Sura EL-MUMTEHANE (Provjerena)

Objavljena u Medini;
sadrži 13 ajeta; objavljena poslije sure el-Ahzab.

O, vi koji vjerujete, ne uzimajte Moje i svoje neprijatelje za prijatelje i ne poklanjajte im ljubav – Pod neprijateljima se ovdje misli na nevjernike Kurejšije. Ajet je objavljen u vezi sa slučajem Hatiba b. Ebi Beltea. Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je u godini Hudejbijje ući u Mekku. Međutim, pokazao je kao da želi krenuti na Hajber, pa se među ljudima takva vijest proširila. Samo je neke od uglednijih ashaba izvijestio da, zapravo, namjerava ići u Mekku. Među njima je bio i Hatib koji je potom napisao pismo određenoj grupi Mekkelija o namjerama muslimana. Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je o tome došla vijest sa nebesa te je poslao Aliju b. Ebi Taliba, Zubejra i Mikdada rekavši im: Krenite sve dok ne dođete do bašče Hāh, u njoj je žena putnica koja nosi Hatibovo pismo za mnogobošce!" Krenuli su i našli dotičnu ženu putnicu kojoj su naredili: Pokaži pismo!" Žena je odgovorila: Nemam nikakvo pismo!" Potom su pretražili njenu prtljagu, ali ništa nisu našli. Jedan od ashaba je rekao: Kod nje nema pisma!" Ali b. Ebi Talib je na te riječi uzviknuo: Nije slagao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a niti je slagao Allah! Tako mi Allaha, ili ćeš pokazati pismo ili ćemo te lišiti odjeće!" Žena reče: Ostavite me na miru!" A potom je izvadila pismo iz svoje pletenice. Grupa je s pismom došla do Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on se Hatibu obrati: Ko je ovo napisao?" Hatib reče: Ja sam, o, Allahov Poslaniče! Međutim, ne žuri sa mnom! Tako mi Allaha, nisam to uradio zato što sam napustio svoju vjeru a niti iz želje za nevjerništvom! Bio sam čovjek koji je bio vezan za Kurejšije, a nisam bio od njihovih uglednika, pa sam želio da imam kod njih vezu zbog koje će pripaziti moju rodbinu!" Na te riječi Omer b. Hattab reče: Dozvoli mi, o, Allahov Poslaniče da udarim po vratu ovog dvoličnjaka!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada rekao: Istinu je rekao Hatib! On je od učesnika Bedra! A šta znaš Omere, možda je Allah pogledao učesnike Bedra i rekao: 'Radite što hoćete, već sam vam oprostio!' Nemojte o Hatibu govoriti ništa osim onoga što je dobro!" Potom je objavljen ovaj ajet koji ukorava Hatiba zbog njegovog postupka i upozorava vjernike da niko takvo što ne ponovi. Ajet također izražava i počast prema Hatibu jer je Allah posvjedočio njegov iman u Svojim riječima: O, vi koji vjerujete; oni poriču ono što vam dolazi od Istine i izgone Poslanika i vas – pa su neki učinili hidžru u Medinu, a neki i u Abesiniju; samo zato što vjerujete u Allaha, Gospodara vašeg, ako ste pošli da se borite na Putu Mome i da steknete zadovoljstvo Moje! Vi im tajno iskazujete ljubav, a Ja znam i ono što tajite i ono što javno činite! Onaj među vama koji to bude činio, skrenuo je s Pravoga Puta!

Ako vas se oni domognu, bit će vaši neprijatelji i pružit će prema vama ruke svoje (udarajući i ubijajući vas) i jezičine svoje (koreći i psujući vas), u zloj namjeri, a voljeli su da postanete nevjernici. – poput njih samih. Zamahšeri veli: Upotrijebljen je glagol u prošlom vremenu veddū (voljeli su) nakon uvjetne rečenice koja je izražena prezentom jer su nevjernici prije svega željeli da muslimani postanu nevjernici."

Neće vam biti od koristi ni rodbina vaša ni djeca vaša – Ovo je aluzija (išaret) na ono što je
namjeravao Hatib u pogledu zaštite svoje rodbine; na Sudnjem danu! On će vas razdvojiti, a Allah ono što radite dobro vidi.

Imate uzor divan u Ibrahimu i onima koji su bili s njim – Allah, dž.š., naređuje muslimanima da slijede Ibrahima el-Halila, a.s., i one koji su bili s njim, u pitanju neprijateljevanja i odricanja od nevjernika; kada su rekli narodu svome: "Mi nemamo ništa s vama, a ni sa onima kojima robujete umjesto Allahu! Mi vas se odričemo – tj. ne vjerujemo u vaše riječi, a moguće je i da je ovo izraz za mržnju i prekidanje odnosa sa njima; i ostat će između nas i vas neprijateljstvo i mržnja sve dok ne budete vjerovali u Allaha, Njega Jedinog!" - ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome: "Ja ću se moliti da ti bude oprošteno, ali te ne mogu od Allaha odbraniti nimalo." – Ovo je, počevši od riječi ali nisu, izuzetak iz Njegovih riječi uzor divan. Znači: Slijedite ih u njihovom neprijateljstvu prema nevjernicima, ali ih nemojte slijediti u ovome, jer je Ibrahim, a.s., obećao svome ocu da će za njega tražiti oprosta. Međutim, kada je Ibrahimu, a.s., postalo sasvim jasno da je njegov otac Allahov neprijatelj, odrekao ga se. Gospodaru naš, na Tebe se oslanjamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. – I ovo su Ibrahimove, a.s., riječi i riječi onih koji su bili sa njim, tako da i ovo spada u ono što muslimani trebaju u vezi sa njima slijediti.

Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem onima koji ne vjeruju – U vezi sa ovim riječima postoje dva značenja. Prvo: Ne dozvoli da nas nevjernici pobijede, pa da im to bude iskušenje i razlog njihove zablude, jer će reći: 'Pobijedili smo ih zato što smo mi na istini, a oni na neistini'. Drugo: Ne dozvoli da imaju vlast nad nama, pa da nas odvrate od naše vjere! Ibn Atijje je dao prednost ovom drugom mišljenju jer je to dova za njih, dok je prvo mišljenje dova za nevjernike, a oni nisu željeli u svojoj dovi moliti za nevjernike nego za sebe; i oprosti nam, Gospodaru naš! Zaista si Ti Silni i Mudri.

Sura EL-MUMTEHANE (Provjerena)

"O vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajući, a oni poriču Istinu koja došla je vama, i izgone Poslanika i vas zato što vjerujete u Allaha, vašega Gospodara, ako ste već izišli radi džihada na Putu Mojemu i tražeći zadovoljstvo Moje, a vi njima ljubav tajno iskazujete, a Ja najbolje znam što vi skrivate i što obznanjujete. A ko to od vas bude činio, pa - taj je zalutao s Pravog puta."

Komentar ajeta:

Povod objave početka ove plemenite sure bio je slučaj Hatib-Belte'a. Ovaj je Hatib bio muhadžir i učestvovao je u Bici na Bedru. U Meki je ostavio djecu i imetak, a sam nije pripadao plemenu Kurejš, nego je bio saveznik Osmanov. Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlučio na osvajanje Meke, pošto su njeni stanovnici prekinuli ugovor, naredio je muslimanima da se pripremaju za taj pohod. Tom prilikom molio je Allaha, dž.š.: "Allahu moj, ne dozvoli da čuju išta o nama." Međutim, Hatib je upravo ovo nakanio. Napisao je pismo i poslao ga po ženi Kurejšijki stanovnicima Meke dajući im do znanja kakav je pohod odlučio poduzeti Poslanik, s.a.v.s., da bi time dobio zaštitu kod Kurejšija. Allah, dž.š., upoznao je s tim Svoga Poslanika, s.a.v.s., uslišavajući njegovu dovu. Pa je Poslanik, s.a.v.s., poslao za tom ženom svoje ashabe i uzeli su pismo od nje. Ovo je jasno i hadis je vjerodostojan. U drugom predanju koje bilježi Imam Ahmed od Alije, r.a., kaže se: "Poslao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na put: mene, Ez-Zubejra i El-Mikdada, rekavši nam: 'Idite do bašče Hah, u njoj ćete naći ženu po imenu Za'ina, koja nosi pismo. Uzmite ga od nje.' Pa smo pošli hitajući na našim konjima dok ne dođosmo do bašče.

Tu nađosmo ženu i zatražismo od nje da nam da pismo, a ona reče: 'Nemam nikakvo pismo.' 'Ili ćeš nam dati pismo, ili ćeš skinuti odjeću!' Pa je izvadila pismo iz svojih pletenica, mi ga uzesmo i donesosmo ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.; kad ono bijaše od Hatiba ibn Ebi-Belte'a za idolopoklonike u Meki, sa saopćenjem nekih namjera Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Resulullah, s.a.v.s., tada reče: 'Što je ovo, Hatibe?' -'Ne požuruj sa mnom. Ja sam se nekad priključio Kurejšijama, a sam nisam Kurejšija. Neki muhadžiri, koji su sada s tobom, imali su rođake koji su štitili njihove porodice u Meki.

Ja sam želio, pošto me je mimoišlo to, da budem vezan za njih, da time dobijem zaštitu za svoju porodicu. To nisam učinio kao vid nevjerovanja, ili otpadništva od svoje vjere, niti stoga što želim da uznevjerujem nakon što sam musliman postao.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: ' Doista vam je istinu rekao.' Omer, r.a., usprotivi se: 'Dozvoli mi da posiječem ovog licemjera.' Poslanik reče: 'On je učestvovao na Bedru, a šta znaš, možda je Allah, dž.š., nadzirao učesnike Bedra i tada im rekao: 'Radite što hoćete, Ja sam vam oprostio.'" Na ovaj način navode ga i ostali sastavljači kutubus - sitte izuzev Ibn-Madžea različitim predanjima, a El-Buhari u poglavlju "El-Megazi" dodaje još i ovo: Pa je Allah, dž.š., objavio suru:

"O vjernici, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte." U El-Buharijevom navodu kaže se i ovo: "pa zasuziše oči Omerove i on reče: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!'" U predanju, pak, Ibn Ebi -Hatimovom od Alije, r.a., kaže se: Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: "Istinu je govorio Hatib, pa mu se obraćajte samo lijepim riječima."

"O vjernici, ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajućI, a oni poriču istinu koja došla je vama", tj. istinu poriču idolopoklonici i nevjernici, koji su ratovali protiv Allaha, dž.š., Njegova Poslanika, s.a.v.s., i pravovjernih, pa je Allah, dž.š., odredio da se ima neprijateljski odnos prema njima, kao što na drugom mjestu kaže:

"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas opominje Sobom" (3:28)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., zbog toga je prihvatio Hatibovu ispriku kada je on spomenuo da je to učinio samo da bi polaskao Kurejšijama, jer su mu kod njih bili djeca i imetak. Imam Ahmed navodi Huzejfine riječi: " Allahov Poslanik, s.a.v.s., naveo nam je primjere; jedan, tri, pet, sedam, devet, jedanaest. Pa je od tih ispričao samo jedan, a ostale je izostavio: Jedan narod je bio slab i siromašan i napao ih je drugi pun oholosti i neprijateljstva. Allah, dž.š., potpomagao je nemoćne, ali se oni prepustiše neprijatelju. Oni ih iskorišćavaše i u potpunosti sebi potčiniše. Time oni izazvaše Allahov gnjev protiv sebe do dana Sučeljenja." "I izgone Poslanika i vas" Ovaj dio ajeta, kao i prethodni podstrekavaju na neprijateljstvo prema njima i nesklapanje s njima bilo kakvih prijateljskih veza, jer su oni prognali Poslanika i njegove ashabe iz svoje sredine prezirući njihovo očitovanje Allahove jednoće i isključivo obožavanje Jedinog Allaha. U vezi s ovim Allah, dž.š., kaže:

"a svetili su im se samo zato što su Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali." (85:8)

"Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: 'Gospodar naš je Allah.'" (22:40)

"Ako ste već izišli radi džihada na Putu Mojemu i tražeći zadovoljstvo Moje", tj. ako ste takvi, ne uzimajte ih za prijatelje. Ako ste pošli da se borite na Mome putu želeći steći naklonost Moju - ne prijateljujte sa Mojim i vašim neprijateljima koji su vas prognali iz vaših domova, lišili vaše imovine samo iz mržnje prema vama i prezira prema vašoj vjeri,

"a vi njima ljubav tajno iskazujete, a Ja najbolje znam šta vi skrivate i šta obznanjujete", tj. ono što prakticirate. Ja znam vaše tajno i javno djelovanje i nutrinu vašu.

"A ko to bude od vas činio, pa taj je zalutao s Pravog puta.

"Ako vas se oni domognu, bit će neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete nevjernici."

Komentar ajeta:

Ako vas se oni domognu, bit će neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje", tj. ako vas se dočepaju nakon što su se bojali da im kakvo zlo ne nanesete, osjetit ćete to zlo kroz njihove riječi i djela "i jedva će dočekati da postanete nevjernici", tj. žude da ne postignete dobro. Tu se upravo ogleda njihovo tajno i javno neprijateljstvo, pa kako da prijateljujete sa ovakvima?! Ovo je, također, podsticanje na neprijateljstvo protiv njih.

"Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće biti od koristi, na Sudnjem danu On će vas razdvojiti, a Allah dobro vidi ono što radite."

Komentar ajeta:

"Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće vam biti od koristi, na Sudnjem danu On će vas razdvojiti; a Allah dobro vidi ono što radite", tj. vaša rodbina ne može vam od koristi biti pred Allahom, ako vam On hoće zlo. Njihovim uslugama nećete se moći okoristiti, ako ste njima udovoljavali onim čime ste Allaha srdili. Ko se saglasi s tim da mu porodica ne vjeruje samo da bi im time na volju učinio, on je propao, sve izgubio i uništen je njegov trud. U tom slučaju mu rodbinska veza s bilo kim neće koristiti, pa makar rodbinski bio vezan s nekim od vjernika. Imam Ahmed navodi da je Enes, r.a., rekao: "Pitao je neki čovjek: 'Allahov Poslaniče, gdje je moj otac?' 'U Džehennemu.' Pa pošto je čovjek pošao, Poslanik ga zovnu i reče mu: 'I moj i tvoj otac su, doista, u Džehennemu.'" (Prenose ga Muslim i Ebu-Davud od Hammada b. Seleme)

"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: Mi s vama namamo ništa, a ni sa onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" - ne i u Ibrahimovim riječima ocu svome: "Ja ću se moliti da ti se oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti." "Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti."

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., Svojim pravovjernim robovima, kojima je naredio neprijateljski odnos spram nevjernika i odricanje od njih, kaže:

"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim", tj. njegovim sljedbenicima koji su vjerovali s njim.

"kad su narodu svome rekli: 'Mi sa vama nemamo ništa, a ni sa onima što vi , umjesto Allaha, obožavate; mi vas se odričemo'", tj. vaše vjere i vašeg životnog puta, "i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati", tj. neprijateljstvo i mržnja izmedju nas sada su ispoljene i trajat će sve dok ne vjerujete. Mi ćemo vas se uvijek odricati i uvijek prezirati." "sve dok ne budete u Allaha, Jedinog, vjerovali", tj. sve dok ne posvjedočite da je Allah Jedan, i dok samo Njega ne budete obožavali, nikoga Mu kao druga ne pripisujući. Također, dok ne odbacite sve kipove i takmace koje uz Njega obožavate.

"ne i u Ibrahimovim riječima ocu svome: 'Ja ću se moliti da ti se oprosti'", tj. vi u Ibrahimu, njegovu narodu imate divan uzor koji ćete oponašati, osim u Ibrahimovom traženju oprosta grijeha svome ocu, što je samo rezultat obećanja koje je on svome ocu dao. Ali kada mu je postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, Ibrahim ga se odrekao. Zbog toga su neki pravovjerni upućivali dove za svoje očeve koji su umrli kao idolopoklonici, i tražili oprosta za njihove grijehe, govoreći da je i sam Ibrahim, a.s., tražio oprosta za grijehe svoga oca.

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti." "A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv."(9:113-114) Potom Uzvišeni saopćava riječi Ibrahimove i onih koji su bili s njim kada su napustili svoj narod i kada su ih se odrekli, a pribjegli Allahu, dž.š., i skrušeno Mu se obratili:

"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti", tj. predajemo sve naše odluke Tebi i u potpunosti ih Tebi prepuštamo. Kod Tebe je naš kraj na budućem svijetu na mjestu Povratka:

"Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri."

Komentar ajeta:

"Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje", tj. nemoj ih potpomoći protiv nas pa da nas time dovedu u iskušenje, jer će smatrati da su potpomognuti zbog istine koju zagovaraju. Ovo je mišljenje odobrio Ibn Džerir, a od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Nemoj dozvoliti da zavladaju nama pa da nas stavljaju u iskušenje."

"...i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri", tj. prikrij grijehe naše od drugih, i oprosti one koji su između nas i Tebe. "Ti si, zaista, Silni", tj. nema štete onom ko zatraži utočište u Tvom okrilju. "I Mudri", u Svojim riječima, djelima, zakonodavstvu i odredbi.