Sura EL-IHLAS (Iskrenost)

Objavljena u Mekki; sadrži 4 ajeta; objavljena poslije sure en-Nas.

Povod objave: Jevreji su jedne prilike ušli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: Muhammede, opiši nam svoga Gospodara i navedi nam Njegovo porijeklo! On je Sebe opisao u Tevratu i iznio Svoje porijeklo!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usljed ovih riječi se zatresao i pao u nesvjesno stanje. Potom mu je došao Džibril sa ovom surom. Još se veli da su mnogobošci rekli Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Navedi nam porijeklo svoga Gospodara!" pa je objavljena ova sura. Shodno prvoj predaji, sura je medinska, jer su Jevreji postavljali pitanja Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini, a shodno drugoj predaji, sura je mekkanska.(1)

Također, postoji više mišljenja o značenju hadisa: Kul huvallahu ehad vrijedi trećinu Kur'ana!" Jedni kažu da se misli na sevap/nagradu, pa onaj ko prouči ovu suru, ima nagradu kao da je proučio trećinu Kur'ana. Drugi vele da se nauke Kur'ana dijele na tri vrste: tevhid, propise i kazivanja, a ova sura obuhvata tevhid, pa je, shodno ovom razumijevanju, ova sura trećina Kur'ana, a što je i najočiglednije mišljenje (azher) i stav Ibn Atijjea. En-Nesai bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo jednog čovjeka kako uči ovu suru, pa je rekao: Ovome je oprošteno!" a u drugoj verziji hadisa: Zaslužio je Džennet!" Muslim bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao jednog čovjeka u jedan pohod, a on je ashabima na namazima uvijek učio Kul huvallahu ehad. Kada su se vratili, spomenuli su to Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je rekao: Pitajte ga zašto je to činio!" Kada su ga upitali, odgovorio im je: Ona opisuje Milostivog, zato volim da jē učim!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Izvijestite ga da ga Allah voli!" A Tirmizi bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tom čovjeku rekao: Ljubav prema toj suri uvest će te u Džennet!" Tirmizi također bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko bude učio Kul huvallahu ehad svaki dan stotinu puta, bit će mu oprošteni grijesi za pedeset godina, osim ako bude imao duga!"

Reci: "On je – Zamjenica huve, prema mišljenju jezikoslovaca Basre, je zamjenica veličajnosti i činjenice (damiru'l-emr ve'š-še'n) kojom se želi izraziti poštovanje i naglašavanje, i u službi je subjekta, a predikat su riječi koje slijede. Allah - jedan! – Ehad je u značenju Vahid (jedan). Znaj da opisivanje Allaha, dž.š., kao Onoga koji je jedan ima tri značenja, i sva su ispravna u odnosu na Uzvišenog Allaha. Prvo: On je jedan, uz Koga ne postoji drugi, pa je ovo negacija broja. Drugo: On je jedan Kome nema sličan i Koji nema ortaka. Slično kao kada se za nekoga kaže da je jedinstven u svom vremenu, tj. nema mu slična. I treće: On je jedan, ne dijeli se u komade ili na djeliće. Najočiglednije mišljenje (azher) jeste da se u ovoj suri misli na negaciju ortaka/sudruga jer se ovim riječima odgovara mnogobošcima, kao u i riječima 163. ajeta sure el-Bekare: A vaš Bog - Bog je Jedan! Zamahašeri veli: Ehad je opis jedinstvenosti (vahdanijjet) i negacija postojanja ortaka."

(1) Postoji mišljenje da je ova sura dva puta objavljena, jednom u Mekki, a drugi put u Medini.

Allah je Utočište svakom! – O značenju izraza Es-Samed postoje tri mišljenja. Prvo: Onaj kome se svako utiče, kod Koga se traži utočište. Drugo: Onaj Koji ne jede niti pije. I treće: Onaj Koji nema šupljinu. Najočiglednije (azher) je prvo mišljenje, a i Ibn Atijje je prvome mišljenju dao prednost uz obrazloženje da je Allah, dž.š., stvoritelj svih stvorenja, pa su sva stvorenja ovisna o Njemu i kod Njega traže utočište, jer ne mogu sama po sebi opstojati.

Nije rodio – Ovo je odgovor kršćanima (koji tvrde da je Isa, a.s., Allahov sin), jevrejima (koji tvrde da je Uzejr, a.s., Allahov sin), Arapima (koji su tvrdili da su meleci Allahove kćeri) i svima onima koji Uzvišenom pripisuju dijete. Allah je u Kur'anu naveo mnoge dokaze za nepostojanje djeteta, a četiri su najupečatljivija. Prvi: Allah nema dijete jer je dijete očeve vrste, a Allah je uzvišen od vrste, a na što ukazuje 75. ajet sure el-Maide: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka njegova je uvijek istinu govorila, i oboje su hranu jeli. Opisao ih je (tj. Merjemu i Isa, a.s.) opisom stvorenja (tj. da su jeli hranu) kako bi im odbacio svojstvo bespočetnosti, a na taj način neistinitost govora nevjernika postaje jasna. Drugi: Otac uzima sina jer mu je potreban, a Allah niko nije potreban, a na što ukazuje 68. ajet sure Junus: Oni govore: "Allah je sebi uzeo dijete!" - Hvaljen neka je On! On ni o kome ovisan nije! Treći: Sva stvorenja su Allahovi robovi, a robovski status nije u koliziji sa vjerovjesništvom, na što ukazuje 93. ajet sure Merjem: Ta svako, i ko je na nebesima i ko je na Zemlji, doći će Milostivom kao rob! Četvrti: Dijete ima onaj ko ima ženu, a Allah je uzvišen od toga da ima ženu, a samim tim nema ni djeteta, na što ukazuje 101. ajet sure el-En'am: On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna;

i rođen nije – Ovo je odgovor onima koji su rekli: 'Navedi nam porijeklo svoga Gospodara!', jer je svako onaj ko je rođen - stvorenje, a Allah Uzvišeni je Prvi (El-Evvel) Čijem postojanju nema početka, Bespočetni (El-Kadim), Koji je bio a sa Njim nikog nije bilo, pa stoga nije moguće da je Uzvišeni rođen;

i niko Mu ravan – ni sličan; nije!" – Pitanje: Njegove riječi Reci: On je Allah - jedan! obuhvataju negaciju djeteta i nekoga Njemu ravnog i sličnog, pa zašto se isto poslije toga navodi? Odgovor: Ovo je specifikacija (tedžrid), tj. naglašavanje nečega nakon pretodno navedene općenitosti, kao što su npr. riječi 98. ajeta sure el-Bekare: i melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu. Dakle, ovdje se radi o posvećivanju pažnje. Nema sumnje da je Allah uzvišen od djeteta i nekoga Njemu ravnog, međutim, potrebno je posvetiti dodatnu pažnju kao odgovor onima koji od raznih sorta nevjernika iznose drugačije. S druge strane, ulazak nečega pod općenitost nije istao kao i njegovo posebno spominjanje, pa je ovo spomenuto kao objašnjenje značenja i pojačanje odgovora nevjernicima potvrđujući dokaz protiv njih.

Sura EL-FELEK (Svitanje)

Objavljena u Mekki; sadrži 5 ajeta; objavljena poslije sure el-Fil.

Reci: "Utječem se Gospodaru – Značenje utjecanja, traženje zaštite (eūze) i izraza Gospodar (Rabb) objasnili smo kod tumačenja sure el-Fatiha; svitanja – Izraz felek ima tri značenjske mogućnosti. Prva: svitanje, zora. Druga: Misli se na sve ono što Allah otvara i rastavlja, kao što zemlju otvara biljem, kamen vodom, oblak kišom, maternice djecom, košpice i zrnevlje, itd. Treća: Misli se na provaliju u Džehennemu, a što se prenosi i od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem;

od zla onoga što On stvara – Ovo je općenitost koja obuhvata sva stvorenja, a njihova zla su mnogobrojna, Allah nas od njih zaštitio;

i od zla mrkle noći kada razastre tmine – Vezano za ovaj ajet, postoji sedam značenjskih mogućnosti. Prva, a koja je i mišljenje većine učenjaka: Misli se na mrklu noć kada razastre tmine. Pri noćnim tminama rasprostiru se zlobne osobe od ljudi i džina. Druga: Misli se na Mjesec. En-Nesai bilježi hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Mjesec, pa rekao: Aiša, utječi se Allahu od zla ovoga! Jer, ovo je gasik iza vekab!" A Mjesečev navedeni vukūb (iza vekab) je njegovo pomračenje, tj. kada postane taman. Treća: Misli se na Sunce kada zađe. Četvrta: Misli se na dan kada uđe u noć, a što je blisko prethodnome mišljenju. Peta: Gāsik je padanje zvijezde Plejade (Es-Surejja) pri čijem padanju se rašire mnogobrojne bolesti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Gāsik, to je zvijezda!" pa je moguće da se misli na Surejju. Šesta, a što je Zamahšerijevo mišljenje: Moguće je da se pod gāsikom misli na crne zmije kada ugrizaju. I sedma, a što je spomenuo Suhejli: Gāsik je Iblis;

i od zla onih koje pušu u uzlove – En-Nefs je puhanje ali bez pljuvanja, kako smatra Ibn Atijje, a Zamahšeri kaže da je to pljuckanje, dakle uz pljuvačku. To je jedna vrsta sihira, kada osoba veže čvoriće na koncu ili nečemu sličnom pušući u njih, na ime nekoga koga želi opsihrati i tako mu nanijeti zlo. Izraz neffāsāt (one koje mnogo pušu) ima oblik hiperbole (mubalega), a misli se na žene (a što je i najtačnije mišljenje) ili na grupe ili na osobe koje pušu. Najtačnije mišljenje je da se misli na žene jer je ovo aluzija na kćeri jevreja Lebida b. el-A'sama koje su se uza svog oca bavile pravljenjem sihira. Oni su opsihrali i Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vežući mu jedanaest čvorića. Potom je Uzvišeni Allah objavio jedanaest ajeta (sure Zaštitinice: El-Felek i En-Nas), koliko je bilo i čvorića, pa se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izliječio;

i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!" – Zavist je veoma loša osobina, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Zavist jede dobra djela kao što vatra jede drva!" Neki učenjaci su rekli da je zavist prvi grijeh koji je počinjen i na nebesima i na Zemlji. Na nebesima je Iblis pozavidio Ademu, a.s., a na Zemlji je Kabil ubio brata Habila iz zavisti. Dalje, zavist ima svoja tri stepena. Prvi: da osoba voli da se bratu muslimanu uskrati neka blagodat, pa makar je on lično i ne zadobio. Drugi: da osoba voli da se bratu muslimanu uskrati blagodat iz želje prema njoj, da se na njega prenese. I treći: da osoba želi zadobiti istu blagodat koju druga osoba posjeduje bez želje da se ta blagodat dotičnoj osobi uskrati. Ovo je dozvoljeno, i ne smatra se zavišću (hased), nego željom (gibta).

Zavidljivac sebi nanosi tri štete. Prva: zarađuje grijeh, jer je zavist haram. Druga: čini loše ponašanje spram Uzvišenog Allaha, jer je suština zavisti preziranje Allahove blagodati prema Njegovom robu i suprotstavljanje Allahu u Njegovom djelovanju. I treća: srce mu obolijeva usljed velike tuge i brige. Stoga, molimo Allaha, dž.š., da nas učini onima kojima se zavidi a ne zavidljivcima, jer je onaj kome se zavidi u blagodati, a zavidljivac u kazni. Zavidljivac je u stalnom neprijateljstvu, nema mu lijeka, ta osoba je silnik koji se žali kao da se njemu nepravda čini. Pjesnik je rekao: Svako neprijateljstvo se može izliječiti osim onoga ko ti je neprijatelj iz zavisti." Pod zlo zavisti se ubraja i urok, zato je i rečeno kad zavist ne krije, jer urokljivo oko može čak i usmrtiti. Pitanje: Riječi od zla onoga što On stvara ima općenito značenje, pod koje ulaze sve vrste zala, pa zašto se navedena zla posebno spominju? Odgovor: Ovo se ubraja u specifikaciju (tedžrid) radi posvećivanja dodatne pažnje (el-i'tinā) nakon općenitog izraza. Na kraju: Sve ovo što se spominje u ovoj suri je naglašeno nakon općenitosti drugog ajeta zbog sihira kojim su jevreji opsihrali Allahovoga Poslanika, sllallahu alejhi ve sellem, i zbog žestine njihove zavisti prema njemu.

Sura EN-NAS (Ljudi)

Objavljena u Mekki; sadrži 6 ajeta; objavljena poslije sure el-Felek.

Reci: "Utječem se Gospodaru ljudi – S obzirom da se utočište traži od zala onih koji unosi zle misli u prsa ljudi, ljudi su ovdje i naglašeni (Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi);

Vladaru ljudi,

Bogu ljudi – Prvo se spominje Gospodar, pa Vladar, a zatim Bog jer je to redoslijed u uspinjanju ka višem. Naime, izraz gospodar se vezuje za mnogobrojne ljude, u smislu da je čovjek npr. gospodar kuće (rabbu'l-bejt) i tsl., dok se vladarem opisuju samo pojedinci, a nema sumnje da su oni iznad običnih ljudi, a Bog je iznad svih vladara, pa se vladari ne nazivaju bogovima. Bog je jedan, On nema sudruga niti ikoga ravnog, pa je izraz Ilāh (Bog) došao na kraju ovog redoslijeda;

od zla onoga koji donosi zle misli – Vesvesa je skriveni govor, a vesvās je jedno od šejtanovih imena; skrivača(1) – hannās je onaj koji se skriva i konstantno vraća. Šejtan donosi čovjeku loše misli, a kada čovjek spomene Allaha, dž.š., i zatraži utočište kod Njega, on se udalji od njega i sakrije, a potom se ponovo vraća čim čovjek postane nemaran spram spomjinjanja Allaha, d.š.;

(1) Hannas je onaj koji se skriva. Veli se: hanese'z-zabju iza ihtefa, tj. gazela se sakrila. Šejtan je hannas jer se skriva kad čovjek spominje svoga Gospodara, a kada je čovjek namaran spram spominjanja Allaha, šejtan se vraća i ubacuje mu zle misli - vesvese (Safvetu't-tefasir, 3/625).

koji zle misli unosi u prsa ljudi – Zle misli (vesvese) koje se ubacuju u prsa ljudi su mnogobrojne, a evo određenog redoslijeda shodno težini vesvese: upropaštavanje imana, ubacivanje sumnje u pitanjima vjerovanja (akaida), nagovaranje na griješenje, ubacivanje malaksalosti u pogledu vršenja djela pokornosti, ubacivanje rijaluka (pokazivanja pred ljudima) u dobrim djelima kako bi bila upropaštena, ubacivanje samodopadljivosti (el-udžb), itd. U vesvesu spada i smatranje dobrih djela preteškim, zahtjevnim i mnogobrojnim te potpaljivanje vatre zavisti, mržnje i srdžbe sve dok čovjek ne počini najgora i nejodvratnija djela. Vesvese se liječe na tri načina: a) ustrajnim spominjanjem Allaha, dž.š. (zikrullah), b) čestim traženjem utočišta kod Allaha, dž.š., a pogotovo učenjem ove sure i c) suprotstavljanjem zlim mislima sa čvrstom odlukom na neodazivanju šejtanu. Pitanje: Zašto je rečeno u prsa ljudi, a nije rečeno u srca ljudi? Odgovor: Zbog toga što se vesvesa ne nalazi samo u srcu, nego ona kruži u prsima oko srca;

od džina i od ljudi!" – Vesvās može, dakle, biti i od džina i od ljudi, kao što se navodi i u 112. ajetu sure el-En'am: šejtane ljude i džine.

Pitanje: Zašto je Kur'an opečaćen sa ove dvije sure Zaštitnice i koja je mudrost u tome? Odgovor: Za to postoje tri razloga. Prvi: Naš šejh i profesor Ebu Dža'fer Ibnu'z-Zubejr je rekao: Pošto je Kur'an jedna od najvećih blagodati, a samim tim i razlog da se njegovim sljedbenicima zavidi, zapečaćen je onim što gasi tu zavist, na način traženja utočišta kod Uzvišenog Allaha!" Drugi: Smatram da je Kur'an opečaćen ovim dvjema surama i zbog toga jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njih rekao: Objavljeni su mi ajeti kojima nema sličnih!", kao što je i za suru El-Fatihu rekao: Nije objavljena u Tevratu, ni Indžilu, niti u Furkanu (Kur'anu) sura poput nje!" Tako da se Kur'an otvara i počinje surom kojoj nema slične i završava ajetima kojima nema sličnih, kako bi se objedinila ljepota početka i kraja. Zar ne vidiš da se u hutbe, pisma, pjesme i ostalo od govora gleda na ljepotu njihovih početaka i krajeva? I treći: Također smatram slijedeće: Učaču je naređeno da na početku učenja Kur'ana zatraži utočište kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana, pa se Kur'an i završava ovim dvjema Zaštitnicama kako bi se postiglo utočište kod Uzvišenog Allaha i na početku i na kraju učenja Kur'ana. Na taj način učenje biva obuvaćeno traženjem utočišta kod Allah, dž.š., sa obje strane i učač biva sačuvan Allahovom zaštitom i na početku i na kraju svoga hajirli posla.
Od Allaha je uputa!
On je jedini Gospodar!

Sura EL-IHLAS (Iskrenost)

Reci: 'On je Allah - Jedan!

Komentar ajeta:

Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:

"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je:

'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/ "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči:

'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kurana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'',

'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i

'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima.

Allah je utočište svakom!

Komentar ajeta:

Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara.

Nije rodio i rođen nije

Komentar ajeta:

znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice

niko Mu ravan nije

Komentar ajeta:

tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!!

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže:

"I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95)

U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."

Sura EL-FELEK (Svitanje)

Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja

Komentar ajeta:

Imam Ahmed od Zerr b. Hubejša navodi da je rekao: "Ubej b. Kabu rekao sam da Ibn-Mes'ud u svome Mushafu ne piše poglavlja "pa mi je rekao: /719/ 'Svjedočim da mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu je Džibril, a.s., rekao:

'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'', pa sam rekao. Onda mi je rekao: 'Reci:

'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', pa sam i to rekao. Mi izgovaramo ono što je izgovarao i Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ovo prenosi El-Buhari i En-Nesai.

Vjerovatno ova dva poglavlja Ibn-Mes'ud nije bio čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ni svojim ušima ni sigurnim predanjem i vjerovatno je kasnije promjenio mišljenje i priklonio se mišljenju većine (džema'a), jer su njihovo postojanje u mushafima potvrdili ashabi, r.a., i tako ih prenijeli u druge krajeve.

Muslim u svome Sahihu od Ukbe b. Amira navodi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /720/ 'Zar ne vidiš da su noćas objavljeni ajeti kakve nikada nije vidio: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'' i

'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi.''" Od Ebu-Seida prenosi se: /721/ "Da je Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od očiju džina i ljudi." Za ovo predanje Et-Tirmizi kaže da je hasenun-sahihun.

O tome šta znači riječ dato je mnogo mišljenja. Ipak, najispravnije je ono koje kaže da se pod njom misli na svitanje. Za ovakvo mišljenje opredjeljuje se i El-Buhari u svome Sahihu, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje

od zla onoga što On stvara

Komentar ajeta:

znače: od zla svih Njegovih stvorenja.

i od zla mrkle noći kad razastre tmine

Komentar ajeta:

po Mudžahidu znače: od noćne tmine koja obavije Zemlju kad zađe Sunce. Ovakvo mišljenje prenosi se i od El-Buharije i Ibn-Abbasa, kao i drugih. Neki kažu da se pod ovim misli na Mjesec. Oni se u ovakvom tumačenju oslanjaju na Imama Ahmeda koji od Harisa b. Ebi-Seleme prenosi da je Aiša, r.a., rekla: /722/ "Poslanik me je uzeo za ruku i pokazao na Mjesec kad je izašao i rekao: 'Zatraži od Allaha da te sačuva od ovoga kad se pomoli.'" Ovaj hadis prenose Buhari i Nesai. Zastupnici prvog mišljenja kažu da je to znak noći kad izađe. Ovo se ne kosi sa našim mišljenjem, jer je Mjesec znak noći i jer on samo u njoj dolazi do izražaja. Takav je slučaj i sa zvijezdama koje sijaju samo noću. Radi se najvjerovatnije o onome što smo već ranije rekli. Allah, opet najbolje zna!

i od zla onih koji u čvorove pušu

Komentar ajeta:

i od zla onih koji u čvorove pušu" znače one koji čaraju i u uzlove pušu. Buhari u svome Sahihu u poglavlju o liječenju od Aiše, r.a., prenosi da je rekla: /723/ "Allahov Poslanik bio je opčaran do te mjere da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a zapravo im nije prilazio." Sufjan kaže: "Ovo je najteži vid čarolije, kad do nje dođe." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Aiša, znaš li da mi je Allah dao rješenje za ono što sam Ga molio? Došla su mi dva čovjeka, pa je jedan sjeo pored moje glave, a drugi pored nogu. Onaj koji je sjedio kod glave rekao je onom drugom: '[ta je ovom čovjeku?' 'Opčaran je', odgovorio je. 'A ko ga je opčarao?', upitao je. 'Lubejd b. Asam, čovjek iz plemena Beni-Zurejk, dvoličnjak i saveznik jevreja', odgovorio je. Ovaj je upitao: 'A čime?' 'Češljom i dlakama', odgovorio je. 'Gdje?', upitao je. 'U kori muškog izdanka palme ispod jedne ploče u bunaru Zervan.'" Aiša je dalje rekla: "Otišao je tamo, izvadio ono što je u njemu bilo i rekao: 'Ovo je taj bunar koji sam u snu vidio. Voda mu je bila ustajala baruština, a palme oko njega, oblika šejtanskih glava.' Kad je to izvadio, upitala sam: 'Jesi li ozdravio?' pa je rekao: 'Tako mi Allaha, On me je izliječio. Ne volim da ikome od ljudi nanosim bilo kakvo zlo.'" Ovaj hadis prenose Muslim i Ahmed. Komentator Kurana Es-Salebi u svome tefsiru navodi da su Ibn-Abbas i Aiša, r.a., pričali da je jedan jevrejski mladić služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da se jevreji nisu okanili dok mladić nije uzeo češljanjem opale dlake od Poslanika, s.a.v.s., i nekoliko zubaca od češlja Allahovog Poslanika koje je dao jevrejima da ga opčaraju. Imam Ahmed od Zejda b. Erkama prenosi da je rekao: /724/ "Jedan jevrej opčarao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ga je to mučilo nekoliko dana, kad je došao Džibril i rekao: 'Jedan te je jevrej opčarao, spleo ti uzlove u tom i tom bunaru, pa pošalji nekoga da ti to donese.' Allahov je Poslanik poslao da mu se to donese, pa je kad mu je bilo doneseno uzeo i razvezao uzlove, ustao i ustao kao da je oslobođen okova. Jevrejinu to nije spomenuo niti ga je vidio dok je bio živ. Ibn-Džerir navodi: /725/ "...da je Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., i upitao: 'Nešto te muči Muhammede?', pa je odgovorio: 'Da!' Džibril je tada rekao: 'U ime Allaha liječim te od svake bolesti koja te muči, od zla zavidnika i oka pakosna. Neka te Allah izliječi!'" Vjerovatno se na ovo žalio Poslanik kad je bio opčaran, nakon čega ga je Uzvišeni Allah izliječio, a spletke čarolije i zavidnosti okrenuo protiv jevreja, osramotio ih i ponizio. Usprkos ovome Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ukorio onoga ko mu je to učinio, jer ga je Allah izliječio i dao mu zdravlje.

i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.

وَمِنْ شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ

Komentar ajeta:

Komentar ovog ajeta je po smislu sličan komentaru predhodnog ajeta iste sure

Sura EN-NAS (Ljudi)

Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'

Komentar ajeta:

Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji - Sve što je stvoreno pripada Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana - napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji: /726/ "Nema niko od vas a da nema svoga druga /šejtana/." Rekli su: "Ni ti, Allahov Poslaniče!" "Ni ja", odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro." U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/"Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv." Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ "Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: "Propao šejtan!" Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ne govori: 'Propao je šejtan', jer kad to kažeš on je još veći", dodavši: "Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kažeš: 'Sa imenom Allaha', on se smanji i postane sitan kao mušica." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i jak.

U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći.

Seid bin Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima "...koji nanosi zle misli, a potom se sakrije", rekao: "Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije.

El-Mutemir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: "Rečeno je da šejtan koji nanosi zle misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se.

Allahove riječi: "...koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina)." Ovdje riječ označava i ljude i džine.

Ibn-Džerir kaže: "Za džine je u Kuranu upotrijebljen izraz (ljudi od džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih."

Riječi Uzvišenog: "...od džina i od ljudi", jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za džine.

Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli pa bio on od ljudi - šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni:

"Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli." (El-Enam)

Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/ "Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: 'O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?' Rekoh: 'Nisam.' On reče: 'Ustani I klanjaj.'" Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kaže: "Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo reče: 'O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.' Ja sam ga upitao: 'O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?', a On reče: 'Da.'"

Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ "Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.' Poslanik reče: 'Allahu ekber (Allah je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske spletke sveo na nanošenje loših misli.'" Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.

Vladara ljudi,

Komentar ajeta:

Tefsir ovog ajeta je usko vezan uz tefsir predhodnog ajeta iste sure stoga komentar ovog ajeta možete pročitati u komentaru prehodnog ajeta iste sure.

Boga ljudi,

Komentar ajeta:

Tefsir ovog ajeta je usko vezan uz tefsir prvog ajeta iste sure stoga komentar ovog ajeta možete pročitati u komentaru prvog ajeta iste sure.

od zla šejtana - koji nanosi zle misli pa se skrije,

Komentar ajeta:

Tefsir ovog ajeta je usko vezan uz tefsir prvog ajeta iste sure stoga komentar ovog ajeta možete pročitati u komentaru prvog ajeta iste sure.

koji zle misli unosi u srca ljudi

Komentar ajeta:

Tefsir ovog ajeta je usko vezan uz tefsir prvog ajeta iste sure stoga komentar ovog ajeta možete pročitati u komentaru prvog ajeta iste sure.

od džinova i od ljudi.

Komentar ajeta:

Tefsir ovog ajeta je usko vezan uz tefsir prvog ajeta iste sure stoga komentar ovog ajeta možete pročitati u komentaru prvog ajeta iste sure.