Buharija | 3294
HADIS
Od Sada se prenosi:
Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Vjerovjesnika, a.s., kod koga su bile neke žene iz Kurejša. Pričale su toliko glasno da su im glasovi nadvisivali njegov glas. Kad je Omer zatrašio dozvolu da uđe, ustale su i počele da stavljaju hidžabe. Vjerovjesnik, a.s., dozvolio mu je da uđe, a kad je ušao, Vjerovjesnik, a.s., smijao se, Omer je rekao: Neka te Allah učini stalno nasmijanim! Draži si mi i od oca i majke, šta te je nasmijalo? Čudim se ovim ženama koje su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da stave hidžabe. Omer mu je rekao: Ti si, Allahov Poslaniče, preči da te se boje. Zatim je rekao: O vi koje ste neprijatelji samih sebe, zar se mene bojite, a ne bojite se Allahovog Poslanika, a.s.? One su rekle: Da, jer si ti strožiji i grublji od Allahovog Poslanika, a.s. Zatim je na to Vjerovjesnik, a.s., rekao: Sine Hattabov, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, kad god te je sreo šejtan na putu, on bi otišao drugim." (Bilježe Buhari, 3294, i Muslim, 2396.)
ARAPSKI
سعد: استأذن عمرُ على النبيِّ صلى الله عليه وسلم وعنده نسوةٌ من قريشٍ يكلمنه عاليةً أصواتهنَّ على صوتهِ، فلما استأذن عمرُ عليه قمن يبتدرنَ الحجابَ، فأذن له فدخل وهو صلى الله عليه وسلم يضحك، فقال عمرُ: أضحكَ الله سنَّك، بأبي وأمي ما أضحكك؟ قال: "عجبتُ من هؤلاء اللاتي كنَّ عندي، فلمَّا سمعن صوتك ابتدرن الحجاب" قال عمرُ: فأنت يا رسول الله لأحقُ أن يهبن، ثمَّ قال عمرُ: أي عدوات أنفسهنَّ أتهبنني ولا تهبن رسول الله صلى الله عليه وسلم؟ قلن: نعم، أنت أفظُّ وأغلظُ من رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم، فقال صلى الله عليه وسلم: "إيه يا ابن الخطابِ، والذي نفسي بيدهِ ما لقيك الشيطانُ سالكًا فجًا إلا سلك فجًا غير فجِّكَ