Da su ljudi odsjeli s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u zemlji Semudu, u Hidžru. Nasuli su vode iz njegovog bunara i njome mijesili tijesto, ali im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da prospu ono što su nasuli iz njihovog bunara i da nahrane deve tijestom (koje su umijesili tom vodom) i naredio im je da naspu vode iz bunara na koji je dolazila ona deva. Usame se slaže (sa Ubejdullahom) prenoseći (ovaj hadis) od Nafija.

Ne ulazite u stanove onih koji su sebi nasilje učinili, osim plačući, kako vas ne bi zadesilo nešto slično onom što je njih zadesilo."

Prenosite od mene pa makar jedan ajet. Pričajte (ono što čujete) od Izraelićana, u tome nema grijeha. Ko na mene namjerno slaže, neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu."

Jevreji i kršćani ne boje (svoju sijedu kosu), a vi suprotno postupite."

Ne stanujte i ne miješajte se s mnogobošcima, jer ko bude s njima stanovao i miješao se jedan je od njih." (Hadis bilježi Tirmizi, 1605.)

Čuo sam da je Ibn Abbas rekao: 'Nikad neka zajednica ne prekrši postignuti sporazum, a da nad njom neprijatelj ne zavlada!'" (Hadis bilježi Malik, I/359, 922.)

Ko učini kakvo nasilje onom s kim ima sporazum (o dobrosusjedstvu), ili mu nanese kakvu štetu, ili ga optereti preko njegovih mogućnosti, ili od njega uzme nešto mimo njegove volje, neka zna da ću ja tome biti protivnik na Sudnjemu danu!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 3052.)

Kad su Mekelije poslali otkupninu za svoje zarobljenike, i Zejneba je poslala otkupninu za svoga muža Ebul-Asa. Među ostalim tu je bila i ogrlica koju joj je dala Hatidža kad se udala za Ebul-Asa. Kad je tu ogrlicu ugledao Božiji Poslanik, s.a.v.s., preplavila ga je sentimentalnost. 'Ako hoćete', rekao je, 'pustite njenog zarobljenika i vratite joj ono što je njeno!' 'Hoćemo!', rekli su oni, a Vjerovjesnik je od Ebul-Asa uzeo obećanje da će (njegovu kćerku) Zejnebu pustiti da dođe kod njega. Tako je poslao dvojicu svojih ljudi: Zejda ibn Harisu i jednog ensariju, i rekao im: 'Budite u dolini Je'džedž dok tuda ne naiđe Zejneba, pa je dopratite dovde.'" (Predanje bilježi Ebu Davud, 2692.)

Bojte se Allaha kad je riječ o Koptima Egipta. Zaista ćete vi zagospodariti njima, i oni će vam biti potpora i pomoć na Allahovom putu." (Bilježi Taberani)

Bizantijski car poklonio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., odjeću dugih rukava od svilenog brokata, pa je on to obukao, i kao da gledam kako su mu rukavi dugi, pa ga je poslao Džaferu, r.a., koji ga je obukao. Na to mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ja ti ga nisam dao da ga oblačiš.' 'Šta onda da radim s njim?', upita Džafer, r.a., na što mu Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: 'Pošalji ga svom bratu Nedžašiji.'" (Bilježi ga Ebu Davud.)

'Naše komšije su sljedbenici Knjige (ehlul-kitab) i oni u svojim posudama kuhaju svinjsko meso i piju vino', na što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ako nađete drugo posuđe, onda jedite i pijte iz njega, a ako ne nađete, onda ga operite vodom, a zatim jedite i pijte.'" (Bilježe ga Ebu Davud i Tirmizi.)

da je Herakle poslao po njega i grupu Kurejšija koji su bili u trgovini u Šamu, te su mu došli. Potom je spomenuo cijelo predanje i rekao: "Zatim je Herakle zatražio da mu se donese pismo Allahovog Poslanika, a.s., pa mu je ono pročitano. U njemu je stajalo: U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog poslanika, Heraklu, vladaru (velikodostojniku) Bizantinaca. Selam onome koji slijedi Uputu! A nakon ovoga kažem" (Buhari 6259)

Abdullah b. Amr zaklao ovcu. Pošto je (odnekud) došao, upitao je: "Jeste li poklonili dio mome komšiji jevreju? Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: 'Džibril mi je neprestano preporučivao komšiju, pa sam pomislio da će ga uvrstiti u nasljednike." (Ebu Davud, 5146)

''Vjerovjesnik, s.a.v.s., je pisao Heraklu: 'Od Muhammeda, Allahovo g poslanika, Heraklu, poglavaru Bizanta. Spas na onoga ko slijedi Ispravan put." Ibn Jahja je kazao, prenijevši od Ibn Abbasa, da ga je Sufjan obavijestio rekavši: "Ušli smo kod Herakla i sjeli ispred njega. Zatražio je pismo Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U pismu je stajalo: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog poslanika, Heraklu, glavaru Bizanta. Spas na onoga ko slijedi Ispravan put, a potom ... (Ebu Davud, 5130)

Vjerovjesniku, sallallahu alejhive sellem perzijski kralj poslao poklon i on ga je primio. I drugi vladari su mu slali poklone i on ih je primao. (Tirmizi, 1576)

da je Božiji Poslanik, a.s., zabranio da se putuje u neprijateljsku zemlju sa Kur'anom iz bojazni da ga neprijatelj ne omalovaži. (Ibn Madže, 2880)

Vjerovjesnik, a.s.,je pojahao magarca na kome je bio samar, a pod njim pokrivač od fedekijske kadife. Posadio je iza svojih leđa U samu i pošao posjetiti Sa'da ibn Ubadu iz Benu-l-Harisa ibn Hazredža. To je bilo prije Bitke na Bedru. Naišli su pored jedne mješovite skupine muslimana, idolopoklonika i Jevreja. Tu su bili i Abdullah ibn Ubejj kao i Abdullah ibn Revvaha. Pošto prašina što ju je magarac izazvao zahvati tu skupinu, Abdullah ibn Ubejj svojim ogrtačem pokri sebi nos i reče: - Ne dižite nam prašinu! Božiji Poslanik, a.s., se zaustavi i sjaha pa ih pozva Allahu učeći im Kur'an, a Abdullah ibn Ubejj reče: - O čovječe, od ovog našeg ništa bolje nema. Ako je to što govoriš istina, nemoj našu družinu uznemiravati, nego se vrati svome sedlu pa ko ti od nas dođe, njemu pričaj. Abdullah ibn Revvaha, r.a. , reče: - Neka to bude u našem društvu, zaista mi to volimo. Tada muslimani, idolopoklonici i Jevreji počeše jedni druge grditi toliko da su htjeli jedni na druge skočiti, a sve vrijeme Vjerovjesnik, a.s., ih je stišavao pa onda uzjaha na svoga magarca. Kad stiže do Sa'da ibn Ubade, reče: "Moj Sa'de, ti ne ču šta je kazao Ebu Hubab (Abdullah ibn Ubejj), rekao je tako i tako." On mu reče: - Božiji Poslaniče, oprosti mu i prođi ga se. Allaha mi, tebi je Allah dao ono što je dao, a stanovnici Medine su se usaglasili da ustoliče i postave tebe za vođu. Pošto je Allah tako postupio sa istinom koju ti je dao, to je kod ovoga izazvalo zavist i srdžbu u kojima se guši, pa je to učinilo od njega to što si vidio. Vjerovjesnik, a.s., mu oprosti. (Muslim)