Mushaf
Prevod
Tefsir

En-Nur

350/604

سورة النُّور

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

سُورَةٌ أَنزَلْنَٰهَا وَفَرَضْنَٰهَا وَأَنزَلْنَا فِيهَآ ءَايَٰتِۭ بَيِّنَٰتٍ لَّعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ ﴿١﴾ ٱلزَّانِيَةُ وَٱلزَّانِى فَٱجْلِدُوا۟ كُلَّ وَٰحِدٍ مِّنْهُمَا مِا۟ئَةَ جَلْدَةٍ ۖ وَلَا تَأْخُذْكُم بِهِمَا رَأْفَةٌ فِى دِينِ ٱللَّهِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِٱللَّهِ وَٱلْيَوْمِ ٱلْـَٔاخِرِ ۖ وَلْيَشْهَدْ عَذَابَهُمَا طَآئِفَةٌ مِّنَ ٱلْمُؤْمِنِينَ ﴿٢﴾ ٱلزَّانِى لَا يَنكِحُ إِلَّا زَانِيَةً أَوْ مُشْرِكَةً وَٱلزَّانِيَةُ لَا يَنكِحُهَآ إِلَّا زَانٍ أَوْ مُشْرِكٌ ۚ وَحُرِّمَ ذَٰلِكَ عَلَى ٱلْمُؤْمِنِينَ ﴿٣﴾ وَٱلَّذِينَ يَرْمُونَ ٱلْمُحْصَنَٰتِ ثُمَّ لَمْ يَأْتُوا۟ بِأَرْبَعَةِ شُهَدَآءَ فَٱجْلِدُوهُمْ ثَمَٰنِينَ جَلْدَةً وَلَا تَقْبَلُوا۟ لَهُمْ شَهَٰدَةً أَبَدًا ۚ وَأُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْفَٰسِقُونَ ﴿٤﴾ إِلَّا ٱلَّذِينَ تَابُوا۟ مِنۢ بَعْدِ ذَٰلِكَ وَأَصْلَحُوا۟ فَإِنَّ ٱللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ﴿٥﴾ وَٱلَّذِينَ يَرْمُونَ أَزْوَٰجَهُمْ وَلَمْ يَكُن لَّهُمْ شُهَدَآءُ إِلَّآ أَنفُسُهُمْ فَشَهَٰدَةُ أَحَدِهِمْ أَرْبَعُ شَهَٰدَٰتِۭ بِٱللَّهِ ۙ إِنَّهُۥ لَمِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ ﴿٦﴾ وَٱلْخَٰمِسَةُ أَنَّ لَعْنَتَ ٱللَّهِ عَلَيْهِ إِن كَانَ مِنَ ٱلْكَٰذِبِينَ ﴿٧﴾ وَيَدْرَؤُا۟ عَنْهَا ٱلْعَذَابَ أَن تَشْهَدَ أَرْبَعَ شَهَٰدَٰتِۭ بِٱللَّهِ ۙ إِنَّهُۥ لَمِنَ ٱلْكَٰذِبِينَ ﴿٨﴾ وَٱلْخَٰمِسَةَ أَنَّ غَضَبَ ٱللَّهِ عَلَيْهَآ إِن كَانَ مِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ ﴿٩﴾ وَلَوْلَا فَضْلُ ٱللَّهِ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَتُهُۥ وَأَنَّ ٱللَّهَ تَوَّابٌ حَكِيمٌ ﴿١٠﴾

سورة النُّور

En-Nur - Svjetlost

Medina, 64 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1.

Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.

2.

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

3.

Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.

4.

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi,

5.

osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!

6.

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,

7.

a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo ako lažu!

8.

A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže,

9.

a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!

10.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije

سورة النُّور

En-Nur - Das Licht

Medina, 64 ajeta

Im Namen Allahs, des Allerbarmers, des Barmherzigen

1.

(Dies ist) eine Sura, die Wir (als Offenbarung) hinabgesandt und verpflichtend gemacht und in der Wir klare Zeichen hinabgesandt haben, auf daß ihr bedenken möget.

2.

Eine Frau und ein Mann, die Unzucht begehen, geißelt jeden von ihnen mit hundert Hieben. Laßt euch nicht von Mitleid mit ihnen beiden angesichts (der Rechtsbestimmungen) der Religion Allahs ergreifen, wenn ihr an Allah und den Jüngsten Tag glaubt. Und es soll bei (der Vollstreckung) der Strafe an ihnen ein Teil von den Gläubigen zugegen sein.

3.

Ein Unzuchttreiber heiratet keine andere als eine Frau, die Unzucht begeht oder eine Götzendienerin. Und eine Unzuchttreiberin heiratet kein anderer als ein Mann, der Unzucht begeht oder ein Götzendiener. Den Gläubigen ist dies verboten.

4.

Diejenigen, die den ehrbaren Ehefrauen (Untreue) vorwerfen und hierauf nicht vier Zeugen beibringen, die geißelt mit achtzig Hieben und nehmt von ihnen niemals mehr eine Zeugenaussage an - das sind die (wahren) Frevler -,

5.

außer denjenigen, die nach alledem bereuen und rechtschaffen werden, denn Allah ist Allvergebend und Barmherzig.

6.

Für diejenigen, die ihren Gattinnen (Untreue) vorwerfen, aber keine Zeugen haben außer sich selbst, besteht die Zeugenaussage eines (solchen) von ihnen darin, daß er viermal bei Allah bezeugt, er gehöre wahrlich zu denen, die die Wahrheit sagen,

7.

und zum fünften Mal (bezeugt), der Fluch Allahs komme auf ihn, wenn er zu den Lügnern gehören sollte.

8.

Und es wehrt von ihr die Strafe ab, daß sie viermal bei Allah bezeugt, er gehöre wahrlich zu den Lügnern,

9.

und das fünfte Mal (bezeugt sie), der Zorn Allahs komme über sie, wenn er zu denjenigen gehören sollte, die die Wahrheit sagen.

10.

Und ohne die Huld Allahs gegen euch und Seine Barmherzigkeit, und daß Allah Reue annehmend und Allweise wäre,...

سورة النُّور

En-Nur - Svjetlost

Medina, 64 ajeta

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog

1.

Suru objavljujemo i u dužnost je stavljamo i u njoj objavljujemo jasne ajete da biste se opomenuli.

2.

Bludnici i bludniku, svakom od njih dvoje, stotinu udara biča udarite! I neka vas prema njima dvoma u poštivanju vjere Allahove sažaljenje ne obuzme, ako vjerujete u Allaha i u Onaj Svijet! I nek' kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje.

3.

Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a ni bludnicu ne treba da ženi osim bludnik ili mnogobožac! Vjernicima je to zabranjeno.

4.

A onima koji čedne žene potvaraju, a potom ne dovedu četiri svjedoka, udarite njima osamdeset udara biča! I ne primajte od njih nikada nikakva svjedočenja! A takvi su zbilja smutljivci,

5.

osim onih koji se nakon toga pokaju i poprave! Pa, doista Allah prima pokajanje i samilostan je.

6.

A oni koji potvore žene svoje i ne bude im svjedoka, osim njih samih, svjedočit će svaki od njih četiri puta zakletvom Allahom da je on od onih što istinu govore,

7.

a peti put da je na njega proklestvo Allahovo, ako bude od onih što lažu!

8.

A s nje će kazna biti otklonjena ako se Allahom zakune četiri puta da je on doista od onih koji su lažljivci,

9.

a peti put da je na nju prokletstvo Allahovo ako on bude od onih koji istinu govore!

10.

A šta bi bilo da nije Allahova dobročinstva prema vama i samilosti Njegove, i da Allah zbilja nije primalac pokajanja i da mudar nije?

سورة النُّور

En-Nur - Svjetlo

Medina, 64 ajeta

S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog

1.

Ovo je sura koju objavljujemo i u obavezu je stavljamo i u njoj objavljujemo jasne ajete da biste se prisjećali i pouku primili.

2.

A bludnik i bludnica-pa svakom od njih dvoje udarite stotinu udaraca po koži, i neka vas prema njima u vjeri Allahovoj ne obuzima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u Posljednji dan vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

3.

Bludnik ne opći osim s bludnicom ili višeboškinjom, a s bludnicom opći samo bludnik ili višebožac, a vjernicima je to zabranjeno.

4.

Onima koji optuže čedne žene, a potom ne dovedu četiri svjedoka, udarite osamdeset udaraca po koži i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; oni su baš buntovnici,

5.

osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

6.

A oni koji optuže svoje supruge, a ne budu imali drugih svjedoka, osim samih sebe- pa svjedočenje svakog od njih je u četiri svjedočenja uz zaklinjanje Allahom, da je, zaista, od onih koji govore istinu,

7.

a peto je da ga zadesi Allahovo prokletstvo, ako je od onih koji lažu!

8.

A ono što će od nje otkloniti kaznu jeste da posvjedoči u četiri svjedočenja zaklinjući se Allahom da je on, doista, od onih koji lažu,

9.

a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako je on od onih koji govore istinu!

10.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije Onaj Koji stalno prima pokajanje i mudar je…

سورة النُّور

En-Nur - The Light

Medina, 64 ajeta

Im Namen Allahs, des Allerbarmers, des Barmherzigen

1.

(1) [This is] a sūrah which We have sent down and made [that within it] obligatory and revealed therein verses of clear evidence that you might remember.

2.

(2) The [unmarried] woman or [unmarried] man found guilty of sexual intercourse[972] - lash each one of them with a hundred lashes,[973] and do not be taken by pity for them in the religion [i.e., law] of Allāh,[974] if you should believe in Allāh and the Last Day. And let a group of the believers witness their punishment.

3.

(3) The fornicator does not marry except a [female] fornicator or polytheist, and none marries her except a fornicator[975] or a polytheist, and that [i.e., marriage to such persons] has been made unlawful to the believers.

4.

(4) And those who accuse chaste women and then do not produce four witnesses - lash them with eighty lashes and do not accept from them testimony ever after. And those are the defiantly disobedient,

5.

(5) Except for those who repent thereafter and reform, for indeed, Allāh is Forgiving and Merciful.

6.

(6) And those who accuse their wives [of adultery] and have no witnesses except themselves - then the witness of one of them[976] [shall be] four testimonies [swearing] by Allāh that indeed, he is of the truthful.

7.

(7) And the fifth [oath will be] that the curse of Allāh be upon him if he should be of the liars.

8.

(8) But it will prevent punishment from her if she gives four testimonies [swearing] by Allāh that indeed, he is of the liars.

9.

(9) And the fifth [oath will be] that the wrath of Allāh be upon her if he was of the truthful.

10.

(10) And if not for the favor of Allāh upon you and His mercy...[977] and because Allāh is Accepting of Repentance and Wise.

سورة النُّور

En-Nur - Svjetlost

Medina, 64 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1.

Sura EN-NUR (Svjetlost)

Objavljena u Medini;
sadrži 64 ajeta; objavljena poslije sure el-Hašr.

Sura En-Nur objavljena u Medini; sadrži 64 ajeta; objavljena poslije sure el-Hašr. Objavljujemo suru i njene propise činimo obaveznim! – Ibn Kesir i Ebu Amr su izraz feradnāhā učili sa tešdidom: ferradnāhā, u obliku hiperbole (mubalega), u značenjeu da su ovi propisi učinjeni strogom obavezom (farz). U njoj objavljujemo dokaze jasne – od onoga što se u njoj navodi od savjeta, mudrosti i primjera. Veli se i da riječ bejjinātin ovdje označava dokaze u kojima nema nikakvih nejasnoća; da biste pouku primili.

2.

Bludnicu i bludnika izbičujte, svakog od njih dvoje, sa stotinu udaraca biča – Pod bludnicom i bludnikom se misli na sve one koji počine blud. Prvo je spomenuta bludnica jer je tada blud bio prisutniji kod žena. Robinje i prostitutke su to javno činile. Ovaj ajet, po konsenzusu učenjaka, derogira značenje 15. ajeta sure en-Nisa (Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četverica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki!) u vezi sa zadržavanjem u kućama žena koje počine blud, kao i njihovo podvrgavanje grdnji u 16. ajetu sure en-Nisa. (A ako dvoje to učine, izgrdite ih!)

Izraz ovog ajeta kod Imam-i Malika nema opće značenje. Sa stotinu udaraca biča bit će kažnjeni bludnik i bludnica koji su muslimani, slobodni i neoženjeni, odnosno neudate. Tako da se iz ovog propisa izuzimaju nevjernici, pa se oni vraćaju zakonima njihove vjere, te robovi, robinje, udate i oženjeni. Što se tiče roba i robinje, njihova kazna se sastoji od pedeset udaraca bičem, svejedno bili u braku ili ne. Kazna slobodnih bračnih drugova je kamenovanje. Ovo je po mišljenju malikijskog mezheba. Što se tiče drugih mezheba o pitanju značenja ovog ajeta, trebaš znati da je ovaj ajet općenit i za muslimane i nevjernike, za slobodne i robove, za one u braku i za one koji nisu u braku. Potom su učenjaci od općenitosti značenja ovog ajeta neke stvari specificirali konsenzusom, a u nekima se razlikuju. Nevjernici će, po mišljenju Ebu Hanife i zahirija, biti bičevani sa stotinu udaraca bičem svejedno bili u braku ili ne, argumentirajući svoje mišljenje općenitošću ovog ajeta. Šafije smatraju da je njihova kazna bičevanje kao i kazna za muslimane ako nisu u braku, a ako su u braku, onda im je kazna kamenovanje, argumentirajući svoje mišljenje ajetom i praksom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je dao kamenovati jevreja i jevrejku zbog bluda. Imam-i Malik smatra da nemuslimane treba vratiti propisima njihove vjere zbog 15. ajeta sure en-Nisa: Kada neka od žena vaših blud počini..., s obzirom da su u ovom ajetu specificirane žene muslimana.

Što se tiče roba i robinje, zahirije smatraju da robinja treba biti izbičevana sa pedeset udaraca bičem, na što ukazuje 25. ajet sure en-Nisa: A kada one kao udate počine blud, neka se kazne polovicom kazne propisane za slobodne žene, a kazna za roba je stotinu udaraca bičem zbog općenitosti predmetnog ajeta. Drugi smatraju da i rob poput robinje treba biti izbičevan sa pedeset udaraca bičem, analogno robinji, s obzirom da među njima nema razlike. Većina učenjaka (džumhūr) smatra da za oženjenog vrijedi kazna kamenovanjem s obzirom da je on specificiran u ovom ajetu. Neki ovu specifikaciju nazivaju derogacijom (nesh). Potom su se razišli o pitanju šta je uzrok specifikacije, odnosno derogacije. Pa se veli: To je ajet čije su riječi dignute, a propis ostavljen: Eš-Šejhu ve'š-šejhūhatu izā zenejā ferdžumūhumā elbette (Starca i staricu, kada počine blud, obavezno ih oboje kamenujte). Drugi vele da je uzrok derogacije potvrđeni sunnet u vezi sa kamenovanjem. Ali bin Ebi Talib, r.a., i zahirije kažu: Oženjeni se bičuje zbog propisa ovog ajeta, a potom ga treba kamenovati zbog toga što to nalaže sunnet. Tako su oni mišljenja da nad njim treba izvršiti dvostruku kaznu, i da ajet nije derogiran niti je specificiran. Haridžije smatraju da apsolutno nema kamenovanja i da ono nije spomenuto u Allahovoj Knjizi, međutim, njihovo mišljenje se ne uzima u obzir.

Ajet ukazuje na bičevanje bez progona u drugo mjesto (tagrīb), što je i mišljenje Ebu Hanife. Imam-i Malik veli: Kazna je bičevanje i progon u trajanju od godinu dana, zbog hadisa koji o tome govori. Nema progona za žene niti za robove po mišljenu Imam-i Malika. Potom, Malik smatra da bludnik treba biti udaran po leđima i to dok sjedi, dok Šafija smatra da se udarci trabaju zadati po čitavom tijelu i to da bičevani stoji, a žena će biti obučena odjećom koju udarci biča neće poderati. Malik smatra da muškarac treba biti bez košulje, a drugi učenjaci vele da treba biti u košulji; i neka vas ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje pri vršenju Allahovih propisa – Veli se: nikakvo sažaljenje u pogledu neizvršenja kazne, tj. obavezno ispunite propisanu kaznu! Drugi vele: nikakvo sažaljenje u smislu blagih udaraca. Treći vele u pogledu udaraca po licu. Po prvome mišljenju, udarci zbog zinaluka neće biti oštri kao i udarci zbog potvore, što je mezheb Malika i Šafije. A po drugom i trećem mišljenju, udarci će zbog zinaluka biti žešći. Učenjaci su se razišli o pitanju da li je dozvoljeno stotinu bičeva spojiti i svima njima jednom udariti. Malik to ne dozvoljava, a Ebu Hanife dozvoljava zbog događaja koji je vezan u slučaju Ejjuba, a.s. Šafija ovaj način bičevanja dozvoljava samo kada je u pitanju bolesnik, zbog hadisa koji o tome govori; ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan, i neka prisustvuje kažnjavanju njihovom jedna skupina vjernika! – Prisustvom vjernika želi se postići prekoravanje bludnika i njihovog čina. Učenjaci nisu istog stava o pitanju koliki je najmanji broj vjernika koji treba prisustvovati bičevanju. Ebu Zejd smatra da ih treba biti najmanje četvero, uzimajući u obzir svjedočenje o zinaluku. Drugi vele da ih treba biti prisutno desetero, a po poznatome mišljenju malikijskog mezheba, treba ih biti najmanje dvoje. Neki vele da je dovoljan čak i jedan prisutni

3.

Bludnik ne opći osim sa bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica – s njom ne opći niko osim bludnik ili mnogobošac – Ajet izražava prijekor bludnika i njihovih djela i ukazuje na činjenicu da u blud neće pasti osim bludnik ili mnogobožac, te da ih u tome neće slijediti od žena osim bludnice ili mnogoboškinje. Tako, po ovome mišljenju, glagol jenkihu ima značenje judžāmiu (tj. seksualno općiti). Neki vele da ajet znači: Nije dozvoljeno bludniku da se oženi sa drugom osim sa bludnicom ili mnogoboškinjom, i da nije dozvoljeno bludnici da se uda osim samo za bludnika ili mnogobošca te da je poslije ovaj propis derogiran i tako im dato pravo da se žene, odnosno udaju, za koga hoće. Prvo mišljenje je ispravno (sahih); a to je zabranjeno vjernicima. – Zinaluk je zabranjen vjernicima! Drugi vele: Zabranjeno je vjerniku koji nije počinio blud oženiti se sa bludnicom. Ima učenjaka koju zabranjuju njenu udaju, i to je po drugom mišljenju koje smo naprijed naveli, a što je nesuvislo (beid). Malik i drugi učenjaci dozvaljavaju udaju bludnice, a od njega se prenosi i da je ta situacija pokuđena (mekrūh).

4.

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, izbičujte sa osamdeset udaraca biča – Ovo je kazna za potvoru (haddu'l-kazf). To je kleveta koju je Allah, dž.š., nazvao er-remj (optuživanje, objeda). Pod izrazom el-muhsanāt ovdje se misli na neporočne žene. One se zasebno spominju jer je potvora na njih učestalija i pogrdnija od potvore muškaraca. I muškarci ulaze pod značenje ovog ajeta, jer nema razlike između muškaraca i žena u smislu potvaranja. Svi učenjaci su složni da je ovdje propis za muškarce i žene isti. Dalje, neki učenjaci vele da je značenje ajeta slijedeće: vellezine jermūne'l-enfuse'l-muhsanāti tj. oni koji potvaraju neporočne osobe, pa u tom značenju ajet objedinjuje i žene i muškarce. Ovdje je potrebno nešto reći o potvori (el-kazf), onome koji potvara (el-kāzif), onome ko se potvara (el-makzūf) i svjedočenju u vezi sa potvorom.

Pod potvorom (el-kazf) se misli na potvaranje bludom, u čemu se svi slažu. Može se odnositi i na potvaranje u vezi sa činom Lutovog naroda (homoseksualizam) po mišljenju Malika i Šafije, zbog općenitosti izraza jermūne u ajetu, a što ne smatra Ebu Hanife. Čak ova potvora može biti i u vezi sa negiranjem nečijeg porijekla. Malikijski mezheb je na stajalištu da je indirektni ukaz i aluzija na sve ovo spomenuto kao i jasno očitovanje u vezi sa tim, dok tako ne smatraju Šafija i Ebu Hanife. Onaj koji potvara (el-kāzif) se kažnjava bio on musliman ili nevjernik, zbog općenitosti ajeta, i svejedno bio on slobodan ili rob, osim što se rob i robinja za potvoru kažnjavaju, po mišljenju većine učenjaka, sa četrdeset udaraca. Njihova kazna je prepolovljena analogno njihovom kažnjavanju vezanim za činjenje bluda. Dječak i luđak se ne kažnjavaju, jer oni nisu zaduženi vjerskim propisima (gajru mukellefīn). Što se tiče potvorenog (el-makzūf), po malikijskome mezhebu se uvjetuje da je ta osoba musliman, da je pametna, punoljetna, slobodna, čista od ovoga čina čime se potvara, kao i da postoji mogućnost spolnog čina, kako bi se isključilo općenje sa luđakom i njime sličnim. Pa se po malikijskome mezhebu ne kažnjava onaj koji potvori dječaka ili nevjernika ili ludu osobu ili roba ili nekoga s kim se ne može činiti spolni akt. Jedna grupa učenjaka smatra da se kažnjava i onaj ko potvori spomenute osobe, zbog općeg značenja ajeta. S tim da su svi složni da potvoreni treba biti čist od onoga što mu se pripisuje. A što se tiče svjedočenja s kojim se odbacuje kazna za potvoru – pa za to su potrebna dva pravedna svjedoka da posvjedoče da je osoba potvorena, svejedno bila ta osoba rob ili nevjernik ili da su protiv nje posvjedočila četverica pravednih muškaraca. Tada se kazna odbacuje i ne prihvata se kao što se ne prihvata ni otežani novac od prionule surme. I potrebno je da svoje svjedočenje očituju dok su u grupi; i ne primajte svjedočenje njihovo više nikada! Oni su pravi grješnici.

5.

Osim onih koji se pokaju poslije toga i poprave, pa Allah, zaista, prašta i samilostan je! – Prije ovog izuzimanja navedena su tri propisa; kazna, odbijanje svjedočenja onoga koji potvara i njegova kvalifikacija da je od grješnih osoba (el-fasikūn). Izuzimanje se, konsenzusom učenjaka, odnosi na njegovu kvalifikaciju grješne osobe (pa se više ne smatra fasikom/nemoralnom, grješnom osobom). I ta se kvalifikacija sa njega skida njegovim pokajanjem (tevbom). Također je konsezus u tome da se pokajanjem ne oslobađa kazne. Učenjaci nisu jednistvenog stava o tome da li će mu se vratiti i pravo na svjedočenje ili ne. Malik smatra da će mu se vratiti pravo na svjedočenje ako se pokaje i popravi svoje stanje u vjeri, dok mu Ebu Hanife ne daje to pravo (pa ko jednom bude lažno svjedočio, više se nikada njegovo svjedočenje ne uzima u obzir).

6.

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka osim samih sebe – Ovo je ajet o potvori muža svoje žene, pa je u vezi sa tim potrebno proklinjanje (el-liān). A povod je slijedeći: Neki čovjek je rekao: 'Allahov Poslaniče, kada čovjek nađe kod svoje žene nekog čovjeka, hoće li ga ubiti, pa da i njega samog ubiju, ili će drugačije postupiti?' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je prešutio odgovor. Čovjek se ponovo vratio i ponovio isto što je i prvi put rekao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada rekao: O tvom i slučaju tvoje žene je objavljeno, pa mi dođi s njom!" Potom su zazvali prokletstvo, pa ih je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rastavio. Ono što uvjetuje proklinjanje, kod Malika, su dvije stvari. Prvo, da muž tvrdi da je vidio svoju ženu kako čini zinaluk. Drugo, da negira njenu trudnoću i da ustvrdi da je čist od toga da je s njim prije njenog bluda zanijela dijete. Pa kada muž prizove prokletstvo, za njega se vezuju tri propisa: da se ne kažnjava zbog potvore, da mu se ne pripisuje dijete i da se treba nad njom izvršiti kazna ako na sebe ne prizove prokletstvo, pa ako prizove prokletstvo, onda se ona ne kažnjava. Izraz ajeta je općenit za žene koje su i slobodne i zarobljene i muslimanke i nevjernice i pravedne i ostale. Takvog je mišljenja Malik, i za muža je uvjetovao da bude musliman. Ebu Hanife uvjetuje da i muž i žena budu muslimani, slobodni i pravedni; potvrdit će svoje svjedočenje četiri puta zakletvom Allahom da, zaista, govore istinu – tj. muž će četiri puta reći: Svjedočim Allahom da sam vidio ovu ženu kako čini blud. Ili: Svjedočim da ovo dijete u utrobi nije moje, nego je ona počinila blud i ja sam u tome od onih koji govore istinu. A u petom navratu će kazati da je Allahovo prokletstvo nad njim ako je od onih koji lažu. Ešheb je mišljenja da u zakletvi treba dodati: Svjedočim Allahom osim Koga drugog Boga nema;

7.

a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo ako laže!

8.

A ona će biti pošteđena kazne ako se četiri puta Allahom zakune da on, zaista, laže – Pod kaznom (el-azāb) se ovdje misli na kaznu za zinaluk. Ona će četiri puta reći: Svjedočim Allahom da nisam počinila blud, a on je u tome od onih koji lažu. U petom navratu će reći da je Allahova srdžba nad njom ako je on od onih koji govore istinu. Za njeno zaklinjanje se vezuju tri propisa: Njeno nekažnjavanje za potvoru, rastava između nje i njenog muža i vječna zabrana;

9.

a peti put da je stigne Allahova srdžba ako on govori istinu!

10.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove... – Odgovor na česticu lev je izostavljen, kao i na drugome mjestu, a značenje mu je: A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, kaznio bi vas. A zaista Allah prima pokajanje i mudar je.

سورة النُّور

En-Nur - Svjetlost

Medina, 64 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1.

Objavljujemo ovu suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kaže: "Objavljujemo ovu suru", tj. ovu suru objavljujemo. Time je skrenuta pozornost na nju. Ova pozornost ne isključuje druge sure. "...i njezine propise činimo obaveznim!", tj. objašnjavamo šta je dozvoljeno, šta nije dozvoljeno, šta je naređeno, a šta zabranjeno i šerijatske sankcije.

"U njoj objavljujemo jasne dokaze", tj. pojašnjene i očigledne "da biste pouku primili."

2.

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

Komentar ajeta:

"Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih", znači da je u ovome časnome ajetu propis o šerijatskoj kazni (hadd) za bludnika. Učeni su to detaljno razradili, a postoji i neslaganje među njima: ako je bludnik neoženjen, kazna mu je sto udara biča, kao što je ajetu, i progon iz svoga grada za jednu godinu, prema većini učenjaka, za razliku od Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, kod kojeg je progon, prepušten vladaru (imamu). Međutim, argument većine je predanje utvrđeno u "Sahihu" Buharije i Muslima od Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida el-Džuhenijja o dvojici beduina koja su došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je jedan upitao /286/: "Allahov Poslaniče, ovaj moj sin bio je u najmu kod ovoga, pa je učinio blud sa njegovom ženom. Ja sam svoga sina iskupio od njega za stotinu ovaca i janje. Pitao sam učene, pa su mi rekli da moj sin zaslužuje kaznu stotinu udara bičem i jednu godinu progona, a žena ovoga kamenovanje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj život, ja ću vam, uistinu, presuditi prema Knjizi Allaha Uzvišenog. Janje i bravi trebaju da ti se vrate, a tvoj sin treba da dobije sto udara biča i da bude prognan jednu godinu. "Urani, Unejse," Poslanik reče čovjeku iz Benu Eslema, "ženi ovog, pa ako ona prizna grijeh kamenuj je!" On je poranio do nje, a ona je priznala, pa ju je kamenovao. Ovdje su dokazi za progon bludnika, pored sto udara bičem, ako je neoženjen. A, ako je bio oženjen i živio u valjanom braku, a uz to je slobodan, punoljetan i pametan, bit će kamenovan, kao što prenosi Malik, Allah mu se smilovao, od Omera ibn el-Hattaba /287/ da je ustao, zahvalio se Allahu i donio pohvalu na Njega, a zatim rekao: "Ljudi, uistinu, je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa Istinom i objavio mu Knjigu. Među onim što mu je objavio bio je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i zapamtili. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvršavao je ovu šerijatsku kaznu, a i mi poslije njega. Bojim se da potraje vrijeme, pa da neko kaže: Ne nalazimo ajet o kamenovanju u Allahovoj Knjizi', tako dolazeći u zabludu zbog ostavljanja jednog propisa kojeg je Allah objavio. Po Allahovoj Knjizi kamenovanje je Istina spram onoga ko učini blud, ako je oženjen ili udata, samo ako se to dokaže, ili se ustanovi trudnoća, ili dođe do priznanja." Zabilježili su ga opširno Buharija i Muslim od Malika, a mi smo ovdje odabrali toliko da potvrdimo našu namjeru.

Prenosi hafiz Ebu Jala el-Mevsuli od Kesira ibn es-Salta /288/: "Bili smo kod Mervana,a među nama je bio i Zejd koji reče: 'Mi smo učili: 'Starca i staricu, ako učine blud, kamenujte, obavezno!' Mervan upita: 'Zar ga nisi napisao u Mushafu?', a on odgovori: 'Spomenuli smo to kad je među nama bio Omer ibn el-Hattab.' On rekao je: 'Ja ću vam dati zadovoljavajući odgovor u vezi s tim', a mi smo pitali: 'A kako to?' Odgovorio je: 'Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i spomenuo neke stvari, a između ostalog i kamenovanje, rekavši: Allahov Poslaniče, izdiktiraj mi ajet o kamenovanju.' Odgovorio je: 'Ne mogu sada.'" Ovo ili slično tome prenio je i Nesai, a mi smo zabilježili brojne lance prenošenja koji se međusobno osnažuju i ukazuju da je ajet o kamenovanju bio zapisan, pa je dokinuto njegovo čitanje, a njegov je propis ostao važeći. Allah najbolje zna.

Prenesen je propis sastavljanja, za oženjenog bludnika, sto udara biča prema ajetu i kamenovanja prema Sunnetu i to iz predaja autora četiri "Sunena" i Muslima od Ubade ibn es-Samita, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzmite i naučite od mene; Allah je za njih učinio izlaz: neudata sa neoženjenim sto udara biča i izgnanstvo do jedne godine, a udata sa oženjenim sto udara bičem i kamenovanje." Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se kamenuje žena sa kojom je najamnik počino blud, a kamenovao je i Maiza i ženu iz plemena Gamid i od njega, s.a.v.s., nije preneseno da ih je bičevao prije kamenovanja.

Navedeni su vjerodostojni hadisi koji se međusobno osnažuju i koji su preneseni višebrojnim lancima prenošenja i tekstova o ograničavanju na njihovo kamenovanje i u njima nije spomenuto bičevanje.

Allah Uzvišeni kaže:

"i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje", tj. u Allahovom propisu, tj. ne imajte sažaljenja prema njima kada je u pitanju Allahov zakon, tj. sažaljenja koje će navesti sudiju da ostavi izvršenje kazne. U hadisu se kaže /290/: "Šerijatska kazna koja se izvršava na Zemlji bolja je za njene stanovnike od toga da im kiša pada četrdeset jutara. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn Omera da je Ibn-Omerova sluškinja počinila blud, pa ju je on izbičevao po nogama. Nafi kaže: "Mislim da rekao je: 'I po leđima." Rekao je Abdullah: "Citirao sam: 'i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje.'" Odgovorio je Ibn-Omer: "Sinčiću, vidiš, mene je obuzelo sažaljenje prema njoj. Allah mi nije naredio da je ubijem, niti da je bičujem po glavi, a nju je boljelo kad sam je bičevao." Allah Uzvišeni kaže: "ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete", tj. učinite to i izvršite kazne nad onim ko je učinio blud i jako ga udarite, ali ne žestoko i previše, kako bi se povratio i on i Onaj Koji radi isto to. Allah Uzvišeni kaže:

"i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!" znači javno i u prisutvu ljudi. To je efikasnije u njihovom spriječavanju i djelotvornije za njihov povrat, jer je u tome prijekor i ljaga ako su ljudi prisutni. Ima mišljenje da to nije radi javnog sramoćenja, već da bi se Allahu dova upućivala da njima dvoma oprosti i smiluje se.

3.

Bludnik ne opći osim sa bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica, s njom ne opći osim bludnik ili mnogobožac, a to je zabranjeno vjernicima.

Komentar ajeta:

Ovo je obavijest od Allaha Uzvišenog da bludnik opći samo sa bludnicom ili mnogoboškinjom, tj. da će mu se u njegovoj nakani povinovati samo grješna bludnica ili mnogoboškinja, koja ne vjeruje da je to zabranjeno, a isto tako:

"a bludnica, s njom ne opći osim bludnik ili mnogobožac", tj. bludnik, koji je grješan zbog svoga bluda, ili mnogobožac, koji ne vjeruje u njegovu zabranu. Sufajan Es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je o riječima Uzvišenog:

"Bludnik ne opći osim sa bludnicom ili mnogoboškinjom" rekao: "Ovo se ne odnosi na brak već na spolni odnos, tj. sa njom će blud učiniti samo bludnik ili mnogobožac." Ovo predanje od njega je vjerodostojnao, a tako se prenosi i od jedne grupe tabiina.

Allah Uzvišeni kaže: "a to je zabranjeno vjernicima", tj. da to rade (tj. blud) i da se žene bludnicama ili da se poštene žene udaju za grješnike i nemoralne ljude. Ovaj ajet je u kontekstu riječi Uzvišenog:

"kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima." (4:25) i Njegovih riječi: "s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za priležnice uzimate." (5:5) Zbog ovoga kod Ahmeda nije valjan bračni ugovor krjeposnog čovjeka sa nemoralnom ženom sve dok je ona takva i dok se od nje ne zatraži da se pokaje, pa ako to učini bračni ugovor je valjan, a u suprotnom nije. Također, nije dozvoljena udaja poštene žene za pokvarena i nemoralna čovjeka sve dok se ispravno ne pokaje, zbog riječi Uzvišenog:

"a to je zabranjeno vjernicima." Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Amra /291/ da je neki čovjek pravovjernik tražio dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., za neku ženu koja se zvala Ummi-Mehzul, a koja se odavala nemoralu, njemu je za brak uvjetovala da će da ga izdržava. On je zatražio dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili mu je nešto spomenuo o njoj, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je proučio:

"Bludnik ne opći osim sa bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica, s njom ne opći osim bludnik ili mnogobožac, to je zabranjeno vjernicima." Prenose ga i Tirmizi i Nesai, a Tirmizi ga ocjenju kao hasen-garib, a zabilježio ga je i Ebu-Davud.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /292/ "Neka bičevani bludnik ženi samo istu kao što je i on."

Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /293/: "Trojici je Allah zabranio Džennet: ustrajnom alkoholičaru, neposlušniku svojim roditeljima i onome ko dozvoljava nemoral u svojoj porodici."

Međutim, ako dođe do pokajanja, tada je udaja ili ženidba valjana, kao što je prenio imam Ebu-Muhammed ibn Ebi-Hatim, Allah mu se smilovao, od Šu'be, oslobođenog roba Ibn-Abbasa, r.a., da je čuo Ibn-Abbasa kako je nekom čovjeku koji ga je pitao /294/: "Odlazio sam jednoj ženi i radio sa njom ono što mi je zabranio Allah. Ali me je Allah Uzvišeni darovao pokajanjem od toga i ja sam želio da je oženim. Međutim, neki ljudi su kazali da se bludnik može oženiti samo bludnicom ili mnogoboškinjom?" Odgovorio: "Ne odnosi se to na to. Oženi je, a što bude grijeha neka je na meni."

4.

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.

Komentar ajeta:

U ovome ajetu časnom je objašnjenje propisa o bičevanju potvoritelja poštene žene, koja je slobodna, punoljetna i moralna. Također se i potvoritelj nekoga čovjeka bičuje i nema nikakva spora među ulemom o tome. Ako bi potvoritelj donio dokaz za valjanost onoga što rekao je, bio bi oslobođen kazne. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"...a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi." Za potvoritelja, ako ne donese dokaz o ispravnosti onoga što rekao je, nužno slijede tri propisa: jedan je da se izbičuje sa osamdeset udaraca, drugi da mu više nikada svjedočenje ne bude primljeno i treće da će biti nečastan, šerijatski neispravan, i kod Allaha, a i kod ljudi.

5.

Osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i Milostiv je!

Komentar ajeta:

"osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave." Ulema se razilazi po pitanju ovog izuzimanja: da li se ono odnosi samo na zadnju rečenicu, pa da pokajanje skida sa njega nečasnost, a da mu se i dalje, trajno, ne prima svjedočenje iako se pokajao ili se vraća na obje rečenice: drugu i treću. Što se tiče bičevanja ono je prošlo i završilo se, svejedno pokajao se ili ustrajao i za njega, poslije toga, nema tretmana (važnosti), i tu nema razlike u stavovima. Tako trojica imama smatraju da će mu se primati svjedočenje ako se pokaje i da tada prestaje njegovo tretiranje kao fasika. To je ustvrdio Seid ibn el-Musejjeb, prvak tabiina, a i jedna grupa od prvih generacija, također. Imam Ebu-Hanife smatra da se izuzimanje odnosi samo na zadnju rečenicu, pa da nečasnost (fisk) nestaje sa pokajanjem, ali da mu se svjedočenje nikada ne prima. Među onima koji to zastupaju, od prvih generacija, su El-Kadi Šurejh, Ibrahim en-Nehai, Seid ibn Džubejr i drugi. Eš-Šabi i Dahhak kažu: "Ne prima mu se svjedočenje, makar se i pokajao.Jedino ako bi priznao za sebe da je iznio potvoru, tada bi mu se primilo svjedočenje, a Allah najbolje zna."

6.

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdit će svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da, zaista, govore Istinu.

Komentar ajeta:

U ovome je časnom ajetu olakšanje za bračne drugove i mogućnost izlaza kada neko od njih potvori svoju ženu, a to mu bude teško dokazati, tako da se uzajamno prokletu, kako je naredio Allah Uzvišeni. Sudija će od njega zatražiti da se zakune četiri puta Allahom, u zamjenu za četiri svjedoka, da Istinu govori, tj. u njegovoj optužbi nje za blud.

7.

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdit će svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da, zaista, govore Istinu.

Komentar ajeta:

U ovome je časnom ajetu olakšanje za bračne drugove i mogućnost izlaza kada neko od njih potvori svoju ženu, a to mu bude teško dokazati, tako da se uzajamno prokletu, kako je naredio Allah Uzvišeni. Sudija će od njega zatražiti da se zakune četiri puta Allahom, u zamjenu za četiri svjedoka, da Istinu govori, tj. u njegovoj optužbi nje za blud.

8.

A ona će kazne biti pošteđena ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže.

Komentar ajeta:

Kazne će biti pošteđena samo ako pristane na proklinjanje, pa se četiri puta zakune Allahom da on laže okrivljujući je.

9.

A peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori Istinu.

Komentar ajeta:

"a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori Istinu!" Zbog ovoga Uzvišeni kaže:

"A ona će kazne biti pošteđena" znači "hadda", "ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori Istinu!" Ako se na nju (ženu) odnosi srdžba, muškarac u većini slučajeva neće preuzeti na se javnu sramotu svoje porodice i njeno okrivljavanje za blud, osim ako je to stvarno istinito i opravdano, a ona zna istinitost onoga za što je on okrivljuje, pa je zato peti puta za nju da zazove Allahovu srdžbu ne sebe. Onaj na koga je Allah rasrđen (el-magdubu alejhi) zna Istinu, ali odstupa od nje. Zatim Uzvišeni spominje Svoju blagost prema Njegovim stvorenjima i Njegovu dobrotu prema njima što im je uzakonio olakšanje i izlaz iz vrlo teške i mučne situacije.

10.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da Mudar nije.

Komentar ajeta:

"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove", tj. mnogi bi vam vaši slučajevi bili teški "i da Allah ne prima pokajanje", tj. od robova Svojih, makar to bilo i poslije teških zakletvi, "i da Mudar nije" u onome što je uzakonio, naredio i zabranio.

Navode se hadisi koji govore o nužnosti postupanja po ovome ajetu, povodu njegova objavljivanja i sahabije o kojem je objavljen. Ograničit ćemo se na predaje Buharije i Muslima od Seid ibn Džubejra, od Ibn-Abbasa, kao i na ono što prenosi Buhari od Ibn-Abbasa i Nesai u Tefsiru iz hadisa Abdul-Melika ibn Ebi-Sulejmana. Imam Ahmed prenosi od Seid ibn Džubejra /295/: "Upitan sam da li će se razvesti oni koji se međusobno prokletu, u vrijeme vladavine Ibn-Ez-Zubejra, pa nisam znao šta da kažem. Ustao sam sa svoga mjesta do mjesta gdje je boravio Omerov sin. Upitao sam: O Ebu Abdur-Rahman, da li će se razvesti oni koji se međusobno prokletu? Odgovorio je: 'Subhanallahi, prvi koji je za to pitao bio je taj i taj.' On je postavio pitanje: 'Allahov Poslaniče, šta ti misliš ako bi čovjek vidio svoju ženu u nemoralu, pa ako to kaže, kazat će nešto veliko, a ako prešuti, prešutit će tako nešto?' Poslanik je zašutio i nije mu odgovorio. Nakon toga mu je došao i rekao: 'Iskušan sam onim o čemu sam te pitao.' Tada je Uzvišeni objavio:

"A oni koji okrive svoje žene" sve do "da je stigne Allahova srdžba, ako on govori Istinu!", pa je počeo prvo sa čovjekom, savjetujući ga, opominjući i rekavši mu da je ovosvjetska kazna lakša od onosvjetske. Čovjek rekao je: 'Onoga mi Koji te je poslao sa Istinom, ja ne lažem!' Zatim je ponovio ženi, savjetujući je, opominjući i rekavši joj da je ovosvjetska kazna lakša od onosvjetske. Žena je rekla: 'Onoga mi Koji te je poslao sa Istinom, ja ne lažem!' Tada je počeo sa čovjekom koji se četiri puta zakleo Allahom da Istinu govori i peti put da je na njega Allahovo prokletstvo ako laže. Zatim je ponovio sa ženom, pa se je ona četiri puta zaklela Allahom da on laže i peti put da je na nju Allahova srdžba ako on Istinu govori i onda ih je rastavio..." Prenosi ga Nesai, Buhari i Muslim iz hadisa Seid ibn Džubejra od Ibn-Abbasa.

Buhari prenosi od Ibn-Abbasa /296/ da je Hilal ibn Umejje optužio svoju ženu kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je učinila blud sa Šurejk ibn Semhom, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: "Dokaz ili kazna po tvojim leđima!", a on rekao je: "Allahov Poslaniče, kada neko od nas vidi na svojoj ženi nekog čovjeka, hoće li ići tražiti dokaz (svjedoka)?" Vjerovjesnik, s.a.v.s., počeo je ponavljati: "Dokaz ili kazna po tvojim leđima!" Hilal reče: "Tako mi Onog Koji te posla sa Istinom, ja Istinu govorim, a Allah će objaviti ono što će skinuti odgovrnost sa mene", pa je sišao Džibril i objavio mu:

"A oni koji okrive svoje žene" učeći dok nije stigao do: "...ako on govori Istinu" tako da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prestao insistirati. Poslao je po oboje, pa je došao Hilal i zakleo se, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Allah zna da jedno od vas dvoje laže, pa hoće li se jedno od vas pokajati?" Zatim je ona ustala i zaklela se. Kada je bila na petoj zakletvi, zaustavili su je i rekli: "Ona je obavezujuća." Ibn-Abbas kaže: "Oklijevala je i ustuknula tako da smo pomislili da će se povratiti, a zatim je rekla: Neću osramotiti svoj narod u ostatku dana. i nastavila je." Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: "Posmatrajte je, pa ako rodi dijete crnih očiju, debele stražnjice i oblih nogu to je dijete Šurejk ibn Semha." I takvog je i rodila, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Da nije onoga što je propisano u Allahovoj Knjizi, ja bih se s njom drugačije obračunao." Ovako ga prenosi samo Buhari, a prenosi ga i drugačije od Ibn-Abbasa, a i od drugih.

350/604