El-Bekara

Te poslanike – aluzija na više njih; Mi smo odlikovali jedne nad drugima. – Jasan iskaz o odličnosti jednih poslanika na uopćen način bez njihova imenovanja, kao što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ne pravite razliku između vjerovjesnika i nemojte me odlikovati nad Junusom b. Metaom!'' Dakle, zabranjeno je konkretno imenovati poslanika, jer to predstavlja umanjivanje njegove odličnosti. To je nepoznata i zabranjena stvar. Allahov Poslanik, s.a.v..s, izričito je spomenuo svoju odličnost nad svim drugim vjerovjesnicima riječima: ''Ja sam prvak Ademovih sinova'', ali nije spomenuo svoju odličnost ni nad jednim pojedinačno, tako između ova dva hadisa ne postoji kontradiktornost. S nekima od njih je govorio Allah – s Musaom, a.s.; a neke je uzdigao za više stepeni. – Veli se da se misli na Muhammeda, s.a.v.s., zbog njegove odličnosti nad drugim vjerovjesnicima u mnogim stvarima; također se veli da je to Idris, a.s., zbog ajeta: I Mi smo ga na visoko mjesto digli (Merjem, 57), ali je ovdje riječ o uzdizanju u prostornom smislu. Neko je rekao da se ovo odnosi na svakog vjerovjesnika kojeg je Allah, dž.š., odlikovao. A dali smo Isau, sinu Merjminu, jasne dokaze i podržali ga Ruhu'l-Kudusom. Da je htio Allah, ne bi se međusobno ubijali oni poslije njih – tj. poslije vjerovjesnika; značenje glasi: poslije svakog vjerovjesnika, a ne poslije svih njih; nakon što su im već došli jasni dokazi. Ali oni su se razišli, pa su neki od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je htio Allah – ponavljanje radi potvrđivanja značenja i povezanosti sa onim što slijedi; oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi.

O, vjernici, podijelite – Misli se općenito na zekjat i dobrovoljno davanje; i dio od onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan u kojem neće biti ni otkupa – tj.: Niko neće raspolagati svojim imetkom. Smisao je slijedeći: Vi nećete biti u stanju nadoknaditi ono što ste propustili na dunjaluku u pogledu udjeljivanja. Pod taj smisao potpada i otkup koji predstavlja radosnu vijest za čovjeka; ni prijateljstva – tj. prijateljstva od koristi, jer će se tada svako o sebi zabaviti; ni posredništva! – tj.: Na Sudnjem danu nema posredovanja (šefa'ata) osim sa Allahovim dopuštenjem. U suštini, šefa'at je vid Allahove milosti prema onome za koga se čini šefa'at, a počast onome ko ga čini. Pri tome nema nikakve nagodbe sa Uzvišenim Allahom. Prema tome, moguća je negacija šefa'ata u Kur'anu, tj. da se on zbiva samo Allahovim dopuštenjem, tako da između toga i potvrđivanja šefa'ata nema proturječja. Kada se govori u kontekstu strahota Sudnjega dana i zastrašivanja njima, onda se šefa'at apsolutno negira, a naglašava se aspekt straha, a kada se govori u kontekstu Allahove Uzvišenosti, šefa'at se negira osim s Njegovim dopuštenjem. A nevjernici su pravi silnici. – Ata b. Dinar je rekao: ''Hvala Allahu koji je rekao: A nevjernici su pravi silnici, a nije rekao: Silnici su zaista nevjernici''.

Allah je – nema drugog Boga osim Njega - Živi i Sveodržavatelj. – Ovo je Ajetu'l-kursija, najveličanstveniji ajet u Kur'anu, kako se navodi u hadisu. O njemu se navode velike vrijednosti u autentičnim i drugim hadisima. Ne obuzima Ga ni drijemež niti san – Allah, dž.š., je čist i uzvišen od ljudskih nedostataka. Riječ sinetun označava drijemež ili početak sna, a ne pravi san, kao što pjesnik veli: U očima njegovim je drijemež, a on ne spava. Njemu pripada ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Ko je taj ko se može zauzimati kod Njega osim Njegovom dozvolom? – Upitna rečenica kojom se želi negirati šefa'at osim sa Allahovim dopuštenjem. Šefa'at, dakle, u suštini pripada Uzvišenom Allahu. On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih – Zamjenica njih odnosi se na razumna bića spomenuta u riječima: Njemu pripada ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Značenje glasi: On zna ono što je bilo prije i poslije njih. Mudžahid veli: ''Ono što je prije njih je: dunjaluk, a ono što je poslije njih je: Ahiret''; a oni ne mogu obuhvatiti od Njegovog znanja – ono što je Njemu poznato, tj. ljudi ne znaju ono što je Njemu poznato: osim koliko On želi - da oni znaju. Njegov Kurs – Kurs je veliko tijelo ispred Arša, veće od nebesa i Zemlje, a manje od Arša. Veli se kurs je: Allahovo znanje, kao i: Allahova vlast; obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi – tj.: Ne zamara Ga niti Mu je teško; čuvanje njihovo. On je Svevišnji, Veličanstveni.

Nema prisile u vjeri. – Misli se na to da je islam kao vjera potpuno objašnjena i čiji argumenti su autentični tako da nema potrebe nikoga prisiljavati da primi islam, naprotiv, svako ga prima ispravnog razuma, na što ukazuju i riječi: Pravi Put se jasno razlikuje od zablude. – tj.: Jasno je da je islam Pravi Put, a da je nevjerovanje (kufr) – zabluda, tako da poslije njegova objašnjenja nema potrebe za prisilom. Veli se da je ovdje riječ o pomirenju te da se niko ne prisiljava borbom da primi islam – a potom je ovo derogirano ajetom o borbi, što je slabo mišljenje (da'if) budući da je ajet o borbi medinski, a ajet o miru i ostavljanju borbe mekkanski. Pa ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu – Riječ el-'urve označava mjesto koje se drži i stegne rukama, tj. ručka ili držak. Ona je ovdje u funkciji poređenja i metafore sa imanom (vjerovanjem); koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.

To su poslanici, Mi smo odlikovali jedne nad drugim. Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio, a neke je za više stupnjeva uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Ruhom svetim ga podržali. Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali! Ali Allah radi ono što On želi.

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni saopćava da je On poslanike odlikovao jedne nad drugima, kao što kaže:

"Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugim odlikovali, a Davudu smo Zebur dali" (17:55) Ovdje kaže:
"Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio", tj. s Musaom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao i sa Ademom, kao što stoji u hadisu čije se predanje nalazi u Sahihu Ibn-Hibban, koji ga navodi od Ebu-Zerra.

"a neke je za više stupnjeva uzdigao", što se potvrđuje i hadisom o "Noćnom putovanju", kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio vjerovjesnike na nebesima prema njihovim stupnjevima kod Allaha Uzvišenoga. Dovođenje u vezu ovog ajeta i hadisa u oba sahiha što se navodi od Ebu-Hurejra u vezi s riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

"Nemojte me odlikovati nad drugim vjerovjesnicima..." zahtijeva upoznavanje s uzrocima koji su doveli do toga. Naime, povod za ovaj hadis bio je slijedeći: to je bilo zbog svađe do koje je došlo između jednog muslimana i židova u vezi sa zakletvom: "Ne, tako mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad svjetovima!", kojom se židov zakleo, zbog čega ga je musliman ošamario i rekao: "I nad Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, pokvarenjače?" Židov se požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: /400/ "Ne odlikujte me nad drugim vjerovjesnicima! Na Sudnjem danu ljudi će pasti u nesvijest, pa ću se ja prvi probuditi. Naći ću Musaa kako se drži Arša, ne znajući da li se on prije probudio ili uopće nije bio onesviješćen, zbog toga što se s njim to već dogodilo na Sinajskoj gori. Zato me ne odlikujte nad drugim vjerovjesnicima!" Odgovora na to ima više:

a) da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za to odlikovanje..(što je neobično),

b) da je on to kazao iz skromnosti,

c) da je to zabrana odlikovanja u slučaju svađe,

d) odlikovanje samo zbog fanatizma,

e) da pravo odlikovanja ne pripada vama nego Allahu Uzvišenom, a vi ste dužni to prihvatiti i vjerovati u to.

"A Isau, sinu Merjeminu, Jasne smo dokaze dali", tj. dali smo mu nepobitne i čvrste dokaze autentičnosti onoga što je donio Izraelićanima, da je on Allahov rob i Allahov poslanik njima poslan.

"i Ruhom svetim ga podržali", tj. Džibrilom, a.s. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im Jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali!" To znači da je sve to Allahova odredba i zapovijed, pa zato i kaže nakon svega: "Ali Allah radi ono što On želi!"

O vjernici, podijelite dio onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! A nevjernici su doista nepravedni!"

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da na Njegovom putu dijele od onoga čime ih je opskrbio kako bi time osigurali uštedu kod Njega "prije nego što dođe Dan", tj. Sudnji dan, "u kojem neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, niti posredništva"

Dan kada se neće moći otkupiti, pa makar platio zlatom koliko cijela Zemlja, kada nikome neće koristiti prijateljstvo i bliskost, niti će biti koristi od zagovornika koji se zauzimaju.

"A nevjernici su, doista, nepravedni!", tj. nema većeg nepravednika od onoga koji se susretne s Allahom kao nevjernik.

Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegova kursija obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!"

Komentar ajeta:

Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki značaj Jedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi Allahovoj. Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvažniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivši to više puta, a zatim je kazao: "Ajetul-Kursija" ("Ajet Pijedestala"). On mu je rekao: "Čestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, on ima jezik i usne koje veličaju Vladara kod Prijestolja, Arša!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život..."

Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Džunduba ibn Džunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslaniče: /402/ Šta je najveće od onoga što je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija":

"Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni Održavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)

El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da čuvam zekat ramazana, pa mi je jednom došao neki čovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da ću to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Šta je uradio tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tužio se da ima velike teškoće i da je u oskudici, pa sam se ja sažalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on će se vratiti!" Sada sam znao da će se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet došao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da ću kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neću se vraćati više!" Ponovo sam se sažalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, šta je tvoj uhićenik sinoć učinio?" Kazao sam: "Allahov Poslaniče, žalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sažalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit će se!" Sad sam i treći put stražario čekajući ga, i on je došao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio"E, sad ću sve reći Allahovom Poslaniku, jer evo treći put kako si tvrdio da se nećeš vraćati, pa si opet došao!" On mi reče: "Pusti me, a ja ću te podučiti riječima za koje će ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to riječi?" A on mi reče: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!' pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se neće približiti do svanuća!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Šta uradi tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tvrdio je da će me podučiti riječima za koje će mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to riječi?" Rekao mi je: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajet Pijedestala' od početka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!', pa je još dodao: pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se do svanuća neće približiti!" Ashabi su pažljivo slušali da nešto nauče, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lažac! Znaš li ko je s tobom razgovarao tri noći, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on će na to: "To je bio šejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najveće ime, kojim kada se zamoli uslišava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ).

Ovaj ajet sadrži deset posebnih rečenica.

Riječi Allaha Uzvišenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrže obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja;

"Živi i Vječni Održavatelj!", tj. Živi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Čijeg održavanja nema opstojnosti bića.

"Ne obuzima Ga drijemež niti san." Ne obuzima Ga, znači ne savlađuje Ga drijemež, pospanost, pa zato poslije toga kaže:

"niti san", jer je on jači od drijemeža. U sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među nama je ustao i obratio se sa četiri riječi: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podiže je; Njemu se diže dnevno djelovanje prije noćnog, a noćno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do čega pogled doseže."

"Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopćava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlašću, potčinjenošću i upravom, kao što kaže:

"Ta svaki će od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doći!" (19:93)

"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!",

"a oni se neće zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veličine, Uzvišenosti i Veličanstvenosti, niko se neće usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopuštenje za zauzimanje, kao što stoji u "hadisu zagovora": /406/ Doći ću ispod Prijestolja sedždu čineći, pa će me podugo ostaviti tako, a zatim će mi biti kazano: "Podigni glavu i kaži, pa ćeš biti slušan, zauzmi se i bit će ti prihvaćeno!" Zatim kaže: "pa će mi biti određena granica i uvest ću ih u Džennet!"

"On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaća sva bića uključujući njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što Allah Uzvišeni ističe govoreći o melecima:

"A mi nećemo tamo ući osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono što je ispred nas, ono što je iza nas i što je između toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64)

"i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On želi!" Niko ne može saznati ništa od Allahovoga Znanja osim ono što mu da Allah da sazna i s čime ga upozna.

"Kursija Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kaže: Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /407/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aršu samo kao željezna halka postavljena između dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veličina Arša, prema tom, Kursiji je poput veličine pustinje prema toj halci."

"i Njemu nije teško da ih održava!", tj. nije Mu teško i ne opterećuje ga što održava nebesa i Zemlju i ono što je na njima, odnosno između njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome što ona radi, nadzire sve stvari; Njemu ništa ne može promaći niti izbjeći, jer sve stvari su Njemu potčinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On čini što hoće; Njemu niko ne postavlja pitanje šta je učinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadređeni nad svim, Obračunitelj svega, Nadzornik, Veličanstveni i Uzvišeni Nema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim Njega Stoga riječi: "On je Svevišnji i Veličanstveni!" imaju značenje kao i riječi:

"On je Veličanstveni i Uzvišeni" (13:9) Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su došli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."

Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!"

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kaže: "Nema prisile u vjeru!" To znači, ne prisiljavajte nikoga da uđe u vjeru islam, jer on je očit i jasan, njegova znamenja i dokazi su očevidni, pa nema potrebe da se iko prisiljava da ulazi u njega. Naprotiv, koga Allah uputi u islam, čija prsa raširi i pogled prosvijetli, taj će u njega javno ući, a čije srce Allah zaslijepi i zapečati mu sluh i vid, njemu nema koristi od ulaska u vjeru pod pritiskom i silom.

Navodi se da je bilo više povoda za objavu ovoga ajeta među Ensarijama Medinlijama. Takav povod je bila i žena koja je odlučila da će svoje dijete, ukoliko ostane živo, uvesti u židovsku vjeru. U drugom slučaju, kada je protjerano pleme Benu-Nedir, u kojemu je bilo i sinova Ensarija, oni su kazali da ne žele ostaviti svoje sinove. Nakon toga, Allah je objavio:

"Nema prisile u vjeru...!" Predanje navode Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Bendara, te Ebu-Hatim i Ibn-Hibban iz hadisa Šu'betaIsto tako, Mudžahid i drugi navode da je ajet objavljen tim povodom. Muhammed ibn Ishak navodi od Ibn-Abbasa da je ajet objavljen povodom slučaja jednog čovjeka iz plemena Benu-Salim ibn Avfa, po imenu Husajni, čija su se dva sina pokrstila, dok je on bio musliman. On je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Hoću li ih prisiliti, jer oni su odbili bilo što drugo osim kršćanstva?", pa je Allah objavio navedeni ajet. Međutim, ovaj ajet je derogiran "ajetom o borbi":

"Bit ćete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog sve dok islam ne prihvate!" (48:16) Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi nemilosrdan prema njima!" (9:73), zatim:

"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani onih koji se Njega boje!" (9:123)

Prema tome, neophodno je da se svi narodi pozovu u islam, pa ukoliko neki od njih to odbiju, ili ne budu davali glavarinu (džizju), protiv njih se treba boriti dok ne budu ubijeni. To je smisao prisile. U sahih (vjerodostojnom) predanju stoji: /409/ "Tvoj Gospodar se čudi ljudima koji se u džennet vode u lancima!" To znači: zarobljenici koji se u islamsku zemlju dovode u lancima i okovima, a nakon toga primaju islam, te njihova djela i duše budu tako dobre da uđu u Džennet.

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!" Tj. ko ostavi idole i kumire i drugo čemu poziva šejtan mimo ibadeta Allahu, dž.š., i koji samo Allahu klanja svjedočeći da nema drugog boga osim Njega, jer Tagut obuhvaća svako zlo koje su činili ljudi u doba paganstva obožavajući kumire, obraćajući se njima i moleći od njih pomoć,

"drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti!", tj. drži se za vjeru kao najjači osnov, a to je slično najčvršćoj vezi koja se neće prekinuti, budući da je po sebi čvrsta, temeljita i snažna. Njeno vezivanje je jako, a ta čvrsta veza je vjera/iman i predanost/islamOnaj ko to kaže nije u suprotnosti s onim koji kaže da su to riječi:

"Nema boga osim Allaha!", odnosno, da je to Kur'an ili ljubav, ili mržnja u ime Allaha Uzvišenog, jer to je sve tačno. U vezi s riječima: "koja se neće prekinuti" Muaz ibn Džebel kaže da to znači: koja se neće prekinuti sve do ulaska u Dženet! Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Kajsa ibn Ubade, koji kaže: /410/ "Bio sam u džamiji, pa je došao neki čovjek na čijem se licu vidio trag skrušenosti. Klanjao je dva rekata skraćeno, pa su ljudi kazali: 'Ovo je čovjek iz Dženneta!' Kada je izišao, ja sam ga pratio dok nije ušao u stan. Ušao sam s njim i razgovarao, a kada se odmorio, rekao sam mu šta su ljudi u džamiji o njemu govorili. On je rekao: 'Allah je Veliki! Niko ne treba da govori ono što ne zna, a reći ću ti zašto...! Vidio sam kao da sam u zelenoj bašči!' (Ibn-Avn navodi da je spomenuo njeno zelenilo i prostranstvo, da je u sredini bio željezni stup čiji je donji dio bio u zemlji, a gornji na nebu, na najvišoj tački.) 'Rečeno mi je: Popni se uz njega!; ja sam rekao: Ne mogu! Zatim mi je došao sluga (Ibn-Avn navodi da je to bio crni rob) , podigao mi odjeću sa zadnje strane i rekao: Penji se! Penjao sam se dok nisam stigao do peteljke, pa mi je rekao: Uhvati se za peteljku! Tada sam se probudio, a ona je bila u mojoj ruci! Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu, a on je rekao: Što se tiče bašče, to je bašča islama! Što se tiče stupa, to je stup islama, a što se tiče peteljke, to je najčvršća peteljka. Ti ćeš biti musliman do smrti svoje!" Hadis izdvajaju autori oba Sahiha, a taj čovjek je Abdullah ibn Selam, r.a.