Poslanikovo, s.a.v.s., puno ime glasi: Muhammed ibn Abdullah ibn Abdulmuttalib ibn Hašim ibn Abdu Menaf ibn Kusajj ibn Kilab ibn Murra ibn Ka'b ibn Luej ibn Galib ibn Fihr ibn Malik ibn en-Nadr ibn Kinana ibn Huzejma ibn Mudrika ibn Il'jas ibn Mudar ibn Nizar ibn Meadd ibn Adnan." (Hadis bilježi Buhari, 3851.)

Poslan sam u najboljoj generaciji ljudskog roda. Prolazila je generacija za generacijom, dok nisam ja bio iz ove generacije iz koje sam bio (poslan)." (Hadis bilježi Buhari, 3557)

Jedan čovjek došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: 'Koji je čovjek najbolji?' 'Najbolji je', odgovorio je Vjerovjesnik, 'vjernik koji se bori svojim životom i svojim imetkom na Allahovom putu.' 'A zatim?', upitao je čovjek. 'Zatim onaj', kazao je Vjerovjesnik, 'koji se u nekom klancu boji Allaha, pošteđujući ljude svoga zla!'" (Hadis bilježe: Buhari, 2786, Muslim, 1888, Ebu Davud, 2485, Tirmizi, 1660, i Nesai, VI/11.)

Naime, neki Israelićanin tražio je od jednog čovjeka hiljadu dinara u zajam. Ovaj mu je rekao: 'Dovedi mi svjedoke koji će posvjedočiti!' On je rekao: 'Allah je dovoljan svjedok!' Prvi je rekao: 'Dovedi mi jemca!' Odgovorio je: 'Allah je dovoljan jemac!' Ovaj je rekao: 'Istinu govoriš!' Potom mu je isplatio traženi iznos do određenog roka. Dužnik je izašao na more za poslom, i kada je obavio svoje potrebe, krenuo je da nađe lađu na kojoj bi se vratio do roka koji je određen za vraćanje duga. Međutim, nije našao lađu. Tada je uzeo komad drveta, izbušio ga i u tu šupljinu stavio hiljadu dinara s pismom na ime čovjeka koji mu je posudio novac. Zatim je zaštitio pismo da ga voda ne bi uništila i došao do obale mora. Rekao je: 'Dragi Allahu! Ti znaš da sam ja od toga i toga posudio hiljadu dinara; tražio je od mene jemca, i ja sam mu rekao: 'Allah je dovoljan jemac!', i bio je zadovoljan Tobom. Tražio je od mene svjedoka, pa sam mu rekao: 'Allah je dovoljan svjedok!', i bio je zadovoljan Tobom. Ja sam se, zaista, trudio da nađem lađu kojom bih mu poslao ono što je njegovo, ali nisam uspio u tome. Sada ovo pismo Tebi prepuštam!' Bacio ga je u more, i valovi su ga prihvatili, a on je nastavio tražiti lađu kako bi se vratio svome domu. Onaj čovjek, koji mu je posudio novac, izašao je iščekujući lađu s njegovim novcem. Međutim, ugledao je ono drvo i uzeo ga da bi imao gorivo za svoju porodicu. Kad ga je pogledao i otvorio, našao je u njemu novac i pismo. Nakon toga, došao je i onaj dužnik noseći sa sobom hiljadu dinara. Rekao je: 'Tako mi Allaha, tražio sam lađu kako bih ti donio tvoj novac, ali je nisam uspio naći sve do sada i, evo, sada sam stigao.' Onaj čovjek je rekao: 'Allah, dž.š., izvršio je tvoj dug donijevši valovima drvo koje si poslao.' Tada se ovaj sretan vratio s onih hiljadu dinara koje je bio donio." (Hadis bilježi Buhari)

Dok je pastir čuvao svoje stado napao ga je vuk i ugrabio jednu ovcu, a on ju je vukao sve dok je nije spasio. Vuk se okrenuo u njegovom pravcu i rekao: Koga će ona imati na dan kada zavladaju krvoločne životinje, na dan kad neće imati pastira i samo ću biti ja? Ljudi su rekli: Subhanallah (Slavljen neka je Allah!) Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ja, Ebu Bekr i Omer vjerujemo u to." (Bilježe: Buhari, 3663, Muslim, 2388, i Tirmizi, 3695.)

Usnio sam kako sam ušao u Džennet, kad u njemu Rumejsa, Ebu Talhina supruga. Čuo sam bat koraka i upitao: Ko je to? Dobio sam odgovor: Ovo je Bilal. Vidio sam dvorac u čijem je dvorištu bila djevojka, pa sam upitao: Čije je ovo? Rekli su: Omerovo. Htio sam da uđem i da razgledam, ali sam se sjetio tvoje ljubomore, pa sam se okrenuo. Omer je zaplakao i rekao: Allahov Poslaniče, zar da budem ljubomoran na tebe?" (Bilježe Buhari, 3679, i Muslim, 2457.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., popeo se na brdo Uhud s Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom. Brdo se zatreslo ispod njih, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: Umiri se, Uhude, mislim da ga je udario nogom, zaista su na tebi Vjerovjesnik, Iskreni i dva šehida." (Bilježe: Buhari, 3686, Ebu Davud, 4651, i Tirmizi, 3697.)

Bavio sam se (poslom) mijenjanjem novca i za to pitao Zejda ibn Erkama, radijallahu anhu, pa mi on reče: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je"..., a preko drugih prenosilaca, pričao mi je Fadl ibn Jakub, njemu prenio Hadždžadž ibn Muhammed da je ibn Hadždžadž rekao: "Saopćili su mi Amr ibn Dinar i Amr ibn Musab da su čuli Ebu Minhala gdje kaže:
Pitao sam Beraa ibn Aziba i Zejda ibn Erkama za (trgovinu) mijenjanje novca i oni su odgovorili: Mi smo u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili trgovci i pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za (posao) mijenjanje novca. On je odgovorio: Ako je to iz ruke u ruku (gotovina za gotovinu) nema štete, a ako je na odgodu (priček), onda nije dobro." (Buharija)

Svijetu će doći vrijeme kada se čovjek neće brinuti za imovinu (dohodak), odakle ju je uzeo: da li iz dozvoljenog ili nedozvoljenog." (Buharija)

Dok smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjali (džumu), stigao je iz Sirije karavan sa hranom i svijet se okrenuo prema njoj, tako da s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostalo osim dvanaest ljudi, pa je zbog toga objavljeno: A kada vide kakvu trgovinu ili zabavu, pohrle k njoj..." (Buharija)

Allahov Poslaniče, neki ljudi donesu nam meso, a mi ne znamo jesu li oni na njega (koljući) izgovorili Allahovo ime ili nisu?"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Proučite na njega Bismillu i jedite ga." (Buharija)

Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, potužio se jedan čovjek da u samom namazu nešto osjeti, pa da li će prekinuti namaz?"
Ne, dok god ne čuje glas (vjetra) ili osjeti smrad." – rekao je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem).
Ibnu Ebu Hafs prenosi od Zuhrija (hadis): Ne treba (obnavljati) abdest osim ako si osjetio smrad (ispuštenog vjetra) ili čuo glas." (Buharija)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pokraj jedne opale hurme i rekao: Da (znam) da nije sadaka, pojeo bih je." Hemmam je kazao, prenoseći od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je (Vjerovjesnik) rekao: Našao sam hurmu koja je pala na moju postelju..." (Buharija)

Pitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o strijeli koja pogodi životinju pljoštimice i on reče: Ako (strijela) pogodi oštricom (sječivom) jedi, a ako pogodi pljoštimice (poleđinom ili drškom), pa ubije (životinju) ne jedi je, jer je ona premlaćena (vekiz). Allahov Poslaniče, rekao sam: ja pustim svoga psa (kera) i spomenem Allahovo ime, a potom nađem s njim u lovu drugog psa na koga nisam izgovorio Bismillu i ne znam koji je od njih dvojice lov uhvatio? Ne jedi! Ti si izgovorio Bismillu samo na svoga kera, a nisi je izgovorio na onog drugog." (Buharija)

Utbe ibn Ebi Vekkas preporučio je svome bratu Sadu ibn Ebu Vekkasu: Sin robinje Zeme je moj, pa uzmi ga!
Kada je bila godina oslobođenja (Mekke), uzeo ga je Sa d ibn Ebu Vekkas i rekao: On je sin moga brata i on mi ga je preporučio.
Potom je ustao Ubejd (drugi) sin Zeme i rekao: On je moj brat, sin robinje moga oca, i rođen je na njegovom dušeku.
Kasnije su se oni sporili pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Sad kazao: Allahov Poslaniče, on je sin moga brata i on ga je meni preporučio.
Potom je Ubejd ibn Zema rekao: (On je) moj brat, sin robinje moga oca, i rođen je na njegovoj postelji.
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: Ubejde, on pripada tebi!
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, još je dodao: Dijete pripada vlasniku postelje (dušeka), a bludniku pripada kamenovanje.
Kasnije je Sevdi, kćerki Zeme, a supruzi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Sevdo, pokrivaj se od njega!, jer je uvidio da je on sličan Utbi. Tako je on i umro, a nije je više vidio." (Buharija)

"Da je došla neka crnkinja i reka da je ih je oboje zadojila (njega i njegovu sadašnju suprugu kada su bili novorođenčad).Ukbe je to spomenuo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo od njega, osmjehnuo se i kazao: Kako, a već se (o tom) rečeno?" Ukbetova supruga je bila kćerka Ebu Ihaba Tejmije (Buharija).

– Ebu Zerr, radijallahu anhu, pričao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dok sam bio još u Mekki, raspuknuo je strop sobe, spustio se Džibril, otvorio mi prsa, isprao ih zemzem-vodom, donio zlatan legen, napunjen mudrošću i vjerovanjem, i to sasuo u moja prsa, a zatim ih sastavio, uzeo me za ruku i izdigao do neba. Kad je došao do najbližeg neba, Džibril reče čuvaru neba: Otvori!"
– Ko je to? – upita (čuvar).
– Džibril – odgovori on.
– Ima li još neko s tobom? – upita on.
– Sa mnom je Muhammed – reče (Džibril).
– Zar mu je već upućeno poslanstvo? – upita on.
– Da, otvori – reče (Džibril).
Pošto smo se uzdigli do (najbližeg) neba, kad tamo jedan čovjek – s desne i lijeve strane mu gomile svijeta; kad pogleda prema svojoj desnoj strani, nasmije se, a kad pogleda prema lijevoj, zaplače.
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri sine! – rekao je.
– Džibrile, ko je to? – upitao sam.
– Ovo je Adem – reče on – a ovo s njegove desne i lijeve strane su potomci njegovih sinova. Oni s desne strane su džennetlije, a ono na lijevoj strani su džehennemlije, pa kada pogleda na desnu stranu, nasmije se, a kada pogleda na lijevu, zaplače.
Zatim se Džibril sa mnom uzdizao dok nije došao na drugo nebo te rekao njegovom čuvaru: "Otvori!" Ovaj čuvar upita za isto ono što je pitao i onaj prvi, a potom otvori.
Enes kaže da je Ebu Zerr spomenuo da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na nebesima još našao Idriza, Musaa, Isaa i Ibrahima, ali mi nije precizirao gdje je koji, izuzev što je spomenuo da je našao Adema na najbližem nebu, a Ibrahima na šestom. Enes (dalje) kaže: Kad je Džibril prošao pokraj Idrisa, ovaj je rekao:
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri brate!
– Ko je to? – upitao sam.
– To je Idris – odgovorio je (Džibril).
Zatim sam prošao pokraj Musaa, pa i on reče:
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri brate!
– Ko je to? – upitao sam.
To je Musa – odgovori (Džibril).
Potom sam prošao pored Isaa, a on reče:
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri brate!
– Ko je to?, upitao sam.
– To je Ibrahim – odgovori (Džibril).
Kaže (Ibn Šihab) da ga je obavijestio Ibn Hazm da Ibn Abbas i Ebu Hajje el-Ensari govorahu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Zatim sam bio uzdizan sve dok se nisam pojavio na ravnini gdje sam čuo škripu pera."
Ibn Hazm i Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kažu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Allah mi je odredio dnevno pedeset namaza. Ja sam se s tim vratio, i kad sam naišao pored Musaa, Musa reče:
– Šta je određeno tvojim sljedbenicima?
– Odredio im je pedeset namaza – odgovorio sam.
– Vrati se svome Gospodaru – reče on, jer tvoji sljedbenici to neće moći izdržati.
Vratio sam se i molio Gospodara te je On smanjio za polovinu. Potom sam se vratio Musau (i rekao mu za smanjenje), ali on (opet) reče:
– Vrati se svome Gospodaru!
(Prenosilac) je spomenuo (njegovu ponovnu molbu Allahu), kao i prošli put, pa je On opet smanjio za polovinu. Ponovo sam se vratio do Musaa i saopćio mu to, te on reče:
– Vrati se (opet) svome Gospodaru, jer tvoji sljedbenici to neće moći snositi!
Opet sam se vratio svome Gospodaru i molio Ga, pa je On rekao:
– Njih je pet, a računa se pedeset, jer se kod Mene riječ ne mijenja!
Potom sam se vratio Musau, i on reče:
– Vrati se (opet) svome Gospodaru!
– Stidim se svoga Gospodara (da još molim za smanjenje) – rekoh ja.
Zatim produžismo (ja i Džibril) dok ne dođosmo do Sidretul-Muntehaa, kojeg su bile prekrile raznovrsne boje, da i ne znam kakve sve vrste. Iza toga uveden sam (u Džennet), kad u njemu kupole od bisera, a zemlja mošus. (Buhari, 3342)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Što je dozvoljeno (halal), jasno je, a što je zabranjeno (haram), jasno je, a između njih su stvari koje su manje jasne. Ko god ostavi ono što mu sliči grijehu, on će ono što mu je jasno (zabranjeno) još više ostavljati (kloniti se), a ko se usudi na ono što sumnja da je grijeh (ili nije), može lahko upasti u ono što je jasno (zabranjeno). Grijesi su Allahova zabrana, pa ko napasa stado oko zabrane može mu ono lahko u nju upasti." (Buharija)

Fe hel min muddekir", kao što se općenito uči. (Buhari, 3341)

U predislamsko doba bili su ovi trgovi (vašarišta): Ukaz, Midženne i Zul-Medžaz. S objavom islama muslimani su ih se klonili pa je objavljeno: Nije vam grijeh da tražite blagodati vašeg Gospodara u sezonama hadždža, po kiraetu (učenju) Ibn Abbasa." (Buharija)