Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Vjerovjesnika, a.s., kod koga su bile neke žene iz Kurejša. Pričale su toliko glasno da su im glasovi nadvisivali njegov glas. Kad je Omer zatrašio dozvolu da uđe, ustale su i počele da stavljaju hidžabe. Vjerovjesnik, a.s., dozvolio mu je da uđe, a kad je ušao, Vjerovjesnik, a.s., smijao se, Omer je rekao: Neka te Allah učini stalno nasmijanim! Draži si mi i od oca i majke, šta te je nasmijalo? Čudim se ovim ženama koje su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da stave hidžabe. Omer mu je rekao: Ti si, Allahov Poslaniče, preči da te se boje. Zatim je rekao: O vi koje ste neprijatelji samih sebe, zar se mene bojite, a ne bojite se Allahovog Poslanika, a.s.? One su rekle: Da, jer si ti strožiji i grublji od Allahovog Poslanika, a.s. Zatim je na to Vjerovjesnik, a.s., rekao: Sine Hattabov, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, kad god te je sreo šejtan na putu, on bi otišao drugim." (Bilježe Buhari, 3294, i Muslim, 2396.)