"Stalno sam mislio da upitam Omera b. Hattaba o dvjema ženama Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, za koje je Uzvišeni Allah rekao: Ako se vas dvije pokajete Allahu – time ste upravile vaša srca prema istini (Et-Tahrim, 4).
Jednom prilikom on je krenuo na hadždž, te sam i ja pošao s njim. Skrenuo je s puta, a i ja sam skrenuo s njim, noseći posudu za vodu. Obavio je nuždu, a zatim se vratio, te sam mu iz posude polio na ruke, a on je uzeo abdest. Nakon toga sam ga (iskoristivši se prilikom) upitao: Vladaru pravovjernih, koje su to dvije žene Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, za koje je Uzvišeni Allah rekao: Ako se vas dvije pokajete Allahu – time ste upravile vaša srca prema istini? – Čudi me da ti to ne znaš, Ibn-Abbase! Bile su to Aiša i Hafsa, odgovori mi on.
Tada je Omer, počevši govoriti o tom slučaju, rekao: Ja i moj komšija ensarija iz plemena Benu-Umejja b. Zejd, koje je bilo iz sela blizu Medine, naizmjenično smo silazili do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: on jedan dan, a ja drugi. Kada bih ja silazio, prenosio bih mu šta se toga dana desilo (šta je objavljeno i slično), a kada bi silazio on, činio bi isto.
Mi, Kurejševići, bili smo strogi prema svojim ženama, a kada smo došli kod ensarija, vidjeli smo da njih nadvladaju njihove žene. Naše su žene odmah počele prihvaćati njihove postupke, te sam ja viknuo na svoju ženu, a ona mi (na to) uzvrati. Zabranio sam joj da mi uzvraća, ali mi ona reče: Zašto mi braniš da ti uzvraćam? Tako mi Allaha, i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene s njim raspravljaju! Jedna od njih zna ga izbjegavati cijeli dan, sve do noći! To me je rasrdilo, te rekoh: Propala je ona od njih koja to čini!
Obukao sam se zatim i sišao (u grad). Ušao sam kod Hafse i upitao je: Hafso, je li koja od vas naljuti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po cijeli dan, sve do noći? – Da, odgovorila mi je. Teško tebi, rekoh joj, nesretna si i propala! Zar se ne bojiš da se Uzvišeni Allah ne rasrdi zbog ljutnje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, pa da to bude razlogom tvoje propasti?! Nemoj mnogo tražiti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nemoj s njim raspravljati i nemoj ga izbjegavati! A od mene traži što god želiš, i neka te ne buni to što je tvoja komšinica ljepša i draža Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od tebe!, (rekoh, misleći na Aišu).
Razgovarali smo o tome, kaže Omer, kako Gasani spremaju svoje konje da nas napadnu. Moj drug ensarija sišao je (u grad) onoga dana kad je bilo njegov red. Vratio se navečer i jako zalupao na moja vrata, govoreći: Je li on tu? Uplašio sam se i izišao pred njega. Danas se desilo nešto krupno!, zavapi on. Šta se desilo? Je su li stigli Gasani?, upitao sam, a on odgovori: Ne, već gore i strašnije od toga! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razveo se od svojih žena!Kaže Ubejd b. Hunejn : Čuo je Ibn Abbas od Omera pa je rekao: Povukao se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svojih žena – Nesretna je i propala Hafsa! Ja sam i pretpostavljao da će se to uskoro desiti, rekoh ja.
Obukao sam se i klanjao sabah-namaz s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem On je potom ušao u svoju sobu i u njoj se osamio, a ja sam otišao kod Hafse i zatekao je kako plače. Zašto plačeš? Zar te nisam upozorio na ovo?! Je li se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razveo od vas?, upitao sam je, a ona odgovori: Ne znam! Eno ga u njegovoj sobi.
Izišao sam i došao do minbera, zatekavši oko njega nekoliko ljudi. Neki su plakali. Malo sam sjeo s njima, ali nisam mogao izdržati taj osjećaj, te sam otišao do sobe u kojoj je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao jednom njegovom crnom slugi: Zatraži dopuštenje za Omera! Sluga je ušao i obavijestio (o tome) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim se vratio i rekao: Obavijestio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuo mu tebe, ali je on šutio. Ja sam se tada udaljio i sjeo s onom grupom ljudi koji su bili kod minbera, ali me je ponovo nadvladao osjećaj (tegobe), te sam opet otišao i rekao onom slugi: Zatraži dopuštenje za Omera! On je ušao, ali se ubrzo vratio govoreći: Spomenuo sam te Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali je on samo šutio. Ja sam se (ponovo) vratio i sjeo s grupom ljudi pored minbera, ali me je (ponovo) nadvladao moj osjećaj, te sam (još jednom) otišao i rekao onom slugi: Zatraži dopuštenje za Omera! On je ušao, ali se opet vratio govoreći: Spomenuo sam te Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali je on samo šutio. I kada sam se okrenuo i počeo udaljavati, sluga me je pozvao rekavši: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio ti je (da uđeš)! Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i našao ga kako leži na goloj hasuri, bez postelje; tragovi hasure ocrtavali su mu se na koži. Bio je naslonjen na kožni jastuk koji je bio ispunjen vlaknima (palme). Nazvao sam mu selam, a zatim, stojeći na nogama, rekao: Allahov Poslaniče, jesi li se razveo od svojih supruga? On je tada podigao pogled prema meni i rekao: Ne! – Allah je najveći!, uzviknuh ja, a potom, još stojeći na nogama, otpočeh: Allahov Poslaniče! Da si me samo vidio (ranije). Mi, Kurejševići, bili smo strogi prema svojim ženama, ali kada smo došli u Medinu, zatekli smo narod koji nadvladavaju njihove žene! Poslanik se, sallallahu alejhi ve sellem, na to nasmiješio. Allahov Poslaniče, nastavih ja, da si me samo vidio kada sam ušao kod Hafse i rekao joj: Neka te ne buni to što je tvoja komšinica ljepša i draža Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od tebe!, (misleći na Aišu). Na to se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo nasmiješio. Kada sam to opazio, sjeo sam i pogledao po njegovoj kući. Tako mi Allaha, u njegovoj kući nisam vidio ništa što bi privuklo pogled, izuzev tri neuštavljene kože. Allahov Poslaniče, rekoh mu, moli Uzvišenog Allaha da podari dosta blagodati tvome ummetu, jer je Perzijancima i Rimljanima dato mnogo dunjalučkih blagodati, a oni ne obožavaju Allaha! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada se uspravio, i dalje, nakon što je bio naslonjen, sjedeći rekao: Zar si ti u tome, sine Hattabov? Oni su narod kojem su užici dati već na ovom svijetu! – Allahov Poslaniče, zatraži oprost od Allaha za mene!, rekoh ja.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog tih se riječi, kada ga je Hafsa odala Aiši, bio odvojio od svojih supruga 29 noći, a bio je rekao da kod njih neće ulaziti mjesec dana. Bio se jako naljutio na njih, kada ga je Uzvišeni Allah ukorio. Kada je prošlo 29 noći, on je ušao kod Aiše, počevši od nje. Allahov Poslaniče, rekla mu je ona, ti si se zakleo da kod nas nećeš dolaziti mjesec dana, a danas je prošla tek 29. noć; ja ih tačno brojim? On tada reče: Mjesec ima 29 noći!, a taj je mjesec i imao 29 noći."
Aiša (o tome) pripovijeda: "Zatim je Allah objavio (ajet kojim su žene Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, stavljene pred) izbor. On je počeo sa mnom, prije ostalih svojih žena, pa sam ja izabrala njega. Zatim je ponudio sve svoje žene da biraju, pa su sve kazale isto ono što sam ja rekla."