Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s: "Objavljeni su mi ajeti, kojima slični nisu objavljeni: 'Reci: Tražim zaštitu Gospodara ljudi' (en-Nas) i 'Reci: Utječem se Gospodaru svitanja' (el-Felek)". (Taberani, el-Mu'džem el-kebir, XVII, str. 350, broj hadisa 964)

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s: "Ko donese troje uz vjerovanje, ući će u Džennet na koja god vrata bude želio i oženit će koju god od džennetskih hurija bude želio, a te tri stvari su: ko oprosti ubici, ko da zajam u tajnosti i ko prouči poslije svakog propisanog namaza deset puta 'Reci: On je Allah - Jedan' (el-Ihlas)". Upitao je Ebu Bekr: "A ko donese jedno od ovo troje, Allahov Poslaniče?" Rekao je: "I jedno". (Hadis je slab, a bilježi ga Taberani, el-Mu'džemu-l-evsat, III, str. 347, broj hadisa 3361)

Akil ibn Ebu Talib kaže: Kurejšije su došle kod Ebu Taliba i rekli mu: 'Tvoj bratić dolazi u naša dvorišta i na naša sastajališta i govori nam nešto što nas vrijeđa, pa bi bilo lijepo da ga odvratiš od nas!' Kad mu je Ebu Talib prenio to što su mu oni kazali, Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: 'Ja nisam nimalo više u mogućnosti ostaviti ovo s čime sam poslan nego što bi neko od vas bio u mogućnosti od ovog Sunca zapaliti svijeću!' Na to im je Ebu Talib rekao: 'Moj bratić nikada nije lagao, stoga se lijepo vratite nazad!'"

Halima bint el-Haris kaže: Izjahala sam iz sela na zekastom magarcu, zajedno sa ženama iz plemena Sa'd, da u Meki tražimo dojenčad. Bilo je to u vrlo sušnoj godini u kojoj su svi usjevi nastradali. Sa sobom smo vodili i oronulu devu koja nije imala ni kapi mlijeka, i jedno dijete od čijeg plača nismo mogli spavati budući da ni u mojim grudima, ni u vimenu deve, nije bilo mlijeka koje bi mu utolilo glad. Kad smo došle u Meku, svakoj od nas je nuđen Božiji Poslanik, s.a.v.s., i svaka ga je odbila. Naime, od djetetovog oca očekivale smo pristojnu nadoknadu zato što ćemu mu dojiti dijete. Kako je on bio siroče, mi smo mislile: 'Šta nam može dati njegova majka!?' Tako je svaka žena sebi našla dojenče, osim mene. Ja se nisam željela vratiti nazad praznih ruku, pa sam svom mužu rekla: 'Boga mi, ja ću uzeti ono siroče!' Tako sam i uradila, pa kad sam ga donijela kod svoje jahaće životinje, moj muž mi je rekao: 'Uzela si ga! Dobro si uradila. Nadati se da će nam Allah zbog njega dati dobro.' Allaha mi, čim sam ga stavila sebi u krilo, moje grudi su se trgnule prema njemu o obiljem mlijeka i on je dojio sve dok se nije zasitio, a onda je dojio i njegov brat (tj. njen sin), pa se zasitio i on! Moj muž je te večeri otišao do naše stare deve i iznenadio se kad je vidio da je i njeno vime puno mlijeka, pa smo se i mi te večeri napili mlijeka sve do sitosti. Tu noć proveli smo siti i napojeni, a naša djeca lijepo su spavala. Moj muž govorio mi je: 'Allah mi, Halima, mislim da si uzela blagoslovljeno čeljade!' Zatim smo krenuli dalje, a moj magarac je do sela išao ispred karavana tako brzo da ga nijedan drugi nije mogao slijediti. Govorili su mi: 'Za Boga miloga, Halima, sačekaj nas! Ta, je li to isti onaj magarac na kojem si dojahala u Meku?!' 'Jest, Boga mi, to je onaj isti magarac!', odgovorila sam. Naša zemlja bila je suha i neplodna, no moja stoka je stalno dolazila sita i puna mlijeka, a njihova gladna i iznurena, bez mlijeka u vimenu. Mi smo pili mlijeka koliko smo htjeli, a niko drugi u mjestu nije mogao pomusti niti jednu jedinu kap. Svojim pastirima govorili su: 'Zašto i vi ne napasate stoku tamo gdje napasa Halimin pastir?' Oni su onda tjerali stoku u onaj klanac gdje je napasao naš pastir, ali se njihova stoka vraćala gladna, a moja sita i nabrekla vimena. Vjerovjesnik, s.a.v.s., napredovao je za jedan dan onoliko koliko su druga djeca napredovala za mjesec; a za jedan mjesec onoliko koliko su druga djeca napredovala za godinu! Kad je napunio godinu dana, već je bio krupan dječak. Potom smo s njim otišli kod njegove majke, i njegov poočim rekao joj je: 'Vrati ga opet nama, jer se bojim da ne oboli od kakve mekanske zaraze!' Tajili smo da zbog njega imamo bereket u svemu, i ona se na kraju saglasila da ga ponovo povedemo sa sobom. Tako se kod nas zadržao još dva mjeseca i dok se jednoga dana igrao sa svojim bratom iza naših kuća, gdje su čuvali našu stoku, njegov brat je dotrčao sav uzdrhtao. 'Onaj moj brat Kurejšija...' govorio je isprekidano, 'došla su mu neka dva čovjeka i rasporila mu stomak!' Mi smo odmah potrčali tamo, drhteći. Zatekli smo ga kako stoji, lica izbezumljena od straha. Moj muž i ja zagrlili smo ga i upitali ga šta mu se dogodilo? 'Došla su mi dvojica ljudi u bijeloj odjeći', rekao je on, 'povalili me i rasporili mi stomak. Ne znam šta su mi uradili!' Mi smo ga uprtili i vratili se nazad. 'Halima', rekao je moj muž, 'mislim da je ovaj dječak bolestan. Hajdemo ga vratiti njegovima prije nego što mu bolest iziđe na vidjelo!' Tako smo ga odnijeli majci, a ona nas je upitala: 'Zašto mi ga sada vraćate, kad ste onoliko nastojali da ga zadržite?!' 'Dovoljno smo se brinuli o njemu', rekla sam ja. 'Uradili smo za njega ono što smo bili dužni! Pobojali smo se da mu se šta ne dogodi pa smo mislili da je bolje da bude sa svojom majkom!' No, ona je kazala: 'Neće biti da je to tako! Nego recite vi meni šta se zaista dogodilo!' Insistirala je na tome sve dok joj nismo ispričali šta se desilo. 'Pobojali ste se za njega', rekla je ona. 'Bože sačuvaj! Moj sin nešto je posebno. Hoćete li da vam kažem nešto o njemu? Dok sam ga nosila u stomaku nisam osjećala baš nikakvu teškoću, a zbog njega sam imala veliki bereket. Potom sam, dok sam ga rađala, vidjela kako iz mene izlazi neko svjetlo, poput plamene lopte, i obasja vratove deva u Busri. I nije rođen kako se rađaju ostala djeca, već je, kad sam ga rodila, ruke stavio na tlo, a glavu digao prema nebu! Ostavi ti njega meni, a vi idite svojim putem.'"

Ja nisam rođen iz džahilijetskog razvrata, rođen sam iz braka poput islamskog."

Rođen sam iz braka, a ne izvan braka, sve tako od Adema pa dok me nisu stekli moj otac i majka!"

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Ko prouči Ajetul-kursi poslije svakog propisanog namaza samo ga smrt sprečava da uđe u Džennet."(Bilježi se u Evsatu, 8068.)

Džabir b. Abdullah, r.a., donio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., dunju iz Taifa i dao mu je, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ona otklanja brigu iz prsa i bistri mozak."

Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad bi pio, pio bi u tri navrata, pa kad bi primakao posudu ustima, spomenuo bi Allahovo ime, a kada bi je udaljio, zahvalio bi Allahu. Činio je to tri puta.

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, kad je objavljen ajet:Daj bližnjem svome pravo njegovo..." (El-Isra, 26.), pozvao Fatimu i dao joj Fedek. (Hadis navodi Taberani u El-Kebiru sa slabim prenosiocem.)

Vjerovjesnika, s.a.v.s., ujeo je škorpion dok je klanjao. Kada je završio namaz rekao je: 'Prokleo Allah škorpiona! Ne ostavlja na miru klanjača niti koga drugog!' Zatim je zatražio vodu i so te protrljao po ubodnoj rani učeći sure: El-Kafirun, El-Felek i En-Nas." (Hadis se navodi u djelu Es-Sagir.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao je sa svojim ashabima pored jednog zida, gdje je bilo puno kamena, podne ili ikindija-namaz, i kada je sjeo nakon drugog rekata, pojavio se škorpion i ujeo ga, pa se Vjerovjesnik, s.a.v.s., onesvijestio. Oni oko njega učili su mu rukju, a kada je došao sebi, rekao je: 'Allah me je izliječio, a ne vaša rukja (učenje)!'" (Hadis bilježi Taberani, II/287, 2196.)

Kab ibn Malik kaže da je, kad je objavljeno da mu je Allah, dž.š., oprostio (izostanak iz pohoda na Tebuk), otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., uzeo njegovu ruku i poljubio je. (Ovo bilježi Taberani u djelu El-Kebir, XIX/95.) Husejmin ga je ocijenio slabim.

Džundub kaže da kad bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., susreo svoje ashabe, ne bi se s njima rukovao dok im prvo ne nazove selam. (Hadis bilježi Taberani u svome El-Kebiru, 1721.)

Kad prolaziš pokraj nekog sijela, poselami njegove sudionike, jer ako su u dobru, i ti postaješ njihov saučesnik; a ako su i u nečemu drugom, tebi pripada nagrada." (Hadis bilježi Taberani u svome El-Kebiru, 19/28.)

Es-Selam je jedno od imena Uzvišenog Allaha koje je on postavio na Zemlju, pa zato ga širite među sobom! Čovjek musliman koji, kada prolazi pored ljudi, nazove im selam i oni mu odgovore, ima nad njima prednost za jedan stepen zato što ih je podsjetio na selam. A ako mu ne odgovore na selam, odgovori mu onaj koji je bolji i čišći od njih." (Hadis bilježe Bezzar, kako stoji u djelu Kešful-estar, 1999, i Taberani u El-Kebiru, X/182, 10391.)

Otišao sam Enesu, a on je bio na verandi, nazvao sam mu selam i rekao: Mogu li ući? Odgovorio je: Ovo je mjesto za koje se ne traži dozvola za ulazak." (Ovo bilježi Taberani, I/246.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., prognao je El-Hakema ibn Ebu el-Asa iz Medine u Taif. Jednom, dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio u svojoj sobi, jedan čovjek provirivao je u njegovu sobu, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Slabić, slabić! Mi smo pogledali, kad ono El-Hakem, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Iziđi, nećeš živjeti sa mnom u Medini ostatak svoga života!, pa ga je protjerao u Taif." (Hadis bilježi Taberani u El-Kebiru, XII/148.)

Neka čovjek na sijelu ne sjeda između čovjeka i njegovog sina." (Hadis bilježi Taberabni u El-Evsatu, IV/358, 358, 4429.)

U svakoj stvari postoji gospodstvo, a gospodstvo sijela ogleda se u okretanju prema kibli." (Hadis bilježi Taberani u El-Evsatu, III/25, 2354.)