Allahu se zavjetujem da neću više nikada pričati s Ibn ez-Zubejrom! - Nakon što se izbjegavanje između njih oduljilo, Ibn ez-Zubejr je tražio zauzimanje kod nje. Na to je ona odgovorila: - Ne! Tako mi Allaha, neću nikada prihvatiti zauzimanje za njega, niti ću prekršiti svoj zavjet! - Pošto se to dodatno oduljilo, Ibn ez-Zubejr se obratio El-Misveru b. Mahremu i Abdurrahmanu b. el-Esvedu b. Abdujegusu, obojica iz plemena Benu Zuhreta, i rekao im: - Allahom vas zaklinjem da me uvedete kod Aiše. Zaista nema pravo da se zavjetuje na prekidanje odnosa sa mnom! - Oni su se, umotani u svoje ogrtače, s njim uputili do Aiše i zatražili dopuštenje da uđu, riječima: - Neka je Allahov mir na tebe, Allahova milost i Njegov blagoslov! Možemo li ući? – Aiša je odgovorila: - Uđite! - Oni su upitali: - Svi mi? - Ona je odgovorila: - Da, uđite svi!, ne znajući da je s njima i Ibn Zubejr. On je iza njih i ušao iza zastora i zagrlio Aišu, neprestano je moleći da se pomire i plačući, a to su činili i El-Misver i Abdurrahman. No, ona nije razgovarala s njim i okretala je glavu, te su dvojica izmiritelja rekli: - Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio ono što si ti uradila, jer nije dozvolio muslimanu da izbjegava svoga brata više od tri noći! - Cijelo vrijeme su je opominjali i navaljivali da se pomiri, a ona im je svaki put skretala pažnju na zavjet i plakala, govoreći: - Zaista sam se čvrsto zavjetovala! - No, oni nisu prestajali, sve dok nije počela pričati s Ibn ez-Zubejrom. Kao iskup za svoj zavjet, oslobodila je četrdeset robova i, kada se poslije prisjećala svega toga, plakala je toliko da je suzama namakala rubac.

Ovo je Hatidža. Dolazi ti s posudom u kojoj je hrana (ili piće), pa joj prenesi od njenog Gospodara selam i obraduj je kućom od čistog biserja u kojoj nema galame, niti boli

Zapovjedi Ebu Bekru neka klanja (kao imam) ljudima. On je sažaljiv čovjek – reče ona. – Kad stane na tvoje mjesto, on će se raznježiti. On je ponovio (zapovijed), a i ona je ponovo (rekla svoje mišljenje). Šube kaže: – Poslije treće ili četvrte zapovijedi on je rekao: Vi ste baš kao žene koje su bile s Jusufom. Zapovjedite Ebu Bekru!"

Zapovjedite Ebu Bekru neka klanja (kao imam) ljudima." Ebu Bekr je nježan čovjek" – rekla je (Aiša). On je ponovo rekao isto, ali je i ona rekla isto, a potom on reče:
Zapovjedite mu! Vi ste kao žene što su bile s Jusufom." Tako je Ebu Bekr bio imam za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Husein je, (prenoseći ovaj hadis) od Zaide, rekao: Nježan čovjek."

Među narodima koji su bili prije vas bilo je pronicljivih ljudi, a ako u ovom mom ummetu ima neko od njih, onda je to Omer ibn Hattab."

"Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije njegove smrti na pet (dana) kako kaže: 'Ja, uistinu, priznajem Allahu da među vama nisam uzeo sebi nikog za prisnog prijatelja, jer, uistinu, mene je Allah uzeo Sebi za prisnog prijatelja, kao što je i Ibrahima uzeo Sebi za prisnog prijatelja. Kada bih sebi uzimao nekog za prisnog prijatelja od svoga ummeta, uzeo bih Ebu Bekra. Znajte da su oni koji su bili prije vas na kaburima svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi pravili hramove. Vi nemojte praviti na mezarlucima džamije. Ja vam, uistinu, to zabranjujem.'"

"Kazivala mi je Umm-Selema da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod nje, a u kući se nalazio jedan muškarac koji oponaša ženu. Taj je čovjek rekao bratu Umm-Seleminom Abdullahu b. Ebu-Umejji: Ako vam Uzvišeni Allah omogući da sutra osvojite Taif, ja ću te odvesti do Gajlanove kćerke, jer kada ona prilazi, prilazi s četiri, a kada odlazi, odlazi s osam! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: Neka ovaj nipošto ne ulazi kod vas!"

Allahov Poslaniče, šta je s čovjekom koji voli svoj narod, ali ne može raditi ono što oni rade! Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: Ti si, Ebu Zerre, s onim koga voliš. Ja volim Allaha i Njegovog Poslanika, reče Ebu Zerr. Pa ti si, doista, s onim koga voliš, reče mu Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ebu Zerr je ponavljao svoje riječi, pa je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponavljao svoje riječi." (Hadis bilježi Ebu Davud, 5126.)

Kad je u vrijeme (hilafeta) Velida pao zid od sobe u kojoj je kabur Vjerovjesnika, s.a.v.s., počeli su ga ponovo zidati, pa se ukazalo jedno stopalo. Prepali su se, misleći da je to stopalo Vjerovjesnika, s.a.v.s. Nisu našli nikoga ko zna o tome, dok im Urva nije rekao: 'Tako mi Allaha, to nije stopalo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., to nije ničije drugo nego Omerovo stopalo!'" (Bilježi Rezin)

"Upitao sam moga oca: 'Koji čovjek je, poslije Allahovog Poslanika, s.a.v.s., najbolji?' 'Ebu Bekr.' - odgovorio je. 'Ko onda?' - upitah. 'Onda Omer.' - odgovori on. Potom sam se pobojao da pitam: 'A ko onda?', pa da kaže: 'Osman.', nego upitah: 'A onda ti, oče?', a on reče: 'Ja sam samo jedan od muslimana."' (Ebu Davud, 4621)

"Ko je od vas šta usnio?' Neki čovjek kaza: 'Ja sam. Vidio sam u snu kao da je s neba spuštena vaga, pa ste mjereni ti i Ehu Bekr, pa si ti pretegao. Potom su mjereni Ehu Bekr i Omer, pa je pretegao Ehu Bekr. Potom su mjereni Omer i Osman, pa je pretegao Omer. 18 Potom je vaga uzdignuta.' Kad to reče, mi primijetismo nelagodnost na licu Allahovog Poslanika, s.a.v.s." (Ebu Davud, 4626)

"Poslanički hilafet će među mojim sljedbenicima trajati trideset godina. Nakon toga će Allah dati vlast kome bude htio." (Ebu Davud, 4638)

"Niko od onih koji su dali Prisegu pod drvetom neće dospijeti u Vatru." (Ebu Davud, 4643)

"Ovaj moj unuk će biti vođa i ja se nadam da će njime Allah izmiriti dvije skupine od mog ummeta." A u hadisu koji je prenio Hammad rekao je: "Možda će Allah njime izmiriti dvije velike skupine muslimana." (Ebu Davud, 4653)

"Vi kažete da Ebu-Hurejra od Allahovog Poslanika, a.s., prenosi mnogo hadisa, a Allah će presuditi. Ja sam bio siromah čovjek, pa sam stalno bio uz Allahovog Poslanika, a.s., ne bih li tako napunio stomak. Muhadžiri bijahu zauzeti trgovinom na pijaci, a ensarije preokupirani poslom na svojim imanjima. Tako sam jednoga dana bio prisutan kada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ko će da prostre svoj ogrtač, dok ja ne završim govor, a poslije ga opet uzme, i ne zaboravi ništa od onoga što je čuo od mene? Ja sam prostro ogrtač koji je bio na meni i, tako mi Onoga koji ga je poslao s istinom, nisam zaboravio ništa od onoga što sam od njega čuo!" (Buhari)

"Ebu-Musa zatražio je dopuštenje da uđe kod Omera, koji je, najvjerovatnije, bio zauzet, pa se Ebu-Musa vratio. Nakon toga Omer je upitao: Zar nisam čuo glas Abdullaha b. Kajsa (Ebu-Musaa)? Dopustite mu da uđe! Pozvali su ga, i (kada je došao), Omer ga upita: Šta te je navelo da tako postupiš? Tako nam je naređeno!, odgovori on. Donesi mi dokaz za to, ili ću se ja s tobom obračunati!, reče mu Omer. Onda je on otišao do mjesta gdje su se okupljale ensarije, pa mu oni rekoše: To će posvjedočiti samo najmlađi od nas. Tada je ustao Ebu-Seid Hudri i (kada su došli Omeru) reče: Tako nam je naređeno. Nisam znao za ovo Vjerovjesnikovo, a.s., naređenje, omela me je trgovina na pijaci, reče Omer." (Buhari)

Jedan je od njih rekao drugome, kad je umro Ibn Mesud: Šta misliš, da li je iza njega ostao neko sličan njemu? Odgovorio je: Ne mogu to reći kada je njemu bilo dozvoljeno da uđe kada nama nije, i da bude prisutan kad smo mi odsutni." (Bilježi Muslim, 2461.)

Nismo znali da ima bilo koji dio arapskog stanovništva koji je dao više šehida od ensarija, koji će se biti najponosniji na Sudnjem danu." Enes je rekao: Iz njihovih redova na Uhudu poginulo je sedamdeset, u Bici kod bunara Meuna sedamdeset, u Jemami u vrijeme Ebu Bekra sedamdeset." (Bilježi Buhari, 4078.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao je ensarije da im dodijeli neko zemljište u Bahrejnu, a oni su mu rekli: Nećemo, tako nam Allaha dok isto tako ne učiniš i prema Kurejšijama. On je rekao: I oni će to dobiti. Oni su rekli: Što Allah hoće, to i bude. Zatim je rekao: Vi ćete poslije mene vidjeti nepravedno favoriziranje jednih na račun drugih, ali strpite se dok ne dođete u susret sa mnom." (Bilježi Buhari, 2376.)

Oporučujem vam da se lijepo ophodite prema ensarijama, oni su moja pratnja i moji bližnji. Izvršili su ono što im je bila dužnost, a ostalo je da prime nagradu koja im pripada. Prihvatite njihova dobročinstva, a pređite preko njihovih grešaka." (Bilježe: Buhari, 3801, Muslim, 2510, i Tirmizi, 3907.)