Sura ET-TAHRIM (Zabrana)

Objavljena u Medini;
sadrži 12 ajeta; objavljena poslije sure el-Hudžurat.

O, Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio – U vezi sa povodom objave ovog ajeta postoje dva predanja. Prvo: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednog dana otišao svojoj ženi Hafsi, kćerci Omerovoj. Međutim, nije je zatekao kod kuće jer je već bila izišla da posjeti svoga oca. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada zatražio da mu pošalju njegovu robinju Mariju (Koptkinju) te je s njom imao odnos u Hafsinoj kući. Nakon što se Hafsa vratila, rekla je: O, Allahov Poslaniče, ja sam ti na posljednjem mjestu od tvojih žena! Zar si to mogao uraditi u mojoj kući i na mojoj postelji?!" U nastojanju da je zadovolji, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je tada rekao: Hoćeš li biti zadovoljna ako je (tj. Mariju) sebi učinim zabranjenom?" Hoću!" odgovorila je. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Već sam je sebi učinio zabranjenom!" Drugo predanje: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao običaj kod svoje žene Zejnebe bint Džahš jesti med. Aiša, Hafsa i Sevda bint Zem'a (njegove žene) su se dogovorile da mu, kada im se približi, kažu da je jeo megāfīr, a to je smola jedne vrste mimoze, slatko koje ima opor okus. Tako su i učinile. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je na to rekao: Ne, ja sam jeo med!" One su uzvratile: Lizao si smolu mimoze!" Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nikad ga više neću jesti!" a Alejhisselam nije volio da od njega ikada dolazi neprijatan miris. Kada je nakon toga bio kod Zejnebe, predložila mu je: Želiš li da ti dam meda?" a on joj je odgovorio: Nemam potrebu za njim!" Potom je objavljen ovaj ajet koja ga ukorava što je sebi zabranio robinju ili med. Prvo predanje je poznatije i autori sīre (Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, životopisa) komentarišu taj slučaj. Drugo predanje, opet, bilježe Buhari i drugi hadiski autoriteti; u nastojanju da zadovoljiš žene svoje? – Tražiš zadovoljstvo svojih žena time što sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvoljenim učinio, tj. zabranjujući sebi robinju Mariju u nastojanju da zadovoljiš Hafsu. Ovo je dokaz da se zabrana odnosila na slučaj robinje, jer se uskraćivanjem meda nije namjeravalo udovoljiti žene. Alejhisselam se zakleo da će ostaviti med radi njegovog oporog mirisa. A Allah mnogo prašta i samilostan je. – U ovim riječima je aluzija (išaret) da mu je Allah oprostio to što je sebi nametnuo zabranu i da se u tom ukoru primjećuje Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, počast koju ima kod Allaha, dž.š. Ukor je, dakle, došao zbog toga što je sam sebi otežavao i uskratio ono u čemu je imao stvarnu potrebu. A jako je loše ono što je rekao Zamahšeri koji misli da je ovo bilo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, poskliznuće s obzirom da je učinio zabranjenim ono što je Allah dozvolio. To je nedostatak edeba (odgoja, lijepog ponašanja) spram položaja vjerovjesništva!

Već vam je Allah propisao kako da iskupite zakletve svoje. – Objašnjenje iskupa za zakletve navedeno je u 89. ajetu sure el-Maide. A Allah je Gospodar vaš i On sve zna i mudar je.

Kada je Vjerovjesnik povjerio jednoj od svojih žena – tj. Hafsi; jednu tajnu – O kojoj se tajni radi postoje tri mišljenja. Prvo: uskraćivanje spavanja sa robinjom. Kada je Alejhisselam sebi zabranio Mariju, Hafsi je rekao: Nemoj o tome nikome govoriti!" Drugo: da joj je rekao da će Ebu Bekr i Omer biti halife nakon njega. Treće: da se misli na njegove riječi: Jeo sam med!" Prvo mišljenje je najpoznatije (ešher); pa jē ona odala – tj. Hafsa je ispričala Aiši da je Alejhisselam sebi zabranio robinju Mariju; a Allah je to njemu otkrio – te je Alejhisselam kaznio Hafsu zbog odavanja te tajne tako što joj je dao razvod braka. Nakon toga Allah, dž.š., mu je naredio da je vrati, što je on i učinio; on je bio jedan dio kazao, a ostalo prešutio. – Ukorio je Hafsu zbog jednog dijela tajne koju je ispričala, a drugi dio tajne koju je otkrila je prešutio iz stida i plemenitosti. 28 Običaj plemenitih je da zanemaruju greške ljudi i da umjereno ukoravaju. I kad je on s tim nju upoznao, ona je upitala: "Ko te je o tome obavijestio?" – misleći da mu je to Aiša rekla; on je rekao: "Obavijestio me je Onaj koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten." – nakon čega je Hafsa zašutila i pokorila se.

Ako se vas dvije – a govor je upućen Aiši i Hafsi; pokajete Allahu – zbog slučaja koji je vezan za zabranu robinje ili meda; pa skrenula su – sa ispravnosti; srca vaša! – Znači: ako se vas dvije pokajete Allahu, pa uradile ste ono zbog čega biste trebale učiniti pokajanje. A ako se udružite protiv njega – tj. Alejhisselama u onome što će ga rastužiti od pretjerane ljubomore, otkrivanja tajni, itd.; pa, zaista, Allah je pomoćnik njegov – Mevlā na ovome mjestu znači pomoćnik (nāsir) i ovim ajetom se ukazuje na počast koju Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ima kod Allaha, dž.š. Također se u vjerodostojnom hadisu navodi da je Omer, kada se ovo desilo, došao Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: O, Allahov Poslaniče, ne trebaš osjećati teškoću od strane žena! Ako ih pustiš, pa Allah je s tobom, i Njegovi meleci, i Džibril je s tobom, i Ebu Bekr je s tobom, i ja sam s tobom!" pa je objavljen ajet kao potvrda Omerovih riječi; i Džibril, i dobri vjernici. – Ako se pod sālihu'l-mu'minīn misli na jedninu (tj. dobrī od vjernika), onda se odnosi na Ebu Bekra, a ako se misli na množinu (tj. dobri vjernici), onda se odnosi općenito na sve dobre vjernike. I svi meleci će mu, poslije, biti pomoćnici.

. Možda će mu Gospodar njegov, ako vas on pusti, dati umjesto vas boljih žena od vas – Prenosi se da je Omer, r.a., tom prilikom rekao i sljedeće: Tako mi Allaha, o, Allahov Poslaniče, ako mi narediš da udarim po Hafsinom vratu, uradio bih to!": muslimanki, vjernica, pokornih, pokajnica, pobožnih, postačica – Sāihātin (dosl. onih koje putuju), shodno mišljenju Ibn Abbasa, znači - sāimātin (postačica). A prenosi se i da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da znači muhādžirātin (muhadžirki); udovica i djevojaka. – Veli se da se pod udovicama na ovome mjestu misli na Merjemu, kćerku Imranovu, i Asiju, ženu Faraonovu, jer će ih Allah, dž.š., udati u Džennetu za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

O, vi koji vjerujete, čuvajte sebe i porodice svoje od Vatre – tj. pokoravjte se Allahu i naređujte svojim porodicama pokornost Allahu kako biste sebe i svoje porodice pokornošću sačuvali Vatre! Dakle, izražen je rezultat (tj. sačuvanost od Vatre) na mjestu uzroka (tj. pokornosti); čije će gorivo biti ljudi i kamenje, o kojoj će se brinuti meleci strogi i snažni – a misli se na meleke zvane zebānije koji su ogromni i neosjetljivi; koji se neće opirati onome što im Allah zapovjedi, i koji će izvršavati ono što im se naredi! – Veli se: aktivno i s revnošću će ljude u Džehennemu kažnjavati.

O, vi koji niste vjerovali, ne pravdajte se danas: – A pod riječju danas misli se na Sudnji dan. kažnjavate se samo za ono što ste radili!

Sura ET-TAHRIM (Zabrana)

O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio - želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah mnogo prašta i milostiv je.

Komentar ajeta:

Komentatori Kurana razišli su se o pitanju povoda objavljivanja početka ove sure. Po jednima objavljen je zbog Marije, majke Ibrahimove, ropkinje Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji ju je smatrao sebi zabranjenom, te je objavljeno;

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena?" En-Nesai prenosi od Enesa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao ropkinju s kojom je imao spolne odnose, pa ga se Aiša i Hafsa, r.a., nisu htjele okaniti dok je nije sebi zabranio, te Allah, dž.š., objavi:

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio." Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa da je on pitao Omera b. el-Hattaba: "Ko su žene o kojima se govori u gornjem ajetu?" On reče: "Aiša i Hafsa." Početni govor se odnosi na Mariju, majku Ibrahimovu, ropkinju s kojom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., spavao u Hafsinoj kući i u vremenu kada je bio red da on spava sa Hafsom. Hafsu je to pogodilo i tada reče: "Allahov Poslaniče, učinio si mi što nisi nijednoj drugoj svojoj supruzi u mom danu, kada je na mene red i na mojoj postelji!" -"Hoćeš li biti zadovoljna ako je sada učinim za sebe zabranjenom i više joj se nikada ne približim?" "Naravno!", pa je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio i tada joj je još rekao: "Ne spominji ovo nikome!"2 Ona je to ipak ispričala Aiši, a Allah je, dž.š., Svoga Poslanika upoznao s tim, pa je tada objavio:

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena." Saznali smo da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskupio za izrečenu zakletvu i nastavio spolni život sa svojom ropkinjom. Zejd ibn Esleme smatra da su riječi čovjeka ženi: "Ti si meni zabranjena" - nepromišljen, bezvrijedan govor. El-Hejsem ibn Kab prenosi od Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Hafsi: "Nemoj nikome o ovome govoriti, majka Ibrahimova, Marija, meni je zabranjena."

"Zar ćeš sebi zabraniti ono što ti je Allah dozvolio?" "Tako mi Allaha, ja joj se neću približiti!", i nije joj se približio sve dok Hafsa nije o ovome obavijestila Aišu, te je Allah, dž.š., objavio: "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite." (Kod ovog predanja sened je ispravan, ali ga ne navodi niko od autora šest hadiskih zbirki. Odabrao ga je hafiz Ed-Dija el-Makdisi u svom djelu El-Mustahredž.) Ibn-Džerir prenosi da je Seid ibn Džubejr rekao: "Ibn-Abbas je govorio: Zakletva kojom sebi nešto zabranjujemo može se iskupiti.'" Ibn-Abbas kaže: "Ajet:

'Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor' (33:21) odnosi se na slučaj kada se Poslanik, s.a.v.s., ustegnuo od svoje ropkinje", pa je Allah, dž.š., objavio:

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah prašta i milostiv je.

Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite; Allah je vaš Gospodar; On sve zna i mudar je.

Komentar ajeta:

Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite", te se tada Poslanik, s.a.v.s., iskupio za svoju zakletvu kojom je sebi zabranio ono što mu je dopušteno. (El-Buhari, Muslim, En-Nesai)

Pojedini šerijatski pravnici smatraju da je obavezan iskup onom ko sebi uskrati pravo na svoju ropkinju ili ženu, ili bilo šta drugo, što je dozvoljeno: jelo, piće, odjeću i sl. To je mišljenje Imama Ahmeda i drugih. Šafija smatra da je jedino obavezan iskup onome ko sebi zbilja uskrati pravo na ženu ili ropkinju ili iskaže riječju to svoje uskraćivanje prava. Međutim, ako tim uskraćivanjem prava prema ženi ima nakanu razvesti se s njom, odnosno uskraćivanjem prava prema ropkinji, oslobodit će je, to će trebati izvršiti. Ispravno je tumačenje da je, ustvari, povod za objavljivanje gornjih ajeta Poslanikovo, s.a.v.s., zabranjivanje sebi uzimanja meda, što navodi El-Buhari nakon ovih ajeta, prenoseći to od Aiše, r.a.: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo je med kod Zejnebe bint Džahš i ostao je kod nje, a ja i Hafsa smo se dogovorile da mu kaže ona od nas dvije kojoj prvo dođe Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Jesi li to jeo smolu; ja osjetim neugodan miris smole. Kad je o ovome upitan, Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne, nego sam uzeo meda kod Zejnebe bint Džahš i nikada ga više neću jesti! A ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš."

"želeći zadovoljstvo svojih žena?" Izraz (el-megafir) upotrijebljen u gornjem hadisu označava nešto slično smoli, a nalazi se u biljci omakalj, koja u sebi ima šećera. Koristi se izraz kada se želi reći da se smola izlučila. Jednina je od gornjeg izraza, što je mišljenje El-Dževherija. Pojam (er-rems) označava ispašu deva koja je puna gorkoslanog bilja. Smatra se da su ovo dva zasebna događaja3, što nije moguće. Jedino što ostaje diskutabilno jeste da su oba slučaja bila povod objavi predmetnog ajeta. U svakom slučaju, Aiša i Hafsa su te dvije Poslanikove supruge o kojima se u ajetima govori. Na to, između ostalog ukazuje sljedeće predanje koje prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu od Ibn-Abbasa, da je slično pitao Omera: "Zapovjedniče pravovjernih, ko su dvije žene između Poslanikovih supruga za koje Allah, dž.š., kaže:

'Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila.' Omer mu reče: 'Kakvog li čuda, Ibn-Abbasu!' Ez-Zuhri kaže: 'Tako mi Allaha! Nije mu bilo drago ono što ga je pitao i nije to krio.' On je rekao: 'To su bile Aiša i Hafsa.

A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: 'Ko tebe o tome izvijesti?' On reče: 'Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje.

Komentar ajeta:

A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: "Ko tebe o tome izvijesti?" On reče: "Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje." Tj. kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nikada ga više neću jesti, a ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš.'" 4 To je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hafsi, ali je ona to prenijela Aiši. Na ovaj način spomenuto predanje bilježi El-Buhari u poglavlju "Et-Talak".

Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile učinile ono zbog čega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.

Komentar ajeta:

Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila." Ovo se odnosi na Aišu i Hafsu, r.a., tj. ako se pokajete Allahu za ono zbog čega ste se udružile protiv Allahovog Poslanika, s.a.v.s., time ste upravile vaša srca prema istini. Muslim navodi sljedeće Omer ibn el-Hatabove riječi: "Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., povukao od svojih žena, ušao sam u džamiju, a ljudi bacaše kamenčiće na zemlju govoreći: Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je svoje žene. To je bilo prije nego je objavljena naredba o pokrivanju (hidžabu), a ja rekoh sam sebi: To ću, zasigurno, danas saznati! Dalje govori kako je došao Aiši i Hafsi i kako ih je savjetovao, a zatim je rekao: Dođoh, a ispred mene je stajao Rebbah, poslužitelj Allahova Poslanika, s.a.v.s., na pragu čardaka, pa ga zovnuh: Rebbahu, traži od Allahova Poslanika, s.a.v.s., dozvolu da uđem, a zatim dalje kazuje: Allahov Poslaniče, šta ti je teško kod žena tvojih? Pa ako ćeš se razvesti s njima, uz tebe su Allah, Njegovi meleci, Džibril, Mikail, ja, Ebu-Bekr i pravovjerni.' Kada god sam nešto govorio, Allahu hvala, uvijek sam se nadao da će Allah kroz objavu potvrditi moje riječi.

Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; muslimanki, muminki, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.

Komentar ajeta:

Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas."

"A ako se protiv njega udružite, pa Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti." Nakon toga ga upitah: "Jesi li ih pustio?" "Ne", reče. Stadoh tada na vrata džamije i iz sveg glasa viknuh: "Nije pustio svoje žene! ", pa je objavljen ajet:

"Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati." (4:83) Ja sam bio taj koji je tražio da sazna više o tom slučaju direktno od Poslanika, s.a.v.s. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Enesa da je Omer b. el-Hattab rekao: "^uo sam da se nešto desilo između majki pravovjernih i Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa sam ih iskušao, govoreći im: Ili ćete prestati uznemiravati Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili će mu Allah, dž.š., dati žene bolje od vas, tako sam došao do posljednje majke pravovjernih koja mi reče: 'Omere, zar Allahov Poslanik, s.a.v.s., nema čime posavjetovati svoje žene pa ti to činiš?' Nakon toga sam se ustegao od daljnjeg savjetovanja, ali je Allah, dž.š., objavio:

'Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; muslimanki, muminki, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.'" Žena koja je Omera, r.a., odvratila od daljnjeg savjetovanja je Ummu-Selema, što je pouzdano utvrđeno u Sahihu El-Buharije. Iz svega toga što je naprijed rečeno sasvim je jasno tumačenje ovih ajeti-kerima. Značenje Allahovih, dž.š., riječi:

"muslimanki, muminki, pokajnica, koje se Allaha boje", jasno je, kao i pojma "koje poste". To je stav velikog dijela ashaba, tabiina i drugih. O ovome je ranije bio naveden mefu hadis kod Allahovih, dž.š., riječi: "i poste" u suri "Et-Tevbe", a koji glasi: "Isposničko je putovanje (sijaha) ove umme u postu." "udovica i djevojka", tj. među njima ima i udovica i djevojka, sve s ciljem da duša jaču žudnju osjeti. Neki kažu da će Allah, dž.š., oženiti Muhammeda, a.s., u Džennetu Asijom i Merjemom.

O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.

Komentar ajeta:

O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre", tj. naredite samima sebi, svojim ženama, djeci, braći, rodbini, poslužiteljima i poslužiteljkama da Allahu budu pokorni, odnosno zabranite sebi i svima koji su skrenuli sa pravog puta da griješe Allahu, dž.š.; također, podučite ih i odgajajte ih. Brinite se o njima po Allahovim propisima, naređujte im da ih izvršavaju i pomažite im u tome. Kada vidite da neko griješi prema Allahu, dž.š., izgrdite ga i odvratite ga od toga. To je obaveza svakog muslimana da upozna one koji su pod njegovom nadležnošću s onim šta im je Allah, dž.š., naredio i šta im je zabranio. U vezi s ovim ajetom jeste hadis koji prenose Ahmed i Ebu-Davud od Sebre - da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Naredite djetetu kada mu bude sedam godina da obavlja namaz, a kada navrši deset godina i udarite ga zbog namaza." Ovo je verzija Ebu-Davuda, a Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen. Šerijatski pravnici smatraju da se isto odnosi i na post, da bi se dijete naviklo na izvršavanje ibadeta, te da bi, kada postane punoljetno, stalno činilo ibadet, bilo pokorno Allahu, dž.š., klonilo se grijeha i napuštalo sve što je ružno, a Allah upućuje.

"čije će gorivo ljudi", tj. gorivo će mu biti ljudi i džini "...i kamenje biti"; prema jednom mišljenju misli se na kipove, a Ibn-Mesud i drugi kažu: "Misli se na sumporno kamenje", a Mudžahid dodaje da će zaudarati više od lešine. (Navodi Ibn Ebi-Hatim)

"I o kojoj će meleki strogi i snažni brinuti", grube ćudi, iz njihovih srca Allah je isčupao samilost prema nevjernicima. "snažni", tj. izuzetno su čvrsto građeni i veoma su snažni, a njihov je izgled uznemirujući. Lica su im crna, a očnjaci im izobličeni. U srcu nijednog od njih nema ni trun samilosti prema nevjernicima.

"Koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti", tj. ne odgađaju izvršenje Allahove naredbe ni za tren oka, iako su oni sposobni za takvo što; to su zebanijje, Allah nas njih sačuvao.

O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili.

Komentar ajeta:

O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili", tj. reći će se nevjernicima na Sudnjem danu. "Ne pravdajte se danas, pravdanje vam neće biti uslišeno. Bit ćete danas kažnjeni za svoja djela.