Pitao sam Ibrahima o prvom safu: Da li on ima prednost nad drugim safom?" Odgovorio je: Doista se bilo govorilo: Nemoj stajati u safu, tj. drugom safu sve dok se prvi saf ne popuni." Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. Nije potrebno da se gura za prvi saf, kada je on popunjen. Time čovjek uznemirava (druge). Stati u drugi saf je bolje od uznemiravanja.

Poravnajte safove, poravnajte ramena i zbijte se ili će šejtan ući u praznine među vama, poput janjadi sitnih crnih tankodlakih ovaca (evladu-l-hazef[1]). Doista Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji uspostavljaju safove.[2] Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. Nije potrebno da se ostavi saf u kojem je praznina sve dok se ne poravna. To je i mišljenje Ebu Hanife, r.a.[3]

Proučit će ajet koji je nakon njega. No, ukoliko to ne učini, proučit će drugu suru. Potom, ako to ne uradi, neka učini ruku', kada prouči tri ajeta ili slično tome. Dalje, u slučaju da to ne učini, došapni mu, a on je ružno postupio. Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. To je i mišljenje Ebu Hanife, r.a.

Allahov poslanik, s.a.v.s., je klanjao, dok je jedan čovjek učio iza njega. Stoga je jedan od ashaba Vjerovjesnika, s.a.v.s., počeo da mu brani da uči u namazu. Na to je čovjek pitao: Da li ti to meni braniš da učim iza Allahovog vjerovjesnika, s.a.v.s.?" Tako su se njih dvojica posvađali. Onda je to spomenuto Vjerovjesniku, s.a.v.s. Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Ko klanja iza imama, doista je imamovo učenje i njegovo učenje."[3] Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. To je i mišljenje Ebu Hanife, r.a.

Pričao nam je Hammad, od Ibrahima da je kazao: Nemoj dodavati na zadnja dva rekata na Fatihu (Fatihatu-l-Kitab). Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. To je i mišljenje Ebu Hanife, r.a.

Alkame ibn Kajs[1] nije nikada učio iza imama ni Fatihu (Ummu-l-Kur'an) ni išta drugo, ni gdje se učilo naglas, ni gdje se nije učilo naglas, ni na zadnja dva rekata.[2] Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. Ne smatramo da se uči kiraet iza imama ikako na namazu, bez obzira učilo se na njemu naglas ili se ne učilo naglas.

Četvero će imam učiti prigušenim glasom: Subhaneke-llāhumme ve bi-hamdike, zaštitu od šejtana (Euzu), Bismillahi-r-rahmani-r-rahim i Amin.

Ibn Mesud, r.a., je kazao o čovjeku koji uči Bismillahi-r-rahmani-r-rahim naglas: To je beduinsko djelo (djelo neukog čovjeka)."[1] On nije učio Bismillu naglas niti iko od njegovih učenika.[2]

Pričao nam je Ebu Sufjan[1], od Abdullaha ibn Jezida[2], od svog oca (Abdullaha ibn Mugaffela)[3], da je on klanjao iza jednog imama koji je naglas proučio Bismillahi-r-rahmani-r-rahim. Kada je imam završio, on mu je kazao: Allahov robe, poštedi me tih tvojih riječi! Ja sam doista klanjao iza Allahovog poslanika, s.a.v.s., i iza Ebu Bekra[4], i iza Omera i iza Osmana[5], ali nisam čuo Bismillu ni od koga od njih.[6]

Oni (ashabi) su bili učili tešehhud (Ettehijjatu) u doba Allahovog poslanika, s.a.v.s. Tada su učili u tešehhudu (Ettehijjatu): Es-Selamu alellah. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., završio namaz jednog dana, pa im se okrenuo svojim licem, te kazao: Nemojte učiti: Es-selamu alellah. Doista je Allah Es-Selam (Mir). Međutim, proučite: Es-selamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin." Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. To je i mišljenje Ebu Hanife, r.a.

Allahov poslanik, s.a.v.s., nas je bio podučavao tešehhudu (Ettehijjatu) i tekbiru u namazu, kao što nas je podučavao suri iz Kur'ana.

Obavijestio nas je čovjek koji je klanjao pored Abdullaha ibn Mesuda, r.a., a koji se potrudio da sluša njegov glas. Tako ga je on samo čuo kako uči ajet: Gospodaru moj, povećaj mi znanje (Taha, 114), i ponavlja ga nebrojeno puta. Stoga je čovjek mislio da Ibn Mesud uči suru Taha. Muhammed kaže: Ovo se odnosi na dnevni namaz. Naime, ne vidimo problem da se čovjek zadrži na nekim kur'anskim ajetima, poput dotičnog, doveći za sebe na nafili (dobrovoljnom namazu). Što se tiče propisanog namaza, neka se ne zadržava.

Ko ne donese tekbir kada započinje namaz, on nije u namazu. Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. Izuzetak je slučaj kada donosi tekbir za ruku', ukoliko ga donosi uspravno, želeći njime ulazak u namaz, bit će mu dovoljno. To je i mišljenje Ebu Hanife, r.a.

Nemoj dizati ruke tokom ijednog dijela svog namaza nakon prvog puta. Muhammed kaže: Ovo prihvatamo. To je i mišljenje Ebu Hanife, r.a

Tako je Omer ibn el-Hattab, r.a., ustao, te započeo namaz. Oni su bili iza njega. Onda je počeo učiti glasno (tj. kako bi ih podučio početnoj dovi), pa je kazao: Subhaneke-llāhumme, ve bi-hamdike, ve tebāreke-smuke, ve te`ālā džedduke, ve lā ilāhe gajruke. Muhammed kaže: Ovu dovu prihvatamo na početku namaza. Međutim, ne smatramo da je imam treba učiti naglas, niti oni koji su iza njega. Doista je tu dovu Omer, r.a., učio naglas samo kako bi ih podučio onome o čemu su ga pitali. Isto tako je do nas doprlo od Ibrahima, a to je i mišljenje Ebu Hanife, r.a