se da se pod tim misli da će svaki nevjernik na samrti zažaliti što vjernik nije bio. Ima i tvrdnji da je ovo obavijest o Danu sudnjem, poput riječi Uzvišenog: "A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reči: Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našega ne poričemo i da vjernici postanemo." (6:27) Prenoseći od Ibn-Abbasa i Enesa bin Malika, Ibn-Džerir kaže da su njih dvojica tumačili dan kada će Allah grješnike muslimane u Džehennemu zajedno sa mušricima zatvoriti pa će im mušrici reći: "Nije vam koristilo to što ste pobožni bili", pa će se Allah izobiljem Svoje milosti za njih zauzeti pa ih izbaviti, a to je ono o čemu Uzvišeni govori:

"Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani". Slično ovome kaže i Abdurrezak, prenoseći od Mudžahida, a ovako je preneseno i od Ed-Dahhaka, Katade, Ebu el-Alije i drugih. O tome je bilo govora i u merfu' hadisima od kojih je onaj koji prenosi Et-Taberani od Enesa bin Malika, neka je Allah zadovoljan sa njim, koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: (692) 'Odista će neki ljudi koji su izgovarali da nema drugog boga osim Allaha u Džehennem zbog svojih grijeha ući, a obožavaoci Lata i Uza'a reći će: 'Kako to da vam to što ste govorili:
da nema drugog boga osim Allaha - nije pomoglo pa ste sada s nama u vatri?' Allah će se zbog njih rasrditi pa će ih u rijeku života baciti, pa će se tragova vatre kao mjesec od svog pomračenja osloboditi, pa će u Džennet ući, u kojem će ih džehenemlijama zvati." Neki je čovjek upitao: "O Enese, ti si ove riječi čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?" Enes odgovori: "Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kako govori: 'Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u vatri.' Da, ja sam čuo od Allahovog Poslanika da je to rekao."
* Objavljena poslije sure Jusuf.
** 87. ajet objavljen je u Medini.
Nakon toga Et-Taberani je rekao da ovaj hadis sam prenosi El-Džehbez Salih ibn Ishak.
Et-Taberani također prenosi od Ebu-Musaa el-Ešarija i od Ebu-Seida el-Hudrija gotovo istovjetno predanje, a predanje Ebu-Seida el-Hudrija glasi:
"U Džennetu će džehenemlijama biti zvani zbog crnila na licima njihovim pa će reći: 'Gospodaru, ovo ime od nas otkloni', pa će im Allah narediti da se okupaju u rijeci u Džennetu, pa će to ime od njih otklonjeno biti." Hadis potvrđuje Ebu-Usame konstatuju}i
njegovu ispravnost. Hadis također prenosi i Ibn Ebi-Hatim od Muhammeda bin Alija, a ovaj od svog oca, a ovaj od svog djeda, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji
izvještavajući o ehlu-kitabijama i tome ko će od idolopoklonika biti u vatri, a koji će se monoteistima koji u vatri budu obračati riječima: "Vjerovali ste u Allaha, Njegove kitabe i poslanike, a danas smo i mi i vi zajedno u vatri", pa će se Allah rasrditi tako žestoko kako Ga ništa ranije nije tako rasrdilo, pa će ih u jednu dženetsku rijeku izvesti, a to su riječi Uzvišenog:
"Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani." I govor Uzvišenog: "pusti ih neka jedu i naslađuju se", što je potvrđeno obećanje i jaka prijetnja koja im je upućena. Govor Uzvišenog:
"Reci: 'Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u vatri'"(14:30), zbog kojeg kaže: "Znat će oni", tj. za posljedice svoga rada.

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada - znat će oni!"

Komentar ajeta:

Govor Uzvišenog: "Reci: 'Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u vatri'"(14:30), zbog kojeg kaže: "Znat će oni", tj. za posljedice svoga rada.

A Mi smo uništili gradove samo u određeno vrijeme.

Komentar ajeta:

Uzvišeni obavještava da ni jedan grad nije uništio, a da argument za njegovo uništenje i kraj nije postojao.

Nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj."

Komentar ajeta:

Uništenje koje je prijetilo narodu nije odgađao, niti su prije roka uništeni bili. Ovo je stanovnicima Mekke upozorenje i poduka da prestanu sa ateizmom, tvrdoglavošću i širkom koje su
upražnjavali i zbog čega su propast zaslužili.

Oni govore: 'Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si uistinu lud!

Komentar ajeta:

Kroz njihov govor Uzvišeni obavještava o njihovom nevjerovanju i tvrdoglavosti:
"Ej, ti kome se Kur'an objavljuje", tj. ti koji to tvrdiš, "ti si, uistinu, lud", tj. u svojim zahtjevima upućenim nama da te slijedimo i da napustimo ono što smo od očeva naših naslijedili.

Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš.

Komentar ajeta:

"Zašto nam", tj. zbog čega nam: "meleke ne dovedeš", tj. one koji će za tebe svjedočiti ispravnost onoga s time si došao, kako to Faraon kaže:
"Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno s njim nisu došli meleki?"(43:53)

Mi meleke šaljemo samo s istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju."

Komentar ajeta:

I govor Uzvišenog: "Mi meleke šaljemo samo s istinom", s poslanicom i kaznom.

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže da je On Taj Koji opomenu objavljuje, a to je Kur'an i On će ga čuvati od bilo kakvih promjena i preinaka.

Ima i onih koji misle da se lična zamjenica u govoru Uzvišenog: "nad njim bdjeti", odnosi na Poslanika, s.a.v.s., međutim, iz konteksta Allahova govora: l "Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti", sasvim je jasno da se to odnosi na Kur'an i da to upućuje na čuvanje od preinaka i promjena i to je ono što se riječima Hvaljenoga želi kazati.

I prije tebe poslanike smo narodima prijašnjim slali.

Komentar ajeta:

Uzvišeni Allah Svog Poslanika tješi zbog laži kurejšijskih nevjernika koji su ga u laž utjerivali, riječima da je i prije njega prijašnjim narodima poslanike slao i da ni jedan poslanik narodu nije došao, a da ga nisu u laž utjerivali i da mu se nisu narugali.

I nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali."

Komentar ajeta:

Uzvišeni Allah Svog Poslanika tješi zbog laži kurejšijskih nevjernika koji su ga u laž utjerivali, riječima da je i prije njega prijašnjim narodima poslanike slao i da ni jedan poslanik narodu nije
došao, a da ga nisu u laž utjerivali i da mu se nisu narugali.

Eto tako ga Mi uvodimo u srca nevjernika.

Komentar ajeta:

Uzvišeni ističe da je On Taj Koji u srca nevjernika - onih koji su se uzoholili i usprotivili slijeđenju upute, laž umeće. Enes i Hasan el-Basri kažu: "Eto tako ga Mi uvodimo", tj. širk.

"Oni u njega neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim."

Komentar ajeta:

Govor Uzvišenog: "A zna se šta je bilo s narodima davnašnjim", tj. zna se šta je Uzvišeni uradio sa onima koji su poslanika Njegova u laž ugonili, priredivši im uništenje i propast, a kako je poslanike i sljedbenike njihove na dunjaluku i na ahiretu zaštitio.

"Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali"

Komentar ajeta:

Uzvišeni obavještava o snazi njihovog nevjerovanja i jačini oholosti spram istine tako da - kada bi im Allah vrata na nebesima otvorio kroz koja bi se uspinjali - opet vjerovali ne bi, nego bi kazali: "Samo nam se pričinjava", tj. oduzet nam je vid, pričinjava nam se i mi nismo ništa drugo nego opčinjeni.

Opet bi oni, zacijelo, rekli: 'Samo nam se pričinjiva, mi smo ljudi opčinjeni.

Komentar ajeta:

Uzvišeni obavještava o snazi njihovog nevjerovanja i jačini oholosti spram istine tako da - kada bi im Allah vrata na nebesima otvorio kroz koja bi se uspinjali - opet vjerovali ne bi, nego bi kazali: "Samo nam se pričinjava", tj. oduzet nam je vid, pričinjava nam se i mi nismo ništa drugo nego opčinjeni.