"Dok je Vjerovjesnik, a.s., držao govor, neki je čovjek stajao, pa je on upitao za njega. Rekli su mu da je to Ebu-Israil, koji se zavjetovao da će stalno stajati, nikad ne sjedajući, da se nikad u hlad neće skloniti, da neće govoriti i da će stalno postiti. Tada Vjerovjesnik, a.s., reče: Naredi mu da govori, da se u hlad skloni, da sjedne i da dovrši post koji je započeo." Abdul-Vehhab kaže: "Pričao nam je Ejjub, prenoseći od Ikrime, a on od Vjerovjesnika, a.s..."

"Vjerovjesnik, a.s., vidio je jednog čovjeka kako obilazi oko Kabe s uzdom (ili čime drugim), te ju je prekinuo."

"Allahu zaista nije potrebno da ovaj sebe kažnjava, a vidio ga je kako ide između svoja dva sina."

Fezari prenosi od Humejda da je rekao: "Pričao mi je Sabit, prenoseći od Enesa..."

"Ko se zavjetuje da iskaže pokornost Allahu, neka Mu je i iskaže, a ko se zavjetuje da Mu iskaže nepokornost, neka Mu je ne iskazuje."

"Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, a.s., i rekao: Moja se sestra, zaista, zavjetovala da će učiniti hadž, ali je umrla. Da je tvoja sestra ostala dužna, bi li ti taj dug vratio?, upita ga Vjerovjesnik. Da, odgovori ovaj. Vrati dug Allahu, jer je On preči da Mu se vrati dug, reče mu Vjerovjesnik"

"Sad b. Ubada Ensari zatražio je fetvu od Vjerovjesnika, a.s., o zavjetu kojim se zavjetovala njegova majka, ali je umrla prije nego što ga je ispunila. On mu je dao fetvu da ga ispuni umjesto nje, i to je poslije postao sunnet."

"Omer je rekao: Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao u džahilijetu da ću u itikafu provesti noć u Mesdžidul-haramu. Ispuni svoj zavjet, reče mu Vjerovjesnik, a.s."

"Ko se zavjetuje da iskaže pokornost Allahu, neka Mu je iskaže, a ko se zavjetuje da Mu iskaže nepokornost, neka Mu je ne iskazuje."

"Najbolja je među vama moja generacija, potom ona koja dolazi poslije nje, a zatim ona iza nje. Zatim će doći oni koji će se zavjetovati, a neće obećano izvršavati, koji će varati, i neće biti od povjerenja, i koji će svjedočiti, a da to od njih neće biti traženo. Među njima će se pojaviti gojaznost."

"Sinu Ademovu zavjet neće donijeti ništa što mu već nije određeno; zavjet ga samo vodi ka onome što mu je određeno. Tako Allah uzima od škrtice, i on daje što do tada nije davao."

"Vjerovjesnik, a.s., zabranio je zavjetovanje i rekao da ono zaista ne sprečava ništa, nego se njime uzima od škrtice."

"Krepala nam je ovca, pa smo oštavili njenu kožu, a zatim u njoj pravili nebiz sve dok se nije pohabala."

"Ebu-Usejd, drug Vjerovjesnikov, a.s., oženio se i pozvao Vjerovjesnika, a.s., na svoje svadbeno veselje. Služio ih je mladoženja. Znate li čime ga je napojio?", upitao je Sehl prisutne, a potom dodao: "Kaže on: Pokiselio sam datula u zemljani ćup (pa su tu stajale) od večeri do jutra time sam ga napojio."

"Allahov se Poslanik, a.s., dok mu je noga bila iščašena, odvojio od svojih žena. Boravio je u na katu dvadeset i devet noći, a zatim sišao. Allahov Poslaniče, rekoše (ljudi), odvojio si se od svojih žena mjesec dana! Ovaj mjesec zaista traje dvadeset i devet (dana), reče on."

"Allahov je Poslanik, a.s., kazao jednu riječ, te zamolih: Reci još jednu. Ko umre pripisujući Allahu sudruga bit će uveden u vatru, reče on. Još jednu, zamolih ja, a on reče: Ko umre, a ne bude Allahu pripisivao sudruga, bit će uveden u Džennet."

"Ata tvrdi kako je čuo od Umejra, a on od Aiše da je kazivala kako je Vjerovjesnik, a.s., boravio kod Zejnebe b. Džahš i kod nje jeo meda. Tada smo se, kaže Aiša, ja i Hafsa dogovorile da mu, kada bilo kojoj od nas uđe, kažemo kako osjećamo miris smole (i upitamo ga): Jesi li jeo smolu? On je ušao kod jedne od njih dviju, te mu je ona to i rekla. Ne, odgovorio je on, nego sam jeo meda kod Zejnebe b. Džahš, ali ga više nikada neću jesti! U povodu toga objavljeno je: O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dopustio...,zatim: Ako se vas dvije pokajete... (tj. Aiša i Hafsa), te: I kad je Vjerovjesnik jednoj od svojih žena povjerio tajnu... (tj. rekao joj: Da, jeo sam meda)."Ibrahim b. Musa prenosi od Hišama (da je Vjerovjesnik, a.s., rekao): "... i neću ga više nikada jesti! Zakleo sam se, pa nemoj o tome obavještavati nikoga."

"Ebu-Talha rekao je Umm-Sulejmi: Čuo sam glas Allahovog Poslanika, a.s., koji je bio jako slab, i prepoznao u njemu glad. Imate li išta? Da, odgovorila je i iznijela ječmene kolutove, a onda taj hljeb zamotala u svoj veo i poslala me Allahovom Poslaniku, a.s. Otišao sam i našao Allahovog Poslanika, a.s., u džamiji u društvu nekih ljudi. Došao sam do njega, pa me on upita: Je li te poslao Ebu-Talha? Da, odgovorio sam. Allahov Poslanik, a.s., tada onima koji su bili s njim reče: Ustanite! Krenuli su, a ja sam otišao pred njima, došao do Ebu-Talhe i obavijestio ga (o tome). Umm-Sulejm, reče Ebu-Talha, došao je Allahov Poslanik, a.s., i s njim ljudi, a mi nemamo hrane da ih nahranimo! Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, odgovori ona. Ebu-Talha je izišao u susret Allahovom Poslaniku, a.s., koji je došao i zajedno s Ebu-Talhom ušao (u kuću), govoreći: Iznesi, Umm-Sulejm, ono što kod tebe ima (za jelo)! Ona je donijela onaj hljeb, a Allahov Poslanik, a.s., naredio je da se on iskomada. Umm-Sulejm iscijedila je mješinu za maslo i tako ga začinila. Potom je Allahov Poslanik, a.s., nad tom hranom izgovorio ono što je Allah htio da on kaže, a onda rekao: Daj dopuštenje deseterici! On (Ebu-Talha) im je dopustio, te su jeli sve dok se nisu zasitili, a zatim izišli. Daj dopuštenje deseterici!, ponovo reče (Poslanik, a.s.). On im je dopustio, i svijet je jeo dok se nije zasitio. Bilo je tada (prisutno) sedamdeset ili osamdeset ljudi."

"Upitali su Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, o čovjeku koji se zavjetovao da će postiti svaki dan, ali su onda naišli dani Kurbanskog i Ramazanskog bajrama, pa je on odgovorio: Vi ste u Allahovom Poslaniku imali najbolji primjer. On nije postio dane Kurbanskog i Ramazanskog bajrama, niti je smatrao da ih treba postiti."

"Bio sam sa Ibn-Omerom kad mu je neki čovjek rekao: Zavjetovao sam se da ću cijeli život postiti utorkom i četvrtkom, pa je u jedan od tih dana naišao Kurban-bajram. Allah je naredio da se zavjet ispuni, a zabranio da se poste dani Kurban-bajrama, odgovorio je. Čovjek mu je to još jednom ponovio, a on je ponovo odgovorio isto, ne dodajući ništa."

"Izišli smo s Allahovim Poslanikom, a.s., na dan Hajbera, ali nismo zaplijenili ni zlata ni srebra, već samo nešto novaca, odjeće i opskrbe. Neki je čovjek iz Benu-Dubejba, koji se zvao Rifaa b. Zejd, poklonio Allahovom Poslaniku, a.s., slugu zvanog Midam. Allahov se Poslanik, a.s., potom usmjerio ka dolini Kura, gdje je ubrzo i stigao. Ali dok je Midam raspremao jahalicu Allahovog Poslanika, a.s., ubila ga je zalutala strijela. Svijet je tada rekao: Neka mu je prijatno u Džennetu! Na to je Allahov Poslanik, a.s., odgovorio: Ne, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, zaista će ogrtač koji je on samovoljno uzeo iz plijena na dan Hajbera, ne pokazavši ga, na njemu potpaliti vatru! Kada se to među ljudima pročulo, neki je čovjek donio jedan ili dva remena Vjerovjesniku, a.s., rekavši: Remen od vatre, ili dva remena od vatre."