Sura Merjem

I Mi smo ga zovnuli – a to je Allahovo obraćanje njemu (teklīm); s desne strane – brdo je bilo na Musaovoj desnoj strani dok je stajao na njemu, a može označavati i sreću i blagoslov (jumn); Tura – poznate planine u Šamu; i približili ga radi prisnog razgovora – Nedžijj je onaj koji je specifičan po prisnom razgovaranju;

i darovali smo mu iz milosti Naše brata njegova Haruna, vjerovjesnika.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje – pa se prenosi da je, između ostalog, obećao nekakvom čovjeku sastanak na jednome mjestu, na kojem ga je jako dugo čekao. Veli se i da je ovo ukaz na njegovo ispunjavanje obećanja u slučaju klanja i žrtvovanja u Njegovim riječima: vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati (es-Saffat, 102). Ovo je i dokaz za one koji tvrde da je žrtva bio Ismail, a.s. (a ne Ishak, a.s.); i bio poslanik, vjerovjesnik,

i naređivao je porodici svojoj namaz i zekjat, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan.

I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik – Idris, a.s., je prvi vjerovjesnik koji je poslan na zemlju nakon Adema, a.s. Prvi je pisao perom, poznavao je astronomiju i šio odjeću. On je od pradjedova Nuha, a.s.;

i Mi smo ga uzdigli na mjesto visoko – Ibn Abbas, r.a., veli: Allah ga je uzdigao na nebo i tamo je umro." U hadisu u kojem se opisuje Isra i Mi'radž navodi se da je on na četvrtom nebu. Veli se i da se visokim mjestom aludira na vjerovjesništvo i ugled. Međutim, prvo mišljenje je najpoznatije (ešher) i prednost mu ukazuje hadis.

To su oni vjerovjesnici – Ovo je ukaz na sve one koji su spomenuti u ovoj suri od Zekerijjaa, a.s., do Idrisa, a.s.; kojima je Allah darovao blagodati, od potomstva Ademova – tj. Nuh i Idris; i onih koje smo nosili sa Nuhom – tj. Ibrahim; i od potomaka Ibrahimova – tj. Ismail, Ishak i Jakub; i Israilova – tj. od njegove loze: Musa, Harun, Isa sin Merjemin, Zekerijja i Jahja; i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se učili ajeti Milostivog, oni bi padali na sedždu i plakali. Sufjan es-Sevri prenosi od Ma'mera, koji je rekao: Omer ibn el-Hattab proučio je suru Merjem, učinio sedždu i potom rekao: 'Ovo je sedžda, a gdje je plač?'"

A njih smijeniše zli potomci – Za dobre potomke se kaže halef, a za zle potomke half, a što je ovdje slučaj. Učenjaci su se razišli u pitanju tumačenja na koga se ove riječi odnose, pa neki vele da su u pitanju kršćani, jer su oni naslijedili jevreje. Drugi smatraju da se ovdje misli na sve one koji nisu vjerovali i koji su bili grješnici poslije sinova Israilovih; koji napustiše namaz – Za izraz edāū se kaže: namaz ostaviše, a veli se i koji nisu na vrijeme klanjali; i slijediše prohtjeve. Oni će susresti propast – El-Gajj je propast, a nekad je i u značenju zablude;

osim onih koji se pokaju – Ovo je izuzimanje koje može biti i spojeno (da se odnosi na gore spomenute), ili prekinuto (da se odnosi na svakoga); i uzvjeruju i rade dobro - oni će ući u Džennet, i njima se nikakva nepravda neće učiniti.

U vrtove Adna koje je Milostivi obećao robovima Svojim zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli. – Bi'l-gajb, tj. u ono što je bilo odsutno, nevidljivo za njih. Zaista će se obećanje Njegovo ispuniti. – Me'tijjen znači da će to obećanje sigurno doći, jer obećanje je Džennet i oni mu dolaze.

U njima neće slušati prazne besjede – Lagv je bezvrijedan govor; već samo: Selam!" i u njima će biti opskrbljeni jutrom i večerom. – Veli se da će njihovo vrijeme u Džennetu biti određeno poput dana i noći, s tim da u Džennetu nema ni dana ni noći. Također se veli da će im opskrba dolaziti uvijek, kad god to požele. A upotrijebljeni su izrazi jutrom i večerom, jer je to običaj ljudi vezan za njihovo jedenje.

Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji bude bogobojazan.

A mi ne silazimo osim po naredbi Gospodara tvoga. – Ovo je govor Džibrilov koji jedno vrijeme nije dolazio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je pri susretu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ne dolaziš mi, a ja čeznem za tobom." Džibril mu je odgovorio: Ja sam bio u većoj čežnji, međutim, ja sam rob kome se naređuje. Kada budem poslan, silazim, a kada budem zadržan, onda sam na svome mjestu", pa je objavljen ovaj ajet. Njemu pripada ono što je ispred nas i ono što je iza nas i ono što je između toga." – Ono što je ispred nas i ono što je iza nas i svi pravci i sva mjesta gdje se nalazimo. Mi se ne pomjeramo sa nekog mjesta na drugo, osim sa Allahovom naredbom. Veli se i to da se pod ono što je ispred nas misli na vrijeme od dunjaluka do prvog puhanja u Rog, a da se pod ono što je iza nas misli na Ahiret, dok je ono što je između toga vrijeme između dva puhanja u Rog. Također se veli: ono što je prošlo od naših života i ono što je od njih preostalo i stanje u kojem se trenutno nalazimo. Međutim, prvo mišljenje najviše odgovara kontekstu ajeta (sijāku'l-ājeti); Gospodar tvoj ne zaboravlja. – Nesijjen označava onoga koji zaboravlja, a veli se da označava i samo ostavljanje. Prvo mišljenje je ovdje očiglednije (azher). Ibn Ebi Hatem prenosi merfu-hadis da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ono što je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, to je halal, a što je u njoj zabranio, to je haram, a u čemu je prešutio, to se prašta, pa molite od Allaha Njegov oprost, jer On, zaista, ne zaboravlja."

Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje rijeći Naše

Komentar ajeta:

"Mi smo ga sa desne strane Tura zovnuli", tj. sa njegove desne strane u trenutku kada je došao da uzme jednu žeravicu iz vatre, Allah, dž.š., progovorio je i pozvao ga.

و"I sebi ga približi da čuje riječi Naše", tj. primakli ga i govorili sa njim. Pozvali smo ga na Turi-Sinau.

i darovali mu milošču Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

Komentar ajeta:

"I darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna." Odazvali smo se njegovom traženju i zagovaranju u vezi sa njegovim bratom, pa smo ga učinili vjerovjesnikom. Neko od prvih generacija - selefa rekao je: "Niko na ovom svijetu nije činio veće zagovorništvo kao što je Musa, a.s., činio za svoga brata Haruna kako bi bio vjerovjesnik, pa je to i postao.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik.

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., hvali Ismaila, a.s., zato što ispunjava dato obećanje. On je sin Ibrahima, a.s., i predak Arapa iz Hidžaza. Ibn-Džerir kaže za njega da nikada nije nešto obećao svome Gospodaru, a da to nije ispunio, odnosno, nije se obavezao ni na jedan ibadet, a da ga nije u potpunosti izvršio. Ibn-Džerir prenosi od Sehla ibn Ukajla da je Ismail, a.s., zakazao sastanak sa nekim čovjekom na nekom mjestu. On je na to mjesto došao, a čovjek je zaboravio doći. Ismail, a.s., ostao je i prenočio na tom mjestu. Kada je sutradan čovjek došao, upitao ga je: "Zar si čitavo vrijeme ovdje čekao?" "Da", odgovori Ismail, a.s. Čovjek reče: "Ja sam zaboravio doći." Ismail, a.s., reće mu: "Ja se odavde ne bih pomjerio sve dok ti ne dođeš." On je zato: "onaj koji ispunjava dato obećanje." Neki kažu da je tako nazvan jer je rekao svome ocu:

"Vidjet ćeš da sam ja, ako Bog da, strpljiv", pa je bio strpljiv. Uzvišeni kaže: "I bio je poslanik, vjerovjesnik." Ovdje je dokaz da je Ismail, a.s., po počasti iznad brata Jakuba, koji je opisan samo kao vjerovjesnik, dok je Ismail opisan i kao poslanik i kao vjerovjesnik. To potvrđuje i hadis u Muslimovom "Sahihu" kad Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Od potomaka Ibrahimovih, Allah je odabrao Ismaila." Ovo je dio hadisa.

Naređivao je porodici svojoj da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan.

Komentar ajeta:

"Naređivao je porodici svojoj da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan." Ovo je, također, ljepota, pohvalno svojstvo i ispravna karakteristika. On je bio strpljiv i istrajan u pokornosti svome Gospodaru i isto je tražio od svoje čeljadi. Slično se objavljuje našem Poslaniku, s.a.v.s.:

"Naredi porodici svojoj da namaz obavlja i istraj u tome." Slavljeni kaže:

"O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od Vatre", tj. naređujte im dobro, a sprečavajte ih u zlu i nemojte ih zanemariti pa da ih na Sudnjem danu jede Vatra. Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /134/ "Allah se smilovao čovjeku koji noću ustane pa klanja, probudi i svoju ženu, pa ako ona odbije, on je po licu polije vodom. Allah se smilovao ženi koja noću ustane i klanja, probudi svoga muža, pa ako on odbije, ona ga po licu polije vodom..." Ovaj hadis zabilježili su Ebu-Davud i Ibn- Madže. Ebu-Seid i Ebu-Hurejre kažu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /135/ "Ako se čovjek probudi noću, a zatim probudi i svoju ženu i njih dvoje klanjaju dva rekata, upisani su među one koji se Allaha puno sjećaju." Ovaj hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai, i Ibn-Madže.

"I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

Komentar ajeta:

Uzvišeni spominje Idrisa, a.s., hvaleći ga:

"On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik", a zatim kaže: "Mi smo ga na visoko mjesto digli." U sahih-hadisu rečeno je da je Poslanik, s.a.v.s., prošao pored njega u noči Israa na četvrtom nebu. Mudžahid kaže da je Idris, a.s., uzdignut i da nije umro, kao što je uzdignut Isa, a.s.. Uzdignut je na četvrto nebo. Ibn-Abbas za njega kaže da je bio krojač i da šijući nije zabo iglu dok ne kaže "Subhanellah!". I zanočavao bi kada bi zanoćavao, a na Zemlji ne bi bio niko bolji po djelima od njega.

i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

Komentar ajeta:

Hasan kaže da riječi: " I Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli" znače "u Džennet".

To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Svemilosnog učili, oni bi na sedždu padali i plakali.

Komentar ajeta:

Ovi vjerovjesnici, ali i ne samo ovi koji su spomenuti kao primjer, su, kaže Allah, dž.š.:

"To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Ademovi." Es-Suddi i Ibn-Džerir kažu: "U potomke Ademove spada Idris, potomak onih koji su bili na lađi sa Nuhom je Ibrahim, u potomke Ibrahimove spadaju: Ishak, Jakub i Ismail, u Israilove potomke: Musa, Harun, Zekerijja, Jahja, i Isa, sin Merjemin, neka im je sa našim Poslanikom salavat i selam." Ibn-Džerir kaže: Njihovi su rodoslovi različiti, ali se svi sjedinjuju u Ademu, a.s. Među njima ima onih koji ne vode porijeklo od putnika sa Nuhove lađe. Takav je Idris, a.s., a on je bio Nuhov djed. Ovo je sasvim očito i jasno. Da se u ajetu misli na vjerovjesnike kao vrstu (grupaciju), dokaz su riječi Uzvišenog u suri "El-En'am":

"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući. I Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba: i svakog uputismo. A Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Ilijasa - svi oni su bili dobri - i Ismaila, i El-Jesea, i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i braču njihovu - njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali." Sve do Njegovih riječi: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put."

U ovoj suri Uzvišeni kaže:

"Kad bi im se ajeti Svemilosnog učili, oni bi na sedždu padali i plakali", tj. kada bi spoznali sadržaj Allahova, dž.š., govora, Njegove argumente, neoborive tvrdnje i dokaze, padali bi na sedždu svome Gospodaru, smjerno, pokorno i sa zahvalnošću na velikim blagodatima koje uživaju. Riječ množina je riječi - "onaj koji plače". Učenjaci su složni da je na ovome mjestu propis učiniti sedždu, slijedeči poslanike, koji su je činili. Sufjan Es-Sevri prenosi od Ebu-Ma'mera, koji je rekao: Omer ibn Hatab proučio je suru "Merjem", učinio sedždu i potom rekao: "Ovo jeste sedžda, a gdje je plač?"

"Njih smijeniše naraštaji, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će propast susresti

Komentar ajeta:

Pošto je Uzvišeni spomenuo skupinu časnih, a to su vjerovjesnici, a.s., i oni koji ih slijede držeći se granica i naredbi, koji izvršavaju dužnosti (farzove) a ostavljaju zabrane, On, dž.š., kaže:

"Njih smjeniše naraštaji", tj. sljedeće generacije, "koji namaz napustiše." Pošto su napustili namaz, napustili su i ostala zaduženja, jer je u njemu temelj vjere i njena postojanost, a pošto on spada u najbolja ljudska djela "A za požudama pođoše", tj. prihvatiše strasti, zadovoljiše se dunjalučkim životom i njegovim slastima i u njima nađoše smiraj. Oni će zlo proći i stradati na Sudnjem danu. Postoji više stavova o tome šta se misli pod ostavljanjem namaza. Neki kažu da je to njegovo potpuno neklanjanje. Ovo kažu Muhammed ibn El-Kurezi i Ibn-Zejd ibn Eslem, što Ibn-Džerir smatra ispravnim. El-Evzai kaže da je čuo od Musaa ibn Sulejmana a on od Kasima ibn Muhajmira, da riječi:

"I njih smijeniše naraštaji, koji namaz napustiše" znače, da su izostavljali pravo vrijeme za namaz, jer je njegovo potpuno ostavljanje - nevjerstvo. Veki' kaže da je rečeno Ibn-Mes'udu: Allah na mnogo mjesta u Kur'anu spominje namaz, kao:

"Oni koji svoj namaz ne obavljaju kako treba, Koji namaze svoje budu na vrijeme obavljali i Svoje namaze budu čuvali." Ibn-Mes'ud odgovorio je da navedeni ajeti znače njihovo pravovremeno izvršavanje. Rečeno mu je: "Mi smo mislili da se to odnosi na njihovo potpuno izostavljanje." "Ne!", reče on, jer je njihovo potpuno napuštanje nevjerstvo." Slično rezonuje Mesruk i Omer ibn Abdul-Aziz, koji kaže: "Njihovo izostavljanje ne znači njihovo napuštanje, već ostavljanje njihovog pravog vremena." Mudžahid kaže da riječi Uzvišenog:

I za požudama pođoše" znači da će, kada nastupi Potonji čas i odu dobri sljedbenici Muhammeda, a.s., ljudi najahivati jedni na druge po putevima. Mudžahid, Ukrime i Ata ibn Rebah kažu da su to sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s. Mudžahid kaže da će se jahati kao stoka i magarci po putevima, ne bojeći se Allaha na nebu i ne stideći se ljudi na Zemlji. Ebu-Ešheb el-Atardi kaže: "Allah je objavio Davud, a.s.: 'Upozori i opomeni svoje drugove neka ne slijede strasti. Srca se vezuju za dunjalučke strasti, a vezivanje za njih je zastiranje od Mene. Najmanje što se desi mome robu koji ih slijedi je sprečavanje da Mi bude pokoran.'" Uzvišeni kaže: "Oni će propast susresti", tj. propast Sufjan es-Sevri kaže da je Ibn-Mes'ud rekao da je Gajj dolina u Džehennemu velike.

ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.

Komentar ajeta:

"Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili", tj. koji su počeli klanjati i prestali da slijede strasti, takvima će Allah, dž.š., tevbu primiti, uljepšati njihov kraj i učiniti ih nasljednicima dženetskih blagodati. Slavljeni zato kaže: "Oni će u Džennet ući, i nikakva im se nepravda neće učiniti", jer /136/ "Tevba briše ono što je prije bilo." U drugom hadisu kaže se: /137/ "Onaj ko učini tevbu je kao onaj ko nikako nema grijeha." Onima koji tevbu učine neće biti umanjena djela koja budu činili, jer djela koja su ranije učinili neće stajati na suprot djelima koja su uradili poslije, pošto bi im onda trud bio uzalud. On ih zato oslobađa iz Svoje dobrote i daje im zaštitu iz Svoje plemenitosti i milosti. U ovom ajetu riječ je o izuzimanju: "Osim onih koji se pokaju", kao što je izuzimanje upotrijebljeno u suri "El- Furkan":

"Oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva", do riječi: "A Allah prašta i milostiv je."

"U edenske vrtove koje je Svemilosni robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli, a obećanje Njegovo će se, doista, ispuniti

Komentar ajeta:

To su dženetlije i onima koji su se pokajali od grijeha, a nazivaju se Džennatu-adn. Svemilosni ih kao položaje obećava Svojim robovima. Oni u njih vjeruju iako su skriveni i nisu ih vidjeli. Oni su im nagrada za čvrstinu njihovog imana i uvjerenja. Uzvišeni kaže:

"A obećanje Njegovo će se, doista, ispuniti." Ovo je garancija tvrdnje da će On to sigurno ostvariti i da će oni na kraju u njih uči, kao što na drugom mjestu kaže:

"I Njegovo obećanje će se ispuniti": "U njima prazne besjede neće slušati", tj. u tim Džennetima neće biti razgovora koji nema smisla, već će se govoriti: "Mir!".

u njima prazne besjede neće slušati, već samo: 'Selam!' - i u njima će ujutro i navečer opskrbljeni biti.

Komentar ajeta:

"U njima neće slušati prazne besjede ni govor griješni, nego samo riječi: 'Mir, mir!'" Uzvišeni kaže: "U njima će ujutro i naveče opskrbljeni biti", tj. jutrom i večeri, mada u Džennetu nema noći i dana, ali će dženetlije znati njihovo smjenjivanje po promjeni sjaja svjetlosti, spuštanju zastira, zaključavanju vrata i njihovom otvaranju i zatvaranju. Hasan, Katade i drugi kažu da su u največem blagostanju bili oni Arapi koji su imali što da ručaju i večeraju, pa je u Kur'anu objavljeno ono što njih tišti.

"U njima će ujutro i navečer opskrbljeni biti."

Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.

Komentar ajeta:

"Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se budu grijeha klonio", tj. Džennet koga smo opisali ovim veličanstvenim opisom će naslijediti Naši bogobojazni robovi, koji su bili pokorni Allahu, dž.š., i u sreći i nesreći i koji srdžbu potiskuju i ljudima praštaju. Na početku sure "El-Mu'minun" Uzvišeni kaže:

"Ono što žele - vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju", pa do riječi:

"Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet-Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti."

A mi silazimo samo po naredbi Gospodara tvoga. Njemu pripada ono što je pred nama i ono što je za nama, što je između toga. A Gospodar tvoj nije zaboravan.

Komentar ajeta:

Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Džibrilu, a.s., /138/ "Šta te sprečava da nas češće posjećuješ?", pa je kaže Ibn Abbas, objavljeno: " A Mi silazimo samo po naređenju Gospodara tvoga", pa do kraja ajeta. Jedini ga je Buharija zabilježio ovako od Ebu-Neima, a on prenosi od Omera ibn Zerra. Ibn-Ebu-Hatim i Ibn-Džerir prenose, također, da je ovo bio odgovor Muhammedu, s.a.v.s. Mudžahid kaže da je ovj ajet, po značenju, kao i onaj u suri "Ed-Duha":

"Gospodar tvoj te nije napustio ni omrznuo." Isto ovo kažu Dahhak, Katade, Es-Sirij i drugi, tj. da je ovaj ajet objavljen zbog Džibrilovog zastoja u dolaženju Poslaniku, s.a.v.s. Uzvišeni kaže: له "Njemu pripada ono što je pred nama i ono što je za nama.", tj. šta će se desiti u budućnosti na ahiretu i šta se desilo u prošlosti, na dunjaluku, "i ono između toga", tj. između dunjaluka i ahireta. Slično objašnjenje prenosi se od Ibn-Abbasa, Seida ibn Džubejra, Dahhaka i drugih, a Ibn-Džerir ga smatra ispravnim, a Allah, dž.š., najbolje zna." "A Gospodar tvoj nije zaboravan." Mudžahid i Es-Suddi kažu da to znači: "Tvoj Gospodar ne zaboravlja tebe." Već smo rekli da je ovaj ajet sličan rijećima Uzvišenog:

"Tako Mi jutra i noći kada se utiša, Gospodar tvoj te nije napustio ni omrznuo." Ibn Ebu-Hatim prenosi kao merfu': /139/ "Ono što je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, to je halal, a što je u njoj zabranio, to je haram, a o čemu je prešutio, to se prašta, pa molite od Allaha Njegov oprost, jer On, zaista, ne zaboravlja." Zatim je citirao ovaj ajet:

"Gospodar tvoj nije zaboravan."