Zakletvu su ti dali oni koji kradu od hadžija: Eslemije, Gifarije i Muzejnije. - Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: - Što misliš, ako su Eslemije, Gifarije i Muzejnije bolji od Beni Temima, Beni Amira, Eseda i Gatafana, da li bi oni time bili razočarani i propali? – Ovaj je odgovorio potvrdno, na što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: - Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, oni su zaista bolji od njih.

Ko ispolji neprijateljstvo prema Mom evliji, Ja mu objavljujem rat! A neće Mi se Moj rob približiti nečim Meni dražim kao onim što Sam mu Ja naredio. A neprestano će se Moj rob približavati Meni nafilama, sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, postat ću njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, ruka kojom uzima, noga kojom kroči. Ako Me zamoli, Ja ću mu dati; ako traži utočište kod Mene, Ja ću mu utočište dati. Ja ne oklijevam ni oko jedne stvari, a koju sam naredio, kao što oklijevam oko uzimanja duše Mog roba vjernika. On prezire smrt, a Ja prezirem njegovo razočarenje.

"Živio je u davna vremena jedan kralj koji je imao sihirbaza. Kad je sihirbaz ostario, reče kralju: Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga poučim sihru. Poslao mu je nekog dječaka da ga poučava. Dječak je u putu prema crnomagijašu sreo jednog pobožnog učenjaka kod koga je odsjeo i čuo od njega riječi koje su ga zadivile. Tako je uvijek činio kad bi odlazio sihirbazu. Kad bi došao do sihirbaza, sihirbaz bi ga istukao, te se dječak požalio asketi. On reče: Kad se pobojiš sihirbaza, kaži mu da te je zadržala porodica, a ako se pobojiš porodice, reci da te zadržao sihirbaz. Tako je redovno činio dok jednom, na putu, nije ugledao veliku životinju koja je zapriječila prolaz svijetu, pa reče: Danas ću saznati je li bolji sihirbaz ili pobožnjak. Uzeo je kamen i rekao: Allahu moj, ako je učenjak Tebi draži od sihirbaza, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti! On se baci na nju i ubi je, pa ljudi prođoše. On ode kod pobožnjaka i obavijesti ga šta je učinio. Pobožnjak reče: Moj sinko, ti si sad bolji od mene. Dostigao si visok stepen, i zasigurno ćeš biti iskušan. Zato, ako te budu mučili, nemoj me otkriti. Dječak je iscjeljivao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac, te ode kod njega s brojnim darovima i reče: Ovo što je ovdje tebi pripada, ako me izliječiš. Mladić reče: Ja ne liječim nikog, nego Allah, pa ako povjeruješ u Allaha Uzvišenog, uputit ću Mu dovu, i izliječit će te. Kraljev savjetnik povjerova u Allaha, i Allah ga izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je činio i ranije, a kralj ga upita: Ko ti povrati vid? Ovaj odgovori: Moj Gospodar. Kralj upita: Zar ti imaš gospodara osim mene? Savjetnik kaza: Moj i tvoj Gospodar je Allah. Potom ga je kralj uhapsio i nije ga prestao mučiti dok mu nije rekao za dječaka. Zatim su dječaka doveli, pa mu kralj reče: Sinko, tvoja vještina u sihru dostigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga! Dječak reče: Ja ne liječim nikog, nego Allah Uzvišeni. Vladar je i njega uhapsio i nije ga prestao mučiti dok nije otkrio pobožnjaka. Doveden je i pobožnjak, pa mu je rečeno: Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri!! On to odbi, pa vladar naredi da donesu testeru, zatim je staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome na dva dijela. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: 'Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri!! On to odbi, pa vladar naredi da donesu testeru, zatim je staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome na dva dijela. Zatim je doveden dječak te mu bi rečeno: Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri! On to odbi, pa ga vladar predade skupini svojih sluga i reče: Vodite ga na to i to brdo. Kad stignete na vrh, tražite od njega da napusti vjeru. Ako prihvati, uredu je, ali ako to odbije, bacite ga s vrha! Otišli su i popeli se s njime na brdo. Dječak zamoli: Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš! Pod njima se zatrese brdo i oni popadaše u provaliju. On se vrati kralju, koji ga upita: Šta je bilo s tvojom družinom? Dječak reče: Allah me je zaštitio od njih. Predao ga je drugoj grupi i rekao: Vodite ga i ukrcajte u lađu. Otplovite s njime nasred mora. Ako napusti vjeru, dobro i jest, a ako na to ne pristane, bacite ga! Isplovili su. Dječak reče: Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš! Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vrati kralju, koji ga upita: Šta se desilo sa slugama? Allah Uzvišeni od njih me je zaštitio, odgovori dječak. Zatim se obrati kralju: Ti me nećeš moći ubiti sve dok ne uradiš što ću ti narediti. On upita: A šta to? Dječak reče: Sakupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca, stavi strijelu u luk i reci: U ime Allaha, mladićeva Gospodara!' pa odapni strijelu na mene. Ako to uradiš, moći ćeš me ubiti. Kralj je sakupio ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na stablo, uzeo strijelu iz njegova tobolca, zatim je stavi u luk i reče: U ime Allaha, mladićeva Gospodara!, i odape strijelu, koja ga pogodi u sljepoočnicu. Dječak stavi svoju ruku na sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: Vjerujemo u Gospodara dječakova! Vjerujemo u Gospodara dječakova! Sluge dođoše kralju i rekoše mu: Vidiš, ono čega si se ti pribojavao, tako nam Boga, desilo se. Povjerova narod u Allaha. Kralj naredi da se iskopaju rovovi duž puta. Potom naredi da se naloži u njima vatra i reče: Onog ko ne odustane od vjere bacite u vatru!, ili mu recite: Skoči u vatru! Tako učiniše. Kad na red dođe žena sa dojenčetom, zastade bojeći se vatre. Dijete joj reče: Majčice, budi strpljiva, jer ti si, zaista, na istini!"

Čuo sam Vjerovjesnika, a.s. kako govori: Najbolja među ženama (tog doba) je Merjem, kćerka Imranova, a najbolja među ženama (mog naroda) je Hatidža.

"Samo troje djece progovorilo je u kolijevci: Isa, sin Merjemin, i Džurejdžov sahibija. Džurejdž je bio jedan veoma pobožan čovjek. Sebi je sagradio samačku kućicu i u njoj ibadet činio. Jednoga dana dođe mu majka, a on bijaše u namazu, i poče ga zvati: "O Džurejdž!" On se poče dvoumiti i pomisli: "Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz?" On se odluči za namaz i nastavi klanjati, a majka mu se vrati kući. Sutradan je ponovo došla i opet ga našla na namazu i ponovo ga pozvala: "O Džurejdž!" On ponovo pomisli: "Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz?" I ponovo se odluči za namaz. Sljedeći dan majka ponovo dođe i opet ga nađe na namazu i pozva, a on joj se ponovno ne odazva, nastavljajući sa namazom. Ona tada ljutito reče: "Allahu, ne daj mu smrt dok ne vidi lica prostitutki!" Benu Israil (njegovi sunarodnici) međusobno su često razgovarali i spominjali Džurejdža i njegov ibadet. Među njima je bila i jedna prostitutka, o čijoj se ljepoti nadaleko pripovijedalo, koja im (nakon što je čula kako o Džurejdžu pričaju) reče: "Ako hoćete, ja ću ga zavesti." Zatim je otišla do njega i ponudila mu se, a on se na nju ni ne obazrije. Vidjevši to, ona dođe jednom čobaninu koji je ponekad navraćao kod Džurejdža i s njim učini blud i osta trudna. Kada je rodila dijete, ona reče: "Ovo dijete je Džurejdžovo!" Oni na to odu do njegove kućice i pošto ga zatekoše u njoj, izbace ga vani, kuću sruše i počnu ga nemilice tući. On im reče: "Šta vam je?" "Ti si blud učinio s ovom nevaljalicom, pa je ona rodila tvoje dijete", rekoše oni. "Gdje je dijete?", upita on. Oni ga donesoše, a on im reče: "Pustite me da klanjam." Kada je završio s namazom, on priđe djetetu i prstom uprije u njegov stomak i reče: "O dijete, ko je tvoj otac?" Dijete odgovori: "Moj otac je taj i taj, čobanin." Oni tada priđoše Džurejdžu i počeše ga grliti i ljubiti, a onda mu rekoše: "Mi ćemo ti sagraditi kuću od zlata." On im reče: "Ne, nego je napravite od blata, onakvom kakva je bila", što oni i učiniše. Jedne prilike, dok je neko dijete njegova majka dojila, pored njih naiđe jedan konjanik na izuzetno skupocjenom i ukrašenom konju, i ona reče: "Allahu, učini da ovaj moj sin bude ovakav kad poraste!" Dijete pusti majčinu dojku, okrenu se prema konjaniku, pogleda ga i reče: "Allahu dragi, ne učini me onakvim!" Zatim se ponovo okrenu majci i poče dojiti. Ravija veli: "Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, kako, pričajući o dojenju djeteta, stavi svoj kažiprst u usta i poče ga sisati." Zatim reče: "Poslije toga, pored njih naiđoše neki ljudi, s jednom robinjom, koju su tukli, vičući: "Ti si prostitutka, ti si kradljivica", a ona samo viče: "Hasbijellahu ve ni'mel-vekil" (Allah mi je dosta. Divan li je On zaštitnik). Majka djeteta tada reče: "Allahu dragi, nemoj mi učiniti ovo moje dijete da bude kao ova robinja!" Dijete tada ponovo prekide dojenje, pa pogleda u robinju i reče: "Allahu dragi, ti me učini da budem kao ona!" Majka mu, zatim, začuđeno ga propitivajući, reče: "Prošao je čovjek lijepa izgleda, pa sam ja rekla: 'Allahu dragi, učini da ovo moje dijete bude kao on.', a ti si rekao: 'Allahu, ne učini me sličnim njemu'. Zatim su prošli sa ovom robinjom udarajući je i vičući: 'Prostitutka, kradljivica!' Pa sam ja rekla: 'Allahu dragi, nemoj mi moje dijete učiniti njoj sličnim, a ti si rekao: 'Allahu dragi, učini me da budem njoj sličan!'" On joj na to odgovori: "Onaj čovjek je bio silnik, pa sam zbog toga rekao: 'Allahu dragi, nemoj me učiniti njemu sličnim!' A ona robinja, što su je šibali i govorili da je prostitutka i kradljivica, ona ništa od toga nije bila, pa sam zbog toga rekao: 'Allahu dragi, učini me njoj sličnim!'" (Muttefekun alejhi)

Hidr je nazvan tako jer je on sjeo na bijelu zemlju i odjednom se ona počela zelenjeti, iza njega." (A glagol hadire znači: biti zeleno). El-Hamevi kaže da mu je prenio Muhammed ibn Jusuf ibn Metar el-Firebrijj od Alije ibn Hašrema, a on od Sufjana ovaj cjelokupan hadis.

Mnogi ljudi su dostigli stepen potpunosti, a od žena su postigle stepen potpunosti samo Asija, žena faraonova, i Merjema, kćerka Imranova. Vrijednost Aiše u odnosu na ostale žene je slična vrijednosti popare s mesom u odnosu na ostalu hranu."

Najvrednija žena (prijašnjih ummeta) je Merjema, kćerka Imranova, najvrednija žena (našeg ummeta) je Hatidža."

Vrijednost Aiše u odnosu na ostale žene je poput vrijednosti potkriže u odnosu na ostalu hranu. Mnogi ljudi su dostigli stepen potpunosti, a od žena stepen potpunosti su dostigle samo Merjema, kćerka Imranova, i Asija, žena faraonova."

U kolijevci su progovorila samo trojica: Isa, a među Izraelićanima bijaše jedan čovjek koga su zvali Džurejdž. Dok je on klanjao, došla mu je majka i pozvala ga (a on joj se nije odazvao). Razmišljao je. Da li da joj se odazovem ili da klanjam? Ona je tada rekla: Bože moj, ne usmrti ga dok ne pogleda bludnicama u lica!" Džurejdž boraviše u svom samostanu i jedan žena mu se ponudi i s njim razgovaraše, ali ju je on odbio. Ona je zatim otišla nekom pastiru, sama mu se omogućila, a poslije rodila dječaka i izjavila: Ono je od Džurejdža." Tada su (mještani) došli, srušili mu samostan, izveli ga i grdili. On je uzeo abdest i klanjao, a zatim prišao djetetu (u kolijevci) i rekao: Dijete, ko je tvoj otac?
Pastir – odgovorilo je ono. Izgradit ćemo ti samostan od zlata – rekli su oni tada.
Ne – reče on – nego samo od blata (zemlje).
I jedna žena među Izraelićanima je dojila svoga sina kad je pored nje naišao jedan naočit čovjek, jašući, te ona reče: "Moj Gospodaru, učini da ovaj moj sin bude poput njega." Tada ono ostavi njenu dojku, okrenu se prema jahaču i reče: Moj Gospodaru, nemoj me učiniti poput njega", a zatim se okrenu njenoj dojci i nastavi da je sisa.
Kao da gledam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Ebu Hurejre, kako sisa svoj prst. Potom je provedena neka robinja, a (dječakova majka) reče: Moj Gospodaru, nemoj učiniti moga sina poput ove!"
Ono ostavi dojku i reče: Moj Gospodaru, učini me poput nje!"
– Zašto to? – upita (njegova majka), a ono odgovori:
Onaj jahač je jedan od silnika, a za onu robinju govore: Ukrala si, učinila si blud, a ona to nije učinila."

Allah je odredio da trojicu Izraelićana: gubavca, ćelavca i slijepca, stavi na kušnju, te im je poslao meleka. Melek je došao gubavcu i rekao:
– Šta bi tebi bilo najdraže?
– Lijepa boja i lijepa koža. Ljudi osjećaju odvratnost prema meni – reče on, a ovaj ga potra (po tijelu) i s njega nesta (gubavosti) i on dobi lijepu boju i lijepu kožu.
– Koji ti je imetak najdraži? – upita potom (melek), a on odgovori:
– Deve – ili je rekao: krave, dvoumi se u tome (Ishak ibn Abdullah) da li su gubavac i ćelavac rekli, prvi: deve, a drugi: krave.
Potom on dobi devu koja je bila u desetom mjesecu trudnoće, a (melek) reče: "Neka ti bude berićet u njoj!"
(Melek) ga potra te s njega nesta (ćelavosti) i on dobi lijepu kosu.
– Koji ti je imetak najdraži? – upita (melek), a on odgovori:
Krave!"
Ovaj mu dade steonu kravu i reče: Neka ti bude berićet u njoj!"
Zatim je (melek) otišao ćelavcu i rekao:
Šta bi tebi bilo najdraže?"
– Lijepa kosa – reče on – i da nestane ovoga sa mene. Ljudi prema meni osjećaju odvratnost.
(Melek) ga potra te s njega nesta (ćelavosti) i on dobi lijepu kosu.
– Koji ti je imetak najdraži ? – upita (melek), a on odgovori:
Krave!"
Ovaj mu dade steonu kravu i reče: Neka ti bude berićet u njoj!"
Potom on dođe slijepcu i reče:
– Šta bi tebi bilo najdraže?
– Da mi Allah vrati moj vid pa da gledam ljude – odgovori slijepac.
Kaže (prenosilac): "On ga potra (po očima) i Allah mu vrati njegov vid.
– Koji ti je imetak najdraži? – upita (melek).
– Ovce – reče on, i ovaj mu dade sjanjenu ovcu.
Kod one dvojice su se (deve i krave) množile, a kod ovog (ovce) janjile, tako da je jedan imao dolinu deva, drugi dolinu krava, a treći dolinu ovaca.
Kasnije (onaj melek) dođe gubavcu u njegovom izgledu i liku (gubavca) pa reče: Ja sam jedan siromah kome je nestalo sredstava da nastavi put, i nema mi danas pomoći osim od Allaha, a zatim od tebe. Molim te, u ime Onog koji ti je dao lijepu boju, lijepu kožu i imetak, da mi daš jednu devu, kako bi njome produžio svoj put."
– Obaveze su mnogobrojne – odgovori mu on, a (melek) mu reče:
– Kao da ja poznajem tebe. Zar nisi bio šugav, ljudi te prezirali, i siromašan, pa ti Allah dao (ovaj imetak)?
– Ja sam to naslijedio od svojih predaka – reče on.
– Ako si slagao, neka te Allah vrati u ono što si bio – reče (melek).
Potom je otišao ćelavcu u njegovom izgledu i liku (ćelavca) i rekao mu slično onom što je rekao (gubavcu), a on mu je odgovorio kao što mu je odgovorio i onaj, i melek reče: "Ako si slagao, neka te Allah vrati u ono što si bio!"
Zatim je došao slijepcu u njegovom izgledu i rekao:
– Ja sam siromašan čovjek, putnik kome je nestalo sredstava da nastavi put, i nema mi dana pomoći osim od Allaha, a zatim od tebe. Molim te, u ime Onog koji ti je vratio vid, da mi daš jednu ovcu da pomoću nje produžim svoj put.
– Bio sam slijep – reče on – pa mi je Allah vratio moj vid, i siromašan sam bio pa me je učinio bogatim. Uzmi što god hoćeš! Tako mi Allaha, danas ti neću dodijavati ni za šta što uzmeš u ime Allaha!
– Zadrži svoj imetak – reče (melek) – vi ste samo bili stavljeni na kušnju, i Allah je zadovoljan tobom, a srdit na tvoja dva druga.

Jedna žena je dojila svoga sina, a pored nje je naišao konjanik. Ona, i dalje dojeći dijete, reče: Moj Allahu, ne usmrti mi sina dok ne bude poput ovoga. Moj Allahu, nemoj me učiniti poput njega, reče (dijete) i vrati se dojci. Potom je provedena neka žena koju su vukli i poigravali se njome, pa je (dječakova majka) rekla: Moj Allahu, ne učini mi dijete poput ove! Moj Allahu, učini me poput ove, reče (dijete), a potom nastavi: Što se tiče jahača, on je nevjernik, a što se tiče one žene, za nju govore: Ti činiš blud, a ona govori: Meni je dosta Allah, i govore: Ti činiš blud, a ona govori: Meni je dosta Allah, i govore: Ti kradeš, a ona govori: Meni je dosta Allah!"

"Jedna je žena ensarijka došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se on s njom odvojio, rekavši: Zaista ste vi meni najdraži narod!"

Džerir ibn Abdullah došao je u punu kuću, u kojoj nije našao mjesta da sjedne pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pružio svoj ogrtač i rekao: Sjedi na ovo! On ga je uzeo, poljubio i sebi privukao, te rekao: Allah te počastio, Allahov Poslaniče, kao što si ti počastio mene! Vjerovjesnik, s.a.v.s., tad reče: Ako vam dođe častan i plemenit čovjek, ukažite mu počast!" (Hadis je zabilježen u djelu El-Evsat, V/316, 5416, a bilježi ga i Bezzar, kako stoji u djelu Kešful estar, 1959.)

Aiša kaže da je pored nje prošao prosjak, pa mu je ona dala krišku hljeba, a prošao je i jedan drugi koji je imao na sebi odjeću, i izgledao dostojanstvenije, pa je njemu rekla da sjedne, te je on jeo. Neko joj je to spomenuo, pa je ona rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Prema ljudima postupajte u skladu s njihovim pozicijama." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4842.)

Jedan stariji čovjek došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa su ljudi oklijevali da mu naprave mjesto, te je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Nije od nas onaj ko nije samilostan prema našim mlađim i ne poštuje naše starije." (Hadis bilježi Tirmizi, 1919.)

Svakom mladiću koji iskaže poštovanje prema starijoj osobi zbog njezinih godina, Allah će dodijeliti onoga koji će njemu iskazati poštovanje u starosti." (Hadis bilježi Tirmizi, 2022.)

"U veličanje Allaha spada i ukazivanje počasti učenom muslimanu, hafizu Kur'ana koji ne pretjeruje prilikom učenja i koji Kur'an ne zapostavlja, i prema pravednom vladaru." (Ebu Davud, 4838)

"Moreplovac kojeg od nemirnog mora spopada povraćanje, imat će nagradu šehida, dok će utopljenik imati nagradu dva šehida." (Ebu Davud, 2493)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je na jednom putovanju, pa su ožednili. Oni koji su bili brži otišli su a ja sam bio uz Vjerovjesnika, s.a.v.s., te večeri, a on je rekao: Neka te Allah čuva onako kako si ti čuvao Njegovog Vjerovjesnika." (Bilježe Muslim, 681, i Ebu Davud, 5228, a to je dio hadisa koji je naveden u Poglavlju o mudžizama.)