Oni traže od tebe tumačenje – tj. traže od tebe fetvu; reci: "Allah će vam kazati propis o kelali!" - Na početku ove sure objasnili smo značenje riječi el-kelala.(1) Ako neko umre i ne bude imao djeteta - a ima sestru - njoj pripada polovina onoga što ostavi, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete. Ako su dvije sestre - njima pripadaju dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre – Pod bratom i sestrom misli se na braću i sestre po ocu i majci, i po ocu; propis o braći po majci naveli smo u ajetu: A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta... (12); onda će muškarcu pripasti dio koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava da ne zalutate! A Allah sve zna.

(1) V. tumačenje 12. ajeta ove sure.

SURA EL-MA'IDE (SOFRA)

Objavljena u Medini; osim 3. ajeta koji je objavljen na Arefatu na Oprosnom hadždžu; ima 120 ajeta; objavljena poslije sure el-Feth

O, vjernici, ispunjavajte ugovore! – Veli se da su 'ukūd ovdje ugovori koje čovjek sklopi sa drugima, npr. u trgovini, braku, oslobađanju robova i sl.; veli se da je to ono na što se čovjek obavezao u odnosu na svoga Gospdara u pogledu djela pokornosti, kao što su hadž, post i sl.; još se veli da je to ono što je Allah obavezao ljude u pogledu dozvoljenog i zagranjenog u vjeri. Uzvišeni prvo navodi sažetu (naredbu), poslije koje detaljno pojašnjava riječima: Dozvoljava vam se stoka... – a to su: deve, krave i bravi; sintagma behimetu'l-en'ami je genitivna veza u kojoj se nešto pripisuje nečemu što je specifičnije od njega; riječ behime povezuje se sa riječju en'am (stoka), jer se riječ behime koristi za stoku ali i druga bića. Zamahšeri kaže: ''Ovo je genitivna veza u značenju da je behime od stoke''. Veli se da se ovom sintagmom (behimetu'l-en'am) označava divljač, kao što je divokoza i divlja krava. No, poznato je u arapskome jeziku da se riječ el-en'am koristi samo za deve, krave i brave, dok se riječ behime koristi za sva živa bića osim čovjeka; osim one koja će vam se navesti! – Misli se na strvinu i ono što je njoj slično. Nije vam dozvoljeno loviti dok ste u ihramima. – Riječ hurum je množina riječi haram, a ovdje označava hadžiju dok obavlja obrede hadža; izuzimanje sa česticom illa (u riječima: uhillet lekum behimetu'l-en'ami illa ma...) odnosi se na dozvoljenu stoku, dok se izuzimanje sa česticom gajre (u: gajre muhalli's-sajd) odnosi na one kojima je govor upućen (tj. hadžijama u ihramima). Zaista Allah propisuje šta On hoće!

O, vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe – Za riječi še'ā'irellah veli se da označavaju hadžske obrede (menasiku'l-hadždž); mušrici su obavljali hadž i umru, pa su muslimani htjeli da ih napadnu te im je rečeno: Ne omalovažavajte Allahove odredbe hadždža, tj. nemojte ih napadati i ne odgonite ih! Veli se da še'ā'irellah označava (mekkanski) Harem, a njegovo omalovažavanje podrazumijeva lov u njemu; veli se da se time označava ono što je hadžiji zabranjeno u pogledu žena, mirisa, lova i dr., a omalovažavanje je činjenje tih stvari; ni sveti mjesec – Veli se da se misli na četiri sveta mjeseca: redžeb, zu'l-ka'de, zu'l-hidždže i muharrem; također se veli da se misli na hadžske mjesece: zu'l-ka'de i zu'l-hidždže, tj. zabranjeno vam je ratovanje i napadanje u njima; ni kurbane – Hedj je kurban od stoke (en'am) koja se vodi do Harema i kolje se radi približavanja Allahu; Allah zabranjuje da se atakuje na njega i da se odvraća od Harema; naročito one ogrlicama obilježene – Za kalā'id se veli da su to ogrlice koje se okače o vratove kurbana, pa Uzvišeni zabranjuje da se sa njima postupa na neprikladan način; veli se da su deve kurbani koji imaju ogrlice; ovi kurbani se posebno spominju iako oni ulaze u pojam hedja kako bi se ukazalo na njihovu važnost i potvrdila naredba; ni one koji su krenuli ka Časnome hramu – tj. one koji su se zaputili Kjabi da obave hadž ili umru, pa Uzvišeni Allah zabranjuje da se oni napadaju ili odvraćaju od Kjabe; ovo je objavljeno, kako kaže Suhejli, o Hakemu el-Bekru, tj. Šurejhu b. Dabi'u, koji je zaustavio konja Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., koji je išao prema Kjabi da obavi umru. Dakle, ovo je zabrana dopuštenosti navedenih svari koja se općenito odnosi na muslimane i mnogobošce, a zatim je ova zabrana derogirana ajetima: Ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete... (et-Tevbe, 5) ...i neka se više ne približavaju Časnom hramu... (et-Tevbe, 28) i: Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju... (et-Tevbe, 17); želeći nagradu Gospodara svoga i milost! – El-Fadl (''nagrada'') označava dobit u trgovini, a ridvan je milost na dunjaluku i Ahiretu. A kad obrede hadždža obavite, onda možete loviti! – tj. kada se oslobodite ihrama na hadždžu, možete loviti šta želite; naredba je ovdje, prema konsenzusu učenjaka, u značenju dozvoljenosti. I neka vas ne navede mržnja prema nekom narodu zato što vam je sprječavao dolazak do Mesdžidu'l-Harama, da ga napadnete!– tj. da počinite grijeh prema njima. Šene'ān je srdžba i mržnja; može se čitati i šen'ān; dakle, značenje glasi: Neka vas neprijateljstvo prema nekim ljudima ne navede na to da ih napadnete zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu! Ovo je objavljeno u godini fetha (oslobođenja Mekke), kada su muslimani pobijedili stanovnike Mekke te poželjeli da ih sve poubijaju, jer su im oni spriječili pristup Časnome hramu u godini Hudejbije, ali im je Uzvišeni Allah zabranio da ih poubijaju zato što je On znao da će oni postati vjernici. Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti – Ovo je općenita oporuka. Razlika između riječi birr i takva u tome je što riječ birr ima općenitije značenje, koristi se za djela koja su obavezujuća i djela koja su preporučena, za ostavljanje onoga što je zabranjeno i za sva ona djela koja približavaju Uzvišenom Allahu; riječ takva koristi se za obavezujuća djela i ostavljanje zabranjenih stvari, dok se ne koristi za djela koja su preporučena; prema tome, riječ birr ima općenitije značenje od riječi takva; a ne pomažite se u grijehu i neprijateljstvu – Ism je svaki grijeh na relaciji: čovjek – Allah i čovjek – drugi ljudi; i bojte se Allaha! Zaista Allah žestoko kažnjava!

Oni traže od tebe tumačenje. Reci: "Allah će vam kazati propis o kelali : ako neko umre i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj - polovina njegove ostavštine pripada, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije sestre, njima pripadaju dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.

Komentar ajeta:

El-Buhari prenosi od Al-Berraa da je rekao: "Posljednje poglavlje koje je spušteno jeste (berae), tj. Et-Tevba, a posljednji ajet je "Oni traže od tebe fetvu."

Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao: /896/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene, a ja sam bio bolestan i nisam bio pri svijesti, pa je abdestio i polio me, ili je rekao da me poliju, pa sam došao sebi i rekao: "Naslijedit će me samo kelalom, pa ko će biti nasljednik?" Tada je Allah spustio ajet o feraidu (nasljeđivanju). Hadis bilježe dva Sahiha od Šu'be, a prenose ga i sastavljači Sunena preko Ibn-Ujejne. U nekim verzijama hadisa stoji: "pa je objavljen ajet o nasljedstvu (mirazu): - Oni traže od tebe fetvu; Reci: "Allah će vam kazati propis o kelali." Kao da to znači - a Allah zna - oni traže od tebe fetvu o kelali, - Reci: "Allah će vam kazati propis o njoj", gdje ono što je spomenuto upućuje na ono što je izostavljeno.

Ranije je bilo govora o kelali i njenoj etimologiji. Ona je izvedena od "iklil" /kruna/, koja obuhvaća glavu sa svih strana i stoga je mnogi učenjaci tumače da znači "onaj koji je umro a nema djeteta ni roditelja." Među učenjacima ih ima koji kažu da kelala označava onoga ko nema djeteta, kao što na to upućuje ajet:

"A ako neko umre, a ne bude imao djeteta." Problem odredbe o kelali bio je nejasan zapo-vjedniku vjernika, Omeru ibn al-Hattabu,. r.a., kao što je potvrđeno u dva Sahiha, u kojima. je rekao: "Za troje sam želio da nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da propise, pa da ih se pridržavamo, i to: o dijelu koji nasljeđuje djed, kelali, i o jednoj vrsti kamate." Imam Ahmed prenosi od Omera ibn al-Hattaba: /897/ - Ni o čemu nisam pitao više Allahovog Poslanika nego o 'kelali', tako da je on upro prstom u moja prsa rekavši: "Dovoljan ti je ajet 'Es-Sajf' sa kraja sure En-Nisa." Ovako ga on prenosi skraćeno, a Muslim ga iznosi u dužem obliku. Pod ajetom "Es-Sajf" misli se na ajet koji je spušten u ljeto, a Allah najbolje zna. Pošto je Allahov Poslanik uputio Omera u razumijevanje ajeta, Omer je zaboravio upitati ga za značenje riječi Es-Sajf. Spomenuto nam je da je Ebu-Bekr es-Siddik rekao u svojoj hutbi: "Ajet koji je spušten na početku sure En-Ni'sa vezano za feraid, Allah ga je objavio u vezi sa djetetom i ocem. Drugi ajet objavljen je u vezi s mužem, ženom i sestrom po majci. A ajet kojim je završio suru En-Ni'sa, Allah, dž.š., objavio je vezano za braću i sestre po ocu i majci. Ajet kojim se završava sura El-Enfal objavio je u vezi s rodbinom, koji su preči jedni drugima po Allahovoj Knjizi, a to su rodbina po ocu?" Prenosi Ibn-Džerir.

Spomen onoga što je izrečeno u vezi sa značenjem "kelale"

Kod Allaha je utočište i oslonac. Uzvišeni Allah kaže: "Ako neko umre", - ovdje znači - umre, "i ne bude imao djeteta", toga se drži onaj ko smatra da nije uvjet kelale, da više ne postoji otac nego je za postojanje kelale dovoljno da više ne postoji dijete, a to je rivajet od Omera ibn el-Hattaba, s vjerodostojnim nizom prenosilaca hadisa preko rivajeta Ibn-Džerira. Ali ono čemu se pribjegava jeste stav većine i presuda Es-Siddika: "To je onaj koji nema ni djeteta ni roditelja." A na to upućuju riječi Uzvišenog Allaha:

"a ko ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine", a ako bude imao oca neće naslijediti ništa, jer je on, prema konsenzusu, sprečava u tome. To upućuje, nakon što se razmisli, na onoga ko nema djeteta prema tekstu Kur'ana, i ko, prema tekstu Kur'ana, nema oca. Jer sestra nema pravo na polovinu pored oca, čak nema uopće pravo na naslijeđe.

Imam Ahmed prenosi od Zejda ibn Sabita /898/ da je upitan za ženu i sestru po ocu i majci, pa je presudio da ženi pripada polovina i sestri polovina. Pa mu je zato prigovoreno, te je rekao: "Prisustvovao sam kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako presudio." Na ovaj način prenosi samo Ahmed.

Ibn-Džerir i drugi prenose od Ibn-Abbasa i Ibn-Zubejra da su njih dvojica rekli o mrtvacu koji je iza sebe ostavio kćer i sestru, da sestri ne pripada ništa", prema riječima Uzvišenog Allaha:

"Ako neko umre, a i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine." A ako je ostavio kćer, ostavio je dijete, tako da ništa ne pripada sestri.

Njima se suprotstavila većina rekavši o ovome pitanju slijedeće: "Kćerki pripada polovina, a sestri druga polovina prema srodstvu po ocu, mimo ovog ajeta. A ovaj ajet utvrđuje tekst kojim joj na ovaj način to pripada." Što se tiče njenog nasljeđivanja prema rodbinskoj vezi po ocu, El-Buhari prenosi od El-Esveda da je rekao: /899/ "Među nama je presudio Mu'az ibn Džebel za vrijeme Allahovog Poslanika da pola pripada kćerki, a pola sestri." Sulejman kaže: "Presudio je nama", ali ne spominje da je bilo za vrijeme Allahovog Poslanika.

Također u Sahihu od El-Buharije stoji da je Huzejl ibn Šurahbil rekao: /900/ - Ebu-Musa El-Eš'ari upitan je za kćerku, kćerku od sina i sestru, pa je rekao: "Kćerki pripada polovina a sestri polovina, otiđi kod Ibn-Mesuda, on će se sa mnom složiti." - Pa je on upitao Ibn-Mesuda, izvijestivši ga o riječima Ebu-Musaa, te je rekao: "Zalutao sam dakle, i nisam od onih koji su upućeni...!!! Presudit ću u tome onako kako je presudio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Polovina pripada kćerki, a kćerki od sina pripada šestina, tako da se upotpune dvije trećine, a ono što ostane pripada sestri." Otišli smo Ebu-Musau i izvijestili ga o riječima Ibn-Mesuda, a on je rekao: "Ne pitajte me dok imate takvog alima među vama." Uzvišeni Allah kaže:

"a on će naslijediti nju, ako ona ne bude imala djeteta", tj. brat nasljeđuje sve što njoj pripada. Ako ona umre kao "kelala" i ne bude imala dijete niti roditelja, jer ukoliko bude imala oca, brat ne nasljeđuje ništa. A ako uz njega ima i onaj kome pripada dio naslijeđa, taj njegov dio njemu se prosljeđuje, kao što je muž, brat ili sestra, a ono što ostaje prosljeđuje se bratu, pošto je utvrđeno u dva Sahiha od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /901/ "Dajte prava naslijeđa (faraid) onima kojima pripadaju, a dio naslijeđa koji ostaje preči je rođacima po muškarcu." Uzvišeni Allah kaže:

"...a ako su dvije, njima dvije trećine njegove ostavštine", znači ako onaj ko umre kao "kelala" a bude imao dvije sestre, njima su propisane dvije trećine, isto tako ako ima više od dvije sestre priključuju se njima dvjema. Iz ovog je jedna skupina preuzela odredbu o dvije kćerke na isti način kako je odredba o sestrama preuzeta iz odredbe o kćerkama, prema riječima Uzvišenog Allaha:

"A ako ih bude više od dvije ženske, njima dvije trećine onoga što je ostavio." (4:11.) Uzvišeni Allah kaže: "A ako su braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama."

Ovo je odredba o srodstvu po ocu među sinovima, i sinovima sinova, i među braćom i sestrama; muškarcima se daje koliko dvjema ženskim osobama.

Uzvišeni Allah kaže:"To vam Allah objašnjava." Određuje vam Svoje propise, faraid, postavlja vam Svoje granice i objašnjava vam Svoje zakone. Uzvišeni Allah kaže: "...da ne zalutate", tj. da ne zalutate od istine, nakon što vam je objašnjeno.

"A Allah zna sve", On zna za posljedice djela i za koristi od njih i kakvo dobro ima u njima za Njegove robove, i šta zaslužuje svako u odnosu na bliskost prema umrlom.

Prenosi se od Omera el-Hattaba da "kelala" označava onoga ko nema djeteta, a zatim se on saglasio s riječima Ebu-Bekra es-Siddika. Ibn-Džerir prenosi od Omera, r.a., da je rekao: "Stid me je da se u tome suprotstavljam Ebu-Bekru." A Ebu-Bekr, r.a., kaže: "To znači bez djeteta i roditelja." To je rekao Ebu-Bekr es-Siddik, a u tom se slažu i većina ashaba, i tabiina, i imama od najstarijeg vremena do danas, a isto je i sa četiri mezheba, sedam fakiha i svim slavnim učenjacima. Na to ukazuje Kur'an, kao što Allah upućuje da je to objasnio i pojasnio Svojim riječima:

"Allah vam to objašnjava da ne zalutate, a Allah zna sve." Uzvišeni Allah to najbolje zna.

"O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja će vam se navesti; dok obrede hadža obavljate, nije vam dozvoljeno da lovite. Uistinu, Allah propisuje što On hoće"

Komentar ajeta:

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ma'na i 'Avfa, ili samo od jednog od njih, da je neki čovjek došao kod Ibn-Mesuda i upitao ga: "Preporuči mi nešto?" Odgovorio mu je: Kad čuješ da Uzvišeni Allah kaže:

"O vjernici", obrati pozornost na to jer to je neko dobro koje On naređuje ili neko zlo koje On zabranjuje. O riječima Uzvišenog:

"ispunjavajte obaveze /el-'uhud/." " Ibn-Abbas, Mudžahid i drugi kažu da znače: "Obećanja, obaveze, odgovornosti, ugovore, sporazume, oporuke /el-uhud/."

El-uhud označava sve ono što je Uzvišeni Allah dozvolio, zabranio, ušinio obaveznim ili ograničio u Kur'anu, pa to ne zanemarujte i ne kršite. Uzvišeni to, dalje, naglašava: (13:25)

"A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na zemlji - njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište!"

U to se ubrajaju sve dužnosti, obaveze i ugovori: obaveza Allahu Uzvišenom (da Mu se robuje), ugovor o savezni{tvu, ugovor o zajedničkom sudjelovanju, ugovor o kupoprodaji, ugovor o braku i dužnost ispunjenja zakletve. Riječi Uzvi{enoga:

"Dozvoljava vam se stoka" znače: deve, krave i bravi. Ibn-Umer, Ibn-Abbas i drugi uzimaju ovaj ajet kao argument da je dozvoljeno mladunče koje se nađe mrtvo u stomaku svoje majke nakon klanja. Prenose Ebu-Davud, Et- Tirmizi i Ibn Mad`e od Ebu-Seida: Upitali smo: "Allahov Poslaniče, mi (nekada) zakoljemo steonu devu i kravu ili sjanjnu ovcu. Hočemo li baciti mladunče ili ćemo ga jesti?" Odgovorio je: "Jedite ako hoćete, jer dovoljno je za njega klanje njegove majke." Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao dobar (hasen) hadis.

Riječi Uzvišenoga: "ali ne ona koja će vam se navesti", tj. osim one koja će vam se navesti da je zabranjena (općenito i u nekim okol-nostima). Misli se na riječi Uzvišenoga:

"Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ona koja je zaklana u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime, i koja je udavljena i ubijena; i koja je strmoglavljena, i rogom ubodena, ili od zvijeri načeta."

O riječima Uzvišenoga:

"dok obrede hadža obavljate, nije vam dozvoljeno da lovite." Pod stokom se misli na sve domaće životinje kao što su deve, krave i bravi, ali i divlje, kao što su divokoze, divlje krave i crvene deve. Od domaćih su izuzete ranije spomenute /svinja/, a divlje su izuzete od lova za vrijeme obreda hadža, tj. kako smo vam dozvolili stoku u svim situacijama tako vam je haram lov za vrijeme hadža jer je Allah, dž š., tako propisao, a On zna mudrost u svemu što naređuje i zabranjuje. Zbog ovoga Uzvišeni Allah kž`e:"Allah propisuje šta On hoće."

O vjernici, ne omalovažavajte Allahove obrede hadža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naroćito one ogrlicama obilježene ni one ljude koji su krenuli ka časnoj Kabi želeći od Gospodara svoga obilje i zadovoljstvo. A kada obrede hadža obavite, onda loviti možete. I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup časnoj Kabi, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha jer Allah strašno kažnjava."

Komentar ajeta:

Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, ne omalovažavajte Allahove obrede hadža." Ibn- Abbas kaže da znači tj. obrede hadža. "ni sveti mjesec", to znači neoskrnavljivanje mjeseca, uvažavanje njegove veličine, naglašeno izbjegavanje zabranjenih stvari i napuštanje onoga što je Allah, dž.š., naredio da se ne čini u njemu, kao otpočinjanje rata. Riječi Uzvišenoga:

"ni kurbane,naročito one ogrlicama obilježene" znače: ne napuštajte odvođenje kurbana Svetome hramu, jer je u tome poštivanje Allahovih propisa i ne naputajte obilježavanje kurbana ogrlicama na vratovima, kako bi se oni razlikovali od druge stoke, a i kako bi se znalo da su oni kurbani koji se vode prema Kabi, a i kako bi ih se klonio onaj koji bi eventualno želio da im nanese neko zlo i, na kraju, da bi to bio podsticaj onome ko ih vidi da to isto učini, jer onaj ko poziva Uputi ima nagradu onih koji ga slijede, bez umanjenja njihove nagrade. Zbog ovoga Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je obavio hadž prenočio je u Zul-Hulejfi,a to je Vadil Akik, i ustavši ujutro obišao je svoje žene,a bilo ih je devet, okupao se, namirisao, klanjao dva rekata, a zatim je obilježio svoje kurbane ogrlicama i zanijetio naglas hadž i umru. Kurbani su bili deve, šezdeset i više njih, i to naljepšeg izgleda i boja, kao što kaže uzvišeni:

"Eto toliko,pa ko poštiva Allahove propise - znak je bogobojaznosti srca" (22 23) Ali ibn Ebi-Talib kaže: Naredio nam je Allahov poslanik s.a.v.s. da dobro obratimo pažnju na oči i uši (kurbana). Prenose ga autori Sunena. Riječi Uzvišenoga:

"...ni one ljude koji su krenuli ka časnoj Kabiželeći od Gospodara svoga obilje i zadovoljstvo" tj. ne dozvolite sebi ubijanje onih koji su se zaputili Allaovoj časnoj Kabi, Haremu, u koji je,kada neko uđe siguran, a tako i onoga ko mu se zaputio tražeći nagradu od Allaha, žudeći za njegovim zadovoljstvom, ne zaustavljajte.

Mudžahid, grupa tabiina i drugi kažu za riječi Uzvišenoga: "...želeći od Gospodara svoga obilje" da znače: bavljenje trgovinom (i dobitak od nje), kao što je prethodilo o značenju riječi Uzvišenoga:"Nije vam grijeh da od Gospodara svoga tražite neko dobro" (2:198) Za riječi Uzvišenoga: "i zadovoljstvo" Ibn Abbas kaže da znače: "nastoje obavljanjem Hadža steći Allahovo zadovoljstvo svoga Gospodara". Ovaj propis objavljen je radi nekih idolopoklonika, a zatim je dokinut u pogledu njih, a Allah najbolje zna. Što se tiče pak onoga koji se zaputi Mesdžidu - Haramu zbog bezbožništva prema njemu ili idolopoklonstva kod njega ili nevjerovanja u njega, to je strogo zabranjeno. Uzvišeni Allah kaže:

"Mnogobošci su samo pogan i neka više ne dolaze na hadž Mesdžidi-Haramu poslije ovogodišnjeg hadža" (9:28) Poradi ovoga je poslanik Muhamed s.a.v.s. poslao h. Aliju, devete godine po Hidžri, kada je postavio Ebu Bekra za zapovjednika (emira) hadžijama, da obznani u ima Allahova Poslanika s.a.v.s. objavu "Beraeta" zatim da idolopoklonik ne može doći na hadž poslije ove godine i da niko ne može neodjeven obilaziti oko Kabe.

Riječi Uzvišenoga: "A kada obrede hadža obavite,onda loviti možete", tj. kada prestanete sa nošenjem ihrama i budete slobodni od njih, Mi vam dozvoljavamo no što je bilo zabranjeno (da lovite). Ovo je naredba poslije zabrane,a ustvari povraćen je propis koji je važio prije zabrane, pa ako je bio obavezujući (vadžib) ponovo je obavezujući,a ako je bio poželjan (mustehabb) ponovo je poželjan i ako je bio dopuštavajući (mubah), ponovo je takav.Riječi uzvišenoga:

"I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili put časnoj Kabi, nikako ne navede da ih napadnete!", tj. neka vas mržnja prema nekim ljudima koji su vas onemogučili da stignete do Svetog hrama, u godini kada je dogovoren mir na Hudejbiji, ne navede da prekoračite Allahove propise o njima, pa da im se svetite čineći zulum i nepravdu, već presudite po pravdi kako vam je Allah, dž.š., naredio, kada je u pitanju bilo ko. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Zejda ibn Eslema: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa ashabima bio je na Hudejbiji kada su ih idolopoklonici spriječili da stignu do Kabe. To im je vrlo teško palo i kada je jedna grupa idolopoklonika sa istoka prolazila pored njih sa namjerom da obavi umru, ashabi Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekli su: Spriječimo ih u tome, kao što su nas njihovi drugovi spriječili. Tada je Uzvišeni Allah objavio ovaj ajet." Riječima:

"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu."

Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima,vjernicima,da se međusobno pomažu u izvršavanju dobrih djela (hajrata), a to je "birr"- dobročinstvo i da ostave zabranjene i pokuđene stvari, a to je "takva"- bogobojaznost, kao što im zabranjuje sudjelovanje u pokvarenjaštvu i međusobnu suradnju u griješnim i zabranjenim stvarima.

Prenosi imam Ahmed od Enesa bin Malika: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Pomozi svome bratu, bio tlačitelj (zalim) ili potlačeni (mazlum)." Neko je upitao: "Ovo da ga pomognem kao mazluma razumijem, ali kako ću ga pomoći kao zalima?" Odgovorio je: "Da ga onemogućiš i spriječiš u tiraniji (zulumu), eto tako češ ga pomoći." Prenose ga El- Buhari i Muslim preko Sabita od Enesa. Vjerodostojan (sahih) hadis glasi: "Onaj ko poziva Uputi imat će nagradu onih koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana, ne umanjujući njihovu nagradu nimalo, a onaj koji bude pozivao zabludi imat će grijeh svih koji ga budu slijedili, ne umanjujući njihov grijeh nimalo." Prenosi Ebul-Kasim Et-Taberani od Ebul-Hasen Nimran ibn Sahra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko bude išao sa zalimom da ga pomogne, a bude znao da je zalim, već je izašao iz islama."

*Objavljena poslije sure El-Feth / Pobjeda.

Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao: "Posljednja objavljena sura je Iza džae nasrullahi vel-feth." El-Maida je posljednja objavljena o propisima, a ova je posljednja sura uopće.