Sura EL-AHZAB (Saveznici)

Objavljena u Medini;
sadrži 73 ajeta; objavljena poslije sure Ali Imran.

O, Vjerovjesniče – Ovo je poziv koji obuhvata počast, jer se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, obraća riječima: O, Vjerovjesniče, a ostalim vjerovjesnicima se obraća njihovim imenima; boj se Allaha – tj. ustraj na bogobojaznosti i povećaji je; a ne slušaj nevjernike i licemjere! – Ne prihvataj njihove riječi makar oni svoj govor predočavali kao savjet! Nevjernici su oni koji javno iznose svoje nevjerništvo, a licemjeri su oni koji javno pokazuju islam, a skrivaju nevjerništvo. Prenosi se da se pod nevjernicima ovdje, zapravo, misli na Ubejja b. Halefa, a pod licemjerima na Abdullaha b. Ubejja b. Selula, mada je općenitost izraza očiglednija (azher). Zaista Allah sve zna i mudar je!

I slijedi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga! Zaista je Allah o onome što vi radite dobro obaviješten!

I osloni se na Allaha, a dovoljan je Allah zaštitnik!

Allah nijednom čovjeku nije dao dva srca u njedrima njegovim – Ibn Abbas, r.a., je rekao: Među Kurejšijama je bio jedan čovjek koga su, zbog njegove velike razboritosti, zvali 'Vlasnik dva srca', pa je objavljen ovaj ajet koji demantira tu mogućnost." Veli se: Ovaj izraz je došao kao prethodnica za ono što slijedi od negacija, tj. kako god Allah, dž.š., nije dao da bilo koji čovjek u svojim njedrima ima dva srca, tako isto vaše supruge nije učinio vašim majkama, a niti vaše posinke vašim sinovima; a nije učinio ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim – Zihār je kada muž svojoj ženi kaže: Ti si meni kao leđa (zahr) moje majke", a što je bila formulacija Arapa u značenju zabrane odnosa sa ženama. Propis vezan za zihar će biti naveden u suri el-Mudžadele; niti je učinio posinke vaše sinovima vašim. – Povod objave ovog dijela ajeta je slučaj Zejda b. Harisea, r.a. On je bio mladić iz plemena Kelb. Neki Arapi su ga zarobili i prodali Hatidži, r.a., a ona ga je poklonila Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, te ga je on posinio. Za njega se govorilo: Zejd sin Muhammedov, sve dok nije objavljen ovaj ajet. To su samo vaše riječi – ukaz na pripajanje posinka onome ko nije njegov otac ili na sve ono što se negira u prethodno navedenim slučajevima; iz usta vaših – Ovo je pojačanje neispravnosti njihovih riječi; a Allah govori istinu i On upućuje na Pravi Put.

Zovite ih – tj. posinke; po očevima njihovim – vežite ih za njihove stvarne očeve; to je ispravnije kod Allaha! A ako ne znate imena očeva njihovih - pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije vam grijeh ako u tome pogriješite nego ako to namjerno učinite. A Allah prašta i samilostan je.

Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi – Ove riječi zahtijevaju od vjernika da vole Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, više nego sami sebe, i da pomažu njegovu vjeru više nego što sami sebi pomažu; a žene njegove su - majke njihove. – Allah, dž.š., je dao Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ženama hurmet majki, u značenju zabrane ženjenja sa njima i obaveze iskazivanja dobrote prema njima. Međutim, naredio je i da one budu pod zastorom od muškaraca. A srodnici su preči jedni drugima – Ovo je derogacija onoga što je bilo na početku islama od nasljeđivanja po pravu bratstva islama i po pravu hidžre, a o ovome smo govorili u suri el-Enfal; po Allahovoj Knjizi – Moguće je da se misli na Kur'an ili na Levh-i mahfuz; od ostalih vjernika – srodnici su preči u nasljeđivanju od vjernika koji nisu rođaci; i muhadžira. Prijateljima svojim možete oporukom nešto ostaviti – Ovim se misli na dobročinstvo prema prijateljima koji nisu rođaci. Dozvoljeno im je pružati korisne stvari u životu i ostaviti im oporuku na samrti, čak je to i pohvaljeno, dok miraz pripada samo rodbini. Učenjaci su podijeljeni u vezi sa mišljenjem da li se pod prijateljima misli samo na vjernike ili na vjernike i nevjernike; to je (naslijeđivanje rođaka) u Knjizi zapisano. – tj. u Kur'anu ili Levh-i mahfuzu.

O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i Mudar je.

Komentar ajeta:

Imam Ahmed prenosi od Zerra da rekao je: /472/ "Ubejj ibn Ka'b mi je rekao: 'Koliko (ajeta) učiš suru 'El-Ahzab' ili koliko smatraš da ima ajeta?' Rekao sam: 'Sedamdeset tri ajeta.' Rekao je: 'Nikako, već smatram da vrijedi koliko i sura 'El-Bekare'. U njoj smo učili: 'Starca i staricu neopozivo kamenujete ako učine zinaluk - kao kazna od Allaha, dž.š.' A Allah je Silan i Mudar.'"

To prenosi i Nesai samo od druge osobe. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je u njoj bilo ajeta koja su se učila, a zatim su derogirana, kako njihove riječi tako i propisi (hukmovi). Allah sve zna najbolje!

U govoru Uzvišenog: "O Vjerovjesniče, Allaha se boj", ovo je opomena nižem putem višeg. Pa, ako Uzvišeni ovo nare|uje Svome robu i poslaniku, onda su svi oni koji su ispod njega (po stepenu) preči da se odazovu toj naredbi.

Govor uzvišenog: "...a nevjernike i licemjere ne slušaj" znači nemoj ih slušati i nemoj se sa njima savjetovati.

"Allah, uistinu, sve zna i Mudar je", tj. on je najpreči da se slijede Njegove naredbe i da se Njemu pokorava. Zaista, On najbolje zna svršetak svih stvari. On je Mudar u Svom govoru i postupcima.

i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje - Allah dobro zna ono što vi radite

Komentar ajeta:

"i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje" od Kur'ana i sunneta:

"Allah dobro zna ono što vi radite", tj. Njemu se ništa ne može sakriti.

i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!

Komentar ajeta:

"I u Allaha se pouzdaj" u svim svojih poslovima i u svim situacijama;

"Allah je zaštitnik dovoljan!", tj. Njegova zaštita dovoljna je za onog ko se na Njega osloni i Njemu se pokaje.

Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi.

Komentar ajeta:

Pripremajući se za iznošenje onoga što se želi ajetom, Uzvišeni spominje poznatu, opipljivu stvar, a to je da čovjek ne može imati dva srca u svojim njedrima i da ne može njegova žena postati mu majka kada se rastavlja od nje riječima: "Ti si mi kao leđa moje majke." Isto tako posinka svoga ne može učiniti sinom svojim.

Uzvišeni veli:

"Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio." Slično ovome je i ovaj govor Uzvišenog i Svemogućeg:

"a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile." (58:2)

U govoru Uzvišenog:

"...niti je posinke vaše sinovima Vašim učinio. To su samo vaše riječi iz vaših usta." Cilj je negacija, jer je ovaj ajet objavljen u vezi sa Zejd ibn Harisom, r.a., štićenikom Vjerovjesnikovim, s.a.v.s.

Prije poslanstva Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je posvojio, pa su mu govorili Zejd ibn Muhammed. Allah, dž.š., htio je da prekine ovu vezu i ovaj odnos riječima:

"niti je posinke vaše sinovima vašim učinio", kao što Uzvišeni veli u ovoj suri:

"Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik, a Allah sve dobro zna." (33:40)

Govor Uzvišenog: "To su samo vaše riječi, iz vaših usta", znači vaše posinovljenje te djece je samo govor i neobavezuje da bude vaš stvarni sin, jer je on, zaista, stvorenje iz kičme drugog čovjeka.

Pa kao što je nemoguće da kod jednog čovjeka budu dva srca, isto tako nemoguće je da on ima dva oca.

"...A Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi."

Seid ibn Džubejr rekao je da dio ajeta

"...Istinu govori..." znači pravdu (govori), a Katada rekao je da riječi: "...i na Pravi put izvodi..." znače Ispravan put (Siratul-mustekim).

Abdur-Rezak rekao je: "Obavijestio nas je Mamer prenoseći od Ez-Zuhrija da je u vezi sa Allohovm govorom:

'Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao', rekao: 'Saznali smo da se to odnosilo na Zejda ibn Harisa.' Poslaniku je donesen primjer koji glasi: "Sin drugog čovjeka nije tvoj sin."

Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije! A ako ne znate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogrješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i Milostiv je.

Komentar ajeta:

Allahov govor: "Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije" je u svojstvu derogiranja, pošto je prije islama bilo dozvoljeno posinovljavanje tuđih sinova, pa bi tako postali posinci. Zato je Uzvišeni naredio da se njihovo porijeklo pripiše njihovim očevima. To je, ustvari, prava pravda i dobročinstvo.

Buharija prenosi od Abdullaha ibn Omera da rekao je: /473/ "Zaista smo Zejda ibn Harisa, r.a., štićenika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zvali Zejd ibn Muhammed dok nije objavljen ovaj ajet:

"Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije." To isto prenose Muslim, Tirmizi i Nesai od Musaa ibn Ukbe.

Zato, kada je derogiran ovaj postupak, Uzvišeni je dozvolio ženidbu sa ženom od posinka (nakon što se rastave), pa je Allohov Poslanik, s.a.v.s., oženio Zejneb bint Džahš, koju je pustio Zejd ibn Haris, r.a.

U ajetu koji govori o zabrani ženidbe Uzvišeni veli: "i žene vaših rođenih sinova" (4:23), skrećući pažnju na ženu posinka, koji nije rođeni sin.

Govor Uzvišenog: "Zovite ih po očevima njihovim", odnosi se na Zejda ibn Harisa, r.a., koji je ubijen u Bici na Mu'ti osme godine po Hidžri.

U sljedećem Svom govoru:

"A ako ne znate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši", Silni i Svemogući naređuje da se srodstvo posinaka pripisuje njihovim očevima, ako su očevi poznati. A ako nisu poznati, pa oni su njihova braća po vjeri i njihovi štićenici. To im je nadoknada za njihovo porijeklo.

Zatim je Uzvišeni rekao:

"Nije grijeh ako u tome pogrješite", tj. ako ste nekog od njih pripisali nekom drugom a ne njegovom ocu greškom, a nakon uloženog truda i energije da biste saznali ko mu je otac.

Ovakva vrsta greške kod Allaha, dž.š., i nije greška i ne povlači za sobom grijeh, kao što je Uzvišeni na to ukazao u Svom govoru:

"Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!" (2:286)

U Muslimovom "Sahihu" stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (474) "Uzvišeni i Svemogući Allah rekao je: 'Već sam uradio.'" (Tj. ne kažnjava za nehotičan grijeh.)

A u drugom hadisu stoji: (475) "Nema nijednog čovjeka da se pripisuje drugom čovjeku mimo oca, a zna svog pravog oca, a da ne vjeruje." Ajet koji je dokinut glasio je: "Zaista je nevjerovanje da se odričete svojih očeva."

Imam Ahmed prenosi od Omera, r.a., da rekao je: (476) "Zaista je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.s., s Istinom i objavio mu Knjigu. Pa kada mu je objavljen ajet o kamenovanju, on ga je primijenio, a primjenjivali smo ga i mi poslije njega." Zatim rekao je: "Učili smo ajet: 'Zaista je nevjerovanje da se odričete svojih očeva.'"

Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su - kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira, a prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite. To u Knjizi piše.

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., znao je kolika je bila pažnja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude preči od njih samih, a njegova presuda među njima da bude ispred njihovog ličnog interesa, kao što Uzvišeni veli:

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65)

U sahih-hadisu stoji (477): "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, ni jedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi."

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi..." Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /478/ "Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najpreči među ljudima na dunjaluku i ahiretu. Ako želite učite slijedeće:

'Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi.' Bilo koji vjernik da ostavi neki imetak, neka ga naslijede njegovi nasljednici. A ako je iza sebe ostavio dug ili čeljad, neka dođu nasljednici kod mene, ja sam mu zaštitnik." Prenosi ga samo Buharija.

Allohov govor: "...a žene njegove su kao majke njihove...", u zabrani, poštovanju i pažnji; međutim, sa njima nije dozvoljeno osamljivanje. Ova zabrana ne odnosi se apsolutno na njihove kćerke i sestre.

Uzvišeni je rekao:

"A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima", tj. oni su preči jedni drugima po Božijoj odredbi "...od ostalih vjernika i muhadžira", tj. rodbina je preča da se nasljeđuje nego muhadžiri i ensarije. Ovaj ajet se smatra derogirajućim, i dokinuo je običaj koji je do tada bio da se nasljeđivalo zbog savezništva i bratimljenja, kao što Ibn-Abbas veli: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju, a ne njegova rodbina, a zbog bratimljenja kojeg je među njima uspostavio Allohov Poslanik, s.a.v.s." Ovako su govorili mnogi iz prvih, a i kasnijih generacija.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zubejra ibn el-Avvama da rekao je: "Uzvišeni i Svemogući je posebno u povodu nas, muhadžira i enasarija, objavio:

'A srodnici po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima...' , jer kada smo mi Kurejšije došli u Medinu, nismo imali imetka, pa smo našli ensarije, tu divnu braću, zbratimili se s njima i nasljeđivali ih."

Ebu-Bekr, r.a., pobratimio se sa Haridže ibn Zejdom, Omer, r.a., sa nekim drugim, a Osman, r.a., se pobratimio sa čovjekom iz Beni-Zurejka Ibn-Sa'd ez-Zerkijom. Neki ljudi govore drugačije.

Zubejr, r.a., rekao je: "Ja sam se pobratimio sa Ka'b ibn Malikom, pa kada sam mu došao oženio sam se od njega. Našao sam oružje koje je za njega izgleda bilo preteško. Tako mi Allaha, sine moj, da je on tog dana umro, drugi ga osim mene ne bi naslijedio, sve dok Uzvišeni nije objavio ovaj ajet naročito povodom nas, Kurejšija i ensarija. Poslije toga smo pristupili takvom nasljeđivanju."

Govor Uzvišenog: "...a prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite", tj. otišlo je i dokinuto je nasljedstvo, a ostala je pomoć, dobročinstvo, dobri odnosi, lijepo ponašanje i oporuka.

Uzvišeni rekao je: "To u Knjizi piše", tj. ova odredba je određena i zapisana u Prvoj Knjizi koja se ne mijenja niti preinačuje. Zaista, su bližnji najpreči jedan drugom, i pored toga što je Allah, dž.š., svojevremeno bio odredio drugačije, zbog velike mudrosti koju On zna. On je znao da će to poništiti sa onim što je određeno prvotnom Njegovom odredbom (kada i kaderom). A Allah najbolje sve zna.