Većina će mojih sljedbenika, izuzimajući Allahovu odredbu, umrijeti od uroka." (Hadis navodi Bezzar, stoji u djelu Kešful-estar, 3052.)

Čuo sam svog oca da priča sljedeće: 'Ebu Sehl ibn Hanif kupao se u jednom vodopadu. Skinuo je sa sebe odjeću, a Amir b. Rebi gledao je u njega. Sehl bijaše izrazito bijele puti i lijepe kože, pa je Amir rekao: 'Nikada kao danas ne vidjeh tako lijepu, netaknutu kožu!' Sehl odmah osjeti groznicu koja se sve više povećavala. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je obaviješten o njegovom stanju. Rekli su mu: 'Ne podiže glavu, a trebao je poći u pohod.' On upita: 'Optužujete li ikoga za njegovo stanje?' Rekoše: 'Amira ibn Rebiu.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao ga je i srdito mu rekao: 'Zašto ubijaš svoga brata? Zašto nisi uputio dovu za bereket? Operi ga (vodom kojom si uzeo abdest)!' Potom je Amir oprao njegovo lice, ruke, podlaktice, koljena i stopala. Uzeo je šolju te vode, uvukao je pod Sehlovu odjeću i prosuo je, a ostatak vode izlio po Sehlovoj glavi. Nedugo zatim Sehl je ozdravio." U dugoj verziji stoji: Sehl je krenuo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., ne osjećajući se nimalo loše." (Hadis bilježi Malik, 2/116, 1972.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je naređivao urokljivom čovjeku da uzme abdest, a da voda poslije njegovog abdesta bude prosuta po ureknutoj osobi. (Hadis bilježi Ebu Davud, 3880.)

Ko posjeti bolesnika kome još nije došao smrtni čas i kod njega sedam puta kaže: 'Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara velikog Arša, da ti podari zdravlje! – Allah će ga izliječiti od te bolesti." (Hadis bilježe Ebu Davud, 3106, i Tirmizi, 2083.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., poranio je (u džamiju), pa sam i ja poranio. Zatim sam klanjao i sjeo, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenu se meni i reče: 'Boli li te stomak?' 'Boli, Allahov Poslaniče', odgovorio sam. Onda on reče: 'Ustani i klanjaj, jer zaista je u namazu lijek!'" (Hadis bilježi Ibn Madža, 3458.)

Vratili smo se od Vjerovjesnika, s.a.v.s., i došli u jedan beduinski kvart čiji su stanovnici kazali: 'Obaviješteni smo da ste došli od tog čovjeka s nekim vijestima, pa imate li kakav lijek ili rukju? Jer imamo jednog maloumnika u okovima!' Odgovorili smo: 'Imamo!' Onda su otišli po tog maloumnika i ja sam mu učio El-Fatihu tri dana, ujutru i navečer. Zatim sam nakupio pljuvačke i pljucnuo, i najednom – kao da je pušten iz okova. Nakon toga dali su mi naknadu, a ja sam rekao: 'Neću je uzeti dok ne upitam o tome Vjerovjesnika, s.a.v.s.!' I Poslanik mi je rekao: 'Uzmi nadoknadu! Kunem se da neki ljudi žive učeći lažnu rukju, a ti si zaradio učeći ispravnu rukju.'" (Hadis bilježi Ebu Davud, 3901.)

Sjedili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je došao jedan beduin i obratio se Poslaniku: 'Imam bolesnog brata!' 'Od čega boluje?', upitao je Vjerovjesnik, s.a.v.s. Beduin reče: 'Umno je poremećen.' 'Dovedi ga!', reče Poslanik. Kad ga je ovaj doveo i posjeo pred Vjerovjesnika, s.a.v.s., čuo sam ga kako traži zaštitu učeći: El-Fatihu, prva četiri ajeta sure El-Bekare, dva ajeta iz sredine sure El-Bekare: Ve ilahukum ilahun vahidin..., Ajetul-kursi, tri ajeta s kraja sure El-Bekare, ajet iz sure Alu Imran – mislim da je to ajet: Šehidellahu ennehu la ilahe illa Hu..., zatim ajet iz sure El-E'araf: Inne rabekumullah..., ajet iz sure El-Mu'minun: Ve men jed'u me'allahi ilahen ahare la burhane lehu bih, ajet iz sure El-Džinn: Ve ennehu teala džeddu Rabbina, deset ajeta s početka sure Es-Saffat, tri posljednja ajeta sure El-Hašr, suru El-Ihlas, suru El-Felek i suru En-Nas. Nakon toga beduin je ustao zdrav, dobro se osjećao." (Hadis bilježi Ibn Madža, 3549.) (Albani ga ocjenjuje slabim)

Vjerovjesnika, s.a.v.s., ujeo je škorpion dok je klanjao. Kada je završio namaz rekao je: 'Prokleo Allah škorpiona! Ne ostavlja na miru klanjača niti koga drugog!' Zatim je zatražio vodu i so te protrljao po ubodnoj rani učeći sure: El-Kafirun, El-Felek i En-Nas." (Hadis se navodi u djelu Es-Sagir.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao je sa svojim ashabima pored jednog zida, gdje je bilo puno kamena, podne ili ikindija-namaz, i kada je sjeo nakon drugog rekata, pojavio se škorpion i ujeo ga, pa se Vjerovjesnik, s.a.v.s., onesvijestio. Oni oko njega učili su mu rukju, a kada je došao sebi, rekao je: 'Allah me je izliječio, a ne vaša rukja (učenje)!'" (Hadis bilježi Taberani, II/287, 2196.)

Neki čovjek mu je došao i požalio se da njegov otac ne može mokriti. Onda ga je on naučio rukji koju je čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: 'Ko se razboli neka prouči: 'Naš Gospodaru, Koji si na nebu, Tvoje ime je uzvišeno, Tvoja odredba je i na nebu i na Zemlji! Kao što je Tvoja milost na nebu, učini da bude i na Zemlji! Oprosti nam naše grijehe i naše pogreške, Ti si Gospodar dobrih, pa spusti Svoj lijek i Svoju milost, da ova bolest nestane!'' Zatim je Ebu Derda naredio tom čovjeku da uči (svom ocu) ovu rukju, pa ju je učio i onaj je ozdravio." (Hadis bilježi Ebu Davud, 3892.)

Ko odmah, nakon što kihne, zahvali Allahu, nestat će mu bol u slabinama i nikada se neće žaliti na zubobolju." (Hadis bilježi Taberani u El-Evsatu, 7141.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio je zaštitu učeći: Utječem se Allahu od džina i ljudskih očiju." A kada su objavljene sure El-Felek i En-Nas, zaštitu bi tražio učeći ove sure, a sve je drugo zanemario. (Hadis bilježi Tirmizi, 2057.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao je kod mene kad sam bio bolestan i rekao: 'Otkloni nevolju, Gospodaru ljudi, od Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa!' Zatim je uzeo prašine iz doline Buthan, stavio je u jednu posudu u koju je puhnuo sipajući u nju vodu, pa je onda tu tečnost polio po meni." (Hadis bilježi Ibn Madža, 3885.) (Albani kaže da je daif)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., ih je podučio da kad osjete vrućicu ili kakav drugi bol reknu: Bismillahil-kebir. Euzu billahil-Azimi min kulli irkin nearin ve min šerri harrin-nar (S imenom Allaha Velikog, utječem se Uzvišenom Allahu od svake vene kada prokrvari i zla džehennemske vatre!)." (Hadis bilježi Tirmizi, 2075.)

Upitao sam: 'Allahov Poslaniče, šta misliš, da li rukje koje učimo, te lijekovi kojima se liječimo i razne mjere zaštite koje preduzimamo mogu odbiti nešto od Allahove odredbe?' On reče: 'I to spada u Allahovu odredbu.'" (Hadis bilježi Tirmizi, 2065.) (Albani kaže da je slab)

Allahov Poslaniče, Džaferova djeca podložna su uroku. Mogu li pozvati nekoga da im uči rukju?' 'Možeš', odgovori on, 'jer da išta može preduhitriti Allahovu odredbu, preduhitrilo bi je oko.'" (Hadis bilježi Tirmizi, 2059, za koji kaže da je hasen-sahih.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je na ruci jednog čovjeka vidio halku zvanu safer, pa ga je upitao: 'Kakva ti je to halka?' Čovjek odgovori: 'Protiv nemoći.' 'Skini je, jer ona samo povećava tvoju nemoć!', zapovijedi mu Poslanik." (Hadis bilježi Ibn Madža, 3531.) (Albani kaže da je slab)

Ušao sam kod Abdullaha ibn Hakima ibn Mabeda el-Džuhenija, pozvao ga, a s njim je bio Hamza. Rekao sam: 'Zar nosiš hamajliju?!' On reče: 'Utječem se Allahu od toga! Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko nešto objesi, tome bude i prepušten.''" (Hadis bilježi Tirmizi, 2072.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upitan o jednoj vrsti rukje i liječenja pa je odgovorio: To je šejtansko djelo!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 3868.)

Zejneba veli: 'Čula sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaže: 'Doista, u rukji (odučavanju), zapisima i čaranju jeste širk.' Upitala sam: 'Zašto to kažeš? Tako mi Allaha, imala sam urok na očima pa sam otišala jednom Jevreju da mi oduči i nakon toga ozdravila.' Abdullah je rekao: 'To je šejtanski posao! On ju je doticao svojom rukom i kad joj je odučio, prestao je. Dovoljno ti je da kažeš kao što je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: 'Gospodaru ljudi, ukloni nevolju, izliječi, Ti si Onaj koji liječi, jedino ti liječiš, i nakon Tvog liječenja bolest se otklanja!''" (Hadis bilježi Ebu Davud, 3883.)