Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, početkom noći spavao, a pred njen kraj ustajao bi i klanjao.

"Abdurrahman b. Ebu Bekr, radijallahu anhuma, ušao je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam ga bila prislonila na svoja prsa. Abdurrahman je nosio svjež misvak kojim je čistio zube. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, baci svoj pogled prema njemu, te ja uzeh misvak, potkratih ga zubima, omekšah i pripremih, a onda ga dadoh Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, te on njime očisti zube. Nikad nisam vidjela da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bolje očistio zube nego tada. l samo što je završio (s čišćenjem zuba), on podiže svoju ruku (ili svoj prst) i reče: 'U društvo odabranih!', izgovorio je to tri puta, a potom izdahnuo. Izdahnuo je u mom naručju", kazivala je Aiša.

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja smo se kupali iz iste posude, a oboje smo bili džunubi. Također, kada sam bila u hajzu, on bi mi naredio da pokrijem dio oko stidnog mjesta pa bi se naslađivao sa mnom. Pored toga, kada je on bio u itikafu, a ja u hajzu, izvadio bi mi glavu pa bih mu je čistila."

Nemojte vrijeđati umrle, oni su se, zaista, susreli sa djelima koja su radili.

"Požalili smo se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u hladu Kabe, a svoju burdu je podmetnuo sebi pod glavu, riječima: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć?! Zar nećeš činiti dove za nas?!' 'Dešavalo se prije vas da bi uzeli čovjeka, iskopali mu rupu u zemlji i stavili ga u nju, a zatim bi donijeli testeru, stavili bi mu je na glavu i raspolovili, željeznim češljevima bi ga češljali razdvajajući meso od kostiju i sve to ga nije odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha, ova misija će se uspješno završiti, tako da će jahač putovati od Sane do Hadremevta bojeći se samo Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado, ali vi požurujete!'"

"Pokazani su mi narodi, pa sam vidio vjerovjesnika s kojim prolazi cijela zajednica, s drugim vjerovjesnikom grupa ljudi. S trećim vjerovjesnikom prolaze deseterica, s četvrtim vjerovjesnikom prolaze peterica, a prošao je i jedan vjerovjesnik sam. A onda sam vidio veliko mnoštvo, pa upitah: 'Džibrile, jesu li ovo moji sljedbenici?' Reče: 'Ne, ali sada pogledaj na horizont!' Pa sam pogledao i vidio ogromno mnoštvo. 'Ovo su tvoji sljedbenici. Među njima je predvodnica od sedamdeset hiljada ljudi, koji neće polagati račun niti će biti kažnjeni!' Upitah: 'Zašto?' 'Zato što nisu koristili kauterizaciju, nisu tražili da im se rukja uči, niti su bili skloni zloslutnji, nego su se na svoga Gospodara oslanjali.' Ustade pred njim Ukaša ibn Mihsan pa zamoli: 'Čini dovu Allahu, dž.š., da me učini od njih!' Tada Poslanik, s.a.v.s., učini dovu: 'Bože moj, učini ga od njih!' Tada pred njim ustade drugi čovjek pa zamoli isto: 'Čini dovu Allahu, dž.š., da me učini od njih!' 'Preduhitrio te je Ukaša' – odgovori mu Poslanik, s.a.v.s.

Allahu se zavjetujem da neću više nikada pričati s Ibn ez-Zubejrom! - Nakon što se izbjegavanje između njih oduljilo, Ibn ez-Zubejr je tražio zauzimanje kod nje. Na to je ona odgovorila: - Ne! Tako mi Allaha, neću nikada prihvatiti zauzimanje za njega, niti ću prekršiti svoj zavjet! - Pošto se to dodatno oduljilo, Ibn ez-Zubejr se obratio El-Misveru b. Mahremu i Abdurrahmanu b. el-Esvedu b. Abdujegusu, obojica iz plemena Benu Zuhreta, i rekao im: - Allahom vas zaklinjem da me uvedete kod Aiše. Zaista nema pravo da se zavjetuje na prekidanje odnosa sa mnom! - Oni su se, umotani u svoje ogrtače, s njim uputili do Aiše i zatražili dopuštenje da uđu, riječima: - Neka je Allahov mir na tebe, Allahova milost i Njegov blagoslov! Možemo li ući? – Aiša je odgovorila: - Uđite! - Oni su upitali: - Svi mi? - Ona je odgovorila: - Da, uđite svi!, ne znajući da je s njima i Ibn Zubejr. On je iza njih i ušao iza zastora i zagrlio Aišu, neprestano je moleći da se pomire i plačući, a to su činili i El-Misver i Abdurrahman. No, ona nije razgovarala s njim i okretala je glavu, te su dvojica izmiritelja rekli: - Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio ono što si ti uradila, jer nije dozvolio muslimanu da izbjegava svoga brata više od tri noći! - Cijelo vrijeme su je opominjali i navaljivali da se pomiri, a ona im je svaki put skretala pažnju na zavjet i plakala, govoreći: - Zaista sam se čvrsto zavjetovala! - No, oni nisu prestajali, sve dok nije počela pričati s Ibn ez-Zubejrom. Kao iskup za svoj zavjet, oslobodila je četrdeset robova i, kada se poslije prisjećala svega toga, plakala je toliko da je suzama namakala rubac.

Zaista je nekom čovjeku iz davnih vremena došao melek da uzme dušu i pitao ga: - Jesi li uradio kakva dobra? - On je odgovorio: - Ne znam. - Prisjeti se! - Tada je rekao: - Ne sjećam se ničega, osim što sam pozajmljivao ljudima dok sam bio na dunjaluku, pa sam im opraštao. Odlagao sam naplatu od imućnog i opraštao onome ko je bio u nevolji. - Allah ga je uveo u Džennet.

Bio je neki trgovac koji je pozajmljivao ljudima. Kada bi vidio nekoga koga je nevolja zadesila, govorio je svojim slugama: - Oprostite mu! Nadat se je da će Allah nama oprostiti. - Allah mu je oprostio.

Uzeli su meleki dušu nekom čovjeku u davnim vremenima, govoreći mu (ili su ga upitali): - Jesi li učinio ikakva dobra? - On je odgovorio: - Naređivao sam svojim slugama da odgode naplatu i da opraštaju (dio duga) imućnome. – Meleki su mu oprostili (tj. Allah Uzvišeni im je naredio da to urade).

Boga molim da se ti i ja sretnemo u džennetskoj čaršiji! – Ovaj ga je upitao: - Zar u njemu postoji čaršija? – Ebu Hurejre odgovori: - Da. Obavijestio me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., da će stanovnici Dženneta, kada uđu u njega, biti smješteni na mjesta prema vrijednostima svojih djela. Zatim će, u vrijeme petka po dunjalučkom vremenu, biti pozvani, pa će posjetiti svoga Gospodara. Predoćit će im se Njegov Arš u jednoj od džennetskih bašči, gdje će im biti postavljeni minberi od nura, te minberi od zlata i minberi od srebra. Sjedit će najbliži od njih, a nema najbližeg na uzvišici koja će mirisati na misk i kamforovo drvo i neće smatrati da oni koji sjede na stolicama bolji od njih. Pitao sam: Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara? On mi odgovori: - Da. Da li smetate jedni drugima kada gledate u sunce ili mjesec kada je noć punog mjeseca? - Odgovorili smo odrično, a on nam reče: - Isto tako nećete smetati jedan drugome gledajući u vašeg Gospodara. I neće biti na tom skupu ni jedan čovjek, a da mu se Allah neće obratiti. Tako će reći jednom od njih: - O ti, sine tog i tog, sjećaš li se dana tog i tog? - Upitani će se prisjetiti nekih svojih pogrešaka na dunjaluku i reći: - Gospodaru moj, zar mi ih nisi oprostio? - Gospodar će mu odgovoriti: - Jesam. Veličinom oprosta Moga dospio si na ovaj stepen. - U tom će ih natkriti oblak iznad njih, te će pasti ugodna kiša, čiji miris ni sa čim uporediti ne mogu.

Reći će naš Gospodar, Uzvišeni i Slavni: - Primite počasti koje sam vam obećao! Uzmite što vam duše požele! - Doći ćemo na čaršiju, po kojoj kruže meleki, a u njoj će biti ono što oči nisu vidjele, niti uši čule, niti je ikom na um moglo pasti. Dat će nam ono što nam duše požele. Na njoj nema prodaje, ni kupovine. U toj čaršiji stanovnici Dženneta će sretati jedni druge. Srest će neko ko ima bolje mjesto i veći stepen onoga ko to nije postigao, a ni jedan stepen nije nizak. Zadivit će ga odjeća koju će vidjeti na njemu. Neće se završiti njegov slučaj dok mu se ne predoči izgled bolji nego što je bio kod njega. To je zbog toga što niko neće osjećati tugu tamo.

Zatim ćemo se vratiti svojim staništima, gdje ćemo sresti svoje druge, koje će nam izreći pozdrave i dobrodošlicu. Reći će nam: - Došli ste ljepši nego što ste otišli! – Odgovarat ćemo pojedinačno: - Danas smo bili u društvu našeg Gospodara Svemogućeg, pa nam se desilo da nas je promijenio onako kako nas je promijenio.

Poslanik, s.a.v.s., govorio je o tome da je jedan od stanovnika Dženneta tražio dozvolu od Uzvišenog Allaha da sije i zasađuje. Na to ga je Allah upitao: - Zar nemaš sve što ti je potrebno? - On je odgovorio: - Naravno, sve imam, ali ja volim sijati i zasađivati. - Nakon toga, čovjek požuri i posija i za treptaj oka sjeme proklija, izniknu i uzrije i biše plodovi na guvnu sabrani u gomilama poput brda. Tada Uzvišeni Allah reče čovjeku: - Eto ti, sine Ademov, to te, uistinu, neće zasititi. - Na to onaj beduin reče: - Allahov Poslaniče, taj mora da je Kurejšija ili ensarija, koji su zemljoradnici. Mi nismo poput njih. - Tada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao.

Obratit će se Allah stanovnicima Dženneta: - Džennetlije! - Oni će odgovoriti: - Odazivamo Ti se, naš Gospodaru! Kod Tebe je svaka sreća. - On će upitati: - Jeste li zadovoljni? - Oni će odgovoriti: - Kako da ne budemo zadovoljni, kada si nam dao ono što nikome od Svojih stvorenja nisi dao. - On će reći: - Ja ću vam dati nešto bolje od toga! - Oni će upitati: - Gospodaru naš, što je to bolje od ovoga što si nam već dao? - On će reći: - Na vas ću spustiti Svoje zadovoljstvo/ridvan i nakon toga se nikad više na vas neću rasrditi.

Ući će stanovnici Dženneta u Džennet, a stanovnici vatre u vatru. Tada će Uzvišeni Allah kazati: - Izvedite (iz vatre) svakog onog u čijem srcu bude bilo imana koliko zrno gorušice! - Takvi će biti izvedeni pocrnjeli i bit će bačeni u rijeku plodnosti (ili života - sumnja Malikova), pa će izniknuti iz nje kao što iznikne sjemenka iz naplavka bujice. Zar niste vidjeli kako ona izađe blijeda i povijena?

Nakon što stanovnici Dženneta uđu u Džennet, a stanovnici vatre u vatru, Allah će reći: - Izvedite (iz vatre) svakog onog ko u svom srcu bude imao imana koliko zrno gorušice! - Oni će biti izvedeni spaljeni i, nakon što od njih ostane samo pepeo, bit će bačeni u rijeku života i izniknut će (iz nje), kao što iznikne biljka iz naplavka bujice (ili je rekao: gdje najviše rijeka nanosi i gdje je jaka). Vjerovjesnik, s.a.v.s., pitao je: - Zar niste vidjeli kako ona iznikne blijeda i povijena?

Kada budem proživljen, doći će jedna skupina do mene, koju ću prepoznati. Između nas će izaći jedan čovjek i povikati: - Dalje! - Pitat ću ga: Kuda? On će odgovoriti: - Tako mi Allaha, u vatru džehennemsku. - Pitat ću ga: A što su oni uradili? On će odgovoriti: - Zaista su oni napustili vjeru poslije tebe i okrenuli se svome ranijem načinu života! - Zatim će doći druga skupina, koju ću prepoznati, pa će između nas izaći jedan čovjek i povikati: - Dalje! - Pitat ću ga kuda, a on će odgovoriti: - Tako mi Allaha, u vatru džehennemsku. - Upitat ću: A što su oni uradili? On će odgovoriti: - Zaista su oni napustili vjeru poslije tebe i okrenuli se svome ranijem načinu života! - Potom sam vidio da je do havda došlo ljudi kao što je odlutalih devčadi.

Na Sudnjem danu će me pratiti skupina mojih ashaba, koji će biti odstranjeni od izvora havd. Ja ću tada upitati: Gospodaru moj, oni su moji ashabi? On će dogovoriti: - Uistinu, tebi nije dato znanje o onome što su oni radili poslije tebe! Oni su se vratili svojim ranijim paganskim običajima!

Rekao je Šuajb, prenoseći od Ez-Zuhrija: - Ebu Hurejre, r.a., pričao je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upotrijebio rečeničku konstrukciju bit će odstranjeni sa. Ukajl je, prenoseći od Ez-Zuhrija, upotrijebio sljedeću konstrukciju: bit će otjerani sa.

Uistinu ću vas ja predvoditi do izvora havd. Ko dođe do mene napit će se sa njega, a ko se napije s njega nikada više poslije toga neće osjetiti žeđ. Zatim će od mene biti odvraćene skupine koje ću prepoznati, a i koji će mene prepoznati, pa će između mene i njih svaki prolaz biti zatvoren.

Ebu Hazim kaže: - Tada mi se obratio Nuaman b. Ebi Ijaš, riječima: - Ovako si čuo od Sehla? - Odgovorio sam potvrdno, a on nastavi: - Svjedočim da sam slušao Ebu Seida el-Hudrija, r.a., koji je ovdje dodao: - Zatim ću ja reći: Zaista su oni moji sljedbenici? Bit će kazano: - Uistinu, ti ne znaš što su oni radili poslije tebe! - Onda ću ja reći: Dalje! Dalje s onim ko je mijenjao poslije mene

Pratit će me jedna skupina mojih ashaba do izvora havd, koje ću prepoznati. Zatim će oni biti ostranjeni od mene, a ja ću povikati: Ashabi moji! Gospodar će odgovoriti: - Uistinu, ti ne znaš što su oni radili poslije tebe!

Ja ću vas predvoditi do izvora havd. Neki će biti odvojeni od mene, a zatim i odstranjeni. Ja ću reći: Gospodaru moj, to su moji ashabi! Bit će mi kazano: - Zaista, ti ne znaš što su oni radili poslije tebe!