A Mi smo dali Lukmanu mudrost – Lukman je čovjek koji je mudro govorio. Učenjaci su podijeljeni o pitanju da li je on bio vjerovjesnik ili ne. U hadisu se navodi da Lukman nije bio vjerovjesnik, nego je bio rob koji je imao čvrsto uvjerenje i koji je volio Allaha, dž.š., pa ga je Allah zavolio i darovao mu mudrost. Prenosi se da je bio Ejjubov, a.s., sestrić ili tečić kao i da je bio kadija među sinovima Israilovim. Vezano za njegovo zanimanje, navodi se da je bio stolar, ili krojač, ili, pak, pastir. Sin mu je bio nevjernik, pa ga je neprestano savjetovao sve dok nije postao musliman. Sin mu se zvao Sārān: "Budi zahvalan Allahu! A ko je zahvalan - zahvalan je u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa zaista je Allah Nezavisni, Hvaljeni."

Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O, sinko moj, ne pridružuj Allahu nikoga! Zaista je mnogoboštvo zulum veliki."

Mi smo naredili čovjeku da poštuje roditelje svoje. – Ovaj i ajet koji slijedi umetnute su rečenice u Lukmanov savjet (vasijjet, oporuku) njegovom sinu, kao pojačanje onoga što se nalazi u Lukmanovom vasijjetu vezanom za zabranu širka. Ajet je objavljen povodom Sa'da b. Ebi Vekkasa, r.a., i njegove majke kako smo već naveli u suri el-Ankebut. Majka ga nosi, postepeno slabeći – jer kako se dijete u stomaku razvija, njegovo nošenje biva sve teže; i odbija ga od dojenja u toku dvije godine. – Ovim je ukazano na krajnji period dojenja. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim! – Zbog onoga što majka proživljava oko nošenja i dojenja, njeno pravo kod djece je veće od očevog prava. Meni se sve vraća.

A ako te budu nagovarali da drugog Meni pridružuješ, onoga o kome ništa ne znaš, ne budi im pokoran, i ponašaj se prema njima na ovome svijetu velikodušno, i slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraća! Poslije ćete se Meni vratiti i Ja ću vas obavijestiti o onome šta ste radili.

"O, sinko moj – Nastavak Lukmanovog savjeta u značenju: i reče Lukman svome sinu: učinjeno djelo teško koliko zrno gorušice – Znači da će Allah, dž.š., iznijeti na vidjelo i veliko i malo od djela robova; bilo u stijeni – Znači: kada bi djelo veličine zrna gorušice bilo na najskrivenijem mjestu u stijeni, Uzvišeni Allah će to na vidjelo iznijeti na Sudnjem danu, a također bilo ono: ili na nebesima ili u zemlji, Allah će s tim doći. Zaista je Allah Predobri, Sveobaviješteni."

"O, sinko moj, obavljaj namaz, naređuj dobro, a zabranjuj nevaljalo, i strpljivo podnosi ono što te zadesi! – Ovo je općenita neredba strpljivosti na nedaćama. Veli se i da je značenje da bude strpljiv pri traženju činjenja dobrih i odvraćanja od hrđavih djela. Zaista su to stvari na kojima treba biti vrlo odlučan! – Moguće je da ove riječi znače da ono što Allah, dž.š., naređuje treba obavljati odlučno, ili da ovo spada u plemeniti ahlak kojim su ukrašeni odlučni ljudi.

I ne okreći lice svoje od ljudi – oholeći se; i ne idi zemljom nadmeno! – Komentar ovih riječi naveli smo kod tumačenja 37. ajeta sure el-Isra. Zaista Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog!

I budi odmjeren u hodu! – jer brzo hodanje ukazuje na površnost i glupavost, a sporo na ponos i oholost. I stišaj svoj glas! Zaista je najneprijatniji glas revanje magarca!"

A Mi smo Lukmanu mudrost darovali:" Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, Neovisan i hvale Dostojan.

Komentar ajeta:

U vezi sa Lukmanom prethodnici su se razišli. Da li je bio poslanik ili samo "dobri Allahov rob" kome nije dato poslanstvo? Većina ih zauzimaju ovo drugo stanovište. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je on bio abesinski rob, stolar. Džabir ibn Abdullah rekao je: "Bio je malen, pljosnata nosa, iz Nobe." Seid ibn el-Musejjeb rekao je: "Lukman je bio s juga Egipta, Allah mu nije dao poslanstvo, već mudrost."

Ibn-Džerir rekao je: "Lukman je bio abesinski rob, stolar. Njegov Gospodar mu rekao je, što je on i uradio: 'Zakolji nam ovu ovcu!' Zatim mu reče: 'Izvadi iz nje dva najbolja komada mesa!', pa je izvadio jezik i srce. Tu je, zatim, boravio izvjesno vrijeme, onoliko koliko je Allah htio. Zatim mu je Gospodar rekao: 'Zakolji nam ovu ovcu!', što je i uradio, zatim reče: 'Izvadi iz nje dva najgora komada mesa!', pa je izvadio jezik i srce. Gospodar mu rekao je: 'Naredio sam ti da izvadiš dva najljepša komada mesa iz ovce i ti si to uradio, pa sam ti naredio da izvadiš dva najgora komada mesa iz nje što si i uradio?' Reče Lukman: 'Od njih, zaista, nema ništa ljepše ako su dobri, a niti ima išta gore ako su loši!' Jednom mu je prišao jedan čovjek i pitao ga: 'Šta te je dovelo do ovoga što vidim?' Rekao je: 'Istiniti govor i šutnja o onom što me se ne tiče.'" Iz ovoga se vidi da je bio rob, a ropstvo je u suprotnosti sa poslanstvom jer su poslanici bivali slani uglednicima u svom narodu. Zbog toga je većina prvih učenjaka (selef) smatrala da on nije bio poslanik.

Pitali su ga o uzrocima zbog kojih je došao u ovakvo stanje, pa rekao je: "O moj bratiću, ako budeš slušao što ću ti reći bit ćeš isto kao i ja", Lukman je nastavio: "Obarao sam svoj pogled, sustezao jezik, bio skroman u hrani, čuvao spolni organ, govorio Istinu. Ispunjavao obećanja, ugošćavao goste, pazio komšije, ostavljao ono što me se ne tiče - to me je učinilo onim kakvog me vidiš."

U govoru Uzvišenog: "A Mi smo Lukmanu mudrost darovali", tj. razumijevanje, znanje, izražavanje i shvatanje islama. On nije bio poslanik i nije mu ništa objavljivano. Riječi: "Budi zahvalan Allahu!" znače da smo mu naredili da zahvaljuje Silnom i Uzvišenom Allahu, dž.š., na blagodatima, što mu ih je darivao više nego ostalim njegovim savremenicima u njegovom narodu.

Zatim je Uzvišeni rekao:

"Ko je zahvalan, čini to u svoju korist", tj. ko je zahvalan sam će se time okoristiti, dok govor Uzvišenog:

"a ako je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, Neovisan i hvale Dostojan" znači da je On Neovisan od robova (ljudi) i to Mu ne šteti. Kada bi svi stanovnici Zemlje bili nevjernici, On je od svakog Neovisan. Drugog boga osim Njega nema, i samo Njega obožavamo!

Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.

Komentar ajeta:

Uzvišeni iznosi oporuku Lukmana svome sinu. A Lukman je Ibn-Anka Ibn-Sedun. Kako prenosi Es-Suhejli, ime njegovog sina je Taran.

Prvo što mu je oporučio je da obožava samo Allaha, dž.š., i da Mu nikoga ravnim ne čini. Zatim mu rekao je, opominjujući ga:

"širk je, zaista, velika nepravda", tj. to je najgora nepravda.

Buharija prenosi od Abdullaha da rekao je: "Kada je objavljen ajet:

'Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju', ashabi Allahovog Poslanika zabrinuli su se pa su rekli: 'Koji to od nas neće miješati svoje vjerovanje s nepravdom?' Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nije to tako. Zar niste čuli govor Lukmanov?:

'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.''" Hadis prenosi i Muslim od El-E'ameša. Zatim je uz savjet sinu da samo Allaha, dž.š., obožava povezano dobročinstvo prema roditeljima.

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

Komentar ajeta:

"Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi iz slabosti u slabost "i doji ga u toku dvije godine" znači odgajanje i dojenje u toku dvije godine nakon rođenja, kao što Uzvišeni veli:

"Majke neke doje djecu svoju pune dvije godine, onima koji žele da dojenje bude potpuno." Iz ovog je Ibn-Abbas zaključio da je najmanje vrijeme trudnoće šest mjeseci jer je Uzvišeni u drugom ajetu rekao:

"nosi ga i doji trideset mjeseci" (46:15) Uzvišeni naglašava majčino odgajanje, njezin trud, umor u nespavanju i danju i noću. Pa neko se dijete sjeti i njezinog dobročinstva kojeg je prema njemu činila. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti", tj. Ja ću te, zaista, nagraditi za to najboljom nagradom.

A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi Put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.

Komentar ajeta:

"A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj", znači - nemoj ih slijediti u njihovoj vjeri, jer to od njih neće biti primljeno,ali to te ne sprečava da budeš dobar prema njima.

"a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća", tj. put vjernika, "Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti."

Taberani prenosi u knjizi "El-'Išre sa senedom do S'ad ibn Malika da rekao je: "Ovaj ajet je objavljen, a ja sam bio povod." "A ako te budu nagovarali" - rekao je: "Bio sam dobar čovjek prema svojoj majci. Nakon što sam primio islam rekla je: 'O Sa'de! Šta to vidim da si učinio? Ili ćeš ostaviti ovu tvoju vjeru ili ja neću jesti i piti do smrti i tebe će grditi zbog mene, pa će se reći: 'O ubico svoje majke.'' Rekao sam: 'Majko, nemoj to raditi, ja, zaista, neću ostaviti svoju vjeru ni za šta.' Provela je dan i noć ništa ne jedući, pa je osvanula iznurena, drugi dan i noć je provela ne jedući pa se još više iznurila. Tako je provela i sljedeći dan i noć ništa ne jedući što je jako iscrpilo. Kada sam to vidio rekao, sam: 'Majko, neka znaš, tako mi Allaha, kada bi ti imala hiljadu duša, pa jedna za drugom izlazila, ja ovu svoju vjeru ne bih ostavio nizašta, a ti kako želiš: ili jedi ili ne jedi.' Poslije toga, počela je jesti."

O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti,doista Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.

Komentar ajeta:

Ove korisne savjete Allah, dž.š., nam kazuje kao savjete mudrog Lukmana kako bi ih ljudi primijenili, kako bi se oni za tim poveli, pa veli:

"O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice", tj., zaista, je nepravda ili grijeh bilo ono koliko zrno gorušice "Allah će na vidjelo iznijeti", tj. to će prikazati na Sudnjem danu pa će zato dati adekvatnu nagradu, dobru ili lošu u zavisnosti od djela, kao što Uzvišeni veli:

"Onaj Koji bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla vidjet će ga." I bez obzira koliko taj trun bio sakriven ili nevidljiv u prostranstvima nebesa i Zemlje, to će na vidjelo iznijeti Onaj Kome se ništa ne može sakriti. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "doista, Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući", tj. poznaje sve stvari bez obzira koliko bile malehne i sićušne, a zna i za kretanje mrava u mrkloj noći i svakog stvorenja vidljivog i nevidljivog.

O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.

Komentar ajeta:

"O sinko moj, obavljaj namaz", tj. sa njegovim farzovima, ruknovma i vaktovima "i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih" shodno svojim mogućnostima, "i strpljivo podnosi ono što te zadesi" jer Onaj Koji poziva Allahu mora se suočiti sa neprijatnostima.

"Dužnost je tako postupiti", tj. strpljivost na ljudska maltretiranja spada u stvari koje zahtijevaju odlučnost i postojanost i koje Allah daruje ljudima.

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

Komentar ajeta:

U Allahovom govoru: "I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje." U osnovi riječ "sa'ar" znači "bolest u vratovima deva od koje se uvijaju vratovi". S time je upoređen oholi čovjek koji okreće svoje lice od ljudi u vrijeme dok im govori ili dok mu govore omalovažavajući ih i sebe uznoseći nad njima, što Allah, dž.š., zaista, zabranjuje. Njegov govor: "i ne idi Zemljom nadmeno" znači gordo i oholo.

Ne idi tako jer će se Allah, dž.š., rasrditi na tebe. Zbog toga je Slavljeni rekao:

"jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog", tj. samodopadljivog i koji se iznad drugih uzdiže, kao što Uzvišeni veli:

"i ne idi Zemljom nadmeno, jer zemlju ne može probiti ni brdo u visinu dostići." (17:37)

Hafiz El-Taberani prenosi od Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa da rekao je: "U prisustvu Resulullaha, s.a.v.s., spomenuta je oholost, a on je na nju posebno ukazao pa rekao je:

"Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." Tada je jedan čovjek iz naroda rekao: "Tako mi Allaha, o Allohov poslaniče, ja, zaista, operem svoju odjeću pa se divim njezinoj bjelini i divim se kaišu na obući, švigaru na liču", pa je, s.a.v.s., rekao: "Nije to oholost. Oholost je da niječeš Istinu i potcjenjuješ ljude."

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja najneprijatniji glas je revanje magarca!

Komentar ajeta:

Allohov govor: "U hodu budi odmjeren", ni spor, ni brz, već između toga dvoga. Njegov govor: "a u govoru ne budi grlat" znači ne diži glas bez potrebe. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"zbilja, najneprijatniji glas je revanje magarca", tj. to je najružniji glas. Dakle krajnja namjera od visokog podizanja glasa je poistovjećena sa magarcem. Usto, on je omrznut kod Allaha, dž.š.

Uporedba sa magarcem iziskuje zabranu i kranjni prijekor, jer je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nama ne pripada loš primjer () Onaj ko povrati dar je kao pas koji povrati po to poliže." U tefsiru ovog ajeta En-Nesai prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako čujete kukurijekanje pijetla, onda tražite od Allaha, dž.š., neko dobro, a ako čujete revanje magarca onda se utječite Allahu, dž.š., od šejtana jer ga je magarac tada vidio." Prenose ga sastavljači Kutubus-sitte izuzev Ibnu-Madžea.

Ovo su korisni savjeti iz kur'anskih kazivanja o mudrom Lukmanu. O njemu se prenose mnogobrojne mudrosti i pouke. Tu spada i ono što prenosi imam Ahmed od Ibn-Umera da je rekao: "Izvijestio nas je Allohov Poslanik, s.a.v.s i rekao: 'Lukman je govorio: 'Ako je Allah nešto povjerio ili pohranio, to bi i sačuvao.''"

Prenosi se od Ibn Ebi-Hatema, a ovaj prenosi od Kasima ibn Muhajmera da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Mudri Lukman je savjetujući svoga sina rekao: 'O sine moj, čuvaj se prerušavanja jer je to uzrok straha u noći, a pokuđenosti u danu!'

Iz govora njegovom sinu

"O sinko moj, zaista, mudrost podiže nevoljnike do kraljevskih prijestolja. O sinko moj, ako uđeš među narod, onda im nazovi selam, zatim sjedi u prikrajak i ne govori dok oni ne počnu da govore, pa ako budu u govoru spominjali Allaha, onda im se pridruži, a ako uđu u neki drugi razgovor, onda ih napusti i pridruži se drugim."

O skromnosti

Hadisi koji se odnose na savjete mudrog Lukmana njegovom sinu.

Enes ibn Malik rekao je: "Čuo sam Allahovog Poslanika kad rekao je: 'Možda će raščupanom čovjeku u dva pohabana haljetka koga ljudi otjeruju ispred vrata Allah uslišati kada ga usrdno moli.'"

Od Enesa, r.a., se prenosi da rekao je: "Rekao je Resulullah: 'Blago pobožnjacima, bogatašima koji kada su prisutni ne poznaju se, a kada su odsutni to se ne osjeća. Oni su svjetiljke kojima ništa ne može naštetiti, nikakav fitneluk na Zemlji.'"

Od Muaza ibn Džebela se prenosi da rekao je: "Čuo sam Resulullaha da rekao je: Zaista je i najmanji dio oholosti - širk. Allah voli i nenametljive bogobojazne bogataše koji kada su odsutni, to se ne osjeća, a kada su prisutni, nisu uočljivi. Njihovo srce su svjetionici upute, spašeni od svake tamne sumnje.'"

Slava (popularnost)

Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Resulullah rekao: "Dosta čovjek ima zla, osim onaj koga je Allah sačuvao da ljudi prstima pokazuju na njega, njegovu vjeru i njegov dunjaluk. Uzvišeni Allah ne gleda na vaš izgled, na vanjski lik, nego gleda Vaša srca, iman, i vaša djela."

U lancu prenosilaca nalazi se Ibn-Lehia, a on je okarkerisan kao slab prenosilac kao slab zbog lošeg pomučenja nakon što su njegove knjige izgorjele.

Ibrahim ibn Ehem, r.a., rekao je: "Nije iskren prema Allahu Onaj Koji voli slavu." Selim ibn Hanzale rekao je: "Dok smo bili sa svojim ocem, nad njim se nadvio Omer ibn Hatab i rekao: 'Zaista je ona (slava) poniženje za sljedbenike, a iskušenje za one koji je slijede.'" Ibrahim en-Nehai rekao je: "Ne oblači odjeću kojom ćeš se proslaviti među učenjacima niti da te to potcijeni među pokvarenjacima."

Lijepo vladanje

Od Enesa, r.a., se prenosi:"Alejhisselam je bio čovjek najljepše naravi. Od Ibn-Omera, r.a.: "Pitali su Allahovog Poslanika: 'Koji je vjernik najbolji?' Rekao je: 'Onaj ko je najljepše naravi.'"

Od Aiše, r.a., kao merfu'-predanje prenosi se:"Lijepom naravi Allahov rob dostigne stepen onoga koji obnoć klanja, a danju posti."

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je kazao: "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome što će ljude najviše uvesti u Džennet, pa rekao je: 'Bogobojaznost i lijepe naravi', pa je upitan što će ljude najviše uvesti u Vatru. On rekao je: 'Dva otvora: usta i spolni organ.'"

Od Enesa kao merfu'-predanje prenosi da rekao je: "Lijepa narav donosi dobro dunjaluka i ahireta." Od Hasana ibn Alije prenosi se da je rekao: "Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: 'Za lijepu narav Allah daje robu kao što daje mudžahidu na Božijem putu, kada odlazi ima nagradu i kada se vraća.'"

Od Ebu-Hurejrea kao merfu'-predanje prenosi se da je rekao: "Od ljudi, vi nećete uspjeti sa vašim imetkom već sa prijatnim licem i lijepom naravi."

Kuđenje oholosti

Od Ibn-Mes'uda prenosi se merfu'-predanje, pa se kaže: "U Džennet neće ući onaj ko u svom srcu bude imao trunku oholosti, niti će ući u Vatru onaj u čijem srcu bude trunka imana."

A od Abdullaha ibn Umera da rekao je, pripisujući to Poslaniku: "U čijem srcu bude i trunka oholosti, Allah će ga naglavačke baciti u Vatru." Muhammed ibn Husejn ibn Alij, Alijin, r.a., unuk, rekao je: "U čovječije srce ne uđe ni malo oholosti a da mu se, za isti procenat, ne smanji razum." Što se tiče gordosti (ihtijal), od Burejde, kao merfu'-predanje se prenosi: "Ko bude svoju odjeću puštao po zemlji s gordošću, Allah ga neće ni pogledati." Od Ebu-Hurejrea također kao merfu'-predanje: "Na Sudnjem danu Allah neće pogledati onog ko spusti po zemlji svoj ogrtač. Dok je čovjek šepureći se išao zaogrnut svojim ogrtačem, Allah ga je utjerao u zemlju, pa će u njoj čekati sve do Sudnjeg dana.