"Jedan je židov došao Vjerovjesniku, a.s., i rekao: Muhammede, Bog će držati nebesa na jednom prstu, zemlje na (drugom) prstu, brda na (trećem) prstu, drveće na (četvrtom) prstu, a ostala stvorenja na (petom) prstu, pa će reći: Ja sam vladar! Na to se Allahov Poslanik, a.s., nasmijao tako da su mu se vidjeli kutnjaci, pa je proučio: Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati." Jahja b. Seid kaže da u verziji koju prenosi Fudajl b. Ijad od Mensura, on od Ibrahima, ovaj od Ubejde, a on od Abdullaha, stoji i: "... pa se Allahov Poslanik, a.s., nasmijao, čudeći se i potvrđujući njegove riječi." (Buharija, 7414)

"Allahova je ruka puna, i njenu puninu nimalo neće umanjiti danonoćno obilno davanje. Jeste li primijetili koliko je Allah udijelio otkako je stvorio nebesa i Zemlju? Ipak, to nimalo nije umanjilo ono što se nalazi u Njegovoj ruci." Poslanik je također rekao: "Njegov je Arš na vodi, a u drugoj Mu je ruci vaga koju spušta i podiže." (Buharija, 7411)

"Neko je spomenuo Dedžala u prisustvu Vjerovjesnika, a.s., pa je on rekao: Allah vam je poznat. Zaista Allah nije slijep pokazao je rukom na svoje oko a Mesih Dedžal slijep je u desno oko, kao da mu je ono isturena boba grožđa." (Buharija, 7407)

"Uzvišeni Allah kaže: Ja sam sa Svojim robom kada o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno." (Buharija, 7405)

"Kada je Allah stvorio stvorenja pišući o Sebi u Svojoj knjizi (Levhi-mahfuzu), a ona je postavljena kod Njega na Aršu zapisao je: Moja je milost nadvladala Moju srdžbu." (Buharija, 7404)

"Nema niko ljubomorniji od Allaha zato je zabranio ružna djela, i nema niko da više voli pohvalu od Allaha." (Buharija, 7403)

"Allah ima devedeset i devet imena, jedno manje od stotinu. Ko ih sve spomene ući će u Džennet." Spomenuti ih znači naučiti ih napamet. (Buharija, 7392)

"Bili smo na putu s Vjerovjesnikom, a.s., pa smo, kada bismo se popeli na uzvišicu, donosili tekbire. Obuzdajte se, reče nam on, jer vi ne dozivate ni gluhog ni odsutnog, nego dozivate Onoga koji dobro čuje i vidi i koji je blizu. Poslije toga (Vjerovjesnik) je naišao pored mene a ja sam u sebi izgovarao: Nema snage niti moći osim u Allaha! pa mi reče: Abdullahu b. Kajse, reci: Nema snage niti moći osim u Allaha!, jer su te riječi jedna od dženetskih riznica (ili je rekao: Hoćeš li da ti ukažem na...)." (Buharija, 7386)

"Vjerovjesnik, a.s., noću bi upućivao dovu: Allahu moj, neka je Tebi hvala! Ti si Gospodar nebesa i Zemlje, neka je Tebi hvala! Ti obdržavaš nebesa i Zemlju i sve što je na njima, neka je Tebi hvala! Ti si svjetlo nebesa i Zemlje. Tvoja riječ je istina, Tvoje je obećanje istina, susret s Tobom je istina, Džennet je istina, Vatra je istina i Smak je svijeta istina. Allahu moj, Tebi se predajem i u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam i Tebi se obraćam, u Tvoje ime drugima se suprotstavljam i Tebe za sudiju uzimam. Oprosti mi ono što sam do sada činio i ono što ću kasnije učiniti, ono što sam sakrio i ono što sam obznanio! Ti si moj Bog, ja nemam drugog Boga osim Tebe!" Pričao nam je (ovaj hadis) Sabit b. Muhammed, a njemu Sufjan, s tim što je on to ovako prenio: "...Ti si istina, Tvoja je riječ istina..." (Buharija, 7385)

"Vjerovjesnik, a.s., je izgovorao: Utječem se Tvojoj moći! Nema Boga osim Tebe! (Ti si Onaj) koji ne umire, a džini i ljudi umiru!" (Buharija, 7383)

"Allah će na Dan kijameta uhvatiti Zemlju i Svojom desnicom smotati nebesa, pa će reći: Ja sam vladar! Gdje su sada vladari Zemlje?!" (Buharija, 7382)

"Klanjali smo za Vjerovjesnikom, a.s., i izgovarali: Neka je selam Allahu!, pa nam je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Zaista je Allah Es-Selam (koji daje mir i sigurnost). Zato izgovarajte: Pozdrav, poštovanje, sve molitve i lijepe riječi pripadaju Allahu. Neka je spas, Allahova milost i Njegov blagoslov na tebe, Vjerovjesniče! Neka je Allahov spas na nas i na sve dobre Allahove robove! Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik." (Buharija, 7381)

"Ko ti god kaže da je Muhammed, a.s., vidio svoga Gospodara on laže, jer Allah kaže: Pogledi do Njega ne dopiru! Također, ko ti god kaže da Muhammed, a.s., zna skriveno (gajb) i on laže, jer Allah kaže: Niko osim Allaha... ne zna što će se dogoditi." (Buharija, 7380)

"Pet je ključeva skrivenog (gajba) i njih ne zna niko osim Allaha. Samo Allah zna šta kriju materice, samo Allah zna šta će biti sutra, samo Allah zna kada će pasti kiša, samo Allah zna gdje će ko umrijeti, i samo Allah zna kada će nastupiti Smak svijeta." (Buharija, 7379)

"Nema niko strpljiviji na uvrede od Allaha. Pripisuju Mu dijete, a On prelazi preko toga i daje im opskrbu!" (Buharija, 7378)

"Bili smo kod Vjerovjesnika, a.s., kada je došao glasnik njegove kćerke (Zejnebe), koja ga je pozivala da dođe jer joj je sin bio na samrti. Vjerovjesnik, a.s., mu, reče: Vrati se i prenesi joj da Allahu pripada i ono što uzme i ono što dadne, te da je On svakome rok već odredio. Reci joj da se strpi i misli na nagradu! Ona je, potom, opet poslala glasnika zaklinjući Poslanika, a.s., da obavezno dođe. Tada je on ustao, a s njim su krenuli i Sad b. Ubada i Muaz b. Džebel. (Kada su stigli), i kada mu je dato dijete, a duša djetinja već hroptala poput poderane mješine, on zaplaka. Allahov Poslaniče, šta je to?, upita ga Sad, a on odgovori: Ovo je milost koju je Allah usadio u srca Svojih robova. On će se smilovati samo Svojim samilosnim robovima." (Buharija, 7377)

"Vjerovjesnik, a.s., je poslao jednog čovjeka na čelu jedne manje jedinice, pa im je on učio u namazu i završavao (ga) Ihlasom. Kada su se vratili, ispričali su to Vjerovjesniku, a.s. Upitajte ga zašto je tako postupao!, reče im on. Oni su ga upitali, pa (im) je on odgovorio: Ona opisuje Milostivoga, i zato je volim učiti. Na to je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Obavijestite ga da i Allah njega voli." (Buharija, 7375)

"Vjerovjesnik a.s. me je, upitao: Muaze, znaš li šta je dužnost ljudi prema Allahu? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, odgovorio sam, a on reče: Da samo Njega obožavaju i da Mu nikoga drugog ne pridružuju. A znaš li koja je onda Njegova obaveza prema njima? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, odgovorio sam. Da ih ne kazni!, reče on." (Buharija, 7373)

"Kada je Vjerovjesnik, a.s., poslao Muaza stanovnicima Jemena, rekao mu je: Ideš ljudima koji pripadaju sljedbenicima Knjige. Prvo ih pozovi da obožavaju samo Uzvišenoga Allaha; ako to prihvate, onda im reci da im je Allah propisao kao obavezu pet namaza u toku dana i noći. A kada počnu klanjati, onda im reci da im je Allah odredio zekat na njihove imetke, koji će se uzimati od onih među njima koji su bogati i davati onima koji su siromašni. Kada to potvrde, onda uzimaj od njih (zekat), ali se čuvaj onoga što je najvrednije u imecima tih ljudi." (Buharija, 7372)

'Hoću da te pitam nešto pa mi odgovori. Da li ti je poznato da je Osman pobjegao iz Bitke na Uhudu?' Rekao je: 'Poznato nam je da je bio odsutan i nije učestvovao ni u Bici na Bedru?' Rekao je: 'Da.' Egipćanin je nastavio pitati: 'Poznato nam je bio odsutan i prilikom davanja prisege Allahovom Poslaniku, a.s., na Hudejbiji.' Odgovorio je Ibn Omer: 'Da.''Allahu ekber', uzviknuo je čovjek. Ibn Omer mu je rekao: 'Dođi da ti pojasnim. Što se tiče njegovog bjekstva s Uhuda, ja svjedočim da mu je Allah, dž.š., oprostio. Kad je riječ o njegovom odsustvu iz Bitke na Bedru, on je bio oženjen kćerkom Allahovog Poslanika, a.s., koja je bila bolesna, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Ti imaš istu nagradu kao čovjek koji je učestvovao u Bici na Bedru i udio u ratnom plijenu.' Što se pak tiče njegovog odsustva prilikom davanja prisege na Hudejbiji, da je bio iko drugi ko je važniji u okolini Meke, poslao bi ga. Međutim, Poslanik, a.s., poslao je Osmana, a davanje prisege Poslaniku, a.s., bilo je poslije njegova odlaska u Meku. Zato je Poslanik, a.s., rekao pokazujući svojom desnom rukom: 'Ova ruka je Osmanova.'"Zatim mu je Ibn Omer rekao: S ovim sada možeš da ideš!" (Bilježe Buhari, 3130, i Tirmizi, 3706.)