SURA ALI 'IMRAN (IMRANOVA PORODICA)

Objavljena u Medini; ima 200 ajeta; objavljena poslije sure el-Enfal

Elif Lam Mim. – O ovim ''slovima koja se cjelovito izgovaraju'' govorili smo na početku sure el-Bekare.

Allah je, nema drugog Boga osim Njega, Živi i Sveodržavatelj! – Ovo je odgovor kršćanima na njihovu tvrdnju da je Isa Bog, jer su tvrdili da je on razapet na križu. Dakle, on nije živi i svedržavatelj.

On objavljuje tebi Knjigu – Kur'an; s Istinom – tj. koja sadrži istinite vijesti, propise i dr.; ili: ona je Knjiga istine; koja potvrđuje – riječ musaddikan (''koja potvrđuje'') već smo objasnili; prethodne – knjige; a objavio je i Tevrat, i Indžil – Riječi Tevrat i Indžil su riječi stranog porijekla tako da nije ispravna njihova derivacija i oblici koje navode gramatičari;

još prije kao putokaz ljudima, a objavio je i Furkan. – tj. Kur'an. Kur'an se ponovo spominje da bi se opisao kao Knjiga koja rastavlja istinu od neistine. Moguće je da se prvi put spominje radi potvrđivanja objavljivanja, zbog riječi: koja potvrđuje prethodne, a drugi put radi isticanja blagodati njegove upute, kao što je rečeno za Tevrat i Indžil da su putokaz ljudima, pa kao da je Uzvišeni rekao: Objavio je Furkan kao uputu ljudima. Ovo ''uputa ljudima'' ispušteno je jer se to značenje navodi prije spominjanja Furkana. A budući da postoji razlika u željenom značenju u dva konteksta, ovdje nije došlo do ponavljanja (riječi Kur'an, odn. Furkan). Veli se da Furkan ovdje označava sve ono što pravi razliku između istine i neistine, kao što je to knjiga i dr. Neko je rekao da je Furkan Zebur, što je nesuvislo (be'id) mišljenje. Onima koji ne vjeruju u ajete Allahove pripada teška kazna, a Allaha je silan i žestoko kažnjava.

Zaista Allahu ništa nije skriveno, ni na Zemlji ni na nebu. – Obavijest o tome da Allahovo, dž.š., znanje obuhvata sve stvari, što je svojstvo koje nema Isa, a.s., niti bilo ko drugi, čime se odgovara kršćanima na njihove tvrdnje.

On vas oblikuje u maternicama - Dokaz kojim se potvrđuje Allahovo, dž.š., znanje prethodno spomenuto, a što predstavlja odgovor kršćanima, jer Isa, a.s., nije u stanju da oblikuje, jer je i sam oblikovan u maternici kao i ostali ljudi; kako On hoće; - tj. visoke, niske, lijepe, ružne, raznobojne i dr.; nema Boga osim Njega, Silnog i Mudrog.

On je Onaj koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; - Muhkem ajeti Kur'ana su ajeti koji imaju jasno značenje i koji uspostavljaju propise, dok su mutešabih ajeti oni koji iziskuju te'vil (tumačenje) ili imaju nejasno značenje, kao što su to ''harfovi koji se cjelovito izgovaraju'' (na početku nekih sura). Ibn Abbas kaže: ''Muhkem ajeti su ajeti koji derogiraju druge ajete i koji pojašnjavaju dozvoljeno i nedozvoljeno, a mutešabih ajeti su derogirani ajeti i ajeti u kojima je došlo do inverzije reda riječi (el-mukaddem ve'l-mu'ehhar)''; oni su matica Knjige; - tj. osnova Knjige i njezina glavnina; a drugi su nejasni. Oni u čijim srcima je zastrana – Ovo je objavljeno o kršćanima Nedžrana koji su Vjerovjesniku, s.a.v.s., kazali: ''Zar u tvojoj Knjizi ne stoji da je Isa Allahova Riječ i Duh od Njega?!'' Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., potvrdno odgovorio, oni su rekli: ''E, to nam je dovoljno!''. Ovo je, dakle, mutešabih ajet za kojim su se poveli. Veli se da je ovo objavljeno o Ebu Jasiru b. Ahtabu el-Jehudiju i njegovom bratu Hakimu, a zatim ovo značenje obuhvata svakog nevjernika, inovatora ili neznalicu koji slijedi nejasne ajete iz Kur'ana; slijede nejasne ajete u težnji za smutnjom – tj. da bi time izazvali smutnju kod ljudi; i u težnji za svojim tumačenjem. – tj.: Teže da ih tumače shodno svome pravcu ili žele da dođu do spoznaje njihova te'vila do kojeg nisu došli drugi ljudi. A tumačenje njihovo zna samo Allah! – Obavijest o tome da jedino Uzvišeni Allah zna tumačenje mutešabih ajeta u Kur'anu i pokuda onoga ko traga za njihovim znanjem. Oni, pak, koji su duboko u nauku upućeni – Subjekt (er-rasihūn) koji prekida smisao prije njega, a znači da oni koji su u nauku upućeni ne znaju tumačenje mutešabih ajeta, već samo govore: "Mi u to vjerujemo – na predan i pobožan način priznajući nemoć da ih spoznaju. Veli se da su ove riječi povezane se prethodnim smislom ajeta u značenju da oni znaju tumačenje mutešabih ajeta. Oba ova mišljenja prenose se od Ibn Abbasa. Prvo mišljenje je mišljenje Ebu Bekra Siddika, Aiše, Urvea b. Zubejra – i to je pretežnije mišljenje (erdžah). Ibn Atijje kaže da postoje dvije vrste mutešabih ajeta: 1) oni koje isključivo zna Uzvišeni Allaha i 2) oni do čijeg značenja ljudi mogu doći. Prema prvome mišljenju riječi: Oni, pak, koji su u nauku upućeni jesu subjekt (nove rečenice), dok se prema drugome mišljenju one vezuju za prethodni subjekt (tj. riječ Allah); sve je to od našega Gospodara!" - tj. i muhkem i mutešabih ajeti su od Uzvišenog Allaha. A shvataju samo razumom obdareni.

"Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam od Sebe milost! Ti, doista, obilno daruješ! – Ovo su riječi onih koji su upućeni u nauku, a moguće je da su one ''izuzete'' na način podučavanja ljudi, no prvo mišljenje je pretežnije (erdžah) zbog smisaone povezanosti sa prethodnim sadržajem. Riječi: A shvataju samo razumom obdareni ''izgovara'' Uzvišeni Allah, a ne oni koji su u nauku upućeni.

Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje." Zaista Allah ne krši obećanje Svoje!'' – Argument u korist proživljenja ljudi, a moguće je da su ove riječi nastavak riječi koje izgovaraju oni koji su u nauku upućeni, ili su, pak, ''prekinuto izuzimanje'', tj. riječi Uzvišenoga Allaha.

Elif - lam - mim!

Komentar ajeta:

Ranije smo komentirajući Ajetul-Kursiju naveli hadis u kojem stoji da se najveće Allahovo ime nalazi u ova dva ajeta.

"Elif-lam-mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni, Održavatelj!" Na početku poglavlja "El-Bekare" ("Krava") bilo je govora o komentaru riječi " Elif-lam- mim"

Allah, osim Koga drugog boga nema, živi je i Vječni!

Komentar ajeta:

a u komentaru "Ajetul-Kursije" govorili smo o ajetu:

"Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi i Vječni, Održavatelj!" pa nema potrebe da se to ponavlja.

On tebi objavljuje Knjigu s istinom, koja potvrđuje prethodne, a i Tevrat i Indžil je objavio

Komentar ajeta:

On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti objavljuje Kur'an, Muhammede, sa Istinom, u koji nema nikakve sumnje.

"potvrđujući ono što je pred njom", tj. u knjigama objavljenim prije nje, jer te knjige potvrđuju ono što ona saopćava nagovještavajući još od davnih vremena obećanje od Allaha da će poslati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i objaviti Kur'an časni.

"A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu Imranovu, "i Indžil" Isau, sinu Merjeminu, a.s., "prije" ovog Kur'ana,

još prije kao putokaz ljudima, a objavio je i Furkan. Onima koji u Allahove ajete ne vjeru pripada teška kazna, a Allah je silan i žestoko kažnjava!

Komentar ajeta:

kao putokaz ljudima" u njihovo vrijeme.

"A objavio je i Furkan", koji rastavlja Pravi put od zablude dokazima i pokazateljima koje Allah navodi, kojim objašnjava i na koje upo-zorava. Katade i Rebi' ibn Enes kažu: "Furkan je ovdje Kur'an!"

"Onima koji u Allahove ajete/znakove ne vjeruju", tj. koji ih negiraju i odbijaju kao lažne, "pripada žestoka kazna" na Sudnjem danu.

"A Allah je silan i strog!" prema svakome ko Njegove znakove smatra lažnim i ponaša se suprotno Njegovom Poslaniku.

Allahu doista ništa nije skriveno, ni na Zemlji, ni na nebu!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni saopćava da je On Znalac Nevidljivog i Vidljivog, te da mu ni na Zemlji, ni na nebu ništa nije skriveno.

On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

Komentar ajeta:

On je Onaj Koji vas, po Svojoj volji, u matericama stvara kao muškarce ili žene, lijepe ili ružne, nesretne ili sretne.

"Nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" To znači, On je Tvorac te, prema tome, jedino On zaslužuje obožavanje; Njemu nema sudruga i Njemu pripadaju nedostižna Veličina, Mudrost i šerijatske odredbe. Ovaj ajet sadrži jasan stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni kao što su stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvišeni oblikovao u materici i stvorio kako je On htio! Pa kako će on biti bog, što tvrde kršćani!? Jer, i on se prevrtao u utrobi prolazeći iz faze u fazu!

On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su nejasni. Oni u čijim je srcima zastrana u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem, oni slijede nejasne ajete. A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upućeni kažu: "Mi u to vjerujemo; sve je to od našega Gospodara! Samo razumni shvaćaju!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni saopćava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji čine srž Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, čija su značenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je da se nejasni usklade sa jasnim ajetima. Ko to učini na Pravom je putu, a ko učini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"oni su matica Knjige", tj. srž, matrica kojoj se vraća u slučaju nejasnoće,

"a drugi su nejasni", tj. njihovo značenje formalno-jezički i strukturalno, ali ne i stvarno, može biti u skladu s jasnim, ili nečim drugim.

Postoji razilaženje u pogledu pojmova jasni i nejasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kaže: "Jasni ajeti" "jesu oni koji derogiraju, koji određuju halal, haram, šerijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se postupa"; od njega se isto tako prenosi: "Jasni ajeti" riječi su Allaha Uzvišenog":

Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da mu ništa ne pridružujete... !" (6:151), zatim:

"Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!" (17:23) te ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kaže: "Stroge zapovijedi farzovi, naređenja i zabrane, dopušteno halal i nedopušteno haram."

"Nejasni ajeti su", kako kaže Ebu-Fahita, "počeci sura", a u vezi sa nejasnim ajetima ima više drugih mišljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija reda riječi, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u što se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed ibn Ishak kaže: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz Gospodara, zaštitu Allahovih robova, odnosno, oni koji otklanjaju bespotrebnu polemiku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na istinitost i potvrdu, i ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumačiti. Njima Allah iskušava robove, kao što ih iskušava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put neistine i napustili istinu.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni u čijim srcima je zastrana", tj. napuštanje istine i prihvaćanje neistine, "oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono što je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budući da postoji mogućnost promjene izraza. Što se tiče onoga što je jasno utvrđeno, oni se time ne bave jer to ih žigoše i stoji kao dokaz protiv njih.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "u težnji za smutnjom", tj. za dovođenjem u zabludu onih koji ih slijede, pokazujući im prividno da se oni bore protiv njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u njihovu korist. Tako kršćani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Božiji Duh i Riječ koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajući pritom dokaze u riječima Allaha Uzvišenog:

Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvrđene i jasne ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!

"i svojim tumačenjem", tj. iskrivljavanjem po svojim željama kao da oni znaju šta jeste i šta će biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od El-Aknebija, odnosno od Aiše, r.a., koja kaže da je /465/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet:

"On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do riječi "...Samo razumni shvaćaju!" Zatim kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah žigosao, pa ih se pričuvajte!" Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s riječima Uzvišenog: /466/ "Oni u čijim srcima je zastrana", "To su haridžije, tj. secesionisti!" Najmanje što se može reći za ovaj hadis je da je "mevkuf", tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a značenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila pobuna haridžija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada učinilo u njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno izvršio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi pravedan, jer nisi pravedno postupio!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: /467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je čovjek otišao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od ovog čovjeka (njegove vrste) pojavit će se ljudi koji će biti tako pobožni, da ćete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredeći ga s njihovim, i vaše učenje s njihovim, ali koji će izlaziti iz vjere kao što strijela izlazi iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njihovom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!" Nakon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i on se s njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, mišljenja, sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizašle kaderije (indeterministi), mutezile, džehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i posvjedočeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /468/ "Ovaj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri grupe. Sve one će u Vatru izuzev jedne!" Kazali su mu: "A koja je to, Allahov Poslaniče?", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ona koja bude na onome na čemu sam ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim dodatkom u svom "Mustedreku".

"njihovo tumačenje zna samo Allah!" Učači Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvišenom, kao što stoji u naprijed navedenom predanju od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: "Tumačenja imaju četiri vrste: tumačenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumačenje koje znaju Arapi samim poznavanjem jezika, tumačenje koje znaju upućeni u znanost i tumačenje koje zna samo Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao. Stoga, ono što spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u čemu se dvoumite vjerujte!" Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavusa, koji navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je čitao:

"a tumačenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upućeni kažu: 'Mi u to vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Džerir prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajući "njegovo tumačenje". Od Ibn-Džerira se navodi da u učenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: "da je njegovo tumačenje samo kod Allaha, dok upućeni u znanost govore: "Mi vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Džerir se opredjeljuje za ovo mišljenje.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Džafera ibn Zubejra: Njegovo tumačenje, kojim je htio to što je htio, niko ne zna osim Allaha, a upućeni u znanost kažu: "Vjerujemo u to." Zatim tumačenje nejasnih (nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim što znaju iz tumačenja jasnih (fiksiranih) ajeta, koje niko ne može tumačiti na više od jednog načina. Ovim se Knjiga čini koherentnom, tako da jedan dio potvrđuje drugi, potvrđuje se kao dokaz, pokazuje razložnost, otklanja laž i odbacuje nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i pouči ga tumačenju!"

Govoreći o njima, Allah Uzvišeni navodi da oni kažu: "Vjerujemo u to", tj. u ono što je nejasno,

"sve je to od Gospodara našega", tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istiniti su i pravi. Svaki od njih potvrđuje istinitost drugoga i posvjedočuje ga, budući da su svi od Allaha, a ništa od Njega nije proturječno. Allah Uzvišeni kaže:

"A zar oni ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!" (2:82) Zato Allah Uzvišeni kaže: "Niko ne shvaća osim razumni!" To znači da samo oni koji imaju zdravog razuma i pravog razumijevanja shvaćaju, razumiju, promišljaju i razmatraju prava značenja! Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je /471/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo jednom da polemiziraju, pa je rekao: "Propali su oni koji su to činili prije vas, jer oni su suprotstavljali jedan dio Allahove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga objavljena da svaki dio potvrđuje drugi. Stoga, ne proglašavajte lažnim jedan dio pomoću drugoga! Ono što znate iz nje, to i go vorite, a ono što ne znate, tražite od onoga ko to zna!"

Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam od Sebe milost! Ti si doista obilni Darovalac!

Komentar ajeta:

Ne okreni ih od Pravog puta nakon što si ih postavio na njemu i ne učini nas kao one u čijim srcima je pristranost i koji slijede ono što je u Kur'anu nejasno, nego nas učvrsti na Tvome Pravom putu!

"i daruj nam Svoju milost!" kojom ćeš učvrstiti naša srca, kojom ćeš nas ujediniti, kojom ćeš nam povećati uvjerenje i vjeru.

"Ti si, doista, obilni Darovalac" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Aiše, r.a., kako je rekla: /472/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često bi molio: "O Ti, Koji srca okrećeš, moje srce učvrsti na Tvojoj vjeri!", pa sam mu rekla: "Allahov Poslaniče, mnogo učiš ovu dovu!?" On je rekao: "Nema srca koje nije između dva prsta Svemilosnog, ako On hoće da ga učini postojanim, On će to i učiniti, a ako hoće da ga izokrene, i učini to! Zar ne slušaš riječi:

'Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si, doista, obilni Darovalac! Ovaj hadis je "garib" u ovoj verziji, ali je njegova osnovna verzija navedena u dva Sahiha, te drugim zbirkama, u više predanja bez dodatka ovog časnog ajeta.

Gospodaru naš, Ti češ sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje! Allah doista ne krši obečanje Svoje!

Komentar ajeta:

Dakle oni u svojim dovama govore: "Doista ćeš Ti, Gospodaru naš, sakupiti Svoja stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi im u stvarima u kojima su se razilazili, nagrađujući svakoga za njegovo djelo na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo.