- Besim Korkut
- Bubenheim (Deutsche)
- Enes Karić
- Muhamed Mehanović
- Saheeh International (English)
- Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
- Ibn Kesir
En-Nisa
سورة النِّسَاء
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ ٱتَّقُوا۟ رَبَّكُمُ ٱلَّذِى خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَٰحِدَةٍ وَخَلَقَ مِنْهَا زَوْجَهَا وَبَثَّ مِنْهُمَا رِجَالًا كَثِيرًا وَنِسَآءً ۚ وَٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ ٱلَّذِى تَسَآءَلُونَ بِهِۦ وَٱلْأَرْحَامَ ۚ إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ عَلَيْكُمْ رَقِيبًا ﴿١﴾ وَءَاتُوا۟ ٱلْيَتَٰمَىٰٓ أَمْوَٰلَهُمْ ۖ وَلَا تَتَبَدَّلُوا۟ ٱلْخَبِيثَ بِٱلطَّيِّبِ ۖ وَلَا تَأْكُلُوٓا۟ أَمْوَٰلَهُمْ إِلَىٰٓ أَمْوَٰلِكُمْ ۚ إِنَّهُۥ كَانَ حُوبًا كَبِيرًا ﴿٢﴾ وَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تُقْسِطُوا۟ فِى ٱلْيَتَٰمَىٰ فَٱنكِحُوا۟ مَا طَابَ لَكُم مِّنَ ٱلنِّسَآءِ مَثْنَىٰ وَثُلَٰثَ وَرُبَٰعَ ۖ فَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تَعْدِلُوا۟ فَوَٰحِدَةً أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَٰنُكُمْ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰٓ أَلَّا تَعُولُوا۟ ﴿٣﴾ وَءَاتُوا۟ ٱلنِّسَآءَ صَدُقَٰتِهِنَّ نِحْلَةً ۚ فَإِن طِبْنَ لَكُمْ عَن شَىْءٍ مِّنْهُ نَفْسًا فَكُلُوهُ هَنِيٓـًٔا مَّرِيٓـًٔا ﴿٤﴾ وَلَا تُؤْتُوا۟ ٱلسُّفَهَآءَ أَمْوَٰلَكُمُ ٱلَّتِى جَعَلَ ٱللَّهُ لَكُمْ قِيَٰمًا وَٱرْزُقُوهُمْ فِيهَا وَٱكْسُوهُمْ وَقُولُوا۟ لَهُمْ قَوْلًا مَّعْرُوفًا ﴿٥﴾ وَٱبْتَلُوا۟ ٱلْيَتَٰمَىٰ حَتَّىٰٓ إِذَا بَلَغُوا۟ ٱلنِّكَاحَ فَإِنْ ءَانَسْتُم مِّنْهُمْ رُشْدًا فَٱدْفَعُوٓا۟ إِلَيْهِمْ أَمْوَٰلَهُمْ ۖ وَلَا تَأْكُلُوهَآ إِسْرَافًا وَبِدَارًا أَن يَكْبَرُوا۟ ۚ وَمَن كَانَ غَنِيًّا فَلْيَسْتَعْفِفْ ۖ وَمَن كَانَ فَقِيرًا فَلْيَأْكُلْ بِٱلْمَعْرُوفِ ۚ فَإِذَا دَفَعْتُمْ إِلَيْهِمْ أَمْوَٰلَهُمْ فَأَشْهِدُوا۟ عَلَيْهِمْ ۚ وَكَفَىٰ بِٱللَّهِ حَسِيبًا ﴿٦﴾
سورة النِّسَاء
En-Nisa - Žene
Medina, 176 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.
2.
I siročadi imanja njihova uručite, hrđavo za dobro ne podmećite i imetke njihove s imecima svojim ne trošite – to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh.
3.
Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.
4.
I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.
5.
I rasipnicima imetke koje vam je Allah povjerio na upravljanje ne uručujte, a njihov imetak za njihovu ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im govorite.
6.
I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.
سورة النِّسَاء
En-Nisa - Die Frauen
Medina, 176 ajeta
Im Namen Allahs, des Allerbarmers, des Barmherzigen
1.
O ihr Menschen, fürchtet euren Herrn, Der euch aus einem einzigen Wesen schuf, und aus ihm schuf Er seine Gattin und ließ aus beiden viele Männer und Frauen sich ausbreiten. Und fürchtet Allah, in Dessen (Namen) ihr einander bittet, und die Verwandtschaftsbande. Gewiß, Allah ist Wächter über euch.
2.
Und gebt den Waisen ihren Besitz und tauscht nicht Schlechtes mit Gutem aus und zehrt nicht ihren Besitz zu eurem Besitz hinzu. Das ist gewiß ein schweres Vergehen.
3.
Und wenn ihr befürchtet, nicht gerecht hinsichtlich der Waisen zu handeln, dann heiratet, was euch an Frauen gut scheint, zwei, drei oder vier. Wenn ihr aber befürchtet, nicht gerecht zu handeln, dann (nur) eine oder was eure rechte Hand besitzt. Das ist eher geeignet, daß ihr nicht ungerecht seid.
4.
Und gebt den Frauen ihre Morgengabe als Geschenk. Wenn sie für euch aber freiwillig auf etwas davon verzichten, dann verzehrt es als wohlbekömmlich und zuträglich.
5.
Und gebt nicht den Toren euren Besitz, den Allah euch zum Unterhalt bestimmt hat, sondern versorgt sie davon und kleidet sie und sagt zu ihnen geziemende Worte.
6.
Und prüft die Waisen, bis daß sie das Heiratsalter erreicht haben. Und wenn ihr dann an ihnen Besonnenheit feststellt, so händigt ihnen ihren Besitz aus. Und verzehrt ihn nicht maßlos und ihrem Erwachsenwerden zuvorkommend. Wer reich ist, der soll sich enthalten; und wer arm ist, der soll in rechtlicher Weise (davon) zehren. Und wenn ihr ihnen dann ihren Besitz aushändigt, so nehmt Zeugen vor ihnen. Doch Allah genügt als Abrechner.
سورة النِّسَاء
En-Nisa - Žene
Medina, 176 ajeta
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
1.
O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog čovjeka stvorio, a stvorio je od njega i ženu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge muškarce i žene! Allaha se bojte, vi u međusobnim traženjima Njega za jamca uzimate, i rodbinske veze čuvajte. Allah, doista, nad vama bdije.
2.
Siročadima dajte imetke njihove i ružno za lijepo ne mijenjajte. I ne jedite imetke njihove sa imecima svojima. To bi bio, zbilja, zločin veliki!
3.
A ako se bojite da prema sirotim ženama nećete pravedni biti, tada se ženite i onim, vama dozvoljenim, ženama koje vam se lijepe čine, uzmite po dvije, po tri, i po četiri! A ako se bojite da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onima koje posjeduje vaša desnica! Tako ćete se najlakše pristrasnosti sačuvati.
4.
I s draga srca ženama pružajte njihove vjenčane darove, a ako one nađu lijepim da vam šta od toga ponude, to ugodno i prijatno uživajte.
5.
i ne dajite imetke vaše ljudima, nad kojima vam je nadzor dao Allah, i ne opskrbljujte ih imecima, i odijevajte, i lijepe im riječi govorite.
6.
I siročad iskušavajte sve dok ne sazriju za brak. Kad osjetite da su zreli, vi im imetke isporučite njihove! I ne jedite imetke pretjerano i žurno da bi ih pojeli prije negoli odrastu oni! Ko bude bogat neka se ustegne, a ko bude siromašan neka razumno jede! I kad im imetke njihove uručujete, svjedoke im pribavite! A dosta će biti što će se pred Allahom račun polagati!
سورة النِّسَاء
En-Nisa - Žene
Medina, 176 ajeta
S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog
1.
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.
2.
I siročadima imetke njihove dajte, ono što je loše i zabranjeno ne mijenjajte za ono što je lijepo i dopušteno, i imetke njihove s imecima vašim ne trošite. To je, doista, prestup veliki.
3.
Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dvije, sa po tri ili sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.
4.
I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako vam one draga srca štogod od toga poklone, to s prijatnošću i ugodnošću trošite.
5.
I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je Allah za izdržavanje učinio, nego ih njima opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite.
6.
I iskušavajte siročad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne trošite ih rasipnički i u žurbi, prije nego odrastu. Ko je imućan neka se suzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka; a dosta je što će se pred Allahom račun polagati.
سورة النِّسَاء
En-Nisa - The Women
Medina, 176 ajeta
Im Namen Allahs, des Allerbarmers, des Barmherzigen
1.
(1) O mankind, fear your Lord, who created you from one soul and created from it its mate and dispersed from both of them many men and women. And fear Allāh, through whom[156] you ask one another,[157] and the wombs.[158] Indeed Allāh is ever,[159] over you, an Observer.[160]
2.
(2) And give to the orphans their properties and do not substitute the defective [of your own] for the good [of theirs]. And do not consume their properties into your own. Indeed, that is ever a great sin.
3.
(3) And if you fear that you will not deal justly with the orphan girls, then marry those that please you of [other] women, two or three or four. But if you fear that you will not be just, then [marry only] one or those your right hands possess [i.e., slaves]. That is more suitable that you may not incline [to injustice].
4.
(4) And give the women [upon marriage] their [bridal] gifts[161] graciously. But if they give up willingly to you anything of it, then take it in satisfaction and ease.[162]
5.
(5) And do not give the weak-minded your property,[163] which Allāh has made a means of sustenance for you, but provide for them with it and clothe them and speak to them words of appropriate kindness.
6.
(6) And test the orphans [in their abilities] until they reach marriageable age. Then if you perceive in them sound judgement, release their property to them. And do not consume it excessively and quickly, [anticipating] that they will grow up. And whoever, [when acting as guardian], is self-sufficient should refrain [from taking a fee]; and whoever is poor - let him take according to what is acceptable. Then when you release their property to them, bring witnesses upon them. And sufficient is Allāh as Accountant.
سورة النِّسَاء
En-Nisa - Žene
Medina, 176 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
SURA EN-NISA' (ŽENE)
Objavljena u Medini; ima 176 ajeta; objavljena poslije sure el-Mumtehane.
O, ljudi, bojte se Gospodara svoga – Ove riječi imaju općenito značenje; o bogobojaznosti (takva) govorili smo na početku sure el-Bekare; koji vas stvar od jednoga čovjeka – Nefsun vahidetun je ovdje Adem, a.s.; a od njega je stvorio drūgu njegovu – a ona je Hava, stvorena od Ademovog, a.s., rebra; i od njih dvoje je rasijao – Besse znači raširio, rasijao; mnoge muškarce i žene. I bojte se Allaha, čijim imenom jedni druge molite – tj. govorite jedan drugome: Allahom te molim da učiniš to i to; i čuvajte rodbinske veze! – Ako se riječ erham (rodbina) čita u akuzativu, tj. erhame, onda se ona povezuje sa riječima ''I bojte se Allaha'' u značenju: Čuvajte rodbinske veze i ne prekidajte ih! A ako se čita u genitivu, tj. erhami, zbog prijedloga bi prije te riječi, ona je u funkciji akuzativa, a čita se u genitivu jer se vezuje za zamjenicu u prijedlogu bi (bihi). Zaista Allah nad vama stalno bdi. – Kad čovjek praktično realizira ovaj i njemu slične ajete, postiže stepen (mekam) samokontrole (murakaba). Ovo je plemenit stepen, čiji su temelji znanje (ilm) i stanje (hal), a koji rezultira s dva stanja. Znanje označava spoznaju čovjeka da ga Allah gleda, vidi njegova sva djela, čuje sve njegove riječi i zna svaku njegovu misao. Stanje je prisustvo ovog znanja u srcu u smislu da ono nadvlada u njemu i da ga srce ne zanemaruje. Dakle, samo znanje nije dovoljno bez stanja. Kada se postigne oboje: znanje i stanje, rezultat kod ''onih s desne strane'' (ashabu'l-jemin) je stid od Allaha, koji nužno rezultira ostavljanjem grijeha i revnošću u pokornosti. Kod ''onih Allahu bliskih'' (mukarrebun) rezultat je osvjedočenje (šehade) koje donosi veličanje i poštovanje Uzvišenog. Na ova dva rezultata ukazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima: ''Ihsan (krajnje dobročinstvo) je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe doista vidi''. Njegove riječi: ''da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš'' ukazuju na drugi rezultat, tj. na osvjedočenje (mušaheda) koje nužno podrazumijeva veličanje, kao kad neko vidi velikoga kralja, on će ga, samim time, nužno veličati. A njegove riječi: ''ako ti Njega ne vidiš, On tebe doista vidi'' ukazuju na prvi rezultat, tj. ako nisi od onih koji su se osvjedočili (ehlu'l-mušaheda), koji su na stepenu mukarrebina, onda znaj da te On vidi, pa budi od onih koji imaju stid, koji su na stepenu ''onih s desne strane''. Nakon što je ihsan objasnio prvi put na višem stepenu (mekamu), uvidio je da većina ljudi to nije u stanju, pa je onda objasnio drugi stepen ihsana. Znaj da se samokontrola (murakaba) neće ustalititi dok se prije nje ne ustali mušareta (postavljanje uvjeta) i murabeta (bdijenje na granicama), a poslije nje muhaseba (samoobračun) i mu'akaba (samokažnjavanje). Mušareta je da čovjek sebi ili svome nefsu uvjetuje obavezu pokornosti a ostavljanje griješenja. Murabeta je obavezivanje roba naspram njegova Gospodara u tom pogledu. Nakon toga rob se obračunava sa samim sobom u vezi sa onim šta je uvjetovao i na što se obavezao. Pa ako uvidi da je ispunio ono čime ga je Allah zadužio, on zahvaljuje Allahu, a ako uvidi da to nije slučaj, on kažnjava svoju dušu kako se to ne bi ponovo dogodilo. A potom se vraća na mušaretu i murabetu, i pazi na murakabu, a onda iskušava muhasebu, i to praktikuje sve do susreta sa Uzvišenim Allahom.
2.
I podajte siročadi imanja njihova – Ovo je upućeno starateljima, a veli se: Arabljanima koji maloljetnim osobama nisu ništa ostavljali u nasljedstvo, pa im se naređuje da to čine. Prema mišljenju da su ove riječi upućene starateljima, značenje je da oni siročadi uruče iz njihovih imanja sredstva za hranu i oblačenje kad su maloljetna. U tom slučaju misli se na siroče (jetīm) u doslovnom značenju te riječi. A veli se da se ovdje misli na to da staratelji predaju njihov imetak njima kad ovi postanu punoljetni. Prema ovome mišljenju, ovdje je riječ jetim (siroče) upotrijebljena u metaforičkom značenju jer je jetim već postao punoljetan; i ne zamjenjujte ružno za lijepo – Neki su podmećali debelu ovcu iz imetka jetima za mršavu ovcu iz svoga imetka, i ispravan za krivotvoreni dirhem, i to im se zabranjuje. Neko je rekao da je značenje slijedeće: Ne trošite njihovu hrđavu imovinu ostavljajući svoju dobru imovinu! I ne jedite imetke njihove sa imecima svojima! - Zabrana da se imeci jetima troše zajedno sa svojim imecima; veli se: Zabrana da se njihovi imeci miješaju sa imecima jetima, što je, onda, dopušteno riječima: A ako budete miješali s njima, pa oni su braća vaša! (el-Bekare, 220); prijedlog ila (u: ila emvalikum) sadrži značenje skupnosti, a veli se da je ovdje u značenju prijedloga me'a (sa). Zaista je to grijeh veliki! – Hūben znači grijeh.
3.
Ako se bojite da nećete biti pravedni prema ženama sirotama – Aiša, r.a., rekla je: ''Ovaj ajet je objavljen o starateljima sirotica koje su se dopale svojim starateljima pa su oni poželjeli da se s njima ožene, ali da im umanje vjenčani dar (mehr) zbog njihovog starateljstva nad njima, pa im je rečeno da budu pravedni u pogledu mehra. Onaj ko se boji da neće biti pravedan, neka se oženi sa ženama koje su mu dopuštene i prema kojima će ispuniti njihovo pravo''. Ibn Abbas je rekao: ''Arabljani su se čuvali imetaka jetima, ali nisu vodili računa o pravednosti među ženama pa je objavljen ovaj ajet o tome, tj. kao što se bojite da nećete biti pravedni prema jetimima, tako se bojte i pogledu žena!'' Veli se da se neki od njih oženio sa deset ili više žena, pa kad mu je ponestalo imetka, posegao je za imetkom jetima. Prema tome, njima je rečeno da, ''ako se bojite da nećete biti pravedni prema ženama sirotama'', onda se ograničite na žene koje su vam dopuštene, tj. dozvoljene. Rečeno je ma tabe a ne men tabe jer se misli na određenu vrstu, tj. ženski rod, kao i u slučaju riječi: ve ma meleket ejmanukum; onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri! – Dozvoljeno je svakom od njih da se oženi sa koliko želi od toga broja. Dakle, vjenčajte dvije, tri ili četiri žene. Ovim se zabranjuje praksa iz doba džahilijjeta kada se čovjek ženio sa preko četiri žene. Jedni čije se mišljenje ne uzima u obzir rekli su da je dozvoljeno oženiti se sa devet žena, jer zbirni rezultat brojeva dva, tri i četiri jeste devet. Naravno, ovo je pogrešno, jer se ovdje misli na izbor tih brojeva, a ne na njihovo spajanje. Da se misli na spajanje, onda bi se izričito spomenuo broj devet. Također, konsenzusom (idžmaom) je ustanovljeno da je zabranjeno vjenčati se sa više od četiri žene. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; - tj.: Ako strahujete da nećete biti pravedni između dvije, ili tri, ili četiri, onda se ograničite na jednu, ili na one u vašem posjedu, bilo ih manje ili više, kako biste bili pravedni; ili sa onima koje su u vašem posjedu! Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati. – Aluzija da se ograniči na jednu, jer je to najbliže da ne budete nepravedni; glagol te'ulu znači temilu (tj. tako neće nageti krivdi), a veli se: uvećati porodicu.
4.
I podajte ženama vjenčane darove njihove – Riječi upućene muževima, a veli se: starateljima, jer su neki od njih trošili vjenčani dar svoje štićenice; također se veli da se ovim zabranjuje šigar brak; (1) s draga srca; - tj. vaši darovi pripadaju njima, ili dar je od Uzvišenog Allaha; veli se da riječ nihle znači: zakon i vjeroispovijest; a ako vam one od toga šta poklone svojom voljom – Dozvoljeno je muževima i starateljima da uzmu ono što im žene dobrovoljno daju iz svojih vjenčanih darova. Zamjenica u riječi minhu (''od toga'') odnosi se na vjenčani dar ili na davanje; uživajte s prijatnošću i ugodnošću! – riječi kojima se to dozvoljava pri čemu je upotrijebljeno pojačano značenje za dozvolu. Riječi heni'en i meri'en su dva svojstva koja se upotrebljavaju za hranu kad je ona dozvoljena i nema zapreke za njezino korištenje.
(1) Šigar je vrsta predislamskog braka koju je zabranio islam. To je vrsta braka pri kojoj čovjek uda svoju kćerku za nekog čovjeka ali pod uvjetom da i on uda svoju kćerku za njega, i tada se njima (kćerkama) ne daje mehr (Tuhmaz, Hanefijski fikh, 2/26).
5.
I ne uručujte rasipnicima imetke – Veli se da su to djeca i žena, tj. ne dajite im njihov imetak da ga ne bi rasipali; neko je rekao da su sufeha' maloljetnici, a njihov imetak je imetak maloljetnika. Ovdje se govori u drugom licu množine jer oni (staratelji) nadziru i kontrolišu maloljetnike; koje vam je Allah povjerio na upravljanje; - tj. na osnovu kojih namičete sredstva za život; nego ih njima opskrbite i obucite - Veli se da je to imetak kojim je čovjek obavezan izdržavati svoju ženu i djecu; neko je rekao da se maloljetnici hrane i odijevaju iz njihovog imetka; i recite im koju lijepu riječ! – tj. činite im dovu za hajr ili obećajte im lijepo obećanje: ''Ako hoćete, dat ću vam vaš imetak''.
6.
I provjeravajte – tj. provjeravajte njihovu zrelost; siročad dok ne stasaju za brak; - tj. dok ne steknu punoljetstvo; pa ako osjetite da su zreli – Rušd je spoznaja svojih interesa i sposobnost upravljanja svojim imetkom. Ako takav nije od vjerskih znalaca da ustanovi svoju poslovnu sposobnost, onda se uvjetuje da to učine vjerski znalci. Imam-i Malik u razmatranje uzima oboje: fizičku ponoljetnost (bulug) i poslovnu punoljetnost (rušd), i tada se uručuje imetak osobi, dok imam-i Ebu Hanife u obzir uzima samo fizičku punoljetnost, kada nestane maloumnosti; uručite im imetke njihove i ne trošite ih rasipnički i žurno dok oni ne odrastu! - tj. požurite dok oni ne odrastu, jer staratelj može iskoristiti priliku da potroši imetak prije njihove starosti. Ko je imućan, neka se suzdrži – Bogatom staratelju naređuje se da se suzdrži od imetka jetima i da ništa iz njega ne uzima; a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno! – Omer b. el-Hattab kaže da je značenje ovoga da siromašni staratelj pozajmi iz imetka jetima, a kad mogne, da vrati. Veli se da se ovdje misli na to da staratelj može uzeti nagradu shodno svome radu i hizmetu. Značenje riječi bi'l-ma'ruf je: bez pretjerivanja. A veli se i da je ovaj dio ajeta derogiran ajetom: Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi (en-Nisa', 10). A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka! – Ovdje se naređuje opreznost koja je preporučena, a veli se i strogo obavezna. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.
سورة النِّسَاء
En-Nisa - Žene
Medina, 176 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao! Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze! Allah doista nad vama bdije!
Komentar ajeta:
El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: "Poglavlje 'En-Nisa' objavljeno je u Medini." Ovako prenosi Ibn-Merdevejh od Abdullaha ibn Zubejra i Zejda ibn Sabita.
U "Mustedreku" el-Hakim navodi predanje od Ma'n ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: - U poglavlju 'En-Nisa' postoji pet ajeta koje ne bih dao za ovaj svijet i sve što je na njemu:
"Allah neće učiniti nikome ni trunku nepravde..." (4:40),
"Ako se budete klonili velikih grijehova koji su vam zabranjeni..." (4:31),
"Allah neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će manje grijehe koje On hoće..." (I4:48),
"Da su ti oni došli kada su sebi nepravdu učinili..." (4: 64). Zatim kaže: "Ovo je vjerodostojan lanac ukoliko je Abdurrahman to čuo od svoga oca. Međutim, o tome postoje različita mišljenja!" Nakon toga, putem Saliha el-Merrija prenosi se od Katade, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: "Osam je ajeta objavljenih u poglavlju "En-Nisa" ("Žene") koji su bolji za ovaj ummet od svega što Sunce obasjava:
Prvi je:
"Allah želi da vam objasni i uputi vas putevima onih prije vas, i da vam oprosti! Jer, Allah sve zna i mudar je!" (4:26);
Drugi:
"Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" (4:27);
Treći:
"Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren slabim!" (I4:28) Nakon toga navodi riječi Ibn-Mesuda, tj. pet preostalih.
Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svojim stvorenjima da budu bogobojazna, da se samo Njemu klanjaju i ništa Mu ne pridružuju, i upozoravajući ih na Svoju moć kojom ih je stvorio od jedne osobe, a to je Adem, a.s., "od koje je i njen par stvorio", a to je Hava, a.s., koja je stvorena od njegovog lijevog rebra sa zadnje strane, dok je spavao. Kada se probudio i ugledao je, ona mu se svidjela; obradovao joj se, a i ona se njemu obradovala. U vjerodostojnom hadisu stoji: /633/ "Žena je stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je gornji! Ako ga želiš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se hoćeš time koristiti, koristit ćeš se i dok je krivo!"
"...a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao", tj. od njih dvoje, Adema i Have, zasijao je mnogo muškaraca i žena i proširio ih u različitim dijelovima svijeta, u različitim vrstama i osobinama, bojama i jezicima da bi se, nakon toga, Njemu vratili i oživjeli. Zatim kaže:
"Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite i čuvajte rodbinske veze!" Znači čuvajte se Allaha pokornošću prema Njemu! Ed-Dahhak kaže: "Čuvajte se Allaha, s Kojim ste u ugovornoj obavezi i čuvajte rodbinske veze, da ih ne kidate, nego da ih jačate i uspostavljate!"
"Allah, doista, nad vama bdije!" On bdije nad svakim vašim stanjem i djelom, kao što na drugome mjestu kaže:
"A Allah je svemu svjedok." (I58:6) U jednom vjerodostojnom hadisu stoji: /634/ "Robuj Allahu kao da Ga vidiš - jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!" To se odnosi na nadzor Nadzornika. Stoga, Allah Uzvišeni navodi da stvorenja vode porijeklo od jednog oca i jedne majke, kako bi bili bliski jedni s drugima i kako bi ih podstaknuo da brinu o slabima. U Sahihu Muslimovom stoji /635/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došla grupa ljudi iz plemena Mudar u poderanim ogrtačima zbog siromaštva i bijede, ustao i obratio se ljudima poslije podne-namaza rekavši:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe", proučivši ovaj ajet do kraja, a zatim je dodao:
"O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka osoba pogleda šta je učinila za sutra..." (I59:18) Nakon toga, podstaknuo ih je na milosrđe, pa je neko dao milostinju od svojih dinara, dirhema, sa'a žitarica i sa'a datula navodeći kompletan hadis. Ovako prenose Ahmed i autori Sunena od Ibn-Mesuda u poglavlju o "hutbi prilikom potrebe
2.
I siročadima imanja njihova dajte, hrđavo za dobro ne podmećite, i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, jer to je doista veliki prijestup!
Komentar ajeta:
Allah Uzvišeni naređuje da se imovina siročadi u potpunosti preda njima kada postanu punoljetna, i zabranjuje da se uživa i priključi svojoj imovini. U tom smislu, kaže: "hrđavo za dobro ne podmećite!" Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Ne mijenjajte zabranjenu imovinu ljudi za dopušteno u vašem imetku!", a Es-Suddi ističe: "Neki bi od njih uzimali debelu ovcu iz imovine siročeta, pa bi umjesto nje dovodili mršavu ovcu, govoreći da mijenjaju ovcu za ovcu. Isto tako oni bi uzimali zdravi dirhem i na njegovo mjesto ostavljali krivotvoreni dirhem, govoreći: "Dirhem za dirhem."
"...i imetke njihove s imecima vašim ne trošite!", tj. ne miješajte ih da biste ih skupa sve trošili; " jer to je doista veliki prijestup!", tj. veliki grijeh. To navode Ibn-Abbas i grupa tabiina. U hadisu koji se prenosi u Sunenu Ebu-Davuda stoji: /636/ "Oprosti nam naše prijestupe i greške!" To znači: "to što trošite njihovu imovinu uz svoju, veliki je grijeh i prijestup, pa klonite se toga...!"
3.
Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri! A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete! Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!
Komentar ajeta:
"Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije...", tj. ako pod zaštitom nekoga od vas bude sirotica, pa se bude bojao da joj neće dati isti mehr, kao i njoj sličnim ženama, neka uzme drugu ženu umjesto nje, jer pošto ih je više, Allah mu time ne sužava prostor.
El-Buhari navodi predanje Urve ibn Zubejra kako je on pitao Aišu, r.a., u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni" na što je ona rekla: "Sestriću moj, ova je sirotica pod zaštitom svog staratelja u čijoj imovini je imala udio, pa mu se dopala i njena imovina i ljepota i htio je da je oženi, ali da ne postupi pravedno u pogledu njenog udadbenog. dara (mehra) i da joj da dar kakav daje i drugim. ženama. Stoga im je zabranjeno da sklapaju brak s tim ženama ukoliko neće prema njima pravedno postupati i dati im najviši iznos dara. Ujedno im je naređeno da sklapaju brak s drugim ženama koje im odgovaraju." Urve uz to kaže: Aiša, r.a., rekla je: - Nakon objave ovog ajeta ljudi su tražili sud, fetvu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allah objavio slijedeće: "Oni traže od tebe propise. o ženama" (4:127). Aiša, r.a., kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog u drugom ajetu su:
"a ne želite se njima oženiti" (4:127) kako se neki od vas odnose prema sirotici koja je kod njih s malo imovine i ljepote. Stoga im je zabranjeno da se žene onima koje žele radi imovine i ljepote, izuzev ako će prema njima pravedno postupati, zato što oni njih ne žele ukoliko su manje lijepe i s manje imetka.
"...sa po dvije, sa po tri i sa po četiri!" Znači: ženite se kojim hoćete ženama osim njih, ukoliko neko od vas želi dvije, ili tri ili četiri. Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utemeljen na Allahovim propisima ukazuje da nije dozvoljeno nikome osim Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da u isto vrijeme bude oženjen s više od četiri žene, jer to je odlika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Imam Ahmed navodi predanje od Salima, koji navodi od svoga oca: /637/ da je Gejlan ibn Seleme es-Sekafi bio oženjen sa deset žena kada je primio islam, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Izaberi četiri od njih!" U vrijeme Omera, r.a., on je pustio svoje žene i podijelio imovinu među sinovima. To je saznao Omer, r.a., pa je rekao: "Mislim da je šejtan koji prisluškuje čuo za tvoju smrt, pa ti je ubacio u dušu kako ćeš živjeti samo još malo. Tako mi Allaha, ti ćeš obavezno vratiti svoje žene, kao i svoj imetak, ili ću ja tvoj imetak dati u nasljedstvo njima, i narediti da se u kaburu kamenuješ, kao što je kamenovan Ebu-Regala!" Ovako prenose Šafija i drugi do riječi: "Odaberi od njih četiri!" Ostatak hadisa koji se odnosi na Omera jedinstveno je predanje Ahmeda, što je dobar (hasen) dodatak koji otklanja sumnju El-Buharija u ovaj hadis, kako to navodi Tirmizi, i njegovo negiranje ovoga dodatka je upitno. A Allah najbolje zna. U lancu koji smo naveli iz Ahmedovog Musneda ljudi su pouzdani u skladu s uvjetima dva šejha. Bejheki ističe da postoje hadisi koje navode Ebu-Davud, Ibn-Madže i Šafija, koji potvrđuju hadis Gejlana.
"A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete!", tj. ukoliko se budete bojali da u slučaju većeg broja žena nećete biti pravedni. Allah Uzvišeni kaže:
"Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, makar to i željeli." (I4:129) Stoga, ko se bude toga bojao, neka se zadovolji jednom, ili robinjama (priležnicama), jer nije obavezno da ravnomjerno dijeli noći među njima, iako je to poželjno. Ko to bude činio, dobro je učinio, a ko ne bude, nema smetnje;
"Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!", tj. nećete nepravdu činiti. Za nekoga se kaže da je "nepravedan u vlasti" kada je krut i silan. U jednom mevkuf hadisu, koji se prenosi od Aiše, r.a., sa vjerodostojnim lancem predanja stoji:
"Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!", tj. da nepravedno ne postupate. To navodi Ibn Ebi-Hatim.
4.
I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!
Komentar ajeta:
"I draga srca ženama darove njihove dajte!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Riječ "mehr". Ima mišljenja da je to "imenovana obaveza" iako u arapskom jeziku znači samo obaveza. Tako se npr. kaže: "Nemoj se ženiti njome osim uz nešto što je obavezno za nju!" Naime, ne treba nepravedno "dar" precizirati lažno i neistinito budući da je čovjek dužan isplatiti mehr dragovoljno. Ukoliko ona njemu nešto od toga dragovoljno da, nakon što se odredi, ili u cjelini, neka to uživa kao dobro i dopušteno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!" Hušejm navodi od Sejjara, a on od Ebu-Saliha: "Kada bi čovjek udavao kćer, uzeo bi njen dar mimo nje, pa im je Allah to zabranio i objavio: " I draga srca ženama darove njihove dajte!" To prenose Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir.
5.
I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je Allah povjerio na upravljanje, nego ih njima opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!
Komentar ajeta:
Allah Uzvišeni zabranjuje da se maloumnicima da na raspolaganje imovina koju je Allah povjerio ljudima na upravljanje, kako bi trgovinom ili na drugi način time osiguravali sredstva za njihov život. Na tome se zasniva starateljstvo nad maloumnicima, a ima ga više vrsta: nekada je to starateljstvo nad maloljetnim osobama, budući da maloljetnici nisu dorasli da time raspolažu; nekada je to nad ludim osobama, ili osobama lošeg ponašanja prouzrokovanog maloumnošću ili slabom vjerom; nekada je to nad osobama koje su bankrotirale, tj. osobama koje su dužne toliko da njihov imetak ne može podmiriti dug, pa ako povjerioci zatraže od sudije starateljstvo nad njima, to se uspostavi. U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "I maloumnicima ne dajite imetke" od Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "To su tvoji sinovi i žene." Ed-Dahhak u vezi s tim kaže: "To su žene i djeca", a Seid ibn Džubejr: "To su siročad." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Uname, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /638/ "Žene su, doista, maloumne, izuzev onih koje su pokorne svom staratelju / nadstojniku!" Ima mišljenja da tu spadaju i sluge i ljudi - šejtani, te onaj koji ima prema nekome dug koji je dao bez svjedoka. Posljednji izraz navodi Ibn-Džerir od Ebu-Musa'a.
"nego ih time opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!" Ibn-Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa kako je rekao: "Nemoj svoj imetak i ono što ti je Allah dao na povjerenje, te kao sredstvo za život učinio, davati svojoj ženi ili kćeri, a potom da ti gledaš kako je to kod njih, nego drži svoj imetak i pazi da bude valjan, i budi ti onaj koji će trošiti na njihovo odijevanje, pomaganje i opskrbu!" Ovaj časni ajet pretpostavlja dobročinstvo prema porodici i onim koji su štićenici u smislu trošenja za njihovu odjeću i opskrbu, te lijepih riječi i ponašanja.
6.
I iskušavajte siročad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove! I ne trošite ih rasipnički i u žurbi, dok oni ne odrastu! Ko je imućan neka se uzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka, jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!
Komentar ajeta:
" I iskušavajte siročad", tj. provjeravajte ih, "dok ne stasaju za brak", tj. dok ne postanu zrela, odnosno kada u snu prvi put ejakuliraju. U dva sahiha stoji: /639/ - Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: "Ponudio sam se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, za Bitku na Uhudu kada sam imao četrnaest godina i nije mi dozvolio. Ponudio sam mu se potom za Bitku na Hendeku kada sam imao petnaest godina, pa mi je dozvolio!" Kada je s ovim upoznat Omer ibn Abdul-Aziz, on je rekao: "To je razlika između maloljetnika i punoljetnika!"
"Pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove!" Šerijatski pravnici kažu: "Kada dječak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i imetku, s njega spada zabrana raspolaganja imovinom i predaje mu se imovina koja je u nadležnosti staratelja. "trošite rasipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" Ovim Allah Uzvišeni zabranjuje da se troši imovina siročadi bez velike nužde, "rasipnički i u žurbi", tj. prije njihovog punoljetstva.
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ko je imućan neka se uzdrži" i ne troši od toga ništa. Ibn Ebi-Hatim navodi od Aiše, r.a.: - Ajet:
"a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno" objavljen je u vezi sa starateljem siročadi, koji tu obavezu izvršava i koristi ga na odgovarajući način kada je u nuždi. Postoje razilaženja među učenjacima - da li će to vratiti kada mu se poboljša situacija? Ispravno je da neće, budući da je to uzeo kao naknadu za svoj rad dok je bio siromašan, te zato jer se ovim ajetom dozvoljava trošenje bez zamjene. Ahmed navodi predanje od Am ra ibn Šuajba, koji to prenosi od svoga oca, a on od djeda, kako je neki čovjek to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nemam imetka, a imam siroče kod sebe?" On mu je rekao: /640/ "Troši imetak svoga siročeta, ne rasipajući, ne pretjerujući, niti uzimajući to za sebe, odnosno ne čuvajući pritom svoj imetak", ili kako je rekao: "ne otkupljujući time svoj imetak njegovim." U to sumnja Husejn, jedan od prenosilaca: "ako postane imućan, neka se uzdrži".
" A kada im imetke uručujete", tj. kada postanu punoljetni i uvjerite se da su zreli, onda im uručite imetke njihove;
"to učinite u prisustvu svjedoka". To je Allahova naredba starateljima da u prisustvu svjedoka predaje imovinu siročadi kada postanu zrela kako ne bi došlo de nijekanja preuzetog ili predanog dijela.
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" Allah je dovoljan kao Onaj Koji obračunava, svjedoči i nadzire staratelja u svakoj situaciji. Zato, neka se to preda u potpunosti i bez ostatka. U tom smislu navodi se i u Sahihu Muslimovom /641/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ebu-Zerre, vidim da si slab, a tebi želim što i sebi! Nikako se nemoj nadrediti dvojici i ne budi upravitelj (ravnatelj) imovine siročeta."