O, Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu – Ova prisega je poznata kao prisega žena (bej'atu'n-nisa), a koja se desila drugog dana oslobođenja Mekke na brdu Saffa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je njihovu prisegu prihvatao riječima i ni jedna žena nije dotakla njegovu ruku: da neće pridruživati Allahu nikoga, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće ubijati djecu svoju, i da neće tuđu djecu podmetati – Prema mišljenju većine učenjaka, pod ovim navedenim buhtanom se misli na pripajanje žene svome mužu djeteta koje nije njegovo; i da ti neće poslušnost odricati u dobru – tj. u šerijatskim naredbama i zabranama; ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti! – U hadisu se navodi da su žene položile prisegu na način kako je i ustanovljena ovim ajetom. Kada su se zavjetovale da neće krasti, Hinda, žena Ebu Sufjanova, je rekla: O, Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek, pa da li imam pravo uzeti iz njegovog imetka bez njegovog znanja?" Odgovorio je: Uzmi onoliko koliko je neophodno tebi i tvojoj djeci, pravedno!" Kada su potvrdile da neće blud činiti, Hinda je upitala: O, Allahov Poslaniče, zar slobodna žena može činiti blud?" Odgovorio je: Slobodna žena ne može blud činiti!" To stoga što su među Kurejšijama blud činile samo robinje. Kada su potvrdile da neće svoju djecu ubijati, rekla je: Mi smo ih odgajali kao djecu, a ti si ih ubio na Bedru kao odrasle!" Na te njene riječi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmijao. A kada su se zavjetovale da mu neće poslušnost odricati, rekla je: Nismo sjele na ovo mjesto da bismo ti neposlušne bile!" Po ovoj prisezi se danas ne postupa i prema konsenzusu učenjaka imam nema pravo postavljati ove uvjete ženama jer su ove stvari postale Šerijatom općepoznate. Zaista Allah mnogo prašta i samilostan je.

O, vi koji vjerujete, ne prijateljujte s ljudima ne koje se Allah rasrdio! – tj. sa jevrejima. A neki siromašni muslimani su im se ulizivali kako bi dobili nešto od njihovog imetka. Oni su izgubili nadu prema Onome svijetu – da će tamo imati ikakva dobra i sreće; isto kao što su nevjernici – koji poriču proživljenje; izgubili nadu u stanovnike kaburova. – da će oni biti proživljeni.

Sura ES-SAFF (Bojni red)

Objavljena u Medini;
sadrži 14 ajeta; objavljena poslije sure et-Tegabun.

Allaha slavi ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Silni i Mudri!

O, vi koji vjerujete, zašto govorite ono što ne radite? – U vezi sa povodom objave ovog ajeta
postoje tri mišljenja. Prvo: Ibn Abbas je prenio da je jedna grupa muslimana kazala: Voljeli bismo znati koje je djelo Allahu najdraže, pa da ga radimo!" Potom je Allah, dž.š., propisao džihad te je borba jednoj grupi postala mrska. Nakon toga objavljen je ovaj ajet. Drugo: Jedna grupa mladića je razgovarala o tome kako su u bitkama radili ono što zapravo nisu činili, govorili su: Uradili smo to, napravili smo to...", a to nije bila istina te je objavljen ovaj ajet koji ih ukorava zbog njihovog postupka. Treće: Ajet je objavljen u vezi sa licemjerima, jer su vjernicima govorili: Mi smo s vama i od vas smo!" a potom se iz njihovih postupaka pokazivalo suprotno. Ovo je slabo mišljenje (daif) jer su oslovljeni sa onim koji vjeruju, osim ako se misli na ono što su oni o sebi mislili i na ono što su vanjštinom ispoljavali. Pored svega navedenog, ajet ima općeniti smisao u ukoravanju onih koji govore ono što ne rade.

Kako je mrsko Allahu da govorite ono što ne radite! – Neki od dobrih prethodnika (selef-i salih) su se stidjeli držati predavanja drugim ljudima radi ovog ajeta. Govorili su: Bojimo se Allahove
srdžbe!"

Zaista Allah voli one koji se bore na Putu Njegovom u redovima kao da su bedem čvrsti. – Dolazak ovog ajeta na ovome mjestu je dokaz da se prethodni ajeti vezuju za borbu. Neki ljudi smatraju da je borba pješadinaca vrjednija od borbe konjanika jer je spomenuta čvrstoća redova evidentnija kod pješadije nego kod jahača. Ovo je mišljenje Ibn Atijjea koje je slabo jer mu je cilj ajeta ostao skriven. Pod ovim riječima se ne misli na fizičku blizinu boraca nego na postojanost i revnost u borbi.

I kad reče Musa narodu svome: "O, narode moj, zašto me uznemiravate – a uznemiravali su ga time što su mu bili neposlušni i zbog toga što su govorili o njegovoj tjelesnoj mahani, a o čemu možeš pročitati u suri el-Ahzab kod tumačenja 69. ajeta; a dobro znate da sam ja zaista Allahov poslanik vama! – Ovo je iznošenje dokaza protiv njih i njihovo ukoravanje te ukazivanje da je krajnje ružno uznemiravati onoga ko je Allahov poslanik. I kad oni skrenuše, Allah učini da skrenu i srca njihova. – Ovo je kazna za grijeh drugim grijehom. Skretanje srca je skretanje sa Istine. A Allah neće uputiti narod grješni.

"O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće muževima tuđu djecu podmetati, i da ti neće ni u čemu, što je dobro, poslušnost odricati, ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da ti oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv."

Komentar ajeta:

El-Buhari bilježi od Aiše, r.a.: da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., provjeravao muhadžire ovim ajetom: "O Vjerovjesniče" - do riječi - "Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv." Aiša, r.a., dalje kaže: "Pa koja bi pravovjerna prihvatila ovaj uvjet, Allahov bi joj Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Prihvatio sam tvoju prisegu', i to bi učinio samo riječima, a nije, Allaha mi, njegova ruka dotakla nikada ženskih ruku pri prisegi. Njihove prisege prihvatio bi samo riječima: 'Prihvatio sam tvoju prisegu.'" Ovo je Buharijin navod. Između ostalih, Imam Ahmed navodi hadis od 'Umejme b. Rekike: " Pitali smo ga: 'Allahov Poslaniče, zar se nećeš rukovati s nama?' 'Ja se ne rukujem sa ženama, a moje riječi upućene jednoj ženi, upućene su stotinama žena.'" (Sened hadisa je vjerodostojan.) Imam Ahmed prenosi od Omera ibn Šuajba, on od svog oca, a on od svog djeda, da je rekao: "Došla je Umejma bintu Rekika Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dajući mu prisegu na islam, pa joj on reče: 'Tražit ću prisegu od tebe da nećeš Allahu ništa pridruživati, krasti, blud činiti, dijete svoje ubiti, mužu tuđu djecu podmetati, naricati, niti se otkrivati kao u rano pagansko doba.'" Imam Ahmed bilježi riječi 'Ubade ibn es-Samita u kojima se kaže: "Sjedismo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nam on reče: ' Dajte mi prisegu da nećete Allahu, dž.š., ništa pridruživati, da nećete krasti, blud činiti, niti svoju djecu ubijati' - pa nam je naveo ajet koji se odnosi na žene, a to je ajet: "kada ti dođu vjernice", pa ko ispuni tu prisegu, njegovu nagradu Allah na Sebe kao obavezu uzima. Ko učini nešto od gore navedenog, pa bude kažnjen za to, to mu je iskupljenje od ahiretske kazne. A ko učini nešto od spomenutog pa mu to Allah prikrije, on je u Allahovoj volji; ako hoće - oprostit će mu, a ako hoće kaznit će ga." (Navode ga El-Buhari i Muslim u svojim Sahihama.) Imam Ahmed citira Aišu bint Kudamu bint Ma'zun da je rekla: "Ja sam bila sa svojom majkom Raitom bintu Sufjan el-Huzaijjom, kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio prisegu od žena, riječima: 'Tražim prisegu od vas da nećete s Allahom, dž.š., ništa poistovjećivati, da nećete krasti, blud činiti, ubijati svoju, niti svojim muževima podmetati tuđu djecu, niti mi neposlušne biti, shodno vašim mogućnostima u onome što je općepoznato dobro.' One rekoše: 'Da, dajemo prisegu.' Pa su one govorile da daju prisegu, a i ja s njima, a moja majka meni reče: 'Kćerkice, reci "da" ', a ja sam već govorila kao što su i one već govorile." El-Buhari bilježi od Ummu - Atijje da je rekla: "Zabranio nam je naricanje, pa je jedna žena stisla šaku i rekla: 'Jedna me je žena usrećila, pa je želim nagraditi.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., ništa joj ne reče, a ona ode i vrati se i dade mu prisegu." (Prenosi ga i Muslim.) Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Aiša, r.a., rekla: "Došla je Hind bint 'Utbe Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da bi mu dala prisegu, a on pogleda u njenu ruku i naredi joj: 'Idi i preboji svoju ruku!' Otišla je i oknila svoju ruku, a potom je došla, rekavši: ' Dajem ti prisegu da Allahu, dž.š., neću ništa pridruživati', pa mu je dala prisegu, a na ruci su joj bile dvije zlatne narukvice, a onda reče: 'Šta kažeš o ovim narukvicama? ' 'To su žarke džehenemske vatre."

"O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu", tj. koje ti od njih dođu dajući ti prisegu na ove uvjete, ti im zatraži prisegu da Allahu, dž.š., ništa ne pripisuju i da ne kradu imetak tuđinaca. Međutim, ako je suprug škrt u davanju na njeno izdržavanje, ona ima pravo uzimati iz njegove imovine u razumnoj mjeri, onoliko koliko je uobičajno kod sličnih porodica, i bez njegova znanja, postupajući tako po hadisu Hinde bint 'Utbe koja kaže: "Allahov Poslaniče, Ebu-Sufijan je škrt i ne daje dovoljno ni meni ni djeci da se prehranimo. 'Da li sam onda grješna ako uzmem iz njegove imovine, bez njegova saznanja?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Uzmi iz njegove imovine pravično onoliko koliko će biti dovoljno tebi i tvojoj djeci.'" (Bilježe hadis El- Buhari i Muslim u Sahihima.)

"i da neće bludničiti." Ovo je poput Allahovih, dž.š., riječi:

"i što dalje od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put!"(17:32)

"i da neće djecu svoju ubijati." Ovo podrazumijeva ubojstvo djece nakon rođenja, kao što su predislamski Arapi ubijali svoju djecu bojeći se siromaštva, ali obuhvaća i ubijanje djeteta u majčinoj utrobi, što prakticiraju neke bezumne žene, abortirajući, da ne bi ostale trudne, zbog ništavnih razloga i dr. Ibn-Abbas smatra da se pod ovim misli da neće pripisivati tuđu djecu svojim muževima. Isto tvrdi Mukatil, a to potvrđuje hadis koji citira Ebu-Davud od Ebu-Hurejrea: "da je on čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori po objavljivanju ajeta o međusobnom prizivanju prokletstva supružnika: 'Svaka žena koja u neki narod uvede nekog ko mu ne pripada, Allahove pažnje neće imati i Allah je neće uvesti u Džennet. A svaki muškarac koji porekne svoje dijete, a ne gleda u njega - Allah će se udaljiti od njega i raskrinkati ga u prisustvu prvih i potonjih generacija."

"i da ti neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati", tj. u dobru koje si im naredio i zlu koje si im zabranio, pa, stoga, neće svoja lica unakažavati, kose raščupati, odjeću cijepati, niti naricati. U oba Sahiha od Abdullaha ibn Mes'uda prenosi se da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Nije naš onaj ko se po licu udara, cijepa odjeću i nariče na predislamski način.'" Također, u oba Sahiha, prenosi se od Ebu-Musa'a: da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., odriče one koja leleče, čupa kosu i cijepa odjeću."

"O vjernici, ne prijateljujte s ljudima na koje se Allah rasrdio; oni su izgubili nadu da će bilo kakvu nagradu na onom svijetu imati, isto kao što su izgubili nadu nevjernici da će se njihovi umrli živi vratiti. "

Komentar ajeta:

Na kraju ove sure, Allah, dž.š., zabranjuje prijateljevanje sa nevjernicima kao što ga je zabranio i na samom početku, pa Allah Uzvišeni kaže:

"O vjernici, ne prijateljujte s ljudima na koje se Allah rasrdio", tj sa jevrejima i kršćanima i drugim nevjernicima na koje se Allah rasrdio, koje je prokleo i koji su zaslužili udaljavanje i protjerivanje. Pa kako da prijateljujete sa njima i smatrate ih prijateljima i sebi bliskima, kada su oni izgubili svaku nadu u ahiret, tj. u nagrade i blagodati budućeg svijeta po Allahovoj, dž.š., odredbi.

"Isto kao što su izgubili nadu nevjernici da će se njihovi umrli živi vratiti." O ovome postoje dva stava: prvi je da će živi nevjernici izgubiti nadu za svoje bližnje koji su u kaburima, da će se sastati s njima nakon toga, jer oni ne vjeruju u proživjenje, niti u uzašće, tako da njihova nada u njih, po njihovu vjerovanju, prestaje. Po drugom stavu misli se da će nevjernici koji se u kaburima nalaze izgubiti nadu u svako dobro. Ibn - Mesud, r.a., kaže: "Kao što će nevjernik očajavati kada umre i kada svojim očima vidi nagrade koje bi imao da je bio povjerovao."

Sura ES-SAFF (Bojni red)

Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!

Komentar ajeta:

Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Selama da je rekao: "Raspravljasmo koji će od nas otići Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i pitati ga koja su djela najdraža Allahu, dž.š., pa niko od nas ne ustade, ali Allahov Poslanik, s.a.v.s., posla nama nekog čovjeka pa se okupismo, a on nam prouči ovu suru, tj. Es-Saff, u cijelosti."

Ranije je već nekoliko puta govoreno o Allahovim, dž.š., riječima:

"Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!", i nema potrebe ponavljati Allahove, dž.š., riječi:

O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?

Komentar ajeta:

O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?", osuda su onih koji nešto obećaju ili nešto kažu, a to ne ispune. Vjerodostojan je hadis koji se nalazi u oba Sahiha u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tri su obilježja licemjera: kada obeća, iznevjeri; kada govori, laže; kada mu se nešto povjeri, pronevjeri."

Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono što ne činite!"

Komentar ajeta:

Zbog toga Allah, dž.š., ustvr|uje Svojim riječima:

"Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono što ne činite! " Kaže Ibn-Abbas: "Neki pravovjerni su, prije nego što je bio propisan džihad, govorili: Voljeli bismo kada bi nam Allah, dž.š., ukazao na Njemu najmilija djela pa da ih prakticiramo, pa je Allah, dž.š., saopćio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da su mu najmilija djela: vjerovanje, bez sumnjanja, u Njega, i džihad protiv grješnika koji se suprotstavljaju vjerovanju, i ne prihvaćaju ga. Pa kada je spuštena obaveza džihada nekim pravovjernim nije bilo po volji i učinila im se teškom, te je Allah, dž.š., rekao:

"O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?"

Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su zdanje (čvrsto) spojeno.

Komentar ajeta:

"Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti." Ovo je Allahovo, dž.š., izviješće da voli Svoje robove - vjernike koji su u redovima poredani sučelice neprijatelju Allahovu u ratnom metežu, bore se na Allahovom putu protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, da bi Allahova riječ bila dominirajuća, a Njegova vjera bila nadre|ena ostalima. On voli da oni budu poput zdanja čiji su dijelovi sjedinjeni. Imam Ahmed prenosi od Ebu - Seida el-Hudrija, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Allah se trojici osmjehuje: - čovjeku koji noću bdije; ljudima koji formiraju safove za obavljanje namaza; borcima koji se u redovima bore.'" Katade kaže o Allahovim, dž.š., riječima:

"Kao da su zdanje (čvrsto) spojeno", zar nisi vidio da vlasniku zdanja nije drago da mu bude gra|evina razbijena, na isti način, dž.š., ne voli da Njegova naredba bude razbijena, jer Allah, dž.š., odredio je da u borbi pravovjerni budu u borbenim redovima, u safovima za vrijeme obavljanja namaza, zato ispoštujte Allahovu naredbu, jer ona je zaštita onom koji je prihvati."

Kada Musa reče narodu svome: 'O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!' i kad oni skrenuše ustranu, Allah njihova srca skrenu, a Allah neće ukazati na pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu.

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., kaže da se Njegov rob, poslanik s kojim je govorio, Musa ibn 'Imran, s.a.v.s., obratio svome narodu riječima:

"O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!", tj. zašto me mučite, a znate da sam iskren kada tvrdim da sam vam poslanstvo donio. U ovome je tješenje Muhammeda, s.a.v.s., za uznemiravanja koja je pretrpio od nevjernika svoga naroda i dr. Tu je tako|er, podsticaj Poslaniku, s.a.v.s., na strpljivosti, a pravovjernima na zabranu uznemiravanja svoga Poslanika, s.a.v.s., kao što je to činio narod Musaa, a.s.

"kada oni skrenuše, Allah njihova srca skrenu", tj. kada su svjesno odustali od slije|enja istine, Allah je učinio da se njihova srca udalje od upute i napunio ih sumnjom, kolebanjem i razočarenjem, kao što Allah, dž.š., kaže:

"i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?" (6:110)