Pravi vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku – Odgovorni sastanak je sastanak radi istišare (dogovaranja i savjetovanja) ili radi međusobnog pomaganja na tom sastanku. Ajet je objavljen u povodu kopanja kanala (tj. hendeka) oko Medine. Neki vjernici su zbog neodložnih poslova i potreba tražili dozvolu za odlazak, a licemjeri su odlazili bez traženja dozvole; ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, oni, zaista, vjeruju u Allaha i Poslanika Njegova. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga – zbog nekih svojih potreba; dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti! Zaista je Allah Onaj koji prašta, samilosni!

Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete! – U vezi sa ovim ajetom postoje tri mišljenja. Prvo, pod pozivom se ovdje misli na Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, poziv vjernicima radi važne odluke, kao što je borba i tome slično, pa je značenje da je odziv, u ovom slučaju, obavezujući, za razliku odziva na poziv koji vjernici upućuju jedni drugima. Kao što je značenje i 24. ajeta sure el-Enfal: O, vi koji vjerujete, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozovu. Ovo mišljenje pojačava njegova veza sa prethodnim ajetom vezanim za traženjem dozvole za odlazak sa odgovornog sastanka. Drugo, ne zovite Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim imenom, kao što jedne druge imenima zovete, nego recite: O, Allahov Poslaniče! Ili: O, Allahov Vjerovjesniče! iz poštovanja prema njemu, obraćajući mu se najčasnjim njegovim imenima. Treće, ne mislite da je Alejhisselamov poziv vama kao što je vaš međusobni poziv, tj. morate se odazvati na njegov poziv, pa ga se pričuvajte! Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. – koji se kriomice izvlače sa kopanja hendeka. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih ne snađe kazna bolna! – iskušenje na ovom svijetu u vidu raznih sramota, poniženja i ubistava ili kazna na Ahiretu.

Eto, Allahu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna u kakvom ste stanju! – U ovim riječima postoji prijetnja (veīd). Veli se i da je ovo značenje umanjivanja (broja ili vrijednosti) iskazane kroz ironiju (tehekkum). Ovo obraćanje može biti usmjereno svim ljudima, ili samo licemjerima. A na Dan kad se budu Njemu vratili, On će ih – tj. licemjere; obavijestiti o svemu što su radili. A Allah sve dobro zna!

Sura EL-FURKAN

Objavljena u Mekki, osim 68., 69. i 70. ajeta koji su objavljeni u Medini;
sadrži 77 ajeta; objavljena poslije sure Ja-Sin.

Uzvišen je Onaj – Tebāreke je od bereketa (blagoslova), a to je radnja koja pripada samo Uzvišenom Allahu. Glagol nije izrečen u sadašnjem nego u prošlom vremenu, a što je ukaz na stalnost, tj. Onaj koji stalno spušta bereket; koji je objavio Furkan (El-Furkan – Knjiga koja rastavlja istinu od neistine) robu Svome – tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je Alejhisselamova počast i specifičnost; da bi svjetovima bio opominjatelj. – Zamjenica se odnosi na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili na Kur'an. Prvo mišljenje je očiglednije (azher). Riječ svjetovima obuhvata i džine i ljude koji su bili u njegovom vremenu, kao i one koji dolaze poslije njega sve do Sudnjeg dana. Ovaj ajet sadrži potvrdu Allahove jednote (tevhid) i vjerovjesništva (nubuvvet), a što je ujedno i odgovor onima koji se ovome suprotstavljaju.

Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nije uzeo djeteta, Koji nema ortaka u vlasti i Koji je sve stvorio i potpuno odredio! – Stvaranje (el-halk) je izraz za čin u kojem dolazi do pojavljivanja nečega nakon njegovog nepostojanja, a određenje (et-takdir) je izraz za savršenstvo u tom stvaranju, specificiranje svakog stvorenja po njegovoj mjeri, svojstvu, vremenu, mjestu, svrsishodnosti, smrti i ostalom.

Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njima na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i On je Milostiv.

Komentar ajeta:

I ovo je također primjer lijepog odgoja i uljudnosti kojima Allah, dž.š., upućuje Svoje robove koji vjeruju u Njega. Kao što im je naredio da traže dopuštenje pri ulasku i dolasku, također im je naredio da traže dopuštenje za izlazak i pri odlasku, naročito ako se radi ostvari koja je od zajedničkog interesa, kao kada se sastaju sa Resulullahom, neka je salavat i selam na njega. Zatim je Uzvišeni Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da mu ako neko od njih zatraži dopuštenje, dozvoli ukoliko to želi, zbog toga Uzvišeni, a slava Njemu, kaže:

"dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti."

Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /354/ 'Kad neko od vas dođe na neko mjesto neka nazove selam, a i kada želi da ustane neka nazove selam, jer prvi selam nije ništa važniji od drugog.'" Ovako prenose En-Nesai i Et-Tirmizi i kažu da ovaj hadis spada u kategoriju hasen-hadisa.

Ne činite dozivanje Poslanika među vama kao dozivanje koje vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.

Komentar ajeta:

Ibn-Abbas prenosi: "Bili su uobičajili govoriti: 'O Muhamede, o Ebul-Kasime!', pa im je Uzvišeni Allah, dž.š., to zabranio veličajući Svoga Poslanika, s.a.v.s., i kaže: 'Govorite: 'O nebijjalah, o Resulullah''", kao što Uzvišeni kaže:

"O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovaraate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite." (49:2) - pa dalje Uzvišeni nastavlja govor - "Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna" (49:4) "A da su se oni strpjeli dok im ti sam izađeš, bilo bi im bolje" (49:5). Sve ovo se odnosi na lijepo ponašanje pri komuniciranju s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u razgovoru i govoru s njim, u njegovom prisustvu, kao što im je naređeno da daju sadaku prije nego što počnu upućivati dove za ispunjenje želja.

Uzvišeni kaže: "Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače". Mukatil bin Hajjan kaže da su to munafici, dvoličnjaci, kojima je teško pala hutba koju su slušali u petak za vrijeme džuma-namaza, pa su se kradom izvlačili između nekih ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nisu izašli iz džamije, a nije dobro za čovjeka da izlazi iz džamije bez dozvole Allahovog Poslanika sa džuma-namaza nakon što Poslanik počne hutbu.

Uzvišeni kaže: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu", tj. naređenju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegovog načina, njegovog sunneta i njegovog Šerijata. Treba da se vaše riječi i vaša djela mjere prema riječima i djelima njegovim, pa ako se budu slagali to će mu biti prihvaćeno, a ko suprotno postupi to će se negativno odraziti na njegove riječi i njegova djela, bez obzira ko to bio. Slično kao što je navedeno u dva "Sahiha" te drugim zbirkama, gdje se iznosi da je Allahov Poslanik rekao: /355/ "Ko uradi neki posao a nije sukladan 'našoj stvari', to mu se odbacuje", tj. neka se obavezno zabrine i zaplaši, tajno i javno, onaj koji postupi suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,

"da ih iskušenje kakvo ne stigne", tj. u njihovim nevjerničkim srcima, ili dvoličnjačkim, ili kakvim novotarijskim,

"ili da ih patnja bolna ne snađe", tj. na dunjaluku, ubistvom, ili kakvim šeriatskim sankcijama, ili zatvorom i slično tome. U tom smislu imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /356/ 'Moj primjer i primjer vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru pa kada je ona osvjetlila njegovu okolinu, počeli su se skupljati leptirovi, ova slabašna stvorenja i padati u Vatru dok nisu svi u nju upali. On ih je sprečavao, ali nije uspio da ih spriječi. Tako je primjer mene i vas. Ja sam taj koji vas odvraća od Vatre, daleko od nas bila, ali vi me savladavate i ulazite u nju.'" Ovaj hadis bilježe Buharija i Muslim kao predaju Abdur-Rezzaka.

Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su uradili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!

Komentar ajeta:

Uzvišeni obavještava da je On Posjednik nebesa i Zemlje, On zna sve što je tajno i vidljivo, On zna šta rade Njegovi robovi i tajno i javno pa kaže:

"On sigurno zna kakvi ste vi". A riječ "kad" potvrđuje ono što je apsolutno sigurno i što je Istina, kao što je ranije rekao:

"Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače" (24:63) a Uzvišeni također kaže:

"Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled ..." (2:144), kao što Uzvišeni kaže: "On sigurno zna kakvi ste vi", tj. On zna ono što vi njemu pokazujete, ništa, pa ni koliko atom, Njemu ne izmiče, kao što Uzvišeni kaže:

"U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne otpadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi" (6:59), a ajeti i hadisi u pogledu ove problematike su mnogobrojni.

Uzvišeni veli: "na Dan kad se budu Njemu vratili", tj. na Dan kada će se sva stvorenja vratiti Allahu, dž.š., a to je Sudnji dan

"i On će ih obavijestiti o svemu što su radili", tj. obavijestit će ih o svemu onome što su učinili na dunjaluku, bilo to veliko ili neznatno, malo, kao što Uzvišeni kaže:

"... govorit će: 'Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!' i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti." (18:49), te zbog toga ovdje Uzvišeni kaže:

"i On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna".

Neka je Uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena

Komentar ajeta:

Sam Uzvišeni, dž.š., izražava plemenitu zahvalu na objavljivanju Kur'ana Svome plemenitom Poslaniku na velikom Kur'anu kao što Uzvišeni kaže:

"Uzvišen neka je Allah Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu, nego ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati opomene, a da vjernike koji čine dobra djela obraduje" (18:1, 2), pa ovdje kaže: "Neka je Uzvišen." To je na oblik (tefaul) i znači trajni, ustrajni i neprekidni bereket.

"Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an." Glagol označava ponavljanje i umnožavanje. Ranije Knjige bile su objavljene odjedanput. Kur'an je objavljivan, ajet po ajet, propis za propisom, sura po sura, što je jače po dostavi, i više pažnje posvjećuje onome kome se objavljuje, kao što Uzvišeni kaže u ovom suretu:

"Oni koji ne vjeruju govore: 'Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!' A tako se objavljuje da bismo time srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo dati odgovor i najljepše objašnjenje navesti." (25:32,33), te je zbog toga ovdje Kur'an nazvao Furkanom, onim koji rastavlja Istinu od neistine, jer on , zaista, rastavlja Istinu od neistine, Uputu od zablude, zavedenost od razboritosti, dozvoljeno od nedozvoljenog.

Uzvišeni kaže: "robu Svome"; ovo je svojstvo hvale, priznanja i ugleda jer se pridodaje robovanju Njemu (Allahu), kao što Uzvišeni kaže: "Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo" (17:1), Uzvišeni veli:

"da bi svjetovima bio opomena", kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Meni je dato pet stvari koje nisu date nijednom poslaniku prije mene. Jedna od njih je ta da su raniji poslanici bili poslani svaki svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima uopšte"

Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!

Komentar ajeta:

Uzvišeni veli:

"Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka", tj. On je Vlasnik nebesa i Zemlje, čist od djeteta i sudruga, partnera, zatim obavještava da je On Uzvišeni :

"i Koji je sve stvorio i kako treba uredio", tj. svaka stvar bez obzira koja, bez izuzetka, stvorena je i Njemu podređena. On je Stvoritelj svih stvari, svega i njihov Gospodar, njihov Posjednik, njihov Bog, sve je podređeno i nalazi se pod Njegovom vlašću, Njegovom upravom, potčinjenosti Njemu, Njegovim uređenjem i određenjem.