El-Maida

Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im iz očiju liju suze – Ovdje se govori o Nedždžašiju i delegaciji koju je poslao Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., u kojoj je bilo sedamdeset ljudi, pa im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio nešto iz Kur'ana, i oni su zaplakali, kao što je i Nedždžaši zaplakao kada mu je Džafer b. Ebi Talib, r.a., proučio suru Merjem. Suhejli kaže: ''Ajet je objavljen o delagaciji iz Nedžrana koju je činilo dvadeset kršćana, pa kada su čuli Kur'an, zaplakali su''; jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo – tj. da je Kur'an od Allaha; pa upiši i nas sa onima koji su posvjedočili! – tj. sa muslimanima, a također i sa dobrim ljudima.

Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu – njihovo samopreispitivanje ili raspravljanje s drugima; koja nam dolazi kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima?"

I Allah će im kao nagradu dati, zbog onoga što govore, džennetske bašče, ispod kojih će teći rijeke, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada dobročiniteljima.

A oni koji ne budu vjerovali i poricali dokaze naše bit će stanovnici Vatre!

O, vjernici, ne zabranjujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio – Povod objave ovog ajeta jeste slučaj kada je kod ashaba prevladao strah od Allaha, dž.š., pa su neki sebi zabranili žene, drugi spavanje, a treći jedenje mesa; neki su željeli da se osame, ili da putuju zemljom. I tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Što se mene tiče, ja klanjam i spavam, postim i iftarim, i prilazim ženama, a onaj ko odstupi od moga sunneta - nije moj!''; i granice ne prelazite! – tj. ne pretjerujte u otežavanju sebi više od onoga što vam je propisano. Zaista Allah ne voli one koji prelaze granice.

I jedite ono čime vas Allah opskrbljuje, što je dozvoljeno i lijepo; - tj. uživajte u halal jelima, ženama i dr.; ovdje je spomenuta samo hrana jer je ona najveća potreba čovjeka; i bojte se Allaha, u Koga vjerujete.

Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete – O riječi lagv govorili smo u suri el-Bekare;(1) ali će vas kazniti ako se namjerno zakunete! – tj. ako ste se odlučili na nešto s namjerom da to ostvarite. Otkup je njegov nahraniti deset siromaha – Uvjetovanje siromaštva dokaz je da za otkup nije dovoljno nahraniti bogatog čovjeka; a ako se nahrani iz neznanja, onda to nije dovoljno, prema poznatome mišljenju. Imam-i Malik također uvjetuje da siromasi budu slobodni i muslimani, ali u ajetu nema ništa što na to ukazuje; osrednjom hranom kojom hranite čeljad svoju – Učenjaci se razilaze u vezi sa riječima osrednjom hranom, tj. da li se misli na osrednjost u količinu ili vrsti; izraz omogućava obje mogućnosti. Što se tiče količine, imam-i Malik kaže: ''U Medini će nahraniti u količini pregršta (mudda) koji je korišten u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., a u drugim sredinama u količini da se siromah upola zasiti''. Imam-i Šafi i Ibnu'l-Kasim vele da je pregršt (mudd) dovoljan za svako mjesto. Imam-i Ebu Hanife kaže: ''Ako im da doručak i večeru, to je dovoljno''. Što se tiče vrste, postoji razilaženje da li će se nahraniti iz one hrane koju on sam jede ili one koju konzumiraju stanovnici određenog naselja. Prema ovom drugome mišljenju, značenje ajeta glasi: osrednjom hranom kojom vi hranite, o, ljudi, vaše porodice u cjelini, dok prema prvome mišljenju, ajet se posebno obraća onima koji daju otkup za prekršenu zakletvu; ili ih odjenuti – Mnogi učenjaci su rekli da je dovoljan jedan ogrtač za svakog siromaha. Imam-i Malik kaže da je neophodno dati odjeću u kojoj može namaz obaviti: muškarcu ogrtač, a ženi košulju i pokrivač: ili osloboditi roba! – Imam-i Malik uvjetuje da on bude vjernik ograničavajući ove riječi ajetom u kojem se govori o otkupu za ubistvo, tako da je ovaj općeniti iskaz (mutlak) saobrazio tim ograničenom iskazom (mukajjed). Imam-i Ebu Hanife dozvoljava da to bude i rob nevjernik, jer je ovdje upotrijebljen općeniti iskaz. Imam-i Malik također uvjetuje da taj rob nema mahana, a same riječi u ovom ajetu na to ne ukazuju. A onaj ko ne bude mogao – tj. ko ne bude mogao da oslobodi roba, niti da nahrani siromahe ili da ih odjene, onda: neka posti tri dana! – Tri prethodna načina iskupa su stvar izbora, a onda slijedi post za onoga ko nije u stanju da ih izvrši. Prema imam-i Maliku, to je onaj ko nema viška hrane za sebe i svoju porodicu toga dana. To je otkup za vaše zakletve; - tj. kada se zakunete i uplašite, ili kada ste željeli učiniti prekršaj. Učenjaci se razilaze u dogovoru na pitanje da li je dozvoljeno da otkup prethodi prekršaju ili ne; a čuvajte vaše zakletve! – tj. brinite se, budite dobri u tom pogledu i ne bojte se! Veli se: Brinite se o njima tako što ćete ih iskupiti ako ih prekršite! Još se veli: Brinite se o njima, tj. ne zaboravite da se za njih iskupite! Eto, tako vam Allah objašnjava dokaze Svoje da biste bili zahvalni!

(1)V. tumačenje 225. ajeta sure el-Bekare.

"Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili."

Komentar ajeta:

"Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju, jer znaju da je to Istina", tj. zbog radosnog navještanja o poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s., koje su imali

"...pa govore: Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili", tj. one koji svjedoče ispravnost ovog i vjeruju u to. En-Nesai prenosi od Abdullaha ibn Zubejra da je rekao: "Ovaj ajet objavljen je povodom Negusa i njegovih drugova."

Et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je o riječima Uzvišenog:

"Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju", rekao /141/: "To su bili neki zemljoradnici, koji su došli sa Džaferom ibn Ebi-Talibom iz Abesinije i nakon što im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio Kur'an, oni su postali pravovjernici i suze su im potekle. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Vjerovatno čete se vi, kad se vratite u svoju zemlju, povratiti na vašu vjeru." Odgovorili su: "Ovo je naša vjera i mi nečemo napustiti svoju vjeru"

"Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s ljudima dobrim."

Komentar ajeta:

"Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s ljudima dobrim." Ovo je jedna vrsta kršćana spomenuta u riječima Uzvišenog:

"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu" (3:199) i to su oni za koje Allah Uzvišeni kaže:

do Njegovih riječi "...a kad im se kazuje, govore: Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani" - do Njegovih riječi - "Mi ne želimo društvo neukih." (28:53, 55).

"I Allah če im, zbog onoga što govore, kao nagradu dženetske bašče dati, kroz koje rijeke teku, u kojima če vječno boraviti; a to če biti nagrada za sve one koji dobra djela čine."

Komentar ajeta:

"I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu dženetske bašće dati, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti...", tj. ostat će u njemu vječno, nikud se ne premještajući niti preseljavajući, "...a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine", tj. slijedeči i prihvatajuči Istinu kad god, gdje god i u kog god ona bila.

"A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali, bit če stanovnici u Džehennemu."

Komentar ajeta:

"A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali...", tj. budu ih osporavali i suprotstavljali im se, "...bit će stanovnici u Džehennemu", tj. oni su njegovi stanovnici, koji će se u njemu nastaniti.

"O vjernici, ne uskračujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju."

Komentar ajeta:

El-Buhari i Muslim prenijeli su od Aiše, r.a., da su neki drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., pitali njegove žene o njegovom privatnom životu, pa je poslije jedan rekao: "Ja neću jesti meso", drugi: "Ja se neću ženiti", a treči: "Ja neču spavati na postelji", pa je to čuo Vjerovjesnik, s.a.v.s., i rekao: "Šta je tim ljudima, da neko od njih govori to i to, jer ja i postim i mrsim se, i spavam i ustajem /noču/, jedem meso i ženim se. Onaj ko ne voli moju praksu i ne pripada meni."

Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas rekao: Ovaj ajet:

"O vjernici, ne uskračujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio..." objavljen je o jednoj grupi drugova Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji su rekli: "Prekinut ćemo naša sijela, ostavit čemo dunjalučke prohtjeve i putovat čemo po Zemlji, kako to rade monasi." To je čuo Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa je poslao po njih i, kad im je to spomenuo, odgovorili su: "Da", pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ja postim i mrsim se, ja klanjam i spavam i ja se ženim. Onaj ko postupi po moj praksi moj je, a onaj ko ne postupi po mojoj praksi nije moj." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim.

Prenosi El-E'ameš od Amr ibn Šurahbila da je rekao: Došao je Ma'kil ibn Mukrin Abdullahu ibn Mesudu i rekao: "Ja sam se sustegao od spavanja u postelji." On mu je naveo ajet:

"O vjernici, ne uskračujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio."

Prenosi Es-Sevri od Mesruka da je rekao: Bio sam kod Abdullaha ibn Mesuda, pa je doneseno vime od ovce. Jedan od prisutnih izmaknuo se ustranu. Abdullah mu je rekao: "Primakni se." Odgovorio je: "Ja sam to sebi učinio zabranjenim za jelo." Abdullah mu je rekao: "Primakni se i jedi, pa se iskupi za svoju zakletvu", i naveo je ovaj ajet:

"O vjernici, ne uskračujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio." Prenosi ga El-Hakim u svome Mustedreku i kaže: "Ispunjava uvjete Buharije i Muslima, premda ga oni ne navode."

Neki učenjaci, kao Eš-Šafii i drugi, smatraju da čovjeku nije zabranjeno da sam sebi učini zabranjenim neko jelo, ili neku odječu, ili bilo šta osim žena /svojih/ i da mu nije potreban za to ikakav iskup (keffaret), na osnovu riječi Allaha Uzvišenog:

"O vjernici, ne uskračujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio", a i na osnovu toga što Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije naredio iskup čovjeku koji je sebi zabranio meso, kako je navedeno u hadisu koji je prethodio. Drugi, među kojima i imam Ahmed ibn Hanbel, smatraju da je onaj koji sebi uskrati neko jelo, ili pilo, ili odječu, ili bilo koju stvar /koju nije Allah i Njegov Poslanik zabranio/, za to dužan iskupiti se kao za prekršaj zakletve, kao da se obavezao zakletvom da će se toga kloniti, pa mu se ne oprašta samim tim što je on to sebi zabranio, jer je odgovoran za ono što je sebi stavio u dužnost, kako se o tome i Ibn-Abbas izjasnio, a i kako kaže Allah Uzvišeni:

"O Vjerovjesniče, zašto sebi uskračuješ ono što ti je Allah dozvolio - u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i milostiv je" (56:1), a zatim Uzvišeni kaže:

"Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite." (56:2) Tako i ovdje, nakon što je spomenut ovaj propis, odmah iza njega dolazi ajet koji objašnjava način otkupa za zakletvu, pa nam to ukazuje da je ovo objavljeno u rangu zakletve koja iziskuje otkup, a Allah nabolje zna.

Allah Uzvišeni kaže: "...samo ne prelazite mjeru", tj. ne otežavajte sami sebi zabranjujuči ono što vam je dozvoljeno, kao što je rekao neko iz prvih generacija (selef). Moguće je da se željelo reči: kao što ne smijete zabranjivati ono što je dozvoljeno, tako isto ne smijete pretjerivati u uzimanju dozvoljenog, niti prelaziti granicu u tome, kako kaže Uzvišeni: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte." (7:31) Allah je propisao umjerenost: između onog koji pretjeruje u tom i onoga koji je prestrog u tome. Zato Uzvišeni kaže:

"...ne uskračujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju."

"I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha, u Kojeg vjerujete."

Komentar ajeta:

"I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo" "...i bojte se Allaha", tj. u svim stvarima i slijedite Njegovu pokornost i Njegovo zadovoljstvo, a napustite suprotstavljanje i neposlušnost Onom "u Kojeg vjerujete".

"Allah vas neče kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje, da biste bili zahvalni"

Komentar ajeta:

Već je ranije bilo govora o nepromišljenoj i nenamjernoj zakletvi u suri El-Bekare, što nam je dovoljno to da ne ponavljamo ovdje, a Allahu pripada zahvala. To je kad čovjek kaže u govoru bez ikakve namjere: "ne, tako mi Allaha, ili svakako, tako mi Allaha"...Ovo je mišljenje Šafije, a ima i mnogo drugih mišljenja... Ispravno je da je to nenamjerna zakletva, što potvrđuju riječi Uzvišenog:

"...ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno", tj. ako ste se odlučili na nešto iz zakletvi i namjeravali ih /ostvariti/.

"Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha nahranite", znači sirotinju i one koji nemaju dovoljno. Allah Uzvišeni kaže:

"...običnom hranom kojom hranite čeljad svoju", tj. i kad su u oskudici, a i kad su u izobilju, kao: hljeb i meso, hljeb i maslo, hljeb i mlijeko, hljeb i ulje, hljeb i sirče, i to jedan obrok, tako da se najedu. Drugi su mišljenja da svakom od deseterice treba dati pola sa'a (jedna mjerica od 1,666 kg) pšenice, ili hurmi ili nečeg sličnog. Ovo je mišljenje Omera, Alije, Aiše, Mudžahida, Eš-Ša'bijja, Se'ida ibn Džubejra, Ibrahima En-Nehaija i drugih. Prenosi Ebu-Bekr ibn Merdevejh od Ibn-Abbasa da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., otkupljivao som (3,332 kg) hurmi i da je to naredio ljudima - a ko nije imao, onda sa pola sa'a pšenice.

Allah Uzvišeni kaže: "...ili da ih odjenete". Eš-Šafi'i, Allah mu se smilovao, kaže: "Ako bi svakom od ovih deset dao nešto za što se može kazati da je odječa, kao neka košulja, ili hlače, ili ogrtač, ili turban, ili veo, bilo bi mu to dovoljno /za otkup/." Malik i Ahmed kažu: "Neophodno je da svakom od ovih deset da odječu u kojoj može namaz obaviti, ako je muškarac ili žena - prema onom što im odgovara, a Allah najbolje zna." Ibn-Abbas kaže: "Ogrtač svakome siromahu, ili neki komad platna." Mudžahid kaže: "Najniže je jedno odijelo, a najviše koliko ti hočeš."

Allah Uzvišeni kaže: "...ili da roba ropstva oslobodite". Imam Eš-Šafi'i kaže: "Svakako to mora biti vjernik." Uspostavljanje suodnosa između (otkupa) zakletvi i otkupa za ubistvo dolazi zbog istovjetne posljedice, iako je uzrok različit. U hadisu Muavije ibn El-Hakema, Es-Sulemija, koji je zabilježen u Malikovom Muvettau, [afijinom Musnedu i Muslimovu Sahihu, on spominje da je bio dužan roba ropstva osloboditi, a sa njim je došla jedna crna robinja, pa ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Gdje je Allah?" Odgovorila je: "Na nebu." Pitao je: "Ko sam ja?" Odgovorila je: "Allahov Poslanik." "Oslobodi je. Ona je vjernica", rekao je /Allahov Poslanik, s.a.v.s./. Ovo je jedan duži hadis... Ovo su tri stvari vezane za iskup zakletve i koju god učini prekršitelj, iskupio se, na osnovu konsenzusa, a počinje onim što lakše je: davanje hrane lakše i jednostavnije od odijevanja, kao što je odijevanje je lakše od oslobađanja roba, tako da postoji uspinjanje od manjeg ka večem.

Međutim, ako obaveznik ne može ispuniti ni jednu od ove tri stvari, iskupit če se postom tri dana, kao što kaže Allah Uzvišeni:

"A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti." Učenjaci se razilaze: da li to treba biti uzastopno, ili je samo poželjno, ali ne i obavezno, pa ih je dozvoljeno razdvojiti? - na dva mišljenja. Po jednom to uopče nije obavezno. Riječi Uzvišenog: "...neka tri dana posti", mogu značiti i skupa, a i rastavljeno, kao u slučaju napuštanja ramazana. Po drugom mišljenju to je obavezno, jer je preneseno od Ubejj ibn Ka'ba i drugih da su oni ovaj dio ajeta čitali: "... neka tri dana, uzastopno, posti". Također, to se prenosi i od Ibn-Mesuda. Ako nije utvrđeno da je ovo mutevatir kiraet, nije manje od toga da je to predanje jedne osobe ili tumačenje ashaba i ima stepen merfua /predanje pripisano Vjerovjesniku, s.a.v.s., od ashaba ili tabiina/. Allah uzvišeni kaže:

"Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete"; tj. ovo je zakonski otkup za zakletvu "...a o zakletvama svojim brinite se!" Ibn-Džerir kaže: "Značenje je: ne ostavljajte ih bez iskupljenja."

"Eto, tako vam Allah objašnjava propise svoje", tj. pojašnjava,

"... da biste bili zahvalni."