- Besim Korkut
- Bubenheim (Deutsche)
- Enes Karić
- Muhamed Mehanović
- Saheeh International (English)
- Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
- Ibn Kesir
El-Anam
۞ وَلَوْ أَنَّنَا نَزَّلْنَآ إِلَيْهِمُ ٱلْمَلَٰٓئِكَةَ وَكَلَّمَهُمُ ٱلْمَوْتَىٰ وَحَشَرْنَا عَلَيْهِمْ كُلَّ شَىْءٍ قُبُلًا مَّا كَانُوا۟ لِيُؤْمِنُوٓا۟ إِلَّآ أَن يَشَآءَ ٱللَّهُ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَهُمْ يَجْهَلُونَ ﴿١١١﴾ وَكَذَٰلِكَ جَعَلْنَا لِكُلِّ نَبِىٍّ عَدُوًّا شَيَٰطِينَ ٱلْإِنسِ وَٱلْجِنِّ يُوحِى بَعْضُهُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ زُخْرُفَ ٱلْقَوْلِ غُرُورًا ۚ وَلَوْ شَآءَ رَبُّكَ مَا فَعَلُوهُ ۖ فَذَرْهُمْ وَمَا يَفْتَرُونَ ﴿١١٢﴾ وَلِتَصْغَىٰٓ إِلَيْهِ أَفْـِٔدَةُ ٱلَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِٱلْـَٔاخِرَةِ وَلِيَرْضَوْهُ وَلِيَقْتَرِفُوا۟ مَا هُم مُّقْتَرِفُونَ ﴿١١٣﴾ أَفَغَيْرَ ٱللَّهِ أَبْتَغِى حَكَمًا وَهُوَ ٱلَّذِىٓ أَنزَلَ إِلَيْكُمُ ٱلْكِتَٰبَ مُفَصَّلًا ۚ وَٱلَّذِينَ ءَاتَيْنَٰهُمُ ٱلْكِتَٰبَ يَعْلَمُونَ أَنَّهُۥ مُنَزَّلٌ مِّن رَّبِّكَ بِٱلْحَقِّ ۖ فَلَا تَكُونَنَّ مِنَ ٱلْمُمْتَرِينَ ﴿١١٤﴾ وَتَمَّتْ كَلِمَتُ رَبِّكَ صِدْقًا وَعَدْلًا ۚ لَّا مُبَدِّلَ لِكَلِمَٰتِهِۦ ۚ وَهُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلْعَلِيمُ ﴿١١٥﴾ وَإِن تُطِعْ أَكْثَرَ مَن فِى ٱلْأَرْضِ يُضِلُّوكَ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِ ۚ إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا ٱلظَّنَّ وَإِنْ هُمْ إِلَّا يَخْرُصُونَ ﴿١١٦﴾ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ مَن يَضِلُّ عَن سَبِيلِهِۦ ۖ وَهُوَ أَعْلَمُ بِٱلْمُهْتَدِينَ ﴿١١٧﴾ فَكُلُوا۟ مِمَّا ذُكِرَ ٱسْمُ ٱللَّهِ عَلَيْهِ إِن كُنتُم بِـَٔايَٰتِهِۦ مُؤْمِنِينَ ﴿١١٨﴾
111.
Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali – oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna.
112.
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju –
113.
i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.
114.
Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kuran objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!
115.
Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.
116.
Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.
117.
Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.
118.
Zato jedite ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.
111.
Wenn Wir auch zu ihnen die Engel hinabsendeten, die Toten zu ihnen sprächen und Wir alle Dinge vor ihren Augen versammelten, sie würden unmöglich glauben, es sei denn, Allah wollte es. Aber die meisten von ihnen wissen nicht.
112.
Und so haben Wir jedem Propheten Feinde bestimmt: die Satane der Menschen und der Ginn, von denen die einen den anderen prunkende Worte eingeben in Trug und wenn dein Herr gewollt hätte, hätten sie es nicht getan; so lasse sie (stehen) mit dem, was sie an Lügen ersinnen -,
113.
und damit die Herzen derjenigen, die an das Jenseits nicht glauben, dem zuneigen, und damit sie damit zufrieden sind und begehen, was sie begehen.
114.
Soll ich denn einen anderen Schiedsrichter als Allah begehren, wo Er es doch ist, der das Buch, ausführlich dargelegt, zu euch herabgesandt hat? Diejenigen, denen Wir die Schrift gaben, wissen, daß es von deinem Herrn mit der Wahrheit herabgesandt wurde. So gehöre ja nicht zu den Zweiflern.
115.
Vollkommen ist das Wort deines Herrn in Wahrhaftigkeit und Gerechtigkeit. Es gibt niemanden, der Seine Worte abändern könnte. Und Er ist der Allhörende und Allwissende.
116.
Wenn du den meisten von denen, die auf der Erde sind, gehorchst, werden sie dich von Allahs Weg ab in die Irre führen. Sie folgen nur Mutmaßungen, und sie stellen nur Schätzungen an.
117.
Gewiß, dein Herr kennt sehr wohl, wer von Seinem Weg abirrt, und Er kennt sehr wohl die Rechtgeleiteten.
118.
Eßt von dem, worüber Allahs Name ausgesprochen worden ist, wenn ihr an Seine Zeichen glaubt.
111.
Kad bismo im meleke spustili, i kad bi s njima mrtvi govorili, i kad bismo pred njih sve dokaze skupili, oni ni tad ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio da vjeruju – ali, većina njih neznalice su!
112.
Tako smo Mi svakom vjerovjesniku neprijatelja dali, šejtane ljud i šejtane džinā, oni su jedni drugima bajali urešenim riječima da bi ih vratili. A da je Gospodar tvoj htio, oni to činili ne bi! A ti ih ostavi, i ono što izmišljaju oni.
113.
A tako smo htjeli kako bi srca onih koji u Onaj Svijet ne vjeruju skrenula k tome, i zadovoljna bi bila s time, i da bi oni zgriješili to što su zgriješili!
114.
Zar da mimo Allaha drugog sudiju tražim, a On vam Knjigu objavljuje, čije ajete pomno niže?! Oni kojima smo Mi Knjigu dali znaju da se Kur'an od tvoga Gospodara objavljuje s Istinom. Pa ti ne budi među onima koji sumnjaju.
115.
Savršene su Riječi Gospodara tvoga i po Istini, i po Pravdi! Nema toga ko će Allahove Riječi promijeniti, On sve čuje, On sve zna.
116.
Ako bi se ti pokoravao većini na Zemlji, s Puta Allahova tebe bi zaveli. Oni samo sumnje slijede, oni samo laži iznose.
117.
Gospodar tvoj najbolje zna one koji su s Puta Njegova skrenuli, i On najbolje zna one koji su na Putu Pravome.
118.
I jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime ako u Njegove ajete vjernici ste!
111.
Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih sve dokaze sabrali - oni, opet, ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna.
112.
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina, koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju;
113.
i da bi srca onih koji u ahiret ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.
114.
Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne sumnjaj nikako!
115.
Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On je Svečujući i Sveznajući.
116.
Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo laži izmišljaju.
117.
Zaista Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na Pravom putu.
118.
Zato, jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako u Njegove ajete i znakove vjerujete.
111.
(111) And even if We had sent down to them the angels [with the message] and the dead spoke to them [of it] and We gathered together every [created] thing in front of them, they would not believe unless Allāh should will. But most of them, [of that], are ignorant.
112.
(112) And thus We have made for every prophet an enemy - devils from mankind and jinn, inspiring to one another decorative speech in delusion. But if your Lord had willed, they would not have done it, so leave them and that which they invent.
113.
(113) And [it is] so the hearts of those who disbelieve in the Hereafter will incline toward it [i.e., deceptive speech] and that they will be satisfied with it and that they will commit that which they are committing.
114.
(114) [Say], "Then is it other than Allāh I should seek as judge while it is He who has revealed to you the Book [i.e., the Qur’ān] explained in detail?" And those to whom We [previously] gave the Scripture know that it is sent down from your Lord in truth, so never be among the doubters.
115.
(115) And the word of your Lord has been fulfilled in truth and in justice. None can alter His words, and He is the Hearing, the Knowing.
116.
(116) And if you obey most of those upon the earth, they will mislead you from the way of Allāh. They follow not except assumption, and they are not but misjudging.[338]
117.
(117) Indeed, your Lord is most knowing of who strays from His way, and He is most knowing of the [rightly] guided.
118.
(118) So eat of that [meat] upon which the name of Allāh has been mentioned,[339] if you are believers in His verses [i.e., revealed law].
111.
I kada bismo im poslali meleke, i kad bi im progovorili mrtvi, i kad bismo pred njih sabrali sve dokaze očigledno – Ovo je odgovor njima na njihovu zakletvu da bi oni, kad bi im došla čuda, zbog njih povjerovali, tj. da Mi damo ova čuda koja oni predlažu, oni, opet, ne bi povjerovali u svako čudo osim ako bi to Allah htio; riječ kubulen može se čitati i kibelen u značenju ''očigledno'', dok kubulen znači ''ispred'', kao u ajetu: ...razderana s prijeda (min kubulin)... (Jusuf, 26); a veli se da je riječ kubulen množina riječi kabil u značenju: jamac, zaštitinik, staratelj; oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi htio Allah, ali većina njih ne zna.
112.
Tako smo određivali svakom vjerovjesniku neprijatelje – Ovo su utješne riječi Vjerovjesniku, s.a.v.s., o strpljivosti drugih vjerovjesnika; šejtane u vidu ljudi i džina – nepokornih iz dvije vrste stvorenja; koji su jedni drugima govorili kićene besjede – tj. došaptavali i navodili na zlo kićenim riječima; obmanjujući. A da je htio Gospodar tvoj, oni to ne bi učinili; - Zamjenica to odnosi se na njihovo došaptavanje ili na nevjernike neprijatelje; zato ti ostavi njih – njihove prijetnje; i ono što izmišljaju,
113.
i da bi bila sklona tome – tj. tome naginjala; srca onih koji ne vjeruju u Onaj svijet i zadovoljna time, i da bi počinili – stekli ili zaradili; grijehe koje su počinili.
114.
Zašto da tražim pored Allaha drugog sudiju – Na početku ovoga ajeta podrazumijevaju se riječi: Reci im! kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da jē objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti nikako ne sumnjaj!
115.
Savršene su Riječi Gospodara tvoga – tj. ispravne / autentične su; pod Riječima se misli na ono što je Uzvišeni objavio Svojim robovima od Svojih Knjiga; i po istini i po pravdi! - tj. one su istinite po onome o čemu obavještavaju, a pravedne po onome što propisuju; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.
116.
Ako bi se ti pokoravao većini na zemlji, oni bi te odvratili od Allahovoga Puta; oni slijede samo pretpostavke i oni samo lažu.
117.
Zaista Gospodar najbolje zna one koji su skrenuli s Njegovoga Puta i On najbolje zna one koji su na Pravome Putu.
118.
Zato jedite ono pri čemu je spomenuto ime Allahovo – Namjera ove naredbe je dozvola jedenja onoga pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, a zabrana onoga što je zaklano zbog idola i tsl., kao i zabrana strvine; ovu zabranu iziskuje indikacija koju sadrži iskaz (delilu'l-hitab) naredbe; a zatim se poslije u ajetu (121.) izričito zabranuje: Ne jedite ono pri čemu nije spomenuto ime Allahovo... - Ovim se dokazuje obaveznost spominjaja Allahovog imena prilikom klanja, iako kontekst govori samo o zabrani strvine i dr., pa ako ga tako protumačimo, onda se tu ne nalazi dokaz obaveznosti spominjanja Allahovog imena pri klanju životinja, ali ako ga protumačimo općenito, onda imamo taj dokaz. Ata' je rekao: ''Ovaj ajet naređuje spominjanje Allahovog imena pri klanju, jedenju i pijenju''; ako u Njegove ajete vjerujete!
111.
Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna.
Komentar ajeta:
Allah, dž.š., kaže: Da smo Mi udovoljili onima koji su se zakleli Allahom da će, ako im dokazi dođu, u njih povjerovati, pa im spustili meleke koji bi im prenosili poruku od Allaha da su istinu poslanici govorili, kao što su to oni tražili govoreći: "...ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš." (17:92) "...i kad bi im mrtvi progovorili", tj. obavijestili ih o iskrenosti onoga sa čime su im došli poslanici. "...i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali", tj. kada bi ti njima narod za narodom dovodio i svi oni posvjedočili da su poslanici istinu govorili u onome sa čime su im došli, "...oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio", tj. uputa pripada Njemu, a ne njima. On upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće, i On radi ono što On hoće. Ovaj je ajet sličan Allahovim, dž.š., riječima: "A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." (10:96-97)
112.
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju;
Komentar ajeta:
Allah, dž.š., kaže Muhammedu, s.a.v.s.: "O Muhammede, kao što smo tebi načinili neprijatelje koji ti se suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome uporni ostaju, isto tako smo učinili da svaki poslanik prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga nemoj žalostiti." Kao što Allah, dž.š., kaže: "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili..." (6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku, s.a.v.s.: "Zaista niko u prošlosti nije došao sa sličnim onom sa čime si ti došao a da nije bio izložen neprijateljstvu drugih." "...šejtane u vidu ljudi i džinova", tj. nisu imali neprijatelje među šejtanima u vidu ljudi i džina, jer poslanicima se suprotstavljaju samo šejtani između jednih i drugih, Allah ih unesrećio i prokleo. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Zerr, r.a., rekao: (232) Došao sam do Poslanika, s.a.v.s., a on je bio u džamiji, pa sam sjeo pored njega, a on tada reče: "O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?" "Ne" odgovorih ja. "Ustani i klanjaj", reče on. Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam ponovo sjeo pored njega, a on reče: "O Ebu-Zerre, zatraži utočište kod Allaha od šejtana ljudi i džina." Tada sam mu ja rekao: "O Allahov poslaniče, zar među ljudima ima šejtana?" "Da", odgovori on. Ljudi, dakle, imaju svoje šejtane između sebe, a šejtan je svake stvari njen prkosnik. Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (233) "Crni pas je šejtan", što znači - a Allah najbolje zna - da je on šejtan među psima. A Ibnu-Džurejdž kaže: Mudžahid, komentarišući ovaj ajet, kaže: "Nevjernici su među džinima šejtani, i oni šejtanima među ljudima, nevjernicima među njima, prenose uljepšane riječi, koje zavode." "...koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli", tj. jedni drugima ukrašen govor prenose, zvučan glas koji zavarava neznalice među ljudima. "...a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili"; tj. sve je to po Allahovoj, dž.š., odredbi i Njegovoj volji, da svaki poslanik ima neprijatelja od takvih. "...zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju", tj. ti ostavi njihove laži i uvrede njihove i na Allaha se osloni u svom neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, dž.š., dovoljan i pomoći će te protiv njih.
113.
I da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.
Komentar ajeta:
"...i da bi srca" - razumi: i sluh - "...onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time", tj. da bi to zavoljeli i željeli, jer tome se odaziva samo onaj ko u budući svijet ne vjeruje. "...i da bi počinili grijehe koje su počinili." Ibn-'Abbas veli: "Tj. da steknu ono što su stekli." A Es-Suddi i Ibn-Zejd kažu: "Da čine ono što će učiniti."
114.
Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gspodar tvoj s istinom, zato ti ne sumnjaj nikako!
Komentar ajeta:
Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da kaže mušricima koji obožavaju drugog pored Allaha: "Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju", između mene i vas, "...kad vam On objavljuje Knjigu potanko?", tj. pojašnjenu. "A oni kojima smo Mi dali knjigu", tj. jevreji i kršćani, "...dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom", tj. na osnovu radosnih vijesti prijašnjih poslanika o tvom dolasku, "...zato ti ne sumnjaj nikako!" Kao što Allah, dž.š., kaže: "Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji." (10:94) Ovim je ajetom postavljen uvjet (ako sumnjaš), što ne mora značiti da će se on ostvariti, zato se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (234) "Ne sumnjam, niti ću pitati!"
115.
Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.
Komentar ajeta:
"Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde";Katade veli: "...istine u onome što je rekao i pravde u onome što je presudio. Sve o čemu nas je Gospodar obavijestio istina je, a sve što od nas traži - pravda je. Dakle, sve što je On rekao istina je u koju sumnje nema i sve što je On naredio pravda je poslije koje ne postoji druga pravda, a sve što je zabranio neispravno je, jer On nešto zabranjuje zbog njegove štetnosti. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih..." (7:157) "Njegove riječi niko ne može promijeniti", niko nije u stanju promijeniti Allahovu odredbu na ovom niti budućem svijetu, "...i On sve čuje i sve zna." Čuje sve što Njegovi robovi kažu i zna za svaki njihov pokret ili mirovanje, te će svakog od njih nagraditi ili kazniti shodno njegovim djelima.
116.
Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore.
Komentar ajeta:
Allah, dž.š., ovim ajetom obavještava nas o stanju većine ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.16 Kao što Allah, dž.š., kaže: "A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili", (61:71) i oni u svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se nalazili u lažnim sumnjama i pogrešnom promišljanju. "...oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore." Riječ el-hirs isto je što i el-hazr (pretpostavljanje, nagađanje) i otuda se kaže za procjenjivanje količine hurmi dok su još na stablu (hazr), a sve je to, opet, Allahovom, dž.š., odredbom i Njegovom voljom.
117.
Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu.
Komentar ajeta:
"Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta" te im to olakšava, "...i On najbolje zna one koji su na pravom putu", pa i njima olakšava taj put, i svakom je olakšano ono za što je stvoren.
118.
Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.
Komentar ajeta:
Allah, dž.š., dozvoljava Svojim robovima, vjernicima ono što je zaklano u Njegovo ime; iz čega se razumije da im je zabranio sve što je zaklano a pritom se nije spomenulo Allahovo, dž.š., ime. Suprotno nevjernicima Kurejšija, koji su dozvoljavali meso krepanih životinja i meso onih životinja koje su zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha.