El-Ahzab

A onoj koja se bude pokoravala – Kunūt je ovdje u značenju pokornosti; Allahu i Poslaniku Njegovu i radila dobra djela dat ćemo nagradu dvostruku – Udvostručit ćemo joj sevape za dobra djela; i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu! – tj. Džennet. Veli se i opskrbu plemenitu na dunjaluku, a prvo mišljenje je ispravno (sahih).

O, žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene, ako se Allaha bojite! – Allah, dž.š., ih je odlikovao nad ostalim ženama pod uvjetom bogobojaznosti (et-takva), a one su posjedovale takvaluk, pa im stoga pripada prednost nad svim ostalim ženama. Iz ove općenitosti se izdvajaju Fatima, kćerka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Merjem bint Imran i Asija, žena Faraonova, zbog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, svjedočenja da su one bile prvakinje žena u svojim vremenima. Pa nemojte umiljato i zavodljivo govoriti – Ovo je zabrana nježnoga govora koji zadivljuje i privlači muškarce; pa da požudu osjeti onaj u čijem je srcu bolest. – tj. razvrat i sklonost ka ženama. Nesuvislo mišljenje (beid) je da se na ovome mjestu pod bolešću misli na licemjerstvo. I govorite pristojan govor! – To je tačan govor ili onaj govor koji ne sadrži ništa od onoga što je zabranjeno.

O, žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene, ako se Allaha bojite! – Allah, dž.š., ih je odlikovao nad ostalim ženama pod uvjetom bogobojaznosti (et-takva), a one su posjedovale takvaluk, pa im stoga pripada prednost nad svim ostalim ženama. Iz ove općenitosti se izdvajaju Fatima, kćerka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Merjem bint Imran i Asija, žena Faraonova, zbog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, svjedočenja da su one bile prvakinje žena u svojim vremenima. Pa nemojte umiljato i zavodljivo govoriti – Ovo je zabrana nježnoga govora koji zadivljuje i privlači muškarce; pa da požudu osjeti onaj u čijem je srcu bolest. – tj. razvrat i sklonost ka ženama. Nesuvislo mišljenje (beid) je da se na ovome mjestu pod bolešću misli na licemjerstvo. I govorite pristojan govor! – To je tačan govor ili onaj govor koji ne sadrži ništa od onoga što je zabranjeno.

I pamtite – Ovo je obraćanje Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ženama. Ovdje ih posebno izdvaja iako one ulaze pod ehl-i bejt. Navedena naredba pamćenja i spominjanja (ve-z'kurne) se može odnositi na učenje, čitanje ili na srčano dosjećivanje; ono što vam se kazuje u domovima vašim - Allahove ajete – tj. Kur'an; i mudrost – tj. Sunnet! Zaista je Allah predobar i o svemu obaviješten.

Muslimanima i muslimankama – Povod objave ovog ajeta su riječi nekih žena: Allah spominje muškarce, a nas ne spominje!" pa je objavljen spomen žena; i vjernicima i vjernicama – Islam je pokornost i povinovanje (el-inkijad), a iman je potvrđivanje (et-tasdik). Ova dva termina, islam i iman, upotrebljavaju se na tri različita načina: a) nekada u različitim značenjima, kao u Njegovim riječima: Reci: "Vi ne vjerujete, ali recite Mi se pokoravamo!" (el-Hudžurat, 14.); b) nekada u istom značenju, kao u ajetu: I Mi iz njega vjernike izvedosmo, a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo" (ez-Zarijat, 35-36.) i c) u općenitom značenju, kada je izraz islam općenitiji, jer je islam vezan za srce i organe, a iman je specifičniji, jer je vezan samo za srce, a što je i očiglednije mišljenje (azher) u ovom ajetu; i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama – Moguće je da se pod kunūtom misli na ibadet ili na poslušnost; i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama – iskrenim u riječima ili u namjerama; i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekjat i ženama koje dijele zekjat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji čuvaju svoja stidna mjesta i ženama koje čuvaju svoja stidna mjesta, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih pripremio oprost i nagradu veliku.

a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila - dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu.

Komentar ajeta:

Zatim je Uzvišeni spomenuo Svoju pravdu i Svoje blagodati, pa veli: "...a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala...", tj. pokoravala se Allahu, Poslaniku Njegovu i odaziva se na obaveze,

eto takvoj "...dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu", tj. u Džennetu. Ona će biti u najljepšim dženetskim boravištima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; ona će biti iznad boravišta svih stvorenja, u boravištu "El-vesile", koji je najbliži Aršu.

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da tada žudi onaj u čijem je srcu bolest, i neusiljeno govorite!

Komentar ajeta:

Ovo su propisi o ponašanju (adabi) koje je Allah, dž.š., propisao ženama Njegovog Poslanika, a žene ovoga ummeta u tome slijede žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Govoreći ženama Svoga Poslanika, Uzvišeni veli da im, ako se Njega boje, neće biti ravna nikakva druga žena, niti će ijedna biti bolja i poštovanija od njih.

Iza ovoga slijede slijedeće Allahove riječi:

"...na sebe pažnju govorom ne skrećite...", tj. nježnim, utanjenim govorom kada se budete obraćali muškarcima. Razlog tome je

"...pa da tada žudi onaj u čijem je srcu bolest..." da dođe u iskušenje kao što je vjerolomstvo i nasilje. Sljedeće pravilo je: "...i neusiljeno govorite...", tj. govorite ono što je dobro i plemenito tako da u tom govoru nema nježnosti kada žena govori svome mužu.

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku! Allah želi da od vas porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

Komentar ajeta:

Uzvišeni veli: "U kućama svojim ostanite..."; to znači nemojte izlaziti bez potrebe, osim ako je u pitanju nešto šerijatske naravi (kao što je odlazak u džamiju) pod uvjetom kojeg navodi Allohov Poslanik, s.a.v.s., u svom govoru: (494) "Nemojte zabranjivati Allahovim robinjama da idu u Allahove mesdžide. Neka idu, ali neupadljivo." U jednom drugom rivajetu stoji: "...a njihove kuće su im bolje."

Ebu-Davud prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (485) "Namaz žene u njenoj sobici je bolji od namaza u njenoj kući, a njen namaz u njenoj kući bolji je od njenog namaza u njenom predsoblju." Sened ovog hadisa je dobar.

Uzvišeni veli: "...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte...", tj. kada su one izlazile iz svojih kuća, imale su poseban hod, izvijajući svoje tijelo, koketirale su i gizdale se. Stavljale bi veo na svoje glave, ali ga ne bi zategle, pa bi se vidjele njihove ogrlice, minđuše i vrat. Ako je sve ovo uočljivo, onda se to naziva "teberrudž", tj. otkrivanje onoga što se po Šerijatu treba pokriti. Zabrana o otkrivanja onoga što po Šerijatu nije dopušteno obuhvata ostale vjernice.

Prvi džahlijet odnosi se na period između Idrisa i Nuha, a.s., i trajao je hiljadu godina. Tada se pojavilo prvo pokazivanje ženske ljepote ljudima i muške ženama. Slušali su Iblisa, koji je upotrijebio nešto slično onom u što sviraju pastiri. Tako je on proizveo zvuk kakvog ljudi prije nisu čuli. A Iblis bi se pokazao u liku mladića svirajući na svojoj fruli. Tako je okupio žene i ljude da bi ga slušali što je prouzrokovalo da jedni drugima pokazuju svoju ljepotu dok se na kraju među njima nije pojavio blud. To je značenje Allahovih riječi:

"...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte..." Ovo je skraćeno iznošenje Ibn-Abasovih riječi.

U Svom govoru:

"...i namaz obavljajte, i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!" Uzvišeni im je prvo naredio da se ostave zla, zatim im je naredio da rade dobra djela, kao što je klanjanje namaza, gdje se očituje obožavanje Allaha, dž.š., Koji druga nema, i davanje zekata, što je dobočinstvo prema stvorenjima.

Uzvišeni kaže: "...i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku!" Ovo je vezivanje (atf) općeg propisa za posebnim, tj. vezivanje pokornosti Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku, što je opći propis, za posebni propis, a to je naredba namazu i zekatu.

Svojim riječima:

"Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti!" Uzvišeni uvodi žene Allahovog Poslanika u "Ehli-bejt". One su uzrok objave ovog ajeta, a uzrok objave ulazi u objavu, oko čega postoji potpuna saglasnost, sam ili sa nečim drugim, a ovo drugo je ispravnije.

Ibn-Džerir prenosi od Ikrime i Ibni-Hatima a ovi od Ibni-Abbasa da rekao je da je ovaj ajet objavljen posebno glede pitanja žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ikrime rekao je: "Ajet je objavljen glede pitanja žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s." Ako se ovim željelo istaći da su one, a ne druge žene, bile uzrok objave onda je to tačno, a ako se ovim ciljalo na to da se kaže da su samo one u sastavu "Ehli-bejta", onda je to za razmatranje. Ima više hadisa koji ukazuju na to da je namjera u ovome daleko općenitija.

U svom "Sahihu", Muslim prenosi od Jezida ibn Hajjana da je rekao: (496) "Ja, Husain ibn Sebre i Omer ibn Seleme krenuli smo do Zeida ibn Erkama, r.a. Kada smo došli i sjeli kod njega, Husain mu je rekao: 'O Zeide, ti si naišao na mnogo toga dobrog: vidio si Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slušao njegove riječi, borio se s njime i klanjao za njim. O Zeide, ti si, zaista, susreo mnogo toga dobrog. Zeide pričaj nam šta si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' Zeid reče: 'O moj bratiću, tako mi Allaha, ja sam već ostario i moje vrijeme se približava. Ponešto što sam saznao od Resulullaha već sam zaboravio. Ono što vam kažem prihvatite, a ono što ne kažem, ne obavezujte se time.' Zatim reče: 'Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao nam je govor kraj vode koja se zvala Hama i nalazila se između Meke i Medine. Nakon što je zahvalio Allahu, dž.š., i o Njemu se pohvalno izrazio, rekao je: 'O ljudi! Ja sam čovjek kome će skoro od moga Gospodara doći melek smrti, pa na to moram odgovoriti. Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Allaha, u kojoj se nalazi Uputa i Svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto se nje pridržavajte.' Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi pa je rekao: 'Moja Porodica (Ehlu-bejt), podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice, podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice.' To je ponovio tri puta. Husain ga je pitao: 'Zeide, a ko pripada Ehli-bejtu? Zar nisu njegove žene od Ehli-bejta?' Rekao je: 'Njegove žene pripadaju Ehli-bejtu. Međutim, Ehli-bejtu pripadaju i oni kojima je zabranjeno uzimanje sadake poslije njega.' Reče: 'A ko su oni?' Reče: 'To je porodica Alije, Akila, Džafera i Abbasa, r.a.' Reče: 'Svima njima je, nakon njega, zabranjeno uzimanje sadake?' 'Da', odgovori Zeid."

Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je: (497) "Šest je mjeseci Allahov Poslanik, s.a.v.s., idući da klanja sabah-namaz, prolazio pored vrata Fatime, r.a., govoreći: "Namaz, o Ehli-bejte."

"Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti." Prenosi ga i Tirmizi od Abdullaha ibn Humejda a ovaj od Affana. Tirimizi je okarakterisao ovaj hadis kao hasen-garib.

Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od Ummi-Seleme, r.a., da je rekla: (498) "Došla je Fatima, r.a., kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., noseći kameni ćup u kome je bila kaša noseći je na tacni. To je stavila pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: 'Gdje ti je amidžić i tvoja dva sina?' Fatima, r.a., je odgovorila: 'U kući!' Allohov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Pozovi ih!' Došla je kod Alije, r.a., i rekla je: 'Ti i tvoja dva sina odazovite se Božijem Poslaniku, s.a.v.s.' Selema, r.a., kaže: "Kada ih je Allohov Poslanik, s.a.v.s., vidio pružio je svoju ruku prema pokrivaču, pa ga je prostro i rekao im da na njega sjednu. Zatim je uzeo četiri kraja prekrivača i držao ih svojom lijevom rukom iznad njihovih glava, a desnu je podigao prema svom Gospodaru i rekao: 'Bože moj, ovo je moja Porodica, pa od njih odstrani grijehe i potpuno ih očisti!' Bez ikakve sumnje, iz Kur'ana se uočava da žene Allahovog Poslanika ulaze u sadržaj Allahovog, dž.š., govora kada veli:

"Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti." Dakle ovim govorom su i one uključene.

I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovinama vašim; Allah je, uistinu Dobar i sve zna.

Komentar ajeta:

Zbog toga nakon svega ovog Allah rekao je: "I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim", tj. pamtite onu blagodat kojom ste obradovani mimo ostalih ljudi. Zaista se Objava spušta u vaše kuće što nije slučaj sa ostalim kućama. A što se tiče ove blagodati, Aiša, r.a., kćerka Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., prva je, najsretnija i posebno obdarena ovom Allahovom milošću. Pored svih ostalih žena, samo je na njezinom krevetu Resulullah primio objavu, kao što je to on i potvrdio. Neki alimi, da im se Allah smiluje, rekli su: "To je zato jer Allahov Poslanik je jedino nju oženio kao djevojku i s njom u njenoj postelji nije spavao niko osim Poslanika. Zato je ona izdvojena u pogledu ove blagodati.

Međutim, ako se njegove žene smatraju njegovom Porodicom, onda su njegovi bližnji preči ovom nazivu, kao što to stoji u ovom hadisu: (499) "Moja Porodica je preča..." Neka je Allah zadovoljan sa njegovim ženama i rodbinom, svi su oni njegova porodica. Allahov govor: "Allah je, uistinu, Dobar i sve zna." Tj. On je Dobar prema vama jer je učinio da budete u kućama u kojima se uče Njegovi ajeti i mudrost, tj. sunnet. On o vama sve zna jer vas je izabrao da budete žene Njegovog Poslanika i zato vas je obasuo Svojom milošću. Ovo tumačenje prenosi Ibn-Dženir.

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji djele zekat i ženama koji djele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koji poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.

Komentar ajeta:

Imam Ahmed prenosi od Abdu-Rahmana ibn Ebi-Šejbe da je rekao (500): "Čuo sam da je Ummu-Seleme, r.a., žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla: 'Pitala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zašto se ne spominjemo u Kur'anu kao što se spominju muškarci?' Ona dalje nastavlja, pa kaže: 'Jednoga dana pažnju mi je privukao njegov glas sa minbera dok sam češljala kosu. Brzo sam uplela kosu i izašla u predsoblje kuće i naslonila uši na pregradu od palminog granja. Tada je on rekao s mimbera: "O ljudi, zaista Uzvišeni Allah kaže:

"Muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama...", do kraja ajeta! Ovako prenosi Nesai Ibn Džerir od Abdul-Vahida ibn Zijada. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je (501): "Žene Allahovog Poslanika su zapitkivale: "Zašto spominje vjernike, a ne spominje vjernice?'" Tada je Allah, dž.š., objavio:

"Muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama..." Allahov govor: "muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama" znači da iman nije isto što i islam. On ima specifičnije (uže) značenje od islama jer Uzvišeni kaže:

"Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite islam smo primili, jer u srca vaša prava vjera nije još ušla." (49:14) U oba "Sahiha" stoji (502): "Bludnik dok čini blud, u tom momentu on nije vjernik", dakle on ostaje bez imana, ali to ne znači da je nevjernik; glede ovoga muslimani su inače saglasni. Ovo znači da je vjerovanje (iman) užeg značenja. Uzvišeni dalje veli: "...i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama." Riječ "el-kunut" znači pokornost u mirnoći, kao što Uzvišeni veli:

"Da li je Onaj Koji u noćnim časovima u molitvi poslušan, padajući licem na tlo i stojeći strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga..." (39:9) Znači poslije islama dolazi veći stepen, a to je iman (vjerovanje), a kao rezultat toga dvoga je "kunut" (poslušnost i skrušenost).

Allah, dž.š., dalje veli: "...i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama...." To se odnosi na govor: Iskrenost je pohvalno svojstvo i to je znak imana, kao što je laž znak nifaka - licemjerstva, a ko je iskren taj je spašen. U jednom hadisu stoji: (503) "Budite iskreni, jer iskrenost vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenost i grješenje, a grješenje vodi u Vatru. Čovjek koji je iskren i za tim teži, piše se kod Allaha, dž.š., kao iskreni (SIDDIK), dok čovjek koji laže i tome teži, upisuje se kod Allaha lašcem (KEZZAB).

Uzvišeni dalje veli: "i strpljvim muškarcima i strpljivim ženama..." Ovo je osobina postojanosti i čvrstine, a to je strpljivost u nevolji. Zaista, je prava strpljivost kod prvog udarca. To znači da je najteže u prvim trenucima, dok je ono što dolazi iza toga sve lakše i lakše. Dalje Uzvišeni veli:

"...i skrušenim muškarcima i skrušenim ženama..." Riječ "el-hušu" znači mirnoću i zadovoljstvo, dostojanstvo i skromnost. Osnov toga je strah od Allaha, dž.š., i Njegove kontrole, kao što to stoji u ovom hadisu: (504) "Obožavaj Allaha kao da ga vidiš, a ako ga nevidiš, znaj da On tebe vidi." U riječima:

"...i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat..." Sadaka znači dobročinstvo prema bijednicima i slabim, koji nemaju nikakve zarade ni prihoda. Daju im od viška imetka iz pokornosti prema Allahu, dž.š., i dobronamjernosti prema Njegovim stvorenjima. U oba "Sahiha" stoji: (505) "Sedam osoba Allah će staviti pod Svoj hlad onoga dana kada drugoga hlada osim Njegovog neće biti." Pa je između ostalog spomenut i čovjek koji dijeli sadaku tajno, tako da mu lijeva ruka ne zna što i koliko dijeli desna. Dalje, Uzvišeni veli:

"...i muškarcima koji poste i ženama koje poste..." U jednom hadisu kojeg prenosi Ibn-Madže stoji: "Post je zekat na tijelo", tj. čisti ga i uređuje od pokvarenih primjesa sa prirodnog i šerijatskog aspekta. Riječ Uzvišenog:

"...i muškarcima koji čuvaju stidna mjesta svoja, i ženama koje čuvaju stidna mjesta svoja..." dolaze poslije riječi: "...i muškarcima koji poste i ženama koje poste..." jer je post najbolji pomagač suzbijanju strasti, kao što je rečeno u sljedećem hadisu (506): "...a ako ne može (da se oženi) neka posti jer mu je to štit." Zbog toga je odgovaralo da se poslije toga spomene: "i muškarcima koji čuvaju stidna mjesta svoja, i ženama koje čuvaju stidna mjesta svoja." Čuvaju ih od zabranjenog grijeha, izuzev tamo gdje je dozvoljeno kao npr. žena i one koje posjedujete.

O Božijem govoru: "...i muškarcima koji mnogo spominju Allaha i ženama koje mnogo spominju Allaha" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebi-Seida el-Hudarija, r.a., da je rekao: "Zaista je Allahov Poslanik rekao: (508) 'Kada čovjek probudi svoju ženu u noći, pa klanjaju dva rekata, onda su oni, te noći, od onih koji često spominju Allaha.'" Prenose ga Ebu-Davud, Nesai ibn Madže od E'ameša. Imam Ahmed prenosi od Mu'aza ibn Džebela, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (508) 'Nijedan čovjek neće uraditi neki posao a da će ga bolje spasiti od Allahove kazne nego što je spominjanje Uzvišenog i Svemogućeg Allaha.'" Govor Uzvišenog:

"Allah je njima, doista, pripremio oprost i nagradu veliku!" To je informacija o svim prethodno navedenim, tj. da im je Uzvišeni Allah pripremio Svoj oprost za njihove grijehe i veliku nagradu - Džennet. (Bože, oprosti nam i uvedi nas u Džennet, koji si obećao bogobojaznima.