Nećeš naći da su ljudi koji vjeruju u Allaha i u Onaj svijet u ljubavi sa onima koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. – Ovo je stanje pravih iskrenih vjernika. Zbog toga su ashabi ratovali i protiv svojih očeva, i sinova, i braće, i rođaka, pošto su oni pripadali nevjernicima. Ebu Ubejde je na Uhudu ubio svoga oca, a također i Mus'ab b. Umejr svoga brata Aziza. Ebu Bekr je pozivao, na Bedru, svoga sina na dvoboj, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da sjedne. Neki vele da je ajet objavljen u vezi sa Hatibom b. Ebi Bel'taom kada je poslao pismo mnogobošcima izvještavajući ih o namjerama muslimana. Najljepše je, ipak, reći da ajet ima općenito značenje. Njima je On usadio – Ketebe ovdje znači: učvrstio; u srca njihova vjerovanje – pa je iman poput pisma zapisan u njihovim srcima; i osnažio ih podrškom od Sebe – Rūh na ovome mjestu može značiti dobrotu (lutf), uputu (huda) i podršku (tevfik), a veli se i Kur'an ili Džibril; i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će teći rijeke, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani. Pazite, oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti!

Sura EL-HAŠR (Progonstvo)

Objavljena u Medini;
sadrži 24 ajeta; objavljena poslije sure el-Bejjine

Allaha slavi sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji, i On je Silni i Mudri!

On je protjerao one koji nisu vjerovali – tj. pleme Beni Nedir; od sljedbenika Knjige – iz reda jevreja; iz domova njihovih prilikom prvog progonstva. – U vezi sa značenjem prvog progonstva (li evveli'l-hašr) postoje četiri mišljenja. Prvo: Misli se na mjesto okupljanja na Sudnjem danu, tj. njihov izlazak iz utvrda je početak okupljanja, a kraj okupljanja će biti sa izlaskom iz kaburova. U kontekstu ovog značenja prenosi se i hadis u kojem se navodi da im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Idite, ovo je početak okupljanja, a ja sam na tragu!" Drugo: Misli se na prvo mjesto okupljanja, a to je Šam (Sirija), jer je većina ljudi iz plemena Beni Nedir iselila u Šam. Postoji i predaja u kojoj se navodi da je mjesto okupljanja na Sudnjem danu upravo na zemlji šamskoj. Navodi se i da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Benu Nediru naredio: Izlazite!" Pitali su: Gdje?" Rekao je: U zemlju Mahšera (Okupljanja)!" Treće: Misli se na okupljanje na dunjaluku, a to je, zapravo, progon (el-džela'), pa su prvo protjerani iz svojih utvrda, a na kraju su protjerani i sa Hajbera. Četvrto: misli se na njihovo izgonstvo iz njihovih kuća kako bi se po prvi put okupili i bili napadnuti, jer je to bila prva bitka u kojoj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ratovao protiv njih. Vi niste mislili da će izići – jer su bili mnogobrojni i zbog toga što su bili dobro utvrđeni; a oni su mislili da će ih utvrde njihove odbraniti od Allaha, ali im je Allah došao – Ovim riječima se, zapravo, ukazuje na Allahovo kažnjavanje ovog jevrejskog plemena; odakle se nisu nadali i On je ubacio u srca njihova strah. Rušili su – jer su oni svojom prijevarom i nevjerništvom bili uzrok tog rušenja; svoje kuće vlastitim rukama i rukama vjernika. – Vjernici su ih rušili tako što su razarali zidine njihovih utvrda kako bi im mogli ući, a oni su ih rušili radi tri cilja. Prvo: imali su potrebu za drvima i kamenjem kako bi zatvarali nastale procjepe. Drugo: kako bi sa sobom mogli ponijeti ona drva (od tikovine) koja su im bila dragocjena. I treće: kako njihove kuće ne bi ostale čitave i takve u svojoj cijelosti, potpuno izgrađene, pripale muslimanima. Pa uzmite pouku, o, vi vidom obdareni!

A da im Allah nije bio već odredio progon – El-Džela' (progon) je izlazak iz domovine; kaznio bi
ih još na ovome svijetu. – i to sabljom, kao što je to učinio i sa njihovom braćom iz plemena Beni Kurejza. Njih na Onome svijetu – pored svega; čeka kazna u Vatri.

"Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka a, doista, Allahova su stranka oni koji će sigurno uspjeti."

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., kaže:

"Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi", tj. neće prijateljevati sa onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovu Poslaniku, pa makar im bili i bliži srodnici, kao što Allah, dž.š., kaže:

"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika, a onoga ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe..." (3:28) Se'id ibn Abdulaziz kaže da je ovaj ajet u cijelosti objavljen zbog Ebu-Ubejda ibn Abdullaha ibn el-Džerraha, kada je ubio svoga oca u Bici na Bedru. Zbog toga Omer kaže: "Da je Ebu-Ubejde živ, postavio bih ga za halifu." U vezi s ovim je slučaj kada se Božiji Poslanik, s.a.v.s., savjetovao sa muslimanima o zarobljenicima Bedra. Ebu-Bekr es-Siddik je predložio da se otkupe i tim novčanim sredstvima ojačaju muslimani, pošto su to njihovi amidžići i rođaci, a tako će ih, možda, i Allah uputiti. Omer, tada, reče: "Ja ne mislim što i on. Allahov Poslaniče, omogući mi da ubijem tog i tog (rođaka Omerovog). A omogućio (dozvolio) je Aliji da ubije Ukajla, kao i još nekom, da Allah zna da u našim srcima nema ljubavi prema idolopoklonicima" (dalje se navodi slučaj u cijelosti).

"Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio", tj. onog čija je osobina da ne prijateljuje sa onim koji se protivi Allahu i Njegovu Poslaniku, pa makar mu to otac ili brat bio, i takvom Allah, dž.š., u srce vjerovanje usađuje i kiti ga pronicljivošću.

"I On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime." Ovdje se uviđa veličanstvena skrivena misao, a to je: pošto su se rasrdili na svoje srodnike i bližnje u ime Allaha, dž.š., On im u zamjenu daje da On bude njima zadovoljan, i da oni budu zadovoljni Njim zbog stalnih blagodati koje im je dao, velikog uspjeha i sveobuhvatne dobrote.

"Oni su Allahova stranka..." Oni su Njegovi robovi i uživaju Njegove počasti.

"A doista, Allahova stranka su oni koji će sigurno uspjeti." Ukazuje se na njihov uspjeh i na dunjaluku i na ahiretu, nasuprot onima koji su na šejtanovoj strani.

"A šejtanova stranka, zbilja, gubitnici su pravi."

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ez-Zijala ibn Ubbada da je rekao: "Pisao je Ebu-Hazim ez-Zuhriju: "Znaj da postoje dvije vrste časti: čast koju Allah, dž.š., daje Svojim prijateljima nad istim takvim. To su oni o kojima se ne govori, a likovi im se gube..." Opisani su i u jeziku Poslanika: "Allah voli, doista, neprimjetne, bogobojazne, bezazlene; kada su odsutni, ne osjeti se njihovo odsustvo; a kada su prisutni, (ništa) ne zahtijevaju, njihova su srca svjetiljke Upute. Oni nalaze izlaza iz svake crne, zloslutne smutnje..." Ovo su prijatelji Allahovi za koje je On rekao:

"Oni su Allahova stranka, a oni koji su Allahova stranka sigurno će uspjeti." Nuajm ibn Hamad prenosi od El-Hasana da je rekao: Molio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Bože moj, ne daj pomoći ni blagodati Svoje ni grješniku, ni razvratniku, preko mene, jer ja u onome što si mi objavio nalazim i ovo:

Sura EL-HAŠR (Progonstvo)

"Allaha slavi sve što je na nebesima i što je na Zemlji, On je Silni i Mudri":

Komentar ajeta:

Uzvišeni Allah obavještava da sve što je na nebesima i na Zemlji slavi Ga, hvaleći Ga, veliča Ga i očituje Njegovu jedinost, kao što Allah, dž.š., kaže:

"Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima, i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo."(17:44)

"On je Silni", tj. Snažni, Moćni"i Mudri" u odredbi i zakonodavstvu.

"On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da će otići, a oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allaha odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi uviđavni!"

Komentar ajeta:

"On je protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali", tj. jevreje plemena Benu-Nadir, što ističu Ibn-Abbas i dr. Spomenimo sažetak o bici sa plemenom Benu-Nadir, u kratkim crtama, a samo od Allaha pomoć tražimo. Autori djela o ratnim pohodima i bitkama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bilježe: "Povod za to je slučaj kada je ubijeno sedamdeset ashaba kod bunara Me'une. Jedino se izbavio Amr ibn Ummejje ed-Dameri, i dok je bio na putu vraćajući se u Medinu, ubio je dvojicu pripadnika plemena Benu -Amir, a koji su imali ugovor o nenapadanju i garanciju o slobodnom kretanju od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za koje Amr nije znao. Kada je došao u Medinu, izvijestio je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome, a on mu reče: "Ti si ubio dvojicu, a ja ću, zasigurno, za njih dati krvarinu." Između plemena Benu-Nadir i Benu-Amir bio je savez i ugovor o nenapadanju, pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio plemenu Benu-Nadir da zatraži od njih pomoć u isplati krvarine za tu dvojicu ljudi. Naselje plemena Benu-Nadir bilo je na periferiji Medine na njenim istočnim padinama. Pa kada im je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražeći od njih pomoć pri isplati krvarine za tu dvojicu ubijenih, oni rekoše: "Da, Ebu-Kasime, pomoći ćemo ti kako želiš u onom za što tražiš pomoć." Zatim se osamiše i jedan drugom rekoše: "Doista, neće vam ovaj čovjek doći u povoljniju priliku za smaknuće od ove, a Allahov je Poslanik, s.a.v.s., pokraj zidova njihovih kuća, pa ko će se popeti na onu kuću da baci na njega stijenu i da se, tako, oslobodimo njega?" Za to se javi Amr ibn Džahhaš ibn Ka'b, jedan od njih, koji reče: "Ja sam za toga", pa se pope da bi bacio stijenu na njega, kao što bi rečeno. Allahov je Poslanik, s.a.v.s., bio sa nekolicinom svojih ashaba, među kojima su bili: Ebu-Bekr, Omer, Alija, r.a. Tada je došla obavijest sa neba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., o tome šta jevreji smjeraju, pa on ustade, iziđe iz kuće i uputi se ka Medini, a zatim se njegovim putem uputiše ashabi pa ga stigoše, a on im reče kakvu su izdaju jevreji skovali. Resulullah, s.a.v.s., naredi pripreme za rat protiv njih, pa pođoše dok se ne spustiše do njih, a oni se bijahu utvrdili u svojim utvrdama. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredi da se posijeku i spale palme, a oni ga počeše dozivati: "Muhammede, nekad si zabranjivao činjenje nereda po Zemlji i prekoravao si one koji su ga činili, pa zašto siječeš i spaljuješ palme?!" Grupa ljudi iz Benu - Avfa ibn el-Hazredža, među kojima su bili Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, Vedi'a, Malik ibn Ebi-Kavkal, Suvejd, Da'is, poručila je Benu-Nadiru da izdrže i da se brane, jer ih oni neće ostaviti na cjedilu. " Ako vas napdanu borit ćemo se uz vas; a ako napustite svoje domove i mi ćemo s vama to isto učiniti." Pa su jevreji čekali njihovu pomoć, a oni im je nisu pružali, te se u njihova srca ugnijezdi strah. Tražili su od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da se isele i da ih ne napada, s tim što njima pripada onoliko koliko mogu njihove deve osim oružja ponijeti, pa je tako i urađeno. Pa je ponio svako od njih svoga imetka koliko može deva nositi. Neki od njih bi razvaljivali svoju kuću do temelja pa bi je natovarili na leđa svoje deve i odvukli je. Oni su se uputili ka Hajberu, a neki su otišli do Sirije, ostavljajući imetak Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je on postao njegovom svojinom, kojom je raspolagao kako je htio. Podijelio je to prvim muhadžirima, dok je od ensarija dao samo Sehl ibn Hanifu, i Ebu-Dudžani Semaku ibn Harši, koji su spomenuli svoju oskudicu. Njima je Poslanik, s.a.v.s., jedino dodijelio, a iz plemena Benu - Nadir islam su primili: Jamin ibn Amr ibn Ka'b, amidža Amra ibn Džehhaša, i Ebu-Sa'd ibn Vehb. Islam su primili i imetak svoj zadržali i tako ga zaštitili. Smatra se da se Jamin ibn Amr dogovarao sa nekim čovjekom da ubije Ibn-Džehhaša, jednog od zavjerenika protiv (života) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je ovaj to učinio. (Ovo je bio kraj sažetka Muhammeda ibn Ishaka.) Sura El-Hašr u cijelosti je objavljena zbog plemena Benu-Nadir.

Ovako navodi Junus ibn Bukerj od Ibn Ishaka slično gore spomenutom sažetku.

"On je protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali", tj. pleme Benu-Nadir. "Prilikom prvog progonstva iz domova njihovih", tj. u Siriju.

"Vi niste mislili da će otići", tj. u vrijeme kada ste ih opsjedali, a oni su u utvrdama bili, što je trajalo šest dana uz jaku utvrđenost i otpor. Stoga, Allah, dž.š., kaže:

"A oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allaha odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali", tj. došla im je Allahova odredba koja im nije naumpadala.

"I On je u srca njihova strah ulio", tj. strah, uzrujanost i nemir, a kako i ne bi kada ih je opkolio onaj koji je pobjeđivao strahom na mjesec dana hoda.

"Vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove rušili." Već je spomenuto Ibn-Ishakovo tumačenje ovog događaja, tj. obarali su tavanice i vrata koja su im se dopadala i tovarili ih na deve.

"Zato uzmite iz toga pouku, o vi uviđavni!"

A da Allah nije već bio propisao njima izgnanstvo, On bi ih kaznio još na ovom svijetu! A njima na onom svijetu pripada kazna Vatre."

Komentar ajeta:

Alllah, dž.š., kaže:

" A da Allah nije već bio propisao njima izgnanstvo, On bi ih kaznio još na ovom svijetu", tj. kaznio bi ih, ili ubijanjem, ili zarobljeništvom, ili sličnom kaznom, jer je Allah odredio da će ih kazniti ovim, uz kaznu džehenemskom vatrom koju im je pripravio na budućem svijetu.

Zbog toga Allah, dž.š., kaže:

"A njima na onom svijetu pripada kazna Vatre", tj. koja je konačna, nužna i neminovna.