"Postili smo (ramazan) sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. On sa nama, (osim jacijskog farza) nije klanjao nikakvog drugog namaza, sve do dvadest i treće noći (ramazana). Tada je sa nama klanjao sve dok nije prošla trećina noći. U dvadeset i četvrtoj, sa nama nije ništa klanjao, da bi sa nama klanjao u dvadest i petoj sve do iza pola noći. Rekli smo: Allahov Poslaniće, da hoćeš sa nama i ostatak ove noći provesti u dobrovoljnom namazu. On će na to: Ko klanja sa imamom dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć. Nakon toga on sa nama više nije klanjao sve do dvadeset i sedme noći u mjesecu. Dvadeset i sedme noći nam je klanjao, zovnuvši i svoju porodicu i svoje supruge. Klanjao je s nama toliko da smo se pobojali da će nas mašiti blagostanje. A kakvo blagostanje, upitah ga. Jutarnji objed (sehur), reče on."