Jusuf

Ja ne pravdam sebe – I o ovim riječima komentatori Kur'ana imaju različita mišljenja, tj. da li su ovo riječi upravnikove žene ili riječi Jusufa, a.s. Ukoliko su ovo njezine riječi, onda su one još jedno njezino priznanje, a ukoliko su njegove, onda su one priznanje grješnih misli koje je spopale njegovo srce, bez njegove odluke i namjere. Ove njegove riječi, rečene na skroman način, općenito se odnose na svaku situaciju; zaista je duša sklona zlu – Tri su vrste duše: a) duša koja je sklona zlu, b) koja koja kori samu sebe i c) duša koja je zadovoljna; osim one kojoj se smiluje Gospodar moj! – Ovo je izuzimanje koje se odnosi na duše, tj. duše kojima se smilovalo, a to su one zadovoljne duše. Čestica ma, prema ovome, ima odnosno značenje, a moguće je da ima i priloško značenje u smislu: osim kada joj se Allah smiluje. Zaista Gospodar moj prašta i samilostan je."

I reče vladar: "Dovedite mi ga, ja ću ga uzeti k sebi!" – tj. uzet ću ga u svoju svitu i među svoje odabranike; vladar je prvo rekao: ''Dovedite mi ga'', a kada ga je upoznao, rekao je: ''Ja ću ga uzeti k sebi!'' I pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas biti utjecajan i povjerljiv." – Pošto je vidio kako lijepo priča, da je pametan i da ima veliko znanje, vladar je rekao: ''Ti ćeš od danas kod nas biti utjecajan i povjerljiv''; iz riječi temkin (omogućavanje, osposobljavanje) derivira se riječ mekin u značenju: jak, utjecajan, ugledan, a iz riječ emanet (povjerenje) derivira se riječ emin (povjerljiv).

Reče: "Postavi me da vodim brigu o riznicama zemlje – Kada je Jusuf, a.s, shvatio da ga vladar želi uposliti i zatražiti pomoć od njega, on je rekao navedene riječi. On je tražio vlast želeći provesti pravdu i uspostaviti istinu i dobro iako je dotični vladar bio nevjernik. Iz ovoga se izvodi zaključak da čestit i pošten čovjek može raditi za pokvarena čovjeka ukoliko je siguran da će neke stvari popraviti. Veli se da je ovaj vladar postao musliman. Pod sintagmom haza'inu'l-erd (riznice zemlje) misli se na zemlju Misir, jer tadašnji vladar nije imao drugu zemlju; haza'in (riznice) su sve ono što je pohranjeno u zemlji: hrana, imetak i dr.; ja sam, zaista, čuvaran i znan!" – kada su u pitanju riznice zemlje; veli se: čuvaran kada su u pitanju obračuni, a znan kada su u pitanju jezici, no ove riječi imaju općenitije značenje. Iz ovoga se zaključuje da je čovjeku dozvoljeno da sam sebe preporuči i iskreno pohvali, ako se za njega ne zna, a u tome bude opća korist.

I tako Mi dadosmo vlast Jusufu u zemlji – aluzija na prethodno Allahovo, dž.š., lijepo postupanje sa njime. Prenosi se da ga je vladar postavio na mjesto upravnika i povjerio mu sve poslove tako da je donosio sve važne odluke. Također se prenosi da je upravnikova žena ostarjela i osiromašila pa se s njom oženio Jusuf, a.s., koji je uputio za nju dovu i njoj se povratila njezina ljepota i mladost. On je prodavao stanovnicima Misira u godinama gladi hranu za dinare i dirheme, i to u prvoj godini, tako da im je ponestalo dinara i dirhema, a onda za ukrase, zatim za životinje, potom za mirise i bilje, a onda za njihovu slobodu dok ih nije sve porobio, a zatim oslobodio i vratio im njihovu imovinu; boravio je ondje gdje je htio. Mi dajemo milost Našu onome kome hoćemo – Pod milošću (rahme) ovdje se misli na dunjaluk, a također i pod riječju nagrada (edžr) u nastavku: i ne uništavamo nagradu dobročinitelja! - A dokaz je ajet koji slijedi: ''A nagrada na Onome svijetu je bolja''. Dakle, Uzvišeni Allah obavještava da On Svoju milost na dunjaluku daje kome hoće: vjerniku i nevjerniku, pokornom i grješnom, te da dobročinitelj nužno dobiva svoju nagradu i na dunjaluku. Prvo je u Allahovoj, dž.š., volji, dok se drugo nesumnjivo događa. A zatim Uzvišeni obavještava da je nagrada na Ahiretu bolja od svega:

A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji su bogobojazni. - U ovom ajetu je išaret da je Jusufu, a.s., Uzvišeni Allah dao dobro i dunjaluka i Ahireta.

I dođoše braća Jusufova – Razlog njihovog dolaska je glad koja ih je pogodila u njihovoj zemlji, pa su došli u Misir kako bi kupili nešto hrane koju je Jusuf, a.s., urizničio; i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše. – Oni ga nisu prepoznali zbog mnogo vremena koje je prošlo i što se on fizički izmijenio, ili zbog toga što je on prekrio svoje lice. Prenosi se da, kad su oni kod njega ušli, on se dostojanstveno držao na položaju vlasti i upitao ih je za njihovo stanje. Obavijestili su ga da su napustili svoju čeljad, pa im on tada reče: "Dovedite mi svoga brata po ocu!'' tj. Benjamina, Jusufovog, a.s., brata.

I kad ih namiri namirnicama njihovim – El-Džehāz je sve ono što je potrebno musafiru od potrepština i dr.; ovdje se misli na hranu koju im je on prodao; reče: "Dovedite mi svoga brata po ocu! Zar ne vidite da dajem punu mjeru i da sam najbolji ugostitelj?! – tj. najbolje ugošćujem.

Ako mi ga ne dovedete, nema vam tovara kod mene i nemojte mi se približavati!''

Rekoše: "Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti.'' – tj. učinit ćemo to, sigurno.

A on reče momcima svojim: - Fitjan je množina od feten: sluga, bio slobodan ili rob. "Stavite njihove stvari u tovare njihove – Naredio im je da stave stvari koje su oni od njega kupili za hranu u njihove posude; možda će to oni prepoznati – tj. možda će prepoznati ''ruku'' i počast što su im vraćene njihove stvari; znači, zamjenica to ne odnosi se na stvari; kad se vrate porodicama svojim, ne bi li se vratili!" – tj.: Možda će tako spoznati da se opet vrate i da vraćanje njihovih stvari zajedno sa hranom označi uspostavljanje prijateljstva i dobročinstva prema njima.

I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O, oče naš, neće nam se više davati tovari! –aludiraju na njegove riječi: ''Ako mi ga ne dovedete, nema vam mjerenja kod mene!'' Dakle, izražavaju strah da ubuduće neće dobivati tovare (hrane). Zato pošalji s nama brata našeg da bismo uzeli tovare, a zaista ćemo ga mi čuvati!"

Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je."

Komentar ajeta:

"Ja ne pravdam sebe, kaže ona, jer duša govori i želi, zato sam ga pokušala zavesti, ta, duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje", osim one koju Allah sačuva od grijeha. Gospodar moj, zaista, prašta i samilostan je." Ove riječi najbolje odgovaraju kontekstu razgovora. Slično mišljenje iznosi Maverdi u svome Tefsiru, koje podržava i imam Ebu-Abbas ibn Tejmijje, o čemu je napisao posebno djelo. Neki kažu da su to riječi Jusufa, a.s., koji kaže: Isto tako on neka zna da ga ja nisam iznevjerio", kod njegove žene, U njegovom odsustvu..." Prvo je mišljenje, međutim, jače i izrazitije, jer se cio konekst razgovora odnosi na upravnikovu ženu u prisustvu vladara, dok Jusuf, a.s., tada nije bio prisutan, nego ga je vladar poslije doveo.404

404 Iz konteksta ajeta br. 52 i 53 vidi se da on ukazuje da su to riječi vladareve žene, ali to su riječi žene vjernice. Pa, da li je ona bila to?! Ako to ona nije bila, onda je preče da je to govor Jusufa, a.s.

I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu", i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas uticajan i pouzdan biti."

Komentar ajeta:

Nakon što se potvrdila Jusufova, a.s., nevinost i čistota od onoga što mu je pripisano, Allah Uzvišeni saopćava da je vladar rekao: Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu", tj. učiniti ga članom svoga vijeća. i pošto porazgovaraše s njim", tj. upozna njegovu učenost i sposobnost, te tjelesnu i moralnu potpunost, reče mu: Ti ćeš od danas kod nas uticajan i pouzdan biti", tj. imat ćeš kod nas ugledno mjesto i povjerenje.

"Postavi me", reče, "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."

Komentar ajeta:

Jusuf, a.s., reče mu: Postavi me da vodim brigu o skladištima u zemlji, ja sam, zaista, čuvaran i znan..." Dozvoljeno je, prema tome, ako potreba iziskuje, da čovjek pohvali sam sebe, ako su njegove osobine nepoznate. Zato on pripominje da može biti pouzdan rizničar, koji ima znanja i pronicljivosti za taj posao, s obzirom da ga očekuju godine, o kojima ih je obavijestio, pa da postupa na najbolji i najispravniji način, što je vladar dostojanstveno prihvatio.

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.

Komentar ajeta:

Zato Allah Uzvišeni kaže: I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji", tj. Egiptu,

boravio je ondje gdje je htio", tj. stanovao je gdje je htio, nakon patnji i zatvora, milost Svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine", tj. Mi nismo dopustili da propadne Jusufova strpljivost, zbog tegoba koje su mu njegova braća nanijela, niti njegova strpljivost u zatvoru zbog upravnikove žene.405 Zato mu je Allah poslije toga dao mir, pomoć i podršku.

---

405 Njegova strpljivost u iskušenju velikom kojim ga je iskušao Allah, dž.š., ukazuje na čistotu i čednost njegove duše, ustezanje od nemorala koji je od njega tražen i na njegov izlazak iz tih ogromnih iskušenja čistog i neporočnog.

A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju.

Komentar ajeta:

"A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju." Allah Uzvišeni kaže da je nagrada koju je pripremio Jusufu, a.s., na budućem svijetu veća i obilnija od vlasti i uticaja koje mu je dao na ovome svijetu, time što je Jusufa, a.s., vladar Egipta, Rejjan ibn Velid, postavio za ministra, umjesto dotadašnjeg upravnika Egipta, i pred njim primio islam. Ovo prenosi Mudžahid, a neki tvrde da je Jusuf, a.s., poslije upravnikove smrti vjenčao upravnikovu ženu.

I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.

Komentar ajeta:

Jusufovo tumačenje sna u potpunosti se obistinilo pa je došlo sedam plodnih godina, a iza njih je slijedilo sedam neplodnih. Za to vrijeme Jusuf, a.s., obavljao je ministarske poslove u Egiptu i bdio nad skladištima žitarica za vrijeme plodnih godina, sabravši ih na najbolji mogući način, čime je osigurao rezervu za sedam gladnih godina. Dolazio je narod Jusufu iz ostalih krajeva da nabavlja hranu, a među njima i njegova braća, po naređenju njihovog oca, pošto je saznao da upravnik Egipta daje svijetu jeftino hranu. I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše." Jusuf je lijepo izgledao u raskoši vodeće državne funkcije, pa njegovoj braći nije ni na um palo da bi to mogao Jusuf postati, te ga stoga nisu ni mogli poznati. On je njih, međutim, prepoznao i počeo s njima razgovarati, kao da ih ne poznaje: Šta vas je dovelo u moju zemlju..?" Oni mu odgovoriše da su došli zbog hrane. Da vi niste kakve uhode?", upita ih Jusuf, a.s. Bože sačuvaj", rekoše oni. Odakle ste", upita ih, opet, Jusuf, a.s. Iz Kenana smo. Otac je vjerovjesnik, Jakub." Ima li on još djece, osim vas?", upita Jusuf, a.s. Imao nas je dvanaest, pa je najmlađi otišao i nestao negdje u pustinji, a bio je ocu najdraži od svih. Najmlađeg brata otac je zadržao da mu bude utjeha za razgovor."

I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste, ne može biti bolje, primam."

Komentar ajeta:

Potom je Jusuf, a.s., naredio da se njegova braća smjeste i ugoste: Kad ih namiri potrebnom hranom", tj. izmjeri im i natovari, ...reče: 'Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim!", tj. onoga što ste ga spomenuli, kako bih znao da istinu govorite. Zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste primam da bolje biti ne može", podstičući ih da mu se opet vrate, a onda im, prijeteći, reče: Ako mi ga ne dovedete, nećete više hrane od mene dobiti", i ne dolazite mi!"

Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!"

Komentar ajeta:

Zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste primam da bolje biti ne može", podstičući ih da mu se opet vrate, a onda im, prijeteći, reče: Ako mi ga ne dovedete, nećete više hrane od mene dobiti", i ne dolazite mi!"

"Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti", rekoše oni.

Komentar ajeta:

Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti", rekoše oni, tj. nećemo štedjeti truda da ga dovedemo, kako bi se uvjerio da je istina što ti govorimo.

A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."

Komentar ajeta:

A Jusuf reče momcima svojim", tj. dječacima: Stavite njihove stvari", koje su donijeli da im se u zamjenu za njih izmjeri hrana. u tovare njihove", u njihov prtljag; da oni ne znaju; i opet će se vratiti", s tim. Tj. Jusuf se pobojao da oni ne budu imali kakvu drugu robu s kojom bi došli da im se da hrana.

I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O oče naš, više nam neće hranu davati. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili hranu, a mi ćemo ga, zaista, čuvati."

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni iznosi da oni, kada se vratiše ocu, rekoše: 'O oče naš, više nam neće hranu davati'", tj. sljedeći put, ako s nama ne pošalješ brata Benjamina. Zato ga pošalji s nama, da bismo dobili hranu, a mi ćemo ga čuvati, tj. ponovo ga tebi vratiti, što su mu obećali i za Jusufa.