"Osman b. Affan obolio je od teškog krvarenja nosa, u godini kada su mnogi ljudi zadobili tu bolest (senetur-ruaf) tako da ga je bolest spriječila da obavi hadž, pa je sačinio oporuku. Uto mu dođe neki Kurejšija i reče: Odredi nasljednika! Jesu li to rekli?, upita on. Jesu, odgovori ovaj. A ko je rekao?, upita ponovo (Osman). Tada je ovaj ušutio. Ušao je (nakon toga) drugi čovjek (mislim da je to bio Haris) i rekao: Odredi nasljednika! Jesu li to rekli?, upita on. Jesu, odgovori ovaj. A ko je rekao?, upita ponovo (Osman). Tada je on ušutio. Moguće je da su rekli da bi to trebalo da bude Zubejr?, reče (Osman). Tako je!, odgovori on. Što se njega tiče, nastavi (Osman), tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, on je najbolji po onome što ja znam, a najdraži je i Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem." (Buhari)

"Tokom bolesti od koje je preselio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je svoju kćerku Fatimu i nešto joj šapnuo. Ona je tada zaplakala. On ju je ponovo pozvao i šapnuo joj još nešto. Tada se ona nasmijala. Upitala sam je o tome, pa je odgovorila: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, šapnuo mi je da će umrijeti od bolesti od koje je i umro, pa sam ja zaplakala; zatim mi je ponovo šapnuo da ću ja biti prva osoba iz njegove porodice koja će ga u tome slijediti, pa sam se nasmijala." (Buhari)

"Fatima je dio mene: ko je naljuti – mene je naljutio!" (Buhari)

Pazite Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kad je u pitanju njegova porodica!" (Buhari)

Fatima, radijallahu anha, uputila molbu Ebu-Bekru u kojoj je zatražila svoj dio nasljedstva koje je ostalo iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio ga je zadobio kao ratni plijen (dobiven bez borbe), i tražila je Vjerovjesnikov zekat iz Medine i (nasljedni dio iz) Fedeka, te od onoga što je preostalo od petine (plijena s) Hajbera. Ebu-Bekr (tada) reče: Allahov Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Mi se ne nasljeđujemo: što ostane iza nas – to je sadaka! Muhammedova porodica jest će iz ovog imetka – to jest iz Allahova imetka – i nema prava ni na šta drugo! Ja, tako mi Allaha, neću mijenjati ništa od Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, sadake: ostat će onako kako je bilo u njegovo doba, i ja ću, zasigurno, postupati s time onako kako je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem! To je posvjedočio i Alija, a zatim rekao: Poznate su nam tvoje vrline, Ebu-Bekre! Spomenuo je zatim rodbinske veze s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njihova prava. Na to Ebu-Bekr reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, draže mi je da se brinem o rodbini Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego o svojoj vlastitoj." (Buhari)

Omer b. Hattab u vrijeme sušne godine u dovi za kišu molio preko Abbasa b. Abdul-Muttaliba, govoreći: "Gospodaru naš, mi smo Te molili preko našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa si nam udovoljavao. Sada te molimo preko njegova amidže: spusti nam kišu!" I kiša bi pala. (Buhari)

"Ljudi su govorili: Ebu-Hurejra prenosi mnogo (hadisa)! A ja sam bio stalno uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi mi (makar) stomak bio pun. Tako nisam bio u prilici da jedem nadošli somun niti da oblačim novu odjeću. Nije me služio sluga niti sluškinja. Od velike gladi pritiskao sam stomak kamenjem. Znao sam tražiti da mi neko prouči ajet koji znam, ne bi li se on sjetio i pozvao me da šta pojedem. Džafer b. Ebu-Talib bio je najbolji za sirotinju. Pozvao bi nas i častio onim što ima u svojoj kući. Ako ne bi imao, iznio bi čak i posudicu za maslo u kojoj nije bilo ništa i izrezao je, kako bismo je polizali." (Buhari)

"Fatima, radijallahu anha, žalila se na žuljeve od mljevenja žita. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je bio dobio nešto roblja, pa mu se Fatima uputila, ali ga nije našla u kući. Zatekla je Aišu i obavijestila je (zašto je došla). Kada se vratio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Aiša mu je rekla da je dolazila Fatima. Došao nam je, a mi smo bili u postelji. Htio sam ustati, ali on reče: Ostanite na svojim mjestima! Sjeo je između nas, tako da sam na prsima osjetio hladnoću njegovih nogu, i rekao: Hoćete li da vas poučim nečemu što je vrednije od onoga što ste tražili? Kada legnete u svoje postelje, izgovorite: Allahu ekber! – trideset i četiri puta, Subhanallah! – trideset i tri puta i Elhamdulillah! – trideset i tri puta. To će vam biti bolje od sluge." (Buhari)

"Ovaj čovjek" – a bio je to emir Medine – "kod minbera grdi Aliju!"
"Šta govori?", upita ovaj. "Zove ga Ebu-Turab (Prašnjavi)." (Sehl) se nasmija i reče: "Allaha mi, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je tako prozvao; nijedno mu ime nije bilo draže od toga." Zatražio sam, s užitkom, od Sehla da mi pripovjedi (o tome) rekavši: "Ebu-Abbase, kako je to bilo?", i on poče kazivati: "Ušao je Alija kod Fatime, a onda izišao i legao u džamiji. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je upitao: Gdje ti je amidžić?
U džamiji, odgovorila je. On je izišao i našao ga; košulja mu je bila spala s leđa, a prašina se zalijepila za njih. Brisao mu je prašinu ponavljajući dva puta: Sjedi, Ebu-Turabe (Prašnjavi)!" (Buhari)

"Sutra ću bajrak predati čovjeku uz kojeg će Allah dati pobjedu!" Ljudi su zanoćili raspravljajući kome će biti predat (bajrak). Pošto su prespavali noć, ujutro su otišli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; svako je želio da bude taj koji će dobiti bajrak. "Gdje je Alija b. Ebu-Talib?", upitao je on. "Žali se na oči, Allahov Poslaniče!", odgovorili su. "Pošaljite po njega i dovedite mi ga!", reče on. Kad je došao, (Poslanik) mu je pljucnuo pljuvačku u oči i proučio dovu; ozdravio je kao da bolesti nije ni bilo. Tada mu je dao bajrak. "Allahov Poslaniče", upita on, "hoću li se boriti protiv njih sve dok ne postanu kao i mi? "
"Budi pažljiv!", reče (Poslanik) i dodade: "Kada stigneš do njih, pozovi ih u islam i obavijesti ih o dužnostima prema Allahu. Allaha mi, da Allah uputi preko tebe jednog čovjeka, bolje ti je nego najveće blago!" (Buhari)

Ko su ovi ljudi?
To su Kurejšije, odgovorili su mu. A ko im je šejh?, upitao je ovaj. Abdullah b. Omer, odgovorili su mu. Sine Omerov, reče on, upitat ću te nešto pa mi odgovori. Znaš li da je Osman pobjegao na Dan Uhuda?
Da, odgovorio mu je. A znaš li da nije bio na Bedru, da je bio odsutan?
Da, odgovorio mu je. A znaš li, nastavi ovaj, da je bio odsutan kad se davala prisega Ridvan, da joj nije prisustvovao?
Da, odgovorio mu je. Allah je najveći!, uzviknu ovaj. Dođi, reče mu Ibn-Omer, da ti objasnim.
Što se tiče njegovog bijega na dan Uhuda: svjedočim da mu je Allah oprostio i oslobodio ga. Što se tiče njegova odsustva s Bedra: bio je oženjen Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, kćerkom; bila je bolesna, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Imaš nagradu kao onaj koji je bio na Bedru i njegov ratni plijen. A što se tiče prisege Ridvan: da je iko iz Mekke imao jači utjecaj od Osmana, njega bi (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) poslao u Mekku umjesto Osmana, kojeg je poslao prije same prisege. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao je svoju desnicu i rekao: Ovo je Osmanova ruka! Udario je njome po drugoj rekavši: Ovo je Osmanova prisega! A sada idi s ovim što si čuo!, reče mu Ibn-Omer." (Buhari)

"U doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nikoga nismo izjednačavali s Ebu-Bekrom, a zatim ni s Omerom, a zatim ni s Osmanom. Poslije njih ostavljali smo Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, drugove i nismo davali prednost jednima nad drugima." (Buhari)

"Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako priča: Dok sam spavao, vidio sam ljude koje su mi predstavljali, a bili su u košuljama. Nekima je (košulja) dopirala do grudi, a u nekih je bila ispod toga. Omer mi se ukazao u košulji koja se vuče. Kako to tumačiš, Allahov Poslaniče?, upitali su. Vjera!, odgovori on." (Buhari)

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Bilo je u narodima prije vas ljudi koji su bili nadahnuti. Ako takvih bude u mome ummetu, bit će to Omer." (Buhari)

Kada će nastupiti Čas?
A šta si pripremio za njega?, upita ga (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem).
Ništa, odgovori ovaj, osim što volim Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Bit ćeš s onim koga voliš!, reče (mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem)."
"Ničemu se nismo obradovali kao Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: Bit ćeš s onim koga voliš!", kaže Enes i nastavlja: "Ja volim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu-Bekra i Omera, te se nadam da ću zbog svoje ljubavi prema njima biti u njihovu društvu, iako nemam djela kao što ih oni imaju." (Buhari)

"Omera su, prije nego što su ga ponijeli, stavili na tabut, a ljudi su se okupili učeći dove i klanjajući. Među njima sam bio i ja. Niko me nije prepao kao Alija b. Ebu-Talib, koji me je, predajući rahmet Omeru, dohvatio za rame govoreći: Nisi mi ostavio nikoga – a da bih se s njegovim djelima radije susreo s Allahom – do sebe! Boga mi, mislim da će te Allah sastaviti s tvoja dva druga. Mnogo sam puta čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: Otišao sam s Ebu-Bekrom i Omerom... – Ušao sam s Ebu- Bekrom i Omerom... – Izišao sam s Ebu-Bekrom i Omerom..."

"Otkako je Omer primio islam, postali smo poštovani i cijenjeni."

"Zatražio je Omer b. Hattab dopuštenje da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kod njeg su bile neke žene iz Kurejša koje su tražile više (opskrbe) nego što im je dao, podižući glasove, tako da su nadjačale njegov glas, ali kad čuše da je Omer b. Hattab zatražio prijem, skočiše i počeše namještati svoje hidžabe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dopustio Omeru (da uđe), te je on ušao. Zatekao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako se smije i rekao: Allah te učinio nasmijanim, Allahov Poslaniče! Čudim se, reče Poslanik, ženama koje su bile kod mene: kad su čule tvoj glas, požurile su s hidžabom.Allahov Poslaniče, ti si preči da te se plaše (i poštuju)!, reče Omer i dodade: Neprijateljice samih sebe, zar se plašite mene, a ne plašite se Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?! Da, rekoše one, jer si ti strašniji i grublji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Ostavi ih, sine Hattabov! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nikada te šejtan nije sreo na putu, a da nije pobjegao drugim putem!, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Buhari)

"Pokazano mi je u snu kako kantom na koloturi vadim vodu iz bunara. Tada je došao Ebu-Bekr – Allah mu oprostio! – i ne baš lahko izvadio kantu ili dvije. Nakon toga došao je Omer b. Hattab. Kanta je odjednom postala velika, a ja nisam vidio da je iko vještije od njega vadio vodu. Ljudi su se napojili i tu napravili odmorište." Ibn-Džubejr kaže: "El-abkarijju znači skupocjeni lijepi široki ćilim." Jahja veli: "Ez-zerabijju et-tenafisu znači skupocjeni široki ćilim s nježnim vlaknima."Mebsuse znači mnogobrojne.

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Sanjao sam da sam u Džennetu, kad tamo i Rumejsa, žena Ebu-Talhina. Tada sam čuo šum, pa sam upitao: Ko je to?Bilal!, bi mi rečeno. Vidio sam (potom) dvorac, a u njegovoj blizini robinja. Čiji je?, upitao sam.Omerov, rekli su mi. Htio sam ući i razgledati ga, ali sam se sjetio tvoje ljubomore. Allahov Poslaniče – žrtvovao bih za tebe i oca i majku! – zar da na tebe budem ljubomoran?!, reče Omer."