- Besim Korkut
- Bubenheim (Deutsche)
- Enes Karić
- Muhamed Mehanović
- Saheeh International (English)
- Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
- Ibn Kesir
El-Hidžr
إِذْ دَخَلُوا۟ عَلَيْهِ فَقَالُوا۟ سَلَٰمًا قَالَ إِنَّا مِنكُمْ وَجِلُونَ ﴿٥٢﴾ قَالُوا۟ لَا تَوْجَلْ إِنَّا نُبَشِّرُكَ بِغُلَٰمٍ عَلِيمٍ ﴿٥٣﴾ قَالَ أَبَشَّرْتُمُونِى عَلَىٰٓ أَن مَّسَّنِىَ ٱلْكِبَرُ فَبِمَ تُبَشِّرُونَ ﴿٥٤﴾ قَالُوا۟ بَشَّرْنَٰكَ بِٱلْحَقِّ فَلَا تَكُن مِّنَ ٱلْقَٰنِطِينَ ﴿٥٥﴾ قَالَ وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِۦٓ إِلَّا ٱلضَّآلُّونَ ﴿٥٦﴾ قَالَ فَمَا خَطْبُكُمْ أَيُّهَا ٱلْمُرْسَلُونَ ﴿٥٧﴾ قَالُوٓا۟ إِنَّآ أُرْسِلْنَآ إِلَىٰ قَوْمٍ مُّجْرِمِينَ ﴿٥٨﴾ إِلَّآ ءَالَ لُوطٍ إِنَّا لَمُنَجُّوهُمْ أَجْمَعِينَ ﴿٥٩﴾ إِلَّا ٱمْرَأَتَهُۥ قَدَّرْنَآ ۙ إِنَّهَا لَمِنَ ٱلْغَٰبِرِينَ ﴿٦٠﴾ فَلَمَّا جَآءَ ءَالَ لُوطٍ ٱلْمُرْسَلُونَ ﴿٦١﴾ قَالَ إِنَّكُمْ قَوْمٌ مُّنكَرُونَ ﴿٦٢﴾ قَالُوا۟ بَلْ جِئْنَٰكَ بِمَا كَانُوا۟ فِيهِ يَمْتَرُونَ ﴿٦٣﴾ وَأَتَيْنَٰكَ بِٱلْحَقِّ وَإِنَّا لَصَٰدِقُونَ ﴿٦٤﴾ فَأَسْرِ بِأَهْلِكَ بِقِطْعٍ مِّنَ ٱلَّيْلِ وَٱتَّبِعْ أَدْبَٰرَهُمْ وَلَا يَلْتَفِتْ مِنكُمْ أَحَدٌ وَٱمْضُوا۟ حَيْثُ تُؤْمَرُونَ ﴿٦٥﴾ وَقَضَيْنَآ إِلَيْهِ ذَٰلِكَ ٱلْأَمْرَ أَنَّ دَابِرَ هَٰٓؤُلَآءِ مَقْطُوعٌ مُّصْبِحِينَ ﴿٦٦﴾ وَجَآءَ أَهْلُ ٱلْمَدِينَةِ يَسْتَبْشِرُونَ ﴿٦٧﴾ قَالَ إِنَّ هَٰٓؤُلَآءِ ضَيْفِى فَلَا تَفْضَحُونِ ﴿٦٨﴾ وَٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ وَلَا تُخْزُونِ ﴿٦٩﴾ قَالُوٓا۟ أَوَلَمْ نَنْهَكَ عَنِ ٱلْعَٰلَمِينَ ﴿٧٠﴾
52.
kada su mu ušli i rekli: "Mir!" – on je rekao: "Mi smo se vas uplašili."
53.
"Ne plaši se!" – rekoše – "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati."
54.
"Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" – reče on – "čime me radujete?"
55.
"Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" – rekoše oni -, "zato nadu ne gubi!"
56.
"Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" – reče on
57.
i upita: "A šta vi hoćete, o izaslanici?"
58.
"Mi smo poslani narodu navjerničkom" – rekoše –
59.
"samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,
60.
osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."
61.
I kad izaslanici dođoše porodici Lutovoj,
62.
on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!"
63.
"Ne! – rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,
64.
donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.
65.
Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!"
66.
I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.
67.
U to dođoše stanovnici grada, veseli.
68.
"Ovo su gosti moji" – reče on – "pa me ne sramotite,
69.
i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"
70.
"A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" – povikaše oni.
52.
Als sie bei ihm eintraten und sagten: Frieden!, sagte er: Wir ängstigen uns vor euch.
53.
Sie sagten: Ängstige dich nicht. Wir verkünden dir einen kenntnisreichen Jungen.
54.
Er sagte: Ihr verkündet (es) mir, obwohl mir das hohe Alter widerfahren ist! Was verkündet ihr mir denn da?
55.
Sie sagten: Wir verkünden (es) dir der Wahrheit entsprechend. So gehöre nicht zu denen, die die Hoffnung verlieren.
56.
Er sagte: Wer verliert die Hoffnung auf die Barmherzigkeit seines Herrn außer den Irregehenden?
57.
Er sagte: Was ist nun euer Auftrag, ihr Boten?
58.
Sie sagten: Wir sind zu einem Volk von Übeltätern gesandt,
59.
ausgenommen die Sippe Luts. Diese werden Wir wahrlich allesamt erretten,
60.
außer seiner Frau. Wir haben (es so) bestimmt, sie gehörte fürwahr zu denen, die zurückbleiben.
61.
Als nun die Gesandten zu der Sippe Luts kamen,
62.
sagte er: Ihr seid ja fremde Leute.
63.
Sie sagten: Nein! Vielmehr kommen wir zu dir mit dem, woran sie zu zweifeln pflegten.
64.
Und wir kommen zu dir mit der Gewißheit, und wir sagen gewiß die Wahrheit.
65.
So zieh mit deinen Angehörigen in einem Teil der Nacht fort, und folge du hinterdrein. Und niemand von euch soll sich umwenden, geht weiter, wohin euch befohlen wird.
66.
Und Wir haben ihm diese Angelegenheit mitgeteilt, daß der letzte Rest dieser Leute bei Tagesanbruch ausgetilgt werde.
67.
Und die Bewohner der Stadt kamen voller Freude.
68.
Er sagte: Das sind meine Gäste, so stellt mich nicht bloß.
69.
Und fürchtet Allah und stürzt mich nicht in Schande.
70.
Sie sagten: Haben wir dir nicht die Weltenbewohner verboten (als Gäste aufzunehmen)?
52.
kad mu uniđoše i rekoše: Mir, Selām! A Ibrahim reče: Mi smo se uplašili vas!
53.
Nemoj se plašiti! - rekoše oni. – Mi tebi donosimo vijest radosnu o jednom dječaku učenu!
54.
Zar mi - reče Ibrahim - s radosnom viješću stižete sada, kad je mene starost pogodila?! A koju vijest radosnu donosite?
55.
Donosim ti radosnu vijest o istini koja će se zbilja ispuniti - rekoše oni. Zato ti nemoj nadu gubiti!
56.
A Ibrahim reče: U milost Gospodara svoga nadu gube samo oni koji su skrenuli s Puta Pravoga!
57.
Pa ih upita: Šta hoćete vi, o izaslanici?
58.
A oni odgovoriše: Mi smo narodu zločinačkom poslani
59.
i samo ćemo porodicu Lutovu, sve njih, spasiti,
60.
ali ne i ženu mu; odlučili smo mi da će ona s kažnjenima ostati!
61.
Pa kad izaslanici Lutu dođoše,
62.
Lut reče: Vi ste ljudi nepoznati!
63.
Ne! - odgovoriše izaslanici. – Donosimo ti ono u što sumnjaju ovi ljudi,
64.
donosimo ti ono što će se zbilja obistiniti, a mi smo oni istiniti!
65.
Nego ti sa porodicom svojom požuri u mrklo doba noći i iza njih ti budi, i nek se ne osvrće nijedan od vaših ljudi, i samo žurno idite gdje vam se naređuje!
66.
I Mi smo mu objavili to što će biti: da će oni, svi do posljednjeg, zorom biti uništeni!
67.
A stanovnici grada dođoše, veseleći se,
68.
Pa Lut povika: Ovo su gosti moji, ne sramotite me!
69.
I bojte se Allaha, mene ne ponizujte!
70.
A oni povikaše: Zar ti nismo zabranili da ljude gostiš?!
52.
kada su mu ušli i rekli: "Selam!", on je rekao: "Prepali smo vas se!"
53.
"Ne plaši se!", rekoše, "donosimo ti radosnu vijest, imat ćeš sina koji će znan biti."
54.
"Donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?", reče on, "čime ćete me obradovati?"
55.
"Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti", rekoše oni, "zato ne budi među očajnicima!"
56.
"A ko osim oni koji su zabludjeli gubi nadu u milost svoga Gospodara?!", reče on.
57.
I upita: "A koji je tačno razlog vašeg dolaska, o izaslanici?"
58.
"Mi smo", rekoše, "zaista, bili poslani i narodu koji je prestupe činio,
59.
izuzev Lutove porodice, njih ćemo, zaista, sve spasiti,
60.
osim žene njegove, ona će, odredili smo, biti od onih koji će ostati i kaznu iskusiti."
61.
I kad izaslanici dođoše do Lutove porodice,
62.
on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!"
63.
"Ne", rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,
64.
donosimo ti ono što će se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.
65.
Izvedi porodicu svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, i idite tamo gdje vam se naređuje!"
66.
I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.
67.
I dodoše stanovnici grada, veseli.
68.
"Doista su ovo moji gosti", reče, "pa me ne sramotite,
69.
i bojte se Allaha, i mene ne ponižavajte!"
70.
"A zar ti nismo zabranili da muški svijet ugošćavaš?"
52.
(52) When they entered upon him and said, "Peace." [Abraham] said, "Indeed, we are fearful [i.e., apprehensive] of you."
53.
(53) [The angels] said, "Fear not. Indeed, we give you good tidings of a learned boy."
54.
(54) He said, "Have you given me good tidings although old age has come upon me? Then of what [wonder] do you inform?"
55.
(55) They said, "We have given you good tidings in truth, so do not be of the despairing."
56.
(56) He said, "And who despairs of the mercy of his Lord except for those astray?"
57.
(57) [Abraham] said, "Then what is your business [here], O messengers?"
58.
(58) They said, "Indeed, we have been sent to a people of criminals,
59.
(59) Except the family of Lot; indeed, we will save them all
60.
(60) Except his wife." We [i.e., Allāh] decreed that she is of those who remain behind.[679]
61.
(61) And when the messengers came to the family of Lot,
62.
(62) He said, "Indeed, you are people unknown."
63.
(63) They said, "But we have come to you with that about which they were disputing,
64.
(64) And we have come to you with truth, and indeed, we are truthful.
65.
(65) So set out with your family during a portion of the night and follow behind them and let not anyone among you look back and continue on to where you are commanded."
66.
(66) And We conveyed to him [the decree] of that matter: that those [sinners] would be eliminated by early morning.
67.
(67) And the people of the city came rejoicing.[680]
68.
(68) [Lot] said, "Indeed, these are my guests, so do not shame me.
69.
(69) And fear Allāh and do not disgrace me."
70.
(70) They said, "Have we not forbidden you from [protecting] people?"
52.
kada su mu ušli i rekli: "Selam!'' a on reče: "Mi smo se vas uplašili." – El-Vedžel znači el-havf (strah).
53.
Rekoše: "Ne plaši se! Donosimo ti radosnu vijest o jednom dječaku učenu." – a on je Ishak, a.s.
54.
Reče: "Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je ophrvala starost? – tj.: Zar ćete me obradovati rođenjem djeteta a ja već ostario? On je tada imao stotinu godina, a veli se i više. Čime me obveseljavate?" – Ovo je Ibrahim, a.s., rekao na način čuđenja da zaimadne dijete u poznim godinama ili da izrazi nemogućnost takvoga nečega.
55.
Rekoše: "Donosimo ti radosnu vijest o istini – tj. o jamačnom znanju i zato ne sumnjaj u to; pa nemoj biti od onih koji gube nadu!"
56.
Reče: "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli!" – Ovo je dokaz da je gubljenje nade haram; čita se jaknetu i jaknitu, što su dva dijalekta izgovaranja ovoga glagola.
57.
I upita: "A šta vi hoćete – tj.: Zašto ste došli; o, izaslanici?"
58.
Rekoše: "Mi smo poslani narodu zločinačkom" – tj. Lutovom, a.s., narodu;
59.
osim porodice Luta - Moguće je da ovo bude izuzimanje iz Lutovog, a.s., naroda, tj. prekinuto izuzimanje, jer je Lutov, a.s., narod opisan kao zločinački, a Lutova, a.s., porodica nije bila takva, ili da bude izuzimanje iz pojam zločinački, tj. spojeno izuzimanje, pa kao da su rekli: Poslani smo narodu koji je sav zločinački osim Lutove, a.s., porodice koji nisu činili zločine; Mi ćemo ih sve spasiti
60.
osim žene njegove; - izuzimanje iz Lutove, a.s., porodice koje se naziva izuzimanje iz izuzimanja. Zamhašeri kaže da je ovdje posrijedi izuzimanje iz riječi: ''Mi ćemo ih sve spasiti'' kao što to zahtijeva značenje; odlučili smo Mi da ona bude od onih koji će ostati." – Za riječ el-gabir kaže se da znači ''onaj koji ostaje'' (el-baki) i ''onaj koji odlazi'' (ez-zahib). Meleci su sebi pripisali tu odluku jer su oni bliski i imaju posebno mjesto kod Uzvišenoga Allaha, pogotovo kada su u pitanju ove situacije, a, zapravo, to je odluka samo Uzvišenoga Allaha, slično kada onaj ko je blizak vladaru kaže: Mi smo odlučili to i to. - No moguće je da su to riječi koje oni prenose od Uzvišenoga Allaha.
61.
kada dođoše porodici Lutovoj izaslanici,
62.
on reče: "Vi ste, doista, ljudi nepoznati!'' – tj.: Ne poznajemo vas!
63.
Rekoše: "Ne! - donosimo ti ono u što ovi sumnjaju – tj. donosimo ti kaznu za tvoj narod;
64.
i donosimo ti istinu, a mi smo iskreni.
65.
Izvedi porodicu svoju u gluho doba noći, i slijedi ih – tj. budi iza njih tako da niko od njih ne ostane, a neka oni budu ispred trebe; tako on neće biti zaokupljen njima, jer da su oni ostali iza njega, prestrašili bi se; i neka se ne osvrće niko od vas – o ovome smo govorili u suri Hud (81); već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!" – Veli se da je to Misir, a također se veli da riječ hajsu ovdje ima vremensko značenje budući da nije spomenuto mjesto.
66.
I Mi smo mu objavili tu odredbu: - to je kada i kader; glagol kada (dosl. odrediti) je prijelazni glagol sa prijedlogom ila kada uzima značenje glagola evha (objaviti); a veli se da ovo znači: Obznanili smo mu tu odredbu; da će ovi, svi do posljednjeg – Ovo je objašnjenje te odredbe; sintagma dabiru'l-kavm znači ''iskorijeniti jedan narod u korijenu'' i njome se aludira na Lutov, a.s., narod; biti uništeni u zoru! – tj. kada dočekaju sabah.
67.
I dođoše stanovnici grada, veseli. – Grad je ovdje Sodoma; došli u veseli stanovnici Sodome zbog Lutovih, a.s., gostiju želeći da s njima učine razvrat.
68.
Reče on: "Ovo su gosti moji pa me ne sramotite,
69.
i bojte se Allaha, i ne ponizujte me!"
70.
Rekoše: "A zar ti nismo zabranili da primaš svijet?" – Oni su mu bili zabranili da ikoga prima.
52.
"kada su mu ušli i rekli: 'Mir!' - on je rekao: 'Mi smo se uplašili vas.'"
Komentar ajeta:
Uzvišeni veli: Obavijesti ih, o Muhammede, o priči, "Gosti Ibrahimovi", kako su, "kada su mu ušli i rekli: Mir! - on je rekao: "Mi smo se vas uplašili", tj. prepali smo se, te spominje razlog njegovog straha od njih nakon što je vidio da mu ne nose debelo pečeno tele. 408
408 Sure Hud (11:69), a riječ "el-Haniz" znači pečeno tele.
53.
"Ne plaši se!" - rekoše, donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati."
Komentar ajeta:
"Ne plaši se, rekoše", tj. nema razloga za strah, "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati", tj. Ishaka, a.s.,
54.
"Donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" - reče on - "čime me radujete?"
Komentar ajeta:
"reče", zadivljeno začuđen zbog svoje starosti i starosti svoje žene i ostvarenja obećanja, "...zar mi donosite radosnu vijest kad me je starost ophrvala - reče on - čime me radujete?", pa su mu odgovorili potvrđujući ono čime su ga obradovali, da se to obistinjuje, obradovanje nakon obradovanja,
55.
"Donosimo ti radosnu vijest, koja će se doista obistiniti" - rekoše oni - "zato nadu ne gubi!"
Komentar ajeta:
"donosimo ti radosnu vijest, koja će se doista obistiniti - rekoše oni - zato ne gubi nadu!",
56.
"Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" - reče on.
Komentar ajeta:
a on im je odgovorio da on nije od onih koji gube nadu u Allahovu milost i očajavaju, ali želi od Allaha, dž.š., dijete. Pa pošto je on ostario, a i njegova je žena već u godinama, a on zna da je moć Uzvišenog Allaha i Njegova milost i veća od toga.
57.
"I upita: 'A šta vi hoćete, o izaslanici?'"
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava o Ibrahimu, a.s., nakon što je otklonio od njega strah i dostavio mu radosnu vijest, nakon čega ih je on upitao zašto su mu došli, ...
58.
"Mi smo poslani narodu navjerničkom" - rekoše -
Komentar ajeta:
pa mu rekoše: "mi smo poslani narodu nevjerničkom", tj. narodu Lutovom,..
59.
"samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti",
Komentar ajeta:
i obavijestili su ga da su došli spasiti samo Lutovu čeljad...
60.
"osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."
Komentar ajeta:
i obavijestili su ga da su došli spasiti samo Lutovu čeljad, izuzimajući ženu, jer ona je jedna od onih koji su propali. Zbog toga su rekli:
"osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti", tj. ona će propasti zajedno sa ostalima.
61.
"I kad izaslanici dođoše Lutu",
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava o Lutu, a.s., nakon što su mu došli meleki u liku mladića prelijepih lica i izgleda i ušli u njegovu kuću, pa Uzvišeni kaže:...
62.
on reče: 'Vi ste, doista, ljudi neznani!'"
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava o Lutu, a.s., nakon što su mu došli meleki u liku mladića prelijepih lica i izgleda i ušli u njegovu kuću, pa Uzvišeni kaže:
"vi ste doista ljudi neznani."
63.
"Ne" - rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju",
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava o Lutu, a.s., nakon što su mu došli meleki u liku mladića prelijepih lica i izgleda i ušli u njegovu kuću, pa Uzvišeni kaže:
"vi ste doista ljudi neznani." "Ne, rekoše oni, donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju", znači sumnjaju u kaznu, svoju propast i uništenje za koje su sumnjali da će ih zadesiti,
64.
donosimo ti ono što će se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo."
Komentar ajeta
Uzvišeni obavještava o Lutu, a.s., nakon što su mu došli meleki u liku mladića prelijepih lica i izgleda i ušli u njegovu kuću, pa Uzvišeni kaže:
"vi ste doista ljudi neznani." "Ne, rekoše oni, donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju", znači sumnjaju u kaznu, svoju propast i uništenje za koje su sumnjali da će ih zadesiti, "donosimo ti ono što će se sigurno dogoditi", kao što Uzvišeni kaže: "Mi meleke šaljemo samo s Istinom" (15:8), a također kaže: "Mi zaista istinu govorimo", potvrdujući da je ono o čemu su ga oni obavijestili sigurno tačno, odnosno da će njega spasiti a uništiti njegov narod.
65.
Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!"
Komentar ajeta:
Uzvišeni ovdje spominje meleke, da su oni naredili Lutu da izvede svoju porodicu nakon što prođe prva polovina noći, da ide na njihovu začelju kako bi ih pratio i čuvao. Ovako je Poslanik, s.a.v.s., išao u borbu i pratnju, te je podsticao slabe i objedinjavao razbijene redove. Allah, dž.š., kaže:
"i neka se niko od vas ne osvrće", tj. ako biste čuli vrisak naroda, ne obazirite se na njih, to što se desilo s njima proizvod je njihovog rada, kazna i primjer, "već produžite u pravcu kuda vam se naređuje", kao da je on bio sa njima, onaj koji ih je uputio na taj put.
66.
"I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti."
Komentar ajeta:
"I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti", tj. prethodno smo ga upoznali i obavijestili o ovome
"da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje, uništeni biti", to je vrijeme jutra, kao što Uzvišeni kaže u drugom ajetu:
"Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?" (11:81)
67.
"U to dođoše stanovnici grada, veseli."
Komentar ajeta:
Uzvišeni izvještava o dolasku Lutovog naroda kada su saznali za njegove goste i o ljepoti njihova izgleda, veselosti i obradovanosti:
68.
"Ovo su gosti moji" - reče - "pa me ne sramotite",
Komentar ajeta:
Ovo su moji gosti - reče on - pa me ne sramotite, bojte se Allaha i mene ne ponižavajte", a ovo se desilo prije nego što su saznali da su oni Allahovi izaslanici.
69.
i bojte se Allaha, i mene ne ponižavajte!"
Komentar ajeta:
bojte se Allaha i mene ne ponižavajte", a ovo se desilo prije nego što su saznali da su oni Allahovi izaslanici.
70.
"a zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?",
Komentar ajeta:
A nakon toga, nakon što ih je predstavio i istakao da su oni izaslanici, i nakon što je obavijestio o plemenitoj namjeri njihovog dolaska njegovom narodu i izrazio svoju dobrodošlicu, te da predstavljanje ne zahtijeva poseban protokol, osobito kada je potvrđeno razilaženje, odgovorili su mu:
"a zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?", tj. zar ti nismo zabranili da te iko posjećuje?