S Istinom ga Mi objavljujemo i s Istinom je i objavljen! – Zamjenica ga odnosi se na Kur'an. Riječ bi'l-hakki (''s Istinom'') na oba mjesta u značenju je nužnog dobra i istinitosti njegovog objavljivanja; veli se da prvo bi'l-hakki znači: ''s Istinom'', a drugo: ''nasuprot laži'', tj. u svojim kazivanjima, naredbama i zabranama. A tebe smo poslali kao donosioca radosnih vijesti i kao opominjatelja!

I Kuran - sve dio po dio ga objavljujemo – tj. objašnjavamo; da bi ga ti ljudima kazivao polahko – tj. da bi ga učio polahko; veli se: kroz duži period njegova objavljivanja uči ga malo po malo! - s obzirom da je objavljivan Vjerovjesniku, s.a.v.s., sve do smrti, u periodu od dvadeset i tri godine; i Mi ga postepeno objavljujemo!

Reci: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali – Kao da je rečeno: Svejedno, vjerovali ili ne vjerovali, vi nemate nikakav dokaz, dokaz imaju znalci prije njegova objavljivanja, a to su vjernici ehl-i kitabije; zaista, oni kojima je dato znanje još prije objavljivanja njegova – tj. vjernici iz reda ehl-i kitabija, a veli se: oni koji su bili hanifi prije poslanstva kao što su: Zejd b. Amr Neufel i Vereka b. Neufel, no prvo mišljenje je očiglednije (azher). Ova rečenica objašnjava sadržaj prije nje u značenju: Ako ne budete vjerovali u njega vi, pa u njega su vjerovali oni koji su bili znaniji od vas: kad im se on čita, padaju licima – tj. ničice padaju na sedždu; riječ ezkān je množina riječi zaknun koja označava bradu ili donju vilicu; ovo je ponovljeno (u 109. ajetu) jer se ovdje misli na sedždu, a u tom ajetu na plač; čineći sedždu,

i govore: "Slavljen neka je Gospodar naš! Zaista se obećanje Gospodara našeg ispunilo!''

I padaju licem na tle plačući, i on im uvećava stahopoštovanje. ۩

Reci: "Imenujte Ga: Allah ili: Svemilosni – Povod objave ovih riječi jeste slučaj kada su nevjernici slušali Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako doziva: ''O, Allahu! O, Rahmane!'' pa su rekli: ''Kako to da nam Muhammed naređuje da se molimo jednom Bogu, a on se moli dvojici bogova!'' Tada su objavljene ove riječi koje objašnjavaju da su Poslanikovo, s.a.v.s., dozivanje riječi ''Allah'' i ''Rahman'' imena za jednoga Boga, dž.š., i da on u dovi može odabrati bilo koje od ova dva imena. Riječ du'a (dova) u ovom ajetu znači imenovanje, a nema značenje dozivanja (nida'); a kako god Ga budete imenovali – Zamjenica Ga odnosi se na Uzvišenoga Allaha; znači: bilo kojim od ova dva imena da Ga imenujete - to je lijepo, jer Uzvišeni Allah ima najljepša imena, a ako su sva Njegova imena lijepa, onda su lijepa i ova dva imena. On ima imena najljepša. Nemoj glasno učiti na svome namazu, a niti spuštati glas – Povod objave ovog dijela ajeta jeste taj da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naglas učio Kur'an u namazu, pa su to čuli mnogobošci te stali psovati Kur'an i Onoga ko ga objavljuje. Tada je Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., naređena sredina u učenju između onoga glasnog i onoga u sebi kako bi ga mogli čuti samo njegovi ashabi koji klanjaju sa njime, a ne i mnogobošci. Veli se da je značenje sljedeće: Nemoj glasno učiti u svim namazima, a niti spuštati glas u svima njima, već uči i glasno i u sebi, shodno tome kako je to uspostavljeno sunnetom. Veli se i da je riječ namaz ovdje u značenju dove; traži između toga sredinu!"

I reci: "Hvala Allahu koji Sebi nije uzeo djeteta, i koji nema ortaka u vlasti, i kome ne treba zaštitnik zbog nemoći - tj. On, Uzvišeni, nema pomagača koji bi Ga pomagao u nemoći jer je On Uzvišen i Moćan i nije Mu potreban zaštitnik koji bi Ga štitio. Negacija zaštitništva, prema ovome značenju, podrazumijeva da Njemu, Uzvišenom, to nije potrebno, a ne negira se zaštitništvo na način ljubavi i počasti koje On podaruje kome hoće od Svojih robova. Taberi kazuje da su riječi: ''koji Sebi nije uzeo djeteta'' odgovor kršćanima, jevrejima i onima koji Uzvišenom Allahu pripisuju dijete; riječi: ''i koji nema ortaka u vlasti'' odgovor su mnogobošcima, a riječi: ''i kome ne treba zaštitnik zbog nemoći'' odgovor su sabejcima na njihovu tvrdnju: Da Allah nema zaštitinika, onemoćao bi! Uzvišen i visoko neka je Allah od onoga što oni govore!; i veličaj Ga tekbirima! – Moguće je da se pod veličanjem (tekbir) misli na veličanje srcem, što jeste iskazivanje uzvišenosti, ili na veličanje jezikom, kao kada čovjek izgovara tekbir: ''Allahu ekber'' zajedno sa ovim ajetom.

SURA EL-KEHF (PEĆINA)

Objavljena u Mekki, izuzev 38. i 83.-101. ajeta koji su objavljeni u Medini; ima 110 ajeta; objavljena poslije sure el-Gašije

Hvala Allahu Koji objavljuje Svome robu Knjigu – Rob ('abd) je ovdje Vjerovjesnik, s.a.v.s.; opisan je svojstvom robovanja iz počasti i zbog svoje posebnosti; Knjiga je ovdje Kur'an; i nije jē dao iskrivljenu – Riječ ivedž znači ono što nije dobro ili ispravno; riječ 'ivedž se koristi za osobe i predmete, npr. za štap i slično u značenju: neispravan. Veli se da riječ 'ivedž ovdje znači: proturječnost i nedostaci, u značenju da u njoj, Knjizi, nema proturječnosti i nedostataka; još se veli da znači: i nije jē učinio stvorenom, no izraz ukazuje na šire značenje od navedenoga;

već ispravnu – Kajjimen znači mustekimen: ''ispravnu''; veli se: da bdije nad stvorenjima po Allahovoj odredbi; još se veli: da bdije nad ostalim Knjigama i da potvrdi njihovu istinitost; da opomene kaznom žestokom od Njega – subjekt glagola ''opomene'' je Knjiga (tj. u značenju: da ona opomene) ili Vjerovjesnik, s.a.v.s. (tj. u značenju: da on opomene); be'sun je kazna (azab); drugi objekt glagola ''opomene'' je ispušten, tj. riječ nas: ljudi (u značenju: da opomene žestokom kaznom ljude od Njega), isto kao što je ispušten i drugi objekt glagola ''opomene'' u 4. ajetu; i da obraduje vjernike koji čine dobra djela, da im zaista pripada nagrada lijepa – tj. Džennet;

u kojoj će ostati dovijeka,

i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina!" – tj. kršćane zbog njihovih riječi o Isau, a.s., i jevreje zbog njihovih riječi o Uzejru, a.s., te neke Arabljane zbog njihovih riječi o melecima.

Mi Kuran pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

Komentar ajeta:

Uzvišeni obavještava o časnoj Knjizi da se objavljuje na istinit način, tj. koja u sebi sadrži istinu kao što kaže Uzvišeni: "Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče"/4:166/, tj. sadržavajući Allahovo znanje koje želi da vam se saopći od propisa, naredbi i zabrana. Riječi Uzvišenog: "I na istinit način se on objavljuje", tj. objavljuje se tebi, Muhammede, zaštićen i sačuvan i nepomiješan sa drugim, niti mu je šta dodato niti oduzeto, već tebi dolazi na istinit način. Riječi Uzvišenog su: "A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ." Tj. da donosiš radosne vijesti onome ko se pokorava, a da opominješ onoga ko griješi.

I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

Komentar ajeta:

Govor Uzvišenoga: "I kao Kuran, sve dio po dio ga objavljujemo." Što se tiče učenja bez udvostručavanja (tešdida), znači: objavljujemo ga iz Levhi-mahfuza (Čuvane ploče) do Kuće časti na dunjalučkom nebu, a sa udvostručenjem, tj. "ferreknahu" znači: objavljujemo ga ajet po ajet, odvojeno i jasno u vezi sa događajima Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u toku 23 godine, obrazlažući i komentarišući, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "da bi ga ti ljudima kazivao", da bi ga ti dostavljao i učio im: "malo-pomalo", tj. postepeno, i: "i prema potrebi ga objavljujemo", tj. jednu stvar za drugom.

Reci: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle, čineći sedždu, kad im se on čita."

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s.: "Reci!", o Muhammede, ovim idolopoklonicima, nevjernicima s čime si im došao, s Kurani-kerimom: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali", svejedno da li ga vjerovali ili ne, on je istina koju Allah objavljuje i ističe ga spominjanjem u prethodnim knjigama, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje", tj. od dobrih ljudi, učenjaka Ehli kitaba koji su radili po njima, kao što je objavljeno: "kad im se on čita", tj. ovaj Kuran "padaju licem na tle" "čineći sedždu" i Allahu - slava neka je Njemu - zahvaljujući Mu na blagodatima koje im je dao time što su dočekali ovog plemenitog Poslanika, s.a.v.s., kome je ova Knjiga objavljena.

I govore: "Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!"

Komentar ajeta:

I zbog toga kažu: "Uzvišen neka je Gospodar naš" Onaj Koji je čist od svakog nesavršenstva, Veliki i Slavljeni u Svojoj potpunoj moći i Koji ne iznevjerava Svoje obećanje, koje je obećao preko prethodnih vjerovjesnika i obveseljivača slanjem Muhammeda, a.s., pa zbog toga Uzvišeni upozoravajući o njihovom govoru, kaže: "Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!"

I padaju licem na tle plačući, i on im uvećava strahopoštovanje. ۩

Komentar ajeta:

Njegove riječi: "i padaju licem na tle plačući", tj. pokoravaju se Uzvišenom i vjerom u Njegovu Knjigu i Poslanika, s.a.v.s.: "i on im uvećava strahopoštovanje", tj. vjerovanje i pokoronost, kao što kaže Uzvišeni: "A one koji su na Pravom putu, On će i dalje voditi i nadahnut će ih kako će se Vatre sačuvati." /47:17/

Reci: "Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Svemilosni', a kako Ga god budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga."

Komentar ajeta:

/82/ "Mekhul prenosi da je jedan idolopoklonik čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na sedždi govori: 'Ja, Rahman, ja Rahim (o Svemilosni, Milostivi)', pa je (taj čovjek) rekao: 'On misli da molbu upućuje jednom, a on, ustvari, molbu upućuje dvojici. Zatim je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet.' Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, a to bilježi i Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Zovite: 'Allah' ili zovite 'Svemilosni', a kako god budete zvali, Njegova su imena najljepša", tj. reci, Muhammede, ovim idolopoklonicima koji niječu svojstvo milosti kod Uzvišenog Allaha sprečavajući Njegovo nazivanje imenom "Rahman", da nema razlike između našeg dozivanja Njega imenom "Allah" ili imenom "Rahman" jer On posjeduje najljepša imena kao što kaže Uzvišeni: "On je Allah - nema drugog boga osim Njega, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Svemilosni, Milostivi!" - do riječi Uzvišenog - "On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji." /59:22-24/ "ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga." Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao:
/83/ "Objavljen je ovaj ajet a Allahov Poslanik, s.a.v.s., prikrivao se u Meki: "Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga." Rekao je: "Kada bi klanjao sa ashabima dizao bi glas prilikom učenja Kurana, pa kada bi to čuli idolopoklonici psovali su Kuran, Onoga Ko ga je objavio i onoga ko je s njim došao, pa je Allah rekao Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: "Ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga", tj. svojim učenjem, pa da te čuju idolopoklonici pa da onda psuju Kuran: "i ne prigušuj ga" od svojih ashaba pa da ne čuju Kuran i ne preuzmu ga od tebe: "Traži sredinu između toga". Bilježe ga Buharija i Muslim. Ovo, također, prenosi Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., i dodaje:
/84/ "A kada je Hidžru učinio u Medinu, ta je zabrana prestala, pa je činio od toga šta je htio."

I reci: "Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!"

Komentar ajeta:

Riječima: "I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta'", potvrđuje Uzvišeni Svom Plemenitom Biću najljepša imena koja ga oslobađaju svake krnjavosti, pa kaže: "I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka'", već je On - Allah - Utočište svakom. On je Onaj Koji nije rodio niti je rođen i Kome niko ravan nije: "I Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći." Nije neznatan pa da treba pomagača, ministra ili savjetnika, već je Uzvišeni Stvoritelj Svega - On Jedini - i nema saučesnika, On Jedini upravlja Svojom voljom: "i hvaleći Ga, veličaj!", tj. slavi Ga i veličaj od onoga što govore nasilnici, koji nepravdu čine, a On je visoko iznad onoga što oni govore!

Hvaljen neka je Allah Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu, nego

Komentar ajeta:

PREDANJA O NJENOJ VRIJEDNOSTI

Imam Ahmed bilježi od El-Berraa da je rekao:

"Jedan je čovjek učio suru "El-Kehf" dok je u kući bila njegova životinja, koja se odjednom preplašila, pa je pogledao i ugledao maglu ili oblak koji ga je bio natkrio. To je spomenuo Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: 'Uči, to je smirenost koja silazi prilikom učenja Kurana ili koja silazi radi učenja Kurana.'" Bilježi se kod Buharije i Muslima u hadisu [ubeta, a ovaj čovjek koji je učio ovo poglavlje bio je Usejjid ibn el-Hudajr, kao što je već spomenuto u poglavlju El-Bekare".

Imam Ahmed bilježi od Ebu el-Derdaa, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže:

"Ko nauči deset prvih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit će sačuvan od Dedžala." Bilježe ga Muslim, Ebu-Davud, En-Nesai i Tirmizi kao hadis koji prenosi Katade. Tekst hadisa koga navodi Tirmizi je slijedeći:

"Ko nauči tri prva ajeta iz poglavlja 'El-Kehf'" i kaže: Hadis je hasen - sahih. Imam Ahmed tako|er bilježi od Ebu el-Derdaa, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:

"Ko bude učio deset posljednjih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit će sačuvan od iskučenja Dedždžala." Prenosi ga tako|er i Muslim i Nesai od Katade a kod Nesaije se kaže:

"Ko bude učio deset ajeta iz poglavlja 'El-Kehf...' i spominje ostatak hadisa. El-Hakim bilježi u Svome "Mustedreku" od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"Ko bude učio petkom poglavlje 'El-Kehf' dat će mu se svjetlo izme|u dva petka", a zatim kaže: "Ovo je hadis autentičnog seneda, ali ga Buhari i Muslim ne uvrštavaju u svoje zbirke."

Već je spomenuto na početku ovog Tefsira da Uzvišeni hvali Svoje Sveto i Uzvišeno Biće, kod početka i svršetka stvari. On je hvaljen u svakoj situaciji. Njemu je svaka hvala i na početku i na kraju. Zbog toga On Sebe hvali kod spuštanja Svoje časne Knjige Svome plemenitom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. To je, doista, najveća blagodat kojom je Allah, dž.š., obdario stanovnike Zemlje, pošto ih je izveo sa njim iz tmine na svjetlo, budući da ga je učinio ispravnom Knjigom, u kojoj nema iskrivljenja niti skretanja, već upućuje na Pravi put jasno i nedvosmisleno, upozoravajući nevjernike a obveseljavajući vjernike.

ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

Komentar ajeta:

Zbog ovoga Uzvišeni kaže:

"I nije je dao iskrivljenu", tj. potvorenu i falsifikovanu, već: "ispravnu", tj. pravu: "da teškom kaznom, koju će On dati, opomene", tj. da opomene njom one koji u nju ne vjeruju kaznom na ovom i na onom svijetu: "a da vjernike obraduje", one koji su obistinili svoju vjeru dobrim djelima: "divnom nagradom", tj. sevapom kod Allaha, "u kojoj će boraviti", u svojoj nagradi, a to je Džennet u kome će vječno biti:"vječno", stalno - bez prestanka.

u kojoj će vječno boraviti,

Komentar ajeta:

Zbog ovoga Uzvišeni kaže:

"I nije je dao iskrivljenu", tj. potvorenu i falsifikovanu, već: "ispravnu", tj. pravu: "da teškom kaznom, koju će On dati, opomene", tj. da opomene njom one koji u nju ne vjeruju kaznom na ovom i na onom svijetu: "a da vjernike obraduje", one koji su obistinili svoju vjeru dobrim djelima: "divnom nagradom", tj. sevapom kod Allaha, "u kojoj će boraviti", u svojoj nagradi, a to je Džennet u kome će vječno biti:"vječno", stalno - bez prestanka.

i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'

Komentar ajeta:

Riječi Uzvišenoga: "i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'" Ovaj se ajet odnosi na svakoga ko kaže ovo, bez obzira iz kojeg naroda bio, mada je njegova objava bila konkretno poradi idolopoklonika Arapa, budući da su govorili: "Mi obožavamo meleke, a oni su Allahove kćeri!"