Sura EL-ASR (Vrijeme)

Objavljena u Mekki; sadrži 3 ajeta; objavljena poslije sure eš-Šerh.

Tako mi vremena – Vezano za značenje ovog ajeta postoje tri mišljenja. Prvo: Misli se na ikindiju-namaz. Uzvišeni Allah se njime kune zbog njegove vrijednosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Koga mimođe ikindija-namaz kao da je izgubio svoju porodicu i imetak!" Drugo: To je vrijeme predvečerja, kojim se Allah, dž.š., kune kao što se kune i jutrom. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Ubejja b. Ka'ba koji je pitao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, o ovoma ajetu, na što mu je rekao: Tvoj Gospodar se kune posljednjim dijelom dana." I treće: Misli se na vrijeme općenito;

zaista je čovjek – kao vrsta; na gubitku (jer daje prednost prolaznom nad vječnim i zato što
njime vladaju prohtjevi i strasti),

samo ne oni koji vjeruju i čine dobra djela (izabirući vječna dobra djela nad prolaznim strastima), i koji jedni drugima preporučuju Istinu – a to je islam sa svim onim što on obuhvata; i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. – na uvredama i uznemiravanjima nevjernika (strpljenje na teškoćama i nedaćama, na redovno činjenje djela pokornosti i na ostavljanje harama).

Sura EL-HUMEZE (Klevetnik)

Objavljena u Mekki; sadrži 9 ajeta; objavljena poslije sure el-Kijame.

Teško svakom klevetniku-podrugljivcu – To je onaj koji nalazi ljudima mahane i 'jede' njihovu čast. Upotrijebljen je oblik fualetin koji označava hiperbolu (mubalega). Jedni kažu da je humezetin onaj koji se ruga u prisustvu, a lumezetin onaj koji se podruguje u odsustvu; drugi kažu suprotno ovome; treći kažu da je humezetin onaj koji se izruguje rukama i očima, a lumezetin onaj koji se podruguje jezikom; a četvrti smatraju da ova dva izraza imaju isto značenje. Sura je objavljena u vezi sa Ahnesom b. Šurejkom jer se on mnogo podrugivao ljudima, a veli se i vezi sa Umejjeom b. Helefom ili Velidom b. Mugireom. Međutim, sura obuhvata svakog onoga ko bude imao nabrojana svojstva;

koji gomila blago i prebrojava ga – kako se imetak ne bi smanjio, a to prebrojavanje ga odvraća od činjenja dobrih djela i hajrata. Veli se: koji imetak čuva za crne dane;

i misli – usljed svog pretjeranog neznanja i obmanjenosti; da će ga blago njegovo besmrtnim
učiniti! – da će na dunjaluku vječno živjeti.

A ne valja tako! – Ovo su riječi odvraćanja od onoga što misli. On će sigurno biti bačen u Hutamu! – A to je Džehennem, a nazvan je El-Hutame jer će ona slomiti i smrviti sve što se u nju ubaci. Potom ju je naglasio riječima:

A znaš li ti šta je Hutama?! – I na kraju u vezi sa njom dao objašnjenje:

Allahova vatra razbuktana,

koja će dopirati do srca! – tj. i srca spaliti. Ibn Atijje veli da postoji mogućnost da ona, Allahovom voljom, dopire do onoga što je u srcima od ubjeđenja i namjera.

Ona će iznad njih biti zatvorena,

dugim stubovima zamandaljena! – Ovdje postoje dvije značenjske mogućnosti. Prva: Kapije Džehennema će se pozatvarati, a potom će na njih biti postavljeni stubovi koji će učvrstiti te kapije, kao što se kućna vrata mandale stubovima i kolcima. Druga: Džehennemlije će biti svezani za te stubove.

Sura EL-FIL (Slon)

Objavljena u Mekki; sadrži 5 ajeta; objavljena poslije sure el-Kafirun.

Ova sura je objavljena kako bi ukazivala na veliku pouku vezanu za kazivanje o Slonu koje se desilo one godine kada je rođen Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kazivanje ukazuje na Allahovu počast prema Kjabi i pružanje blagodati plemenu Kurejšu time što ih je spasio njihovog neprijatelja te bi stoga trebali obožavati svoga Gospodara i ne pridruživati Mu sudruga. Uza sve to, u suri se nagalašavaju i čudnovatosti Allahove moći i jačina Njegove kazne.

Kazivanje se detaljno bilježi u knjigama životopisa i historije, a ovdje iznosimo samo skraćenu formu: Etiopijski vladar Ebreha je dao sagraditi u Jemenu jedan hram želeći time navesti ljude da njega hodočaste kao što se hodočasti Kjaba. Jedan beduin je otišao i izvršio nuždu u tom njegovom zdanju, zbog čega se Ebreha rasrdio i zakleo da će srušiti Kjabu. Okupio je veliku vojsku i uzjahao na slona. Kada je slon došao u blizinu Mekke, njeni stanovnici su pobjegli u brda. Ebreha je zarobio dvije stotine Abdu'l-Muttalibovih deva, zbog čega mu je došao na razgovor. Ebreha je upitao: Govoriš mi o svojim devama, a ne spominješ Kjabu koju sam došao srušiti, a ona je tvoj ponos i ponos tvog naroda?!" Abdu'l-Muttalib mu je na te riječi rekao: Ja sam vlasnik deva, a Kjaba ima svoga Vlasnika koji će je čuvati!" Slon je kleknuo u mjestu Zi'l-Gamis i nije se želio dalje kretati prema Kjabi. Kada bi ga usmjerili na neku drugu stranu, trčao bi, a kada bi ga usmjerili prema Kjabi, stao bi, pa makar ga i ubadali gvožđem. Dok su bili u tom stanju, Allah im je poslao crne ili zelene ptice od kojih je svaka nosila tri kamenčića, jedan u kljunu i dva u kandžama. Na koga bi kamen pao, ostao bi mrtav. Prenosi se da bi kamen pao na glavu, a izišao na stražnjicu. Oni koji su pokušali bježati, umirali su na putu u različitim stanjima usljed boginja i drugih teških bolesti, a Ebreha je isjeckan na komade.

Zar ne znaš šta je uradio Gospodar tvoj sa Vlasnicima slona?!

Zar lukavstvo njihovo nije omeo – i upropastio;

i poslao na njih jata ptica – Ebābīl znači jata. Zamahšeri veli da je jednina ove riječi ibbaletun, a većina učenjaka smatra da ovaj izraz ne posjeduje jedninu;

koje su na njih bacale grumenje od gline pečene – Prenosi se da je grumenje bilo veće od adesa, a manja od homosa. Ibn Abbas veli da je kod Ummi Hani' našao nekoliko ovih grumenja koji su bili prošarani crvenom bojom. Još se prenosi da je na svakom grumenu bilo napisano ime osobe na koju je pao;

pa ih učinio kao lišće – El-Asf su listići žitarica i njihova slama; izjedeno?! – Navedeno poređenje ima tri značenjske mogućnosti. Prva: Porede se sa slamom koju pojede stoka a zatim ubalega, a što označava i upropaštavanje i poniženje. Uzvišeni Allah je na alegoričan način iznio njihovo stradanje, a što i dolikuje adabima Kur'ana. Druga: Misli se na listove koje su crvi rastočili. I treća: Misli se na listiće čije su žitarice pojedene, pa su ostali bezvrijedni.

Sura EL-ASR (Vrijeme)

Tako mi vremena

Komentar ajeta:

El-'asr znači ez-zeman - vrijeme. Zejd ibn Eslem ka`e da se ovdje misli: "Tako mi ikindija - namaza". Prvo mišljenje je ispravnije. Dakle, Allah Uzvišeni kune se vremenom.

čovjek je na gubitku, doista

Komentar ajeta:

Dakle, Allah Uzvišeni kune se vremenom da je čovjek na gubitku i da ga čeka propast.

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Komentar ajeta:

između onih kojima prijeti propast i gubitak Uzvišeni izuzima one koji srcem dobro vjeruju i rukama rade dobra djela.

"...i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", tj. oni koji jedni drugima preporučuju da budu strpljivi na nedaćama, izazovima sudbine i uznemiravanju od drugih, te da budu poslušni kad im se naređuje dobro i kad se odvraćaju od zla.

Amr ibn el-As spominje da ga je Musejleme el-Kezzab, kad mu je Amr, prije nego je primio islam došao, pitao: "Šta je u ovom periodu objavljeno vašem drugu /tj. Muhammedu/?" Amr je rekao: "Objavljena mu je jedna kratka, jezgrovita i rječita sura." "Koja?", upitao je, pa mu je rekao:

"Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", pa je Musejleme malo razmislio i rekao: "I meni je objavljeno nešto slično." Amr je upitao: "Šta je to?", pa je rekao:

"O glodaru, o glodaru! Ti imaš dva uha i prsa, a ostatak ti je udubina, rupa." Zatim je upitao: "Amr, kako ti se sviđa?" Amr mu je odgovorio: "Tako mi Allaha, ti dobro znaš da ja znam da la`eš." Eš-Šafi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Kad bi ljudi razmislili o ovom poglavlju, bilo bi im dovoljno."

Sura EL-HUMEZE (Klevetnik)

Teško svakom klevetniku - podrugljivcu

Komentar ajeta:

Onome koji riječima kleveće i djelima se podruguje. Drugim riječima, onome ko druge omalovažava i potcjenjuje. O tome smo ranije govorili kod riječi Uzvišenog: "...klevetnika koji tuđe riječi prenosi" (68:11).

Ibn-Abbas kaže da se pod misli na one koji druge kleveću i kude, a Katade na one koji ih jezikom kleveću, a mimikom ismijavaju i omalovažavajući ih jedu njihovo meso. Mudžahid kaže da se pod misli na one koji se drugima rukama i očima ismijavaju, a pod na one koji ih riječima vrijeđaju.

koji blago gomila i prebrojava ga

Komentar ajeta:

tj. koji imetak skuplja i prebrojava

i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti

Komentar ajeta:

misli da će na Ovom svijetu vječno skupljati imetak.

A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!

Komentar ajeta:

Nije tako kao što on misli: "On će sigurno biti bačen u Hutamu!", tj. u Vatru koja sve ruši i pali.

A znaš li ti šta je Hutama?

Komentar ajeta:

Odgovor u komentaru u prethodnog ajeta

Vatra Allahova razbuktana

Komentar ajeta:

koja će im živima srca paliti

koja će do srca dopirati.

Komentar ajeta:

koja će im živima srca paliti.

Ona će za njima biti zatvorena

Komentar ajeta:

za njima sklopljena "zatvorena", ona će ih okruživati sa svih strana, kako smo ranije prokomentarisali u poglavlju "Grad".

plamenim) izduženim stupovima

Komentar ajeta:

za njima zatvorena, izduženim stupovima od plamena.

Sura EL-FIL (Slon)

Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!

Komentar ajeta:

Vlasnici slona su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena došli da sruše Kabu, pa je Uzvišeni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu /svetu/ kuću. Ovo je jedna od blagodati koje je Allah ukazao plemenu Kurejš, odvraćajući od njih vlasnike slona koji su bili naumili da sruše Kabu i zbrišu je do temelja sa lica zemlje. Allah je vlasnike slona uništio, ponizio, omeo njihove nakane i razočarao. Vlasnici slona bili su kršćani i njihova vjera bila je ispravnija od idolopoklonstva u kome je bio ogrezao Kurejš. Ovaj doga|aj bio je priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on, po najvjerodostojnijim predanjima, ro|en, upravo te godine. Allah nije pomogao Kurejše protiv Abesinaca zato što su oni bili bolji od njih, nego zato da bi zaštitio Drevni hram /Kabu/ koji će Allah učiniti još časnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s.

KRATAK PREGLED OVOG DOGAĐAJA

Ebrehe, Abesinac, sagradio je u Sani i do tada nezapamćeno ukrasio jednu ogromnu crkvu, čvrsto odlučivši da na taj način privuče Arape i odvrati ih od Kabe. Na to je otvoreno pozivao u svojoj zemlji. To se nije svidjelo adnanskim i kahtanskim Arapima, a kod plemena Kurejš izazvalo je svaku osudu i negodovanje, tako da je jedan od njih krišom, preko noći, ušao u crkvu, i u njoj izvršio nuždu i pobjegao. Čuvši za ovo, Ebrehe se zakleo da će krenuti na Meku i do temelja srušiti Kabu. Mukatil ibn Sulejman navodi da su neki mladići, Kurejševići, ušli u crkvu i u njoj podmetnuli požar. Pošto je taj dan puhao jak vjetar crkva je izgorjela do temelja i srušila se. Na to se Ebrehe, na čelu velike vojske, uputio prema Meki, vodeći sa sobom jednog ogromnog slona po imenu Mahmud. Kada su Arapi vidjeli šta se sprema, smatrali su da su dužni suprotstaviti se i braniti Kabu. Ebrehi se prvo suprotstavio Zu-Nefer, jedan od jemenskih prvaka i vladara, sa svojim ljudima, ali ga je Ebrehe porazio i zarobio. Ebrehi se suprotstavio i Nufejl ibn Habib el-Hasami sa svojim ljudima. Ovaj otpor je trajao oko dva mjeseca, ali je Ebrehe na kraju porazio i njega i zarobio i Nufejla. U prvi mah, Ebrehe je namjeravao da pogubi Nufejla, ali mu je kasnije oprostio, s tim da mu ovaj bude vodič kroz Hidžaz. Kada je Ebrehe naišao kroz Taif, njegovi stanovnici su ga laskavo primili i sa njim kao vodiča poslali Ebu-Regala. Kada je Ebrehe sa svojom vojskom došao do El-Muhammesa, u blizini Meke, ulogorio se i sa svojom vojskom napao na stado mekanskih deva koje su sa drugom stokom bile na paši, i zarobio ih. Me|u njima je bilo i dvije stotine Abdul-Muttalibovih deva. Ebrehe je odatle poslao Hanatu el-Humejrija da mu dovede kurejševićke prvake da im kaže da on nije došao da se bori protiv njih, osim ako mu se budu suprotstavljali u rušenju Kabe. Sa Hanatom se vratio Abdul-Muttalib koga je Ebrehe primio sa poštovanjem. Sišao je sa divana i sa Abdul-Muttalibom sjeo na prostrti ćilim na zemlji i preko prevodioca ga upitao šta od njega traži. Abdul-Muttalib je rekao: "Vrati mi mojih dvije stotine deva koje ste otjerali!" Na to je Ebrehe odgovorio: "Kada sam te ugledao, svidjela mi se tvoja odvažnost, a sad si tako skroman. Govoriš mi o dvije stotine deva koje sam ti otjerao, a ne spominješ mi Hram, simbol tvoje vjere i vjere tvojih očeva? Ja sam došao da ga srušim, a ti mi o njemu ništa ne govoriš?!" Na to je Abdul-Muttalib rekao: "Ja sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara Koji će ga braniti." Na to je Ebrehe rekao: "Od mene ga neće moći odbraniti." Abdul-Muttalib je rekao: "Vidjet ćemo." Zatim je Ebrehe Abdul-Muttalibu vratio njegove deve.

Zar lukavstvo njihovo nije upropastio.

Komentar ajeta:

Vrativši se meku Kurejševiće, Abdul-Muttalib im je naredio da se povuku i utvrde u brdima oko Meke, bojeći se da im vojska ne nanese kakvo zlo, a on je sa grupom prvaka molio Allaha da sačuva Kabu. Uzevši za halku na vratima Kabe, Abdul-Muttalib je rekao: "Nema razloga za bojazan. Čovjek brani svoju kuću, pa i Ti brani svoju. Njihov krst i lukavstvo nikada neće pobijediti Tvoju mudrost, kako ćeš ih odvratiti." Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn Habib je prišao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: "Mahmude, lezi i vrati se zdrav tamo odakle si i došao. Ti se nalaziš na svetoj Božijoj zemlji!" Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otišao, popeo se na brdo i pridružio se Kurejševićima. Vlasnici slona su slona udarali i gonili da ustane, ali je on odbijao da posluša. Kad bi ga okrenuli prema nekoj drugoj strani, ustao bi i krenuo, ali kad bi ga okrenuli prema Hramu, opet bi legao.

i protiv njih jata ptica poslao

Komentar ajeta:

Ibn Ebi-Hatim svojim lancem prenosilaca od Ubejd ibn Umejra prenosi da je rekao: "Kada je Allah htio da uništi vlasnike slona, na njih je poslao ptice, poput zidarskih lasta, koje su dolazile iz mora, od kojih je svaka nosila po tri kamenčića, po dva u nogama i po jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Koji god bi kamenčić pogodio nekog od njih u glavu, prošao bi kroz cijelo tijelo i izašao na čmar, a kad bi promašio glavu i pogodio drugi dio tijela, izašao bi na drugu stranu. Sve se ovo dešavalo dok je Abdul-Muttalib, sa ostalim Kurejševićima, me|u kojima su bili i Nufejl el-Hasami, Mutim ibn Addi, Amr ibn Aiz el-Mahzumi i Mesud ibn Amr es-Sekafi, stajao na brdu Hira i posmatrao šta se dešava sa Abesincima i kako Allah spušta kaznu na vlasnike slona i sručuje svoju srdžbu. Dok je ovo gledao, Nufejl je u stihovima govorio: "Kuda ćete sada pobjeći kad vas Bog progoni, Ešrem je poražen a ne pobjednik!" Mukatil ibn Sulejman navodi da su se Kurejševići tada domogli bogatog plijena od onih koji su ih namjeravali opljačkati. Za Abdul-Muttaliba kaže da je dobio taj dan zlata da bi se rupa mogla napuniti. Ata ibn Jesar kaže: "Od kazne koja ih je pogodila, svi vlasnici slona, nisu odmah pomrli. Neki su pomrli odmah, dok je od drugih otpadalo meso, komad po komad, dok su bježali. Kad je Uzvišeni Allah Muhammeda, s.a.v.s., poslao kao poslanika, On je me|u blagodati i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince i tako ih ostavio u životu.

"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio? Zar lukavstvo njihovo nije upropastio i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao izjedeno lišće učinio?" Riječ "ebabil" znači: nepregledne grupe koje sa svih strana dolaze. Ibn-Hišam kaže: "Arapi ovu riječ ne upotrebljavaju u jednini." Nesai kaže: "Čuo sam od nekih jezičara da jednina od riječi glasi.

Riječ "sidždžil", kako Ibn-Hišam od Junusa en-Nahvija i Ebu-Ubejdea prenosi, znači kod Arapa nešto što je tvrdo i čvrsto. On kaže da neki komentatori smatraju da je ova riječ u arapskom složenica od dvije riječi preuzete iz perzijskog jezika: i od kojih prva znači kamen, a druga glinu. Tačno je onako kako kaže Ibn-Abbas: "Hidždžaretun min sidždžil" znači glina u obliku kamenja.

Riječ: "el-Asfu" koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kad životinje pojedu, rastoče. To znači da je Svevišnji Allah vlasnike slona uništio, upropastio, protiv njih okrenuo njihove zle namjere, da ni u čemu nisu uspjeli i da ih je sve uništio. Ko god se od njih vratio živ u svoju zemlju, poput Ebrehe, vratio se izranjavan i bolestan, samo zato da bi ispričali šta im se desilo. Tijelo im se u komade raspadalo, a Ebrehi je srce puklo kad se vratio u svoju zemlju i grad Sanu. Ibn-Abbas dalje kaže: "Tako mi Allaha, nije umro prije nego što im je ispričao šta im se desilo. Kad im je ispričao, umro je." Nakon njega vlast je preuzeo njegov sin Jeksum, a nakon njegove smrti Ebrehin drugi sin Mesruk, a onda ih je sviju iz Jemena protjerao kralj Sejf ibn Zi Jezen el-Himjeri, uz Kisrinu pomoć. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan osloba|anja Meke rekao: (692) "Allah je slona spriječio da ne u|e u Meku i nad njom vlast dao Svome Poslaniku i pravovjernima. Njena nepovredivost ponovno se vratila danas kao što je bila jučer. Jeste li čuli? Neka prisutni prenese odsutnom!"

koje su na njih grumenje od gline pečene bacale

Komentar ajeta:

Kontekst komentara ajeta se uklapa u predhodni ajet

pa ih kao izjedeno lišće učinio?

Komentar ajeta:

Kontekst komentara ajeta se uklapa u treći ajet ove sure