Sura EL-MUDŽADELE (Rasprava)

Objavljena u Medini;
sadrži 22 ajeta; objavljena poslije sure el-Munafikun.

Čuo je Allah riječi one koja se s tobom raspravljala o mužu svome – Ajet je objavljen povodom slučaja Havle bint Hakim, a veli se i Havle bint Sa'lebe ili, pak, Havle bint Huvejlid. Neki kažu i da se ona zvala Džemila i da je bila žena Evsa b. Samita el-Ensarija, brata Ubadea b. Samita, koji je od nje zihār učinio (o kome će biti riječi u narednim ajetima), a koji je u vrijeme džahilijjeta označavao trajnu zabranu bračnog snošaja. Nakon što je to Evs uradio, njegova žena je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: Allahov Poslaniče, Evs je pojeo moju mladost i njemu sam posvetila svoj stomak, pa kada sam ostarila i kada je moja porodica pomrla, on je od mene zihār učinio!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Ne vidim ništa drugo osim da si mu postala zabranjena!" Ponovo je rekla: Allahov Poslaniče, ne čini to! Ja sam sama! Nemam nikoga od svoje porodice osim njega!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao joj je isto kao i prvi put, ali je ona ponovo molila istim riječima. I to je ta rasprava (el-mudžadele), koja se spominje u ovom ajetu; i jadala se Allahu – govoreći: Moj Allahu, ja se Tebi jadam na svoje stanje, svoju samoću i svoje siromaštvo!" Još se prenosi i da je govorila: Moj Allahu, ja sa njim imam malu djecu, ako ih uzem sebi - bit će gladni, a ako ih ostavim njemu - bit će izgubljeni!"; a Allah čuje razgovor vaš međusobni. – Aiša, r.a., je rekla: Neka je slavljen Onaj koji čuje sve riječi! Bila sam prisutna (njenom slučaju) pa neke Havline riječi nisam čula, a Allah ih je čuo!" Potom je došla objava Kur'ana u vezi sa tim slučajem te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao po njenog muža i naredio mu: Oslobodi roba!" On je odgovorio: Tako mi Allaha, nemam toliko sredstava!" Potom ga Alejhisselam upita: Možeš li uzastopno postiti dva mjeseca?" Odgovori: Tako mi Allaha, nisam to u stanju!" Alejhisselam: Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?" Evs: Ne mogu, osim da mi Allahov Poslanik pomogne i da za mene dovu prouči!" Pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomogao sa petnaest sāa (mjerica) hrane, a veli se i sa trideset sāa i da je za njega proučio dovu. Tako je Evs dao otkup (keffaret) u hrani i zadržao svoju suprugu. Zaista Allah sve čuje i sve vidi!

Oni među vama koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene kao što im nisu dopuštene majke njihove – Zihār je situacija kada muž kaže svojoj ženi: Ti si meni kao leđa (zahr) moje majke!" a što je, zapravo, poređenje žene sa njenim mahremom (bliskim rođakom) s kojim nikada ne može stupiti u bračnu zajednicu, kao što su kćer, sestra i ostale ženske osobe koje spadaju pod muharremāt bilo da se radi o krvnoj ili tazbinskoj osnovi ili, pak, o mliječnoj vezi, i svejedno da li se tom prilikom koristile riječi zihāra ili neke druge, poput: Ti si mi kao majka i tsl., jer je namjera takvih riječi ono što je halal proglasiti haramom; a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile – Allah, dž.š., ovim riječima odgovara na situaciju zvanu zihār i na ono što se smatralo istinom te izvještava da žena nikada ne može biti kao majka, jer je prava majka samo ona koja je rodila dotičnu osobu; oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu – Allah dalje iznosi da su riječi zihāra ružne i neistinite jer supruga nikada ne može biti kao majka (u pogledu majčinstva); a zaista Allah briše grijehe i mnogo prašta! – Zihār je u islamu zabranjen, a na što ukazuju četiri stvari. Prvo: Allahove riječi da supruge nisu njihove majke, pa se tim riječima zapravo iznosi neistinitost govora onih koji izgovaraju riječi zihāra. Drugo: zihār je nazvan ružnim riječima (munker). Treće: nazvan je i neistinom (zūr), i četvrto: Allahove riječi da On briše grijehe i da prašta, jer je to dvoje vezano upravo za grijeh, a koji pada na onoga koji izgovara riječi zihāra, sve dok se ne oslobodi tog grijeha otkupom.

Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odustanu od onoga što su rekli, dužni su jednog roba osloboditi – Allah je kao otkup (keffaret) vezan za zihār propisao tri mjere i to po određenom redoslijedu, pa se ne prelazi na drugu mjeru sve dok se ne utvrdi nemogućnost ispunjavanja prve, niti na treću dok se ne utvrdi nemogućnost ispunjavanja druge mjere. Prva mjera je oslobađanje roba, druga je post dva mjeseca uzastopno, a treća davanje obroka za šezdeset siromaha; prije nego što jedno drugo dodirne. – Pod ovim dodirivanjem misli se na spolni čin te dodirivanje i ljubljenje, tako da onome koji je izgovorio riječi zihāra ništa od nabrojanog nije dozvoljeno sve dok ne da otkup (keffaret). To vam se savjetuje, a Allah je o onome što vi radite obaviješten.

Onaj koji ne nađe, dužan je postiti dva mjeseca uzastopce prije nego jedno drugo dodirne. A onaj ko ne može, dužan je nahraniti šezdeset siromaha, - zato da biste potvrdili da vjerujete u Allaha i Poslanika Njegova. To su Allahove granice! A nevjernike čeka kazna bolna.

Zaista će oni koji se suprotstavljaju – tj. oni koji pokazuju neprijateljstvo prema; Allahu i Poslaniku Njegovu biti osramoćeni – tj. upropašteni, a veli se i: prokleti, a ajet je objavljen u vezi sa licemjerima i jevrejima; kao što su bili osramoćeni i oni prije njih. Mi objavljujemo dokaze jasne, a nevjernike čeka kazna sramna!

Na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onom šta su radili, Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili! A Allah je svemu svjedok.

"Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala, a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi."

Komentar ajeta:

Prenosi Imam Ahmed da je Aiša, r.a., rekla: "Hvala Allahu, Čiji sluh upija sve glasove. Došla je žena Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se požali na svoga muža i s njim je razgovarala, a ja je nisam čula i bila sam na kraju sobe. Allah, dž.š., tada je objavio:

"Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala..." Ovo predanje na isti način, kao muallek hadis, bilježi El-Buhari u poglavlju "Et-Tehvid" i citira navedeni hadis. Bilježe ga, također, En-Nesai, Ibn-Madže, Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir od El-Ameša, na više načina. Muž spomenute žene je Evs ibn es-Samit, a njeno ime je Havla bint Sa'lebe. On je imao umni poremećaj i kada bi mu se pogoršalo, rekao bi joj da mu više nije dopuštena, kao što nije ni majka njegova. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Aiše, r.a., da je rekla: "Blagoslovljen nek je Allah, Čiji sluh sve upija. Ja sam čula riječi Havle bint Sa'lebe, a nešto mi je i promaklo. Tužila se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na svoga muža, govoreći: 'Allahov Poslaniče, pojeo je moj imetak, upropastio moju mladost, mnogu sam mu djecu izrodila, pa kada sam ostarjela i djecu prestala rađati, rekao mi je da mu više nisam dopuštena kao ni majka njegova. Bože moj, ja Ti se jadam...' Aiša kaže: ...i nije prestala dok Džibril, a.s., nije sišao sa ajetom:

'Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala...'"

"Oni od vas koji ženama svojim reknu da im više nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile, oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu - a Allah sigurno briše grijehe i prašta."

Komentar ajeta:

Prenosi Imam Ahmed da je Huvejla bint Sa'lebe rekla: "Tako mi Allaha, ja i Evs ibn Samit smo bili povod objavljivanja početka sure El-Mudžadela" - pa dalje kaže - "Bila sam kod njega a već je ostario i loše ćudi postao. Ušao mi je jednog dana pa sam mu nešto odgovorila, a on se razljuti i reče: 'Ti si meni kao leđa moje majke.' Zatim je izišao i sjedio neko vrijeme na mjestu gdje se sastajalo njegovo društvo, a potom ponovo dođe želeći me protivno mojoj volji. Ja rekoh: 'Ni u kom slučaju. Tako mi Onog u Čijoj je ruci Huvejlina duša, ti mi se nećeš približiti!' Ja rekoh što rekoh, a Allah i Njegov Poslanik doniješe propis o nama. On se baci na mene, a ja ga odbih i nadvladah ga, kako žena savladava starca i odgurnuh ga od sebe. Zatim iziđoh do jedne od svojih komšinica, pa pozajmih od nje odjeću i uputih se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sjedoh pred njega. Ispričah mu šta sam doživjela od svog muža i počeh se tužiti na njegovu lošu ćud, a Poslanik poče opetovati: 'Huvejla, tvoj muž je starac, pa se boj Allaha u pogledu njega.' Tako mi Allaha, nisam ni završila, a u vezi sa mnom dođe objava, pa je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tada snašlo ono što ga je inače snalazilo u takvim trenucima, a zatim se smiri i reče mi: 'Huvejla, Allah u vezi s tobom i tvojim mužem spusti objavu', a potom mi prouči:

"Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah čuje i razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi..." - do riječi: "...a nevjernike čeka kazna bolna." Božiji Poslanik, s.a.v.s., nakon ovoga me posavjetova: 'Naredi mu da oslobodi roba', 'Allahov Poslaniče, on nema šta osloboditi.' 'Neka uzastopno posti dva mjeseca!' 'Tako mi Allaha, on je oronuo starac. On ne može postiti.' 'Neka nahrani šezdeset siromaha tovarom hurmi!' "Allaha mi, Allahov Poslaniče, nema on toga." "Mi ćemo mu, sigurno, pomoći ferekom hurmi!" 'Allahov Poslaniče, i ja ću mu pomoći drugim ferekom.' 'Ispravno i lijepo si postupila, pa idi i podijeli to kao sadaku za njega, a zatim se korektno ponašaj prema svome mužu' - i ona potom reče: 'To sam i učinila.'" Prenosi ga i Ebu - Davud u svom Sunenu, u poglavlju Et-Talak, a tačno je da je ovo bio povod objave prethodne sure. Onaj koji je u mjesecu ramazanu rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao ni majka njegova, a zatim ju je noću obljubio, nije, ustvari, Evs ibn es-Samit, nego je to slučaj koji se desio nakon slučaja Evsa ibn es-Samita i njegove žene, na što ukazuje i kontekst oba spomenuta događaja. Hasif prenosi od Mudžahida, da je Ibn-Abbas rekao: "Prvi koji je rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao što nije ni majka njegova jeste Evs ibn es-Samit, a njegova žena je Havla bint Sa'lebe bint Malik." Ovo prenosi Ibn-Džerir.

"Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave živjeti, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, jednog roba ropstva osloboditi. To vam se naređuje - a Allah dobro zna šta vi radite. "

Komentar ajeta:

. Allah, dž.š., kaže:

"Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove..." Korijen riječi "zihar" (kada suprug kaže svojoj supruzi da mu nije dopuštena kao ni majka njegova) spomenute u gornjem ajetu, u arapskom jeziku je izveden iz pojma "zahr" (leđa). Kada bi neko od njih prekidao svoje obaveze muža prema ženi, rekao bi joj: "Ti si mi poput leđa moje majke." U šerijatskom pravnom smislu, zihar se odnosi i na sve ostale dijelove tijela, ugledanjem na ovo sa leđima. U predislamsko doba, zihar je podrazumijevao razvod braka. Međutim, Allah, dž.š., olakšao je ovoj ummi i dao mogućnost iskupa (keffaret) za ovaj čin, ne smatrajući ga razvodom braka, kao što su ga oni sankcionirali u predislamskom dobu. Ovo je stav mnogih islamskih znanstvenika prve generacije.

"...A one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile..." Supruga na osnovu muževih riječi: "Ti si meni kao majka", ili "poput moje majke", ili "kao leđa moje majke", i sličnim izrazima, ne postaje njegova majka. Njegova je majka samo ona koja ga je rodila. Zbog toga Allah, dž.š., kaže:

"...Oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu...", tj. bestidne i ništavne riječi. "...A Allah sigurno briše grijehe i prašta...", tj. ono što ste uradili u predislamsko doba, kao i onom koga je jezik preduhitrio, a to, zbilja, izricatelj nije namjeravao, kao što prenosi Ebu-Davud : "...da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., čuo nekoga kako govori svojoj supruzi: 'Sestro moja', a on ga upita: 'Ona je tvoja sestra?!'" Ovo su bile riječi osude, ali same mu riječi Muhammed, a.s., nije zabranio, jer ih on nije, istinski, namjeravao izreći, a da jeste bile bi mu zabranjene, jer nema, uistinu, razlike između majke s jedne strane, i sestre, tetki (očeve i majčine sestre) i drugih srodnika, s druge...

"Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče s njima nastaviti živjeti..." Sintagma (vraćanje na ono što su rekli) po jednima znači ponavljanje toga izraza, što je ništavan stav, dok Ahmed ibn Hanbel smatra da to podrazumijeva vraćanje spolnom općenju, odnosno njegova čvrsta odluka o tome. U tom slučaju općenje mu nije dopušteno dok se ne iskupi spomenutim iskupom (keffaretom). Po jednom Malikovom stavu misli se na spolno općenje, što je, također, mišljenje Seida ibn Džubejra. Hasan El-Basri smatra da se pod tim misli na spolno općenje, a sam nije uzimao za zlo ako bi se neko zabavljao sa suprugom i prije izvršavanja iskupa (keffareta), ali bez spolnog općenja. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao da se pod izrazom "mese" (dodirivanje) spomenuto u ajetu:

"...prije nego što jedni drugo dodirnu..." podrazumijeva, ustvari, spolno općenje. Allahove, dž.š., riječi:

"...da jednog roba ropstva oslobode..." podrazumijeva se potpuno oslobađanje jednog roba prije nego supružnici jedno drugo dodirnu. Rob je ovdje u općenitom smislu i ne ograničava se na roba mu'mina, dok je iskup za ubojstvo rob mu'min. Eš-Šafi'i, Allah mu se smilovao, svodi ajet, koji je ovdje u općenitoj formi, na taj koji je ograničen samo na roba mu'mina zbog jedinstvenog razloga oslobađanja roba i Svoje mišljenje ojačava Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: "...oslobodi je, jer je ona vjernica."Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: (370) "Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i kazao mu: 'Ja sam rekao svojoj ženi da mi nije dopuštena kao ni majka moja, a zatim sam je obljubio prije nego što sam se iskupio.' Zar Allah, dž.š., nije rekao:

"Prije nego što jedni drugo dodirnu?!" - upita ga Allahov Poslanik, s.a.v.s. "Svidjela mi se", reče čovjek, a Poslanik će na to: "Ustegni se od nje dok se ne iskupiš!" Zatim El-Bezzar prenosi tvrdnju da se od Ibn-Abbasa ne prenosi ništa vjerodostojnije od ovoga, a o Ismailu ibn Muslimu, koji se spominje u senedu ovog predanja, izrečene su neke kritike iako od njega prenose brojni islamski znanstvenici. Iz hadisa se može razumjeti da je Poslanik, s.a.v.s., naredio samo jedan iskup.

"A Allah dobro zna ono što vi radite..." On je upoznat sa onim što će vas preporoditi, a zna vaše stanje.

"Onaj koji ne nađe, dužan je dva mjeseca postiti uzastopce prije nego jedno drugo dodirnu. A onaj ko ne može, dužan je šezdeset siromaha nahraniti, zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete - to su Allahovi propisi. A nevjernike čeka kazna bolna."

Komentar ajeta:

"Onaj ko ne nađe dužan je...", tj. ovim redoslijedom: oslobađanje roba, post, ishrana potrebnih, kao što se to pouzdano navodi u oba sahiha u slučaju čovjeka koji je spolno općio sa svojom ženom u ramazanu.

"Zato da biste u Allaha i Poslanika Njegova vjerovali", tj. propisali smo to zbog ovoga. "To su Allahovi propisi", tj. Njegove zabrane, pa ih nemojte kršiti.

"A nevjernike čeka kazna bolna", tj. one koji nisu uzvjerovali i nisu prihvatili propise ovog zakonodavstva (Šerijata). Nemojte smatrati da će oni biti spašeni tog iskušenja, "Nikada!!" Nije onako kako oni pretpostavljaju, nego njih čeka patnja užasna i na ovom i na budućem svijetu.

"Doista, oni koji su neposlušni Allahu i Poslaniku Njegovu bit će osramoćeni, kao što su bili osramoćeni i oni prije njih. A Mi smo objavili jasne znake, a nevjernike čeka sramna patnja "

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., obavještava o onima koji oponiraju Njemu i Njegovu Poslaniku i opiru se Njegovu zakonodavstvu:

"Bit će osramoćeni, kao što su bili osramoćeni i oni prije njih", tj. bit će prezreni, prokleti, poniženi, kao što je učinjeno sa onim ranijim koji su im slični bili. "Mi smo objavili jasne znake...", tj. očevidne, kojima se suprotstavlja i protivi samo bestidni, oholi nevjernik. "A nevjernike čeka sramna patnja", kao nadoknada za to što iz oholosti nisu slijedili, niti su se za Allahovim zakonom povodili, niti su ponizni bili.

"na Dan kad ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onom šta su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili - Allah je svemu svjedok."

Komentar ajeta:

"Na Dan kada ih Allah sve oživi...", a to će biti na Sudnjem danu, gdje će Allah sakupiti i prve i potonje na jednom platou.

"Pa ih obavijesti o onom što su radili", tj. pa ih izvijesti o dobru i zlu koje su počinili.

"Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili", tj. Allah je to precizirao i registrirao protiv njih, a oni sami su zaboravili šta su činili.

"Allah je svemu svjedok", tj. nije Mu strano, niti skriveno ništa, i On ne zaboravlja. Allah, dž.š., potom kaže, obavještavajući o obuhvatnosti Svojim znanjem svega stvorenoga, o nadziranju njih, slušanju njihova govora i viđenja njih kad god i gdje god se nađu: