"Ata tvrdi kako je čuo od Umejra, a on od Aiše da je kazivala kako je Vjerovjesnik, a.s., boravio kod Zejnebe b. Džahš i kod nje jeo meda. Tada smo se, kaže Aiša, ja i Hafsa dogovorile da mu, kada bilo kojoj od nas uđe, kažemo kako osjećamo miris smole (i upitamo ga): Jesi li jeo smolu? On je ušao kod jedne od njih dviju, te mu je ona to i rekla. Ne, odgovorio je on, nego sam jeo meda kod Zejnebe b. Džahš, ali ga više nikada neću jesti! U povodu toga objavljeno je: O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dopustio...,zatim: Ako se vas dvije pokajete... (tj. Aiša i Hafsa), te: I kad je Vjerovjesnik jednoj od svojih žena povjerio tajnu... (tj. rekao joj: Da, jeo sam meda)."Ibrahim b. Musa prenosi od Hišama (da je Vjerovjesnik, a.s., rekao): "... i neću ga više nikada jesti! Zakleo sam se, pa nemoj o tome obavještavati nikoga."

Vjerovjesnik, s.a.v.s., pio je mlijeko, a zatim bi vodom isprao usta i rekao: Ono (mlijeko) zaista u sebi ima masnoću." (Hadis bilježe šesterica, Nesai, 109.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao je iz zahoda, pa mu je potom donesena hrana. Upitaše ga (ashabi): 'Hoćeš li se abdestiti?' Reče: 'Naređeno mi je da uzmem abdest kada budem trebao klanjati namaz.'" (Muslim i ashabi u Sunenu, zatim Ebu Davud, Trimizi i Nesai, 85.)

Poslanika, s.a.v.s., kazao je: Doista čovjek postavlja sofru (hrana) koja se neće podići, a da mu se neće oprostiti, pa je rečeno: 'O Allahov Poslaniče, zašto tako?' On odgovori: 'Čovjek kaže: 'Bismillah' kada postavlja jelo i: 'Elhamdu lillah' kada završi s jelom.'" (Taberani u Evsatu, 5104.)

Vjerovjesniku, s.a.v.s., donesena je posuda ili velika čaša u kojoj su bili mlijeko i med, na što je on rekao: Dva prismaka u jednoj posudi, ja to neću jesti, niti ću to drugima zabranjivati." (Taberani, 7404.)

Bio sam sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u sobi neke od njegovih žena, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: 'Ima li ručka?' Rekoše: 'Da', nakon čega donesoše tri komada ječmenog hljeba koje je stavio na moj ogrtač. Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo je komad i stavio ispred mene, a drugi ispred sebe, dok je treći prepolovio i jednu polovicu stavio ispred sebe, a drugu ispred mene i rekao: 'Da li ima prismaka (nešto u što će se umakati hljeb)?' Rekoše: 'Ne, ali ima malo sirćeta', nakon čega reče: 'Dajte ga, jer je to divan začin.'" (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai, 14/7.)

Prosijala sam brašno, te sam od njega pripremala pogaču za Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on me upita: 'Šta je to?' Odgovorih: 'Hrana koju mi pravimo u našem kraju, pa sam i ja poželjela da tebi napravim ovakvu pogaču.' 'Vrati to u nju (trice), pa je malo omekšaj', reče Poslanik, s.a.v.s." (Ibn Madže, 3336.)