Ali Imran

Nećete postići dobro – tj. Nećete postati dobročinitelji i nećete postići potpuno dobro; sve dok ne udijelite od onoga što vam je drago! – od vaših imetaka. Kada je objavljen ovaj ajet, Ebu Talha je rekao: ''Meni najdraži imetak je bunar Ha, ja to dajem za sadaku!'' Ibn Omer bi udjeljivao šećer govoreći da mu je to najdraže. A što god da dijelite, zaista, Allah to dobro zna.

Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim – obavijest o tome da je svaka hrana bila dozvoljena sinovima Israilovim; osim one koju je Israil – tj. njihov otac (tj. Jakub, a.s.; zabranio sm sebi – tj. meso deve i njezino mlijeko, a zatim su im zabranjene druge vrste hrane kao što je loj i sl., kao vid kazne prema njima zbog njihovih grijeha. Ovim se odgovora njima na njihovu tvrdnju da oni slijede Ibrahimovu vjeru i da su stvari njima zabranjene one koje su bile zabranjene i Ibrahimu. U ovome je dokaz dozvoljenosti derogacije (nesha) i njegovog događanja, jer im je Uzvišeni Allah te stvari zabranio nakon što im ih je bio dozvolio. Jevreji smatraju da je derogacija nemoguća u tim stvarima. U ovome je također mu'džiza koja je dana Vjerovjesniku, s.a.v.s., jer je on o tome obaviješten bez podučavanja od bilo koga drugoga. A razlog što je Israil (Jakub, a.s.) sam sebi zabranio meso deve bio je taj što se razbolio, pa se zavjetovao, ako mu Allah da ozdravljenje, da će iz zahvalnosti prema Allahu i s namjerom približavanja Njemu, sebi zabraniti najdražu hranu. Iz ovog se izvodi zaključak da je vjerovjesnicima dozvoljeno da sebi zabrane nešto po svom slobodnome mišljenju; prije nego što je objavljen Tevrat. Reci: "Donesite Tevrat – izazov i dokaz uperen protiv jevreja; prenosi se da se oni nisu usudili donijeti Tevrat; i čitajte ga, ako istinu govorite!"

A oni koji iznose o Allahu laž – tj. Onaj ko nakon ovog objašenjenja tvrdi da su loj i druge vrste hrane bile zabranjene sinovima Israilovim prije objave Tevrata, on je nasilnik i ohol u neistini; i poslije toga, oni su pravi nasilnici!

Reci: "Allah istinu govori!'' – tj. onako kako On tu stvar opisuje, a ne kako vi lažno tvrdite; u ovim riječima je aluzija na to da oni lažu; pa slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika! A on nije bio mnogobožac." – Ovim se oni, kao što je već potvrđeno, obavezuju da prime islam, jer je islam Ibrahimova vjera u kojoj ništa nije bilo zabranjeno od onoga što je njima zabranjeno.

Prvi hram sagrađen za ljude – tj. prva džamija sagrađena na zemlji. Ebu Zerr je upitao Vjerovjesnika: ''Koja je prva sagrađena džamija?'' pa je on odgovorio: ''Mesdžidu'l-Haram, a zatim Bejtu'l-Mukaddes''. Ali b. Ebi Talib je rekao: ''Značenje ovoga ajeta jeste da je prvi hram sagrađen kao blagoslov i uputa i kao Kibla drugim hramovima''; jeste onaj u Bekki –Veli se da je to Mekka; a veli se: čitav mekkanski Harem, mesdžid u njemu i ono što je oko njega; blagoslovljen i putokaz svjetovima.

U njemu su znamenja očevidna – Mnogobrojna su znamenja Hrama, kao što su: a) kamen zvani Mekam-i Ibrahim, na kojem je Ibrahim, a.s., stajao kada je podizao temelje Hrama; kako bi zidao Hram, tako bi se u zrak podizao i kamen, sve dok nije u potpunosti završio njegovu gradnju. Ibrahimove stope urezale su se u kamen, kao da je on od gline, i taj trag ostao je do danas; b) neletenje ptica (direktno) iznad Hrama; c) uništenje ''vlasnika slona'' i odvraćanje nasilnika od njega; d) izviranje Zemzema za Hadžeru, Ismailovu majku, s udarcem Džibrilove pete, i čija voda koristi za ono što se pije, itd.; mjesto na kojem je stajao Ibrahim! – Za ovaj dio ajeta veli se da je u funkciji permutativa (bedel – dosl. zamjena) ili apozicije. Dozvoljeno je da jedinka bude zamjena za množinu jer Mekam-i Ibrahim sadrži mnoga znamenja koja ukazuju na Allahovu moć, na vjerovjesništvo Ibrahima i dr., pa se otuda veli da se pod znamenjima (ajat) misli na Mekam-i Ibrahim i da će onaj ko uđe u njega biti siguran. Prema ovome mišljenju, riječi: ''I onaj ko uđe u nj...'' jesu u funkciji veznika, a prema drugome mišljenju, ove riječi su nova rečenica. Veli se da se pretpostavlja značenje: ''Od znamenja je Mekam-i Ibrahim''. Prema ovome mišljenju, navedene riječi su subjekt rečenice, a mekam (mjesto) je spomenuti kamen, a veli se: Hram u cjelini, kao i: čitava Mekka. I onaj ko uđe u nj, bit će siguran! – tj. siguran od kazne. U džahilijjetu je bio običaj da onaj ko učini kakav zločin pa pribjegne u Hram, ne bi se tražio niti kažnjavao, dok u islamu ulazak u Harem ne sprječava izvršenje pripisanih kazni (hudud) niti odmazde. Ibn Abbas i Ebu Hanife kažu da taj propis (hukm) ostaje kao takav u islamu, s tim da, ako onaj ko je predmet propisane kazne ili odmazde uđe u Harem, neće mu se davati hrana niti će se sa njim trgovati sve dok ne napusti Harem. A veli se: Bit će siguran od Vatre. Dužan je, radi Allaha, hodočastiti Hram – objašnjenje obaveze hadža, a postoji razilaženje u vezi s tim da li je hadž obavezan odmah ili se može odgoditi. U ajetu je odgovor jevrejima budući da su oni tvrdili da su Ibrahimove vjere, pa im je rečeno: Ako ste iskreni u tome, onda hodočastite Hram kojeg je sagradio Ibrahim i pozvao k njemu; svako ko bude u mogućnosti – od ljudi; a veli se: Ko bude u mogućnosti, hadž mu je obavezan. Pojam mogućnosti kod imam-i Malika podrazumijeva mogućnost da se dođe do Mekke u zdravom stanju, pješke ili jašući (prijevoznim sredstvom), sa dovoljnom opskrbom i sigurnošću na putu; veli se da mogućnost označava opskrbu i jahalicu (prijevozno sredstvo), što je mišljenje imam-i Šafija i Abdulmelika b. Habiba; o ovome mišljenju prenosi se slab hadis (da'if); do njega doći. A ko ne vjeruje – veli se da ovo znači: A ko ne obavi hadž. To se iskazalo glagolom kefere (ko ne vjeruje) radi posebnog naglašavanja, kao što se u jednom hadisu kaže: ''Ko ostavi namaz, uznevjerovao je''. Veli se da se ove riječi odnose na jevreje jer oni ne obavljaju hadž; također se veli da se odnose na onoga ko poriče obavezu hadždža; zaista je Allah neovisan o svjetovima.

Reci: "O, sljedbenici Knjige, zašto ne vjerujete u znamenja Allahova – prijekor upućen jevrejima; a Allah je svjedok svega što radite?!"

Reci: "O, sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje odvraćate od Allahovoga Puta – ponovo prijekor, jer su oni odvraćali ljude od islama i ubacivali smutnju među muslimane u pogledu njihove vjere; želeći da taj put iskrivite, iako ste svjedoci? – tj.: Svjedoci ste da je islam istina. A Allah nije nemaran spram onoga što vi radite."

O, vjernici, ako se budete pokoravali jednoj skupini onih kojima je dana Knjiga, oni će vas ponovo vratiti, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, među nevjernike. – Ajet ima opće značenje, a obraća se pripadnicima plemena Evs i Hazredž budući da su jevreji željeli ubaciti smutnju između njih.

Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago! A što god da dijelite, Allah to dobro zna!

Komentar ajeta:

U dva Sahiha stoji da je Omer rekao: /518/ "Allahov Poslaniče, nikada nisam dobio za mene vredniju imovinu od svog dijela s Hajbera. Šta mi zapovijedaš da učinim s tim?" On je odgovorio: "Uzmi glavnicu, a dijeli plod!"

Bezzar navodi od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera, koji je rekao da mu je Abdullah kazao: Naumpao mi je ovaj ajet:

"Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što volite!" Sjetio sam se šta mi je Allah dao i nisam našao ništa draže od bizantske robinje. Rekoh: "Oslobađam je ropstva, u ime Allaha, a ako bi ponovo išta uradio u tom smislu, nju bih vjenčao, tj. oženio!"

Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!

Komentar ajeta:

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa: /519/ Jedna grupa židova došla je kod Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mu rekli: "Govori nam o nekim stvarima o kojima ćemo te pitati, a koje ne zna niko osim Vjerovjesnik Allahov!" On im je rekao: "Pitajte me što hoćete, ali mi se obavežite, u ime Allaha, obavezom koju je Jakub uzeo od svojih sinova: da ćete me slijediti u islamu, ako vam budem rekao ono što znate da je tako!" Rekli su: "Uredu! Izvijesti nas o četiri stvari: kaži nam koju je hranu Israil sam sebi zabranio? Kakva je voda žene i muškarca? Kako nastaje od nje muško i žensko? I izvijesti nas o Vjerovjesniku nepismenom u stanju sna i ko je njegov zaštitnik?" On je od njih uzeo obavezu da će ga slijediti, ako ih o svemu tome izvijesti, a potom je rekao: "Zaklinjem vas Onim Koji je Musau Tevrat objavio, da li znate da se Israil bio jako razbolio, a što je duže potrajalo, pa se Allahu zavjetovao da će, ako ga Allah ozdravi, ostaviti svoju najdražu hranu i piće? A najdraža mu je hrana bila meso devino, a najdraže piće mlijeko devino!" Oni su kazali: "Da, tako je!" On je rekao: "Allahu moj, posvjedoči ovo..."

Ibn-Džerir u svom Komentaru kaže: "Pa su ga slijedili njegovi sinovi u zabrani toga, ugledajući se na njega i slijedeći njegov uzor!" Zatim kaže: Riječi Allaha Uzvišenog"prije nego je Tevrat objavljen bio", znače da je on to sebi bio zabranio prije nego je Tevrat objavljen.

Za prethodni tekst vezana su dva povoda:

- Prvo: da je Israil, a.s., sebi zabranio najdraže stvari, ostavljajući ih u ime Allaha i to je ostalo u sklopu njihovih šerijatskih propisa, a dolazi nakon riječi Allaha Uzvišenog: "Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što volite!" To je propisano i kod nas, jer to je dijeljenje onoga što Božiji rob voli i za čim čezne na putu pokornosti Allahu Uzvišenom, kao što Allah Uzvišeni kaže: "i koji daje od svog najdražeg imetka" (2:177), odnosno, kao što kaže: "I koji hranu daju iako je i sami žele" (76:8);

- Drugo: nakon što je prvo dat odgovor kršćanima na njihovo pogrešno mišljenje o Mesihu i njegovoj majci, odnosno pokazivanje istine o tome, početo je odgovorom židovima. Allah Uzvišeni ponizio ih je i objašnjenjem da je dokidanje koje su oni negirali i nisu dozvolili, stvar koja se dogodila. Naime, Allah Uzvišeni je naveo u njhovoj knjizi, Tevratu: "da je Allah Uzvišeni dozvolio Nuhu, a.s., kada je izišao iz lađe, da koristi za jelo sve životinje na zemlji, zatim da je Israil sam sebi zabranio meso i mlijeko od deve, u čemu su ga slijedili sinovi njegovi." Tevrat je donio tu zabranu kao i druge dodatne stvari. Tako je Allah, dž.š., bio dozvolio Ademu da svoje kćerke udaje za svoje sinove, ali je to kasnije zabranjeno. Isto tako, prilježništvo uz suprugu bilo je dozvoljeno u Šerijatu Ibrahima, a.s., što je on i činio s Hadžerom, kada je uz nju uzeo i Saru. To je, međutim, zabranjeno u Tevratu. Pored toga, brak sa dvije sestre istovremeno bio je dozvoljen, a što je činio Jakub, a.s., živeći u braku istovremeno sa dvije sestre, ali je to kasnije u Tevratu zabranjeno. Sve je to bilo navedeno u njihovom tekstu Tevrata i to je derogirano. Isto tako, ako je onim što je Allah propisao Mesihu bilo dozvoljeno nešto što je bilo zabranjeno Tevratom, postavlja se pitanje zašto oni to nisu slijedili, odnosno, zašto su to proglasili lažnim i suprotstavljali mu se? Slično se može reći i u vezi s pravom vjerom i Pravim putem, koji je Allah dostavio preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno vjere njihovog oca Ibrahima, a.s.: zašto nisu povjerovali? U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio." To znači: njima su bila dozvoljena sva jela osim onih koja je Israil sam sebi zabranio prije objave Tevrata. Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

- Reci: "Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite", čime se kaže upravo ono što smo naveli.

A oni koji o Allahu iznose laži i poslije toga, oni su, doista, nasilnici!

Komentar ajeta:

"A oni koji i poslije toga o Allahu iznose laži, oni su doista silnici!" Dakle, silnik je onaj koji laže na Allaha i tvrdi da im je On propisao subotu, da se zauvijek pridržavaju Tevrata, te da On nije poslao drugog vjerovjesnika koji će pozivati Allahu Uzvišenom dokazima i argumentima i nakon pojašnjenja derogacije koju smo već opisali.

"Oni su doista silnici."

Reci: "Allah istinu govori!" da slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika. A on nije od idolopoklonika bio!

Komentar ajeta:

Reci: "Allah istinu govori!" Znači: Reci, Muhammede: "Istinu govori Allah u vezi s onim o čemu obavještava i što propisuje u Kur'anu!"

"...i slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika", tj. millet/vjeru koju je Allah propisao u Kur'anu, jezikom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je put od kojega nijedan vjerovjesnik savršeniji, jasniji, niti potpuniji nije donio, kao što Allah Uzvišeni i kaže:

Reci: "Mene je doista Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima, pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik!" (6:161)

Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Beki, blagoslovljen i putokaz svjetovima.

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni navodi ovdje da je prvi hram uopće koji je podignut za ljude da ibadet čine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu i kod njega se povlače u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, a.s., za kojega svaka od dvije sljedbe, i židovi i kršćani, smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne hodočaste Hram koji je on sagradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajući ljude da ga hodočaste. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "kao blagoslov", tj. koji je podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: /520/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je hram prvi podignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram (Kaba)!" Zatim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji hram" (Mesdžidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period između njih?" "Četrdeset godina", kazao je on. Zatim sam još upitao: "Koji je poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdžid!" Navode El-Buhari i Muslim.

Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kaže: "Neki čovjek je ustao i upitao Aliju, r.a.: Hoćeš li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram koji je podignut i u kome je blagodat i mjesto gdje je Ibrahim stajao 'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega uđe, siguran je!"

"...onaj u Beki". Riječ , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se, inače, spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova (Ummul-qura) i drugi.

U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim! I onaj ko u nj uđe, bit će siguran. Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći. A ko ne vjeruje pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima!

Komentar ajeta:

"U njemu su znamenja očevidna", tj. jasni znaci da je to građevina Ibrahimova, te da je nju Allah uzvisio i istaknuo nad drugim. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".

On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer ibn Hattab, r.a., za vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjači kod njega budući da nam Allah Uzvišeni naređuje da kod njega obavljamo namaz: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa navodi se da među znamenja spada i "Mekam-Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudžahid kaže: "Trag njegovih stopala na 'Mekamu' je jasni znak!" Ovako se prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i drugih, a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Kasidi lamijji" kaže:

"U kamenu svjež je još trag Ibrahimov

što utiraše bosa stopala njegova!"

"I onaj ko u nj uđe, bit će siguran." To znači, ako u Harem Meke uđe neko ko se boji nečega, bit će siguran od svakog zla. Tako je, također, bilo i u pagansko doba. Allah Uzvišeni kaže:

"pa neka oni Gospodaru ove Kuće robuju!", "Koji ih gladne hrani i od straha brani" (106:3-4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan osvajanja Meke: /521/ "Nema hidžre, nego imaju džihad i naum, pa kada se pozovete u mobilizaciju, odazovite se!" Isto tako, na Dan osvojenja Meke je rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, pa je on svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. U njemu nije bila dopuštena borba nikome prije mene, a nije dopuštena ni meni osim jedan sat u jednom danu. On je nepovrediv Allahovom odredbom do Dana sudnjega, pa se ne može tu ni trn odsjeći, niti lov loviti, niti se može uzeti što se nađe osim ako će se to obznaniti, niti se mogu u njemu čupati biljke." Ibn-Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim lavande (despika), jer je koriste kovači i domaćinstva!", pa je i on rekao: "Osim lavande!" Od Džabira, r.a., navodi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /523/ "Nikome nije dopušteno da u Meki oružje nosi!" Prenosi Muslim.

Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je stajao na žezi u mekanskom trgovištu, kako kaže: /524/ "Tako mi Allaha, ti si najbolji zemaljski prostor Njegov, najdraža zemlja Allahu!" Predanje navode imam Ahmed, Et-Tirmizi, Nesa'i i Ibn-Madže. Et-Tirmizi ističe da je to hasen-sahih hadis.

"Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći." Po mišljenju većine ovim ajetom se određuje obaveza hadža (hodočašća) iako ima mišljenja da se to regulira slijedećim ajetom: "Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!" (2:196) Međutim, prvo mišljenje nadvladava. Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to jedan od temelja i osnovnih dužnosti u islamu, o čemu postoji i konsenzus među muslimanima. Prema samom tekstu i konsenzusu islamskih učenjaka, to je dužnost muslimana pod obavezom (mukellef) jednom u životu. Imam Ahmed, r.h., navodi predanje od Ebu-Hurejre, r.a., koji kaže: Govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeće: /525/ "O ljudi, hadž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!" Tada je jedan čovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?" On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!" Zatim je dodao: "Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesnicima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svojim mogućnostima, a ako vam nešto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Džurejdž od Ata ibn Džabira, a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s umrom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?"

"Ne za ovu godinu, nego zauvijek!"

U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji kaže: Jedan čovjek je ustao i rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko je hadžija, Allahov Poslaniče?" Odgovorio mu je: "Razbarušen i neuredan!" Zatim je ustao drugi i zapitao: "Koji hadž je najvredniji, Allahov Poslaniče?" Njemu je odgovorio: "Krcat i bučan!" Treći ga je zapitao: "A šta je to 'sebil', Allahov Poslaniče?" Pa mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."

Ovako to prenosi Ibn-Madže od Ibrahima ibn Zejda, El-Dževzija. Tirmiz kaže: "On ga ne navodi direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim u hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su učenjaci imali primjedbi na njegovo pamćenje (hifz)." Et-Tirmizi dalje kaže: "Ali on ima potporu u hadisima koje prenose drugi."

Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa, Hasana, Mudžahida, Ata'a, Seid ibn Džubejra, Rebi'a ibn Enesa, Katade i drugi u sličnoj verziji. Hakim od Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ko može doće do njega" na slijedeći način: "Šta je to 'sebil' (mogućnost)?", a on je odgovorio: "Opskrba i jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sahiha ne navode.

Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /529/ "Požurite na hadž, tj. hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može desiti!" Ahmed, također, prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /530/ "Ko želi obaviti hadž neka požuri!" Prenosi Ebu-Davud.

"A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima!" Ko porekne dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim. Seid ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kaže: /531/ Kada je objavljen ajet: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena!" (3:85) židovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah Uzvišeni je objavio ajet (o hadžu) i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista muslimanima odredio kao strogu dužnost da hodočaste Kabu i to svaki koji može do nje doći." Oni su kazali: "To nije propisao nama!" i odbili su obaviti hadž. Allah Uzvišeni kaže:

"A ko ne vjeruje pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"

Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahova znamenja ne vjerujete. A Allah je svjedok svega što radite?!

Komentar ajeta:

Ovo je oštar prijekor Allaha Uzvišenog nevjernicima između sljedbenika Knjige što su suprotstavljeni istini, što ne vjeruju u Allahova znamenja i odvraćaju od puta Allahovog one među vjernicima koji ga žele prihvatiti, iako su znali da je istina ono što donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak Vjerovjesnika nepismenog, pečata vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova. Pa, budući da i pored toga oni to poriču, Allah navodi da On neće zanemariti to što oni rade i da će ih za to kazniti na Sudnjem danu.

Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, želeći da je iskrivite iako ste svjedoci (da je istina)? A Allah ne zanemaruje ono što vi radite!

Komentar ajeta:

Ovo je oštar prijekor Allaha Uzvišenog nevjernicima između sljedbenika Knjige što su suprotstavljeni istini, što ne vjeruju u Allahova znamenja i odvraćaju od puta Allahovog one među vjernicima koji ga žele prihvatiti, iako su znali da je istina ono što donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak Vjerovjesnika nepismenog, pečata vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova. Pa, budući da i pored toga oni to poriču, Allah navodi da On neće zanemariti to što oni rade i da će ih za to kazniti na Sudnjem danu.

O vjernici, ako se budete pokoravali jednoj skupini onih kojima je dana Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni upozorava vjernike da se ne pokoravaju nekim sljedbenicima Knjige koji zavide vjernicima na njihovoj vjeri, kao što kaže:

"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon što ste bili vjernici, vrate u nevjernike..." (2:109),