Doći će čovjek vodeći za ruku drugoga i reći: - Gospodaru moj, ovaj me je ubio! Allah Uzvišeni će pitati onoga drugog: Zašto si ga ubio? On će odgovoriti: Ubio sam ga kako bih učinio da vlast samo Tebi pripadne! Allah će reći: Pa, zaista, ona Meni pripada! A doći će drugi čovjek vodeći za ruku drugoga i reći: Gospodaru moj, ovaj me je ubio! Allah Uzvišeni će pitati ubicu: Zašto si ga ubio? On će odgovoriti: Zbog toga da bi vlast pripala čovjeku. Allah će reći: Zaista, ona ne pripada čovjeku! Taj ubica će odgovorati za svoj grijeh.

Svaki sudija koji je dijelio pravdu među ljudima će doći na Sudnji dan, a za njegov potiljak će ga ščepati melek. Zatim će on podići njegovu glavu u nebo i, kada se kaže: Baci ga!, on će ga baciti u bezdan, u koji će padati četrdeset godina.

One koji su bili prije vas upropastilo je to što su, kada bi počinio krađu onaj ko je među njima častan, puštali ga (nekažnjenog), a kada bi počinio krađu onaj ko je među njima slab, izvršili bi na njemu kaznu. Tako mi Allaha, da je Fatima, kćerka Muhammedova, počinila krađu, sigurno bih joj odsjekao ruku!"

"Da se ljudima daje prema njihovim tvrdnjama, oni bi tvrdili da im pripadaju i imeci i životi nekih ljudi. Međutim, onaj koji nešto tvrdi, dužan je iznijeti dokaz, a onaj koji negira dvoljno je da se zakune."

Krv čovjeka muslimana je zabranjena osim u tri situacije: oženjenog i udate koji počine blud, onog ko ubije nedužnu osobu i onoga ko ostavi svoju vjeru i napusti zajednicu."

"Zaista su pravedni kod Allaha na minberima od svjetlosti; oni koji čine pravdu u svojim presudama, (koji su pravedni) prema svojim obiteljma i onome što im je dato u namjesništvo (na upravu).

Doveden je Vjerovjesniku, s.a.v.s., neki čovjek koji je popio (alkohol). Izudarajte ga, reče on. Neki od nas udarali su ga rukama, neki sandalama, neki svojom odjećom. Zatim Poslanik, s.a.v.s., reče: Prevaspitajte ga, pa smo mu prišli govoreći: Boj se Allaha, zar te nije strah Allaha, zar te nije stid Allahova Poslanika? Kad je otišao, neki rekoše: Neka te Allah ponizi (misleći na onog što je otišao), a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: Nemojte tako govoriti, ne potpomažite šejtana protiv njega, nego recite: Bože, smiluj mu se i oprosti mu." (Hadis bilježe Buhari, 6777, i Ebu Davud, 4478)

Neki je čovjek u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., po imenu Abdullah, a po nadimku Magarac nasmijavao ponekad Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On ga je dao izbičevati zbog konzumiranja alkohola. Jednog dana (ponovo) mu je doveden, i on je naredio, te je bio izbičevan. Neko od prisutnih reče: Allahu, prokuni ga, kako ga često dovode! Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: Nemojte ga proklinjati, tako mi Allaha, ono što ja znam jeste da on voli Allaha i Njegova Poslanika." (Buhari, 6780)

Ono što ja znam jeste to da mu pripada polovina kazne slobodnog čovjeka zbog pijenja alkohola. Omer, r.a., Osman, r.a., i Ibn Omer dali bi da se bičuju njihovi robovi zbog konzumiranja alkohola s duplo manje udaraca koji su bili predviđeni za slobodnog čovjeka." (Bilježi ga Malik u Muvettau, 45-46/2, 1827)

Kada bi bilo ko umro zbog kazne koju izvršim nad njim, ne bi mi to teško palo na dušu, osim kad je riječ o pijanicu. Kad bi on umro, platio bih za njega, zaista, krvarinu, i to stoga što Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije u vezi s njim (pijanicom) precizno odredio (određeni broj udaraca)." (Hadis bilježe Buhari, 6778, Muslim, 1707, i Ebu Davud, 4486)

Da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije odredio preciznu kaznu za pijenje alkohola. Pio je neki čovjek i napio se, pa kad je pao u neki jarak, uzeli su ga i poveli do Vjerovjesnika, s.a.v.s. Kad je prolazio pored kuće Abbasa, pobjegao je u nju i tu ostao dugo vremena, družeći se s njime. Kada su to ispričali Vjerovjesniku, s.a.v.s., on se nasmijao i upitao: Je li baš tako učinio?, a nije naredio ništa glede njegovog postupka." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4476, Albani ga ocijenio slabim)

Onoga ko bude pio alkohol, bičujte (do tri puta), pa ako se (tome) vrati i četvrti put, onda ga ubijte." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4482, i Tirmizi, 1444, sa svojim tekstom)

Omer, r.a., zatražio je savjet o pitanju kazne za alkohol, pa mu je h. Alija rekao: Smatram da ga trebaš izudarati s osamdeset udaraca, jer on, kad konzumira alkohol, napije se, a kad se napije, govori ono što ne treba, a kad govori ono što ne treba, počne potvarati. Tako je Omer kažnjavao s osamdeset udaraca (za alkohol)." (Hadis bilježi Malik u Muvettau, 45/2, 1826)

Davao udariti (kažnjavajući) za uzimanje alkohola palminom granom bez lišća i sandalama, dok je Ebu Bekr davao izbičevati s četrdeset (udaraca)." (Hadis bilježe Buhari, 6773, i Muslim, 1706)

Koji se zbio između dvojice ljudi koji su svjedočili protiv nekog čovjeka da je ukrao, te je (na temelju toga događaja) Alija, r.a., odredio da mu se odsiječe ruka. Ali kad su potom doveli drugog osumnjičenog, njih dvojica rekoše: Pogriješili smo! Alija je tada poništio njihovo svjedočenje i presudio da moraju prvom čovjeku platiti odštetu. O tome je on rekao: Kada bih znao da ste to namjerno učinili, presudio bih da vam se odsiječe po jedna ruka." (Hadis bilježi Buhari, 6896, u podnaslovu)

Nema odsijecanja ruke na putovanju." (Hadis bilježe autori Sunena)

Doveden je Poslaniku, s.a.v.s., kradljivac, pa mu je odsječena ruka, potom je naređeno, te mu je obješena o vrat." (Nesai, 93/8)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., propisao je da ako se ukradena stvar nađe u rukama čovjeka koji nije optužen, on ako želi, može je uzeti uz cijenu koju je on platio, a ako želi, može tragati za kradljivcem. Tako su presuđivali i Ebu Bekr i Omer." (Nesai, 312-313/7)

Nema uzimanja odštete od kradljivca ukoliko je nad njim već izvršena kazna." (Nesai, 93/8)

Pozvao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa sam mu se odazvao, te mi reče: Šta ti misliš, kad bi ljudima nastupila smrt, a već mu neko ukopan na njegovom mjestu? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to znaju, a on reče: Treba da se strpiš. Hammad kaže: Zbog ovoga ima onih koji kažu da treba odsjeći ruku onome koji krade iz kaburova tako što ulazi u mejitovu kuću." (Ebu Davud, 4409)