Prisegnite mi da nećete ništa pridruživati Allahu, da nećete krasti, blud činiti i bespravno ubijati onoga za koga je Allah zabranio da se ubije." (Buhari i Muslim.)

Poslanik s.a.v.s. je učio sljedeću dovu na rukuu i sedždi: Neka je slavljen i presvet Gospodar meleka i Ruha."(Bilježe: Muslim, 478, Ebu Davud872, Ahmed, 35/6 i Nesai, 190-191/2.)

Ko rekne: 'Nema boga osim Allaha' i zaniječe one kojima se robuje mimo Allaha, Allah zabranjuje njegov imetak i krv, a Allahovo je da svede račun s njim." (Muslim.)

Allahov Poslanik, a.s. je, kad bi kretao da obavi namaz, učio sljedeću dovu: Okrećem svoje lice prema Onome Ko je stvorio nebesa i Zemlju, kao pravi vjernik. Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju. Zaista, moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika. To mi je naređeno i ja se pokoravam. Allahu moj, Ti si apsolutni Gospodar. Nema boga osim Tebe. Ti si moj Gospodar, a ja Tvoj rob. Ogriješio sam se prema sebi i priznajem svoj grijeh. Oprosti mi sve moje grijehe, jer ih samo Ti možeš oprostiti. Uputi me najboljem ahlaku, jer me samo Ti njemu možeš uputiti. Otkloni od mene lošu narav, jer je samo Ti možeš otkloniti. Stojim Ti stalno na raspolaganju. Svako dobro je u Tvojim rukama. Zlo nije svojstveno Tebi, ja sam Tvoj i Tebi se vraćam. Ti si slavljen i uzvišen. Molim Te za oprost i kajem Ti se."Na rukuu je učio sljedeću dovu: Allahu moj, Tebi činim ruku, u Tebe vjerujem, Tebi se pokoravam, Tebi se potčinjavaju: moj sluh, moj vid, moj mozak, moje kosti i moji živci." Pri povratku s rukua učio bi: Allahu moj, Gospodaru naš, hvala Ti onoliko koliko se mogu napuniti nebesa i Zemlja i ono što je među njima i ono što ti želiš mimo toga..."Na sedždi je učio sljedeću dovu: Allahu moj, Tebi se klanjam i u Tebe vjerujem. Tebi se pokoravam, moje lice čini sedždu Onome ko ga je stvorio i oblikovao, Onome Ko je razdvojio sluh i vid. Neka je slavljen Allah, Najljepši Stvaralac."Dova koju je učio nakon posljednjeg tešehhuda, a prije selama bila je: Allahu moj, oprosti mi ono što sam učinio i ono što ću učiniti, ono što tajim i ono što na tajim, ono u čemu sam pretjerao i ono što Ti bolje znaš o meni. Ti si Prvi i Posljednji. Nema boga osim Tebe."(Bilježe: Muslim, 771, Ebu Davud, 760, Tirmizi, 3442 i Nesai, 129-130.)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je, a utom je došao neki čovjek, sav zadihan, pa je rekao: 'Allah je najveći! Allahu pripada sva hvala, lijepa i blagoslovljena!' Kad je Poslanik završio namaz, upitao je: 'Ko je od vas izgovorio ove riječi?' Ljudi su zašutili, a on je rekao: 'Nije rekao ništa strašno!' Čovjek je rekao: 'Ja sam to rekao, o Allahov Poslaniče!' Poslanik je rekao: 'Vidio sam dvanaest meleka kako se natječu ko će od njih prihvatiti i uzdići te riječi!'"(Hadis bilježe: Muslim, 600, Ebu Davud, 763 i Nesai, 132-133/2.)

Božiji Poslanik pitan je o vesvesi (šejtanskom došaptavanju, unutarnjem glasu koji nas navodi na loše), pa su rekli: 'U sebi ponekad osjećamo i pomišljamo takvo nešto, da bi nam bilo lakše da sagorimo i pretvorimo se u ugljen ili da padnemo s neba na zemlju nego da to izgovorimo.' On reče: 'To je dokaz vašeg iskrenog imana.'" (Muslim)

Neki čovjek pitao je Poslanika, a.s.: 'Koji je islam (koji način iskazivanja islama, poslušnosti Allahu) najbolji?' On je rekao: 'To je da hraniš hranom i da nazivaš selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš.'" (Buhari, Muslim, Ebu Davud i Nesai)

Ko bude imao tri osobine, s njima će osjetiti ukus imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega mimo njih, ko bude volio roba isključivo u ime Allaha, i ko bude mrzio da se vrati nevjerovanju, nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u Vatru." (Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai.)

Iman je sačinjen od sedamdeset i nekoliko ogranaka..." (Muslim.)

Rekao sam: 'Božiji Poslaniče, reci mi o islamu riječi nakon kojih o njemu neću pitati nikoga.' On reče: 'Reci: 'Vjerujem u Allaha!', a potom ustraj (na Pravom putu).'" (Muslim.)

Osjetio je okus imana ko je zadovoljan Allahom kao Gospodarem, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom." (Muslim i Tirmizi.)

U Kur'anu nam je zabranjeno da Božijeg Poslanika, a.s., pitamo o koječemu, pa nam se dopadalo kad bi došao neki pametan čovjek iz pustinje i pitao ga, dok smo mi slušali. Tako je došao neki od ljudi iz pustinje i rekao: 'Muhammede, došao nam je tvoj izaslanik, tvrdeći da tvrdiš da te je Allah poslao?' 'Istinu je rekao', reče on. 'A ko je stvorio nebo?' 'Allah.' 'Ko je stvorio Zemlju?' 'Allah.' 'Ko je uzdigao ova brda, davši sve što je na njima?' 'Allah.' 'Tako ti Onoga Koji je stvorio nebo i Zemlju i uzdigao brda, je li te Allah poslao?' 'Da.' 'Tvoj izaslanik je tvrdio da smo dužni obavljati pet namaza u jednom danu i noći?' 'Istinu je rekao.' 'Tako ti Onoga Koji te je poslao, je li ti Allah to naredio?' 'Da.' Slično je spomenuo i kad je riječ o zekatu, ramazanu i hadžu. Potom se okrenuo da ide, rekavši: 'Tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom, neću ništa dodati ovome (nabrojanom), niti ću od njega šta oduzeti.' Na to je Poslanik rekao: 'Ako bude istinu rekao, zasigurno će ući u Džennet.'" (Muslim.)

Božiji Poslanik je jednog dana bio među ljudima, pa mu je došao neki čovjek i rekao: 'Božiji Poslaniče, šta je iman?' 'To je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegovu Knjigu, susret s Njim i u Njegovog Poslanika i da vjeruješ u proživljenje na kraju.' 'Božiji Poslaniče, šta je islam?' 'Islam je da robuješ Allahu i da Mu ništa ne pridružuješ, da obavljaš propisani namaz i daješ propisani zekat i da postiš tokom ramazana.' 'Šta je ihsan?' 'To je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako Ga ne vidiš, On vidi tebe.' 'Božiji Poslaniče, kad će doći Sudnji dan?' 'Upitani o njemu ne zna više od onoga ko pita, ali ću ti kazati o njegovim predznacima: kad robinja rodi svoga gospodara, to je predznak; kad goli i bosi postanu predvodnici ljudi, to je predznak; kad se pastiri budu natjecali u gradnji visokih građevina, to je predznak. On je među pet stvari koje ne zna niko osim Allaha.' Potom je Božiji Poslanik proučio ajet: 'Kod Allaha je znanje o Času. On spušta kišu i zna šta je u maternicama', do riječi: 'Uistinu Allah sve zna i dobro je obaviješten.' Zatim se čovjek udaljio. Poslanik je onda rekao: 'Vratite mi čovjeka!' Krenuli su da ga vrate, ali nisu ništa vidjeli, pa je rekao: 'Ovo je Džibril, došao je da ljude poduči njihovoj vjeri.'" (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Nesai.)

Prvi ko je govorio o kaderu (da ne postoji određenje) u Basri bio je Ma'bed el-Džuheni. Ja i Humejd b. Abdurrahman el-Himjeri krenuli smo na hadž ili na umru, pa smo rekli: 'Kad bi sreli nekoga od Poslanikovih ashaba da ga upitamo o tome šta ovi govore o kaderu. Sreli smo Abdullaha b. Omera kako ulazi u džamiju, pa smo ga ja i moj drug opkolili, jedan s desne, drugi s lijeve strane. Pomislio sam da će mi moj drug prepustiti da govorim, pa sam rekao: 'O Ebu Abdurrahmane, među nama pojavili su se ljudi koji uče Kur'an i tragaju za znanjem.' Spomenuo je nešto o njima, rekavši da tvrde da nema određenja i da se sve događa bez prethodne odredbe. Na to je on rekao: 'Kada susretneš te, izvijesti ih da nemam ništa s njima niti oni sa mnom. Tako mi Onoga Kiime se zaklinje sin Omerov, kad bi neko od njih imao zlata koliki je Uhud pa ga podijelio, Allah ga od njega ne bi primio dok ne povjeruje u kader (određenje).' Potom je rekao: 'Pričao mi je moj otac Omer b. Hattab, rekavši: 'Dok smo (jednog dana) sjedili kod Allahovog Poslanika, pojavio se neki čovjek jako bijele odjeće, jako crne kose, na njemu se nije vidio trag putovanja, niti ga je znao iko od nas. Sjeo je kod Poslanika, naslonivši koljena na njegova i stavio ruke na stegna i rekao: 'O Muhammede, izvijesti me o islamu.' 'Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i hodočastiš Kuću ako si u stanju.' 'Istinu si rekao.' Začudili smo mu se, pita ga i potvrđuje da je istinu rekao! 'Izvijesti me o imanu.' 'To je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u određenje, i dobro i loše.' 'Istinu si rekao. Izvijesti me o ihsanu (istinskom dobročinstvu).' 'To je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš; jer i ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe!' 'Izvijesti me o Času.' 'Upitani o njemu ne zna više od onoga ko pita.' 'Izvijesti me o njegovim predznacima.' 'Da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole i bose čuvare ovaca kako se nadmeću u gradnji visokih građevina.' Potom je otišao. Sačekao je neko vrijeme, a zatim je rekao: 'O Omere, znaš li ko je onaj ko pita?' Rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On reče: 'On je Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.''" (Muslim i autori Sunena, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.)

Islam je sazdan na pet stvari: priznavanju Allahove jednoće, obavljanju namaza, davanju zekata, postu u ramazanu i hadžu." Neki čovjek (koji je slušao prenošenje hadisa) reče: Hadžu i postu u ramazanu?" On reče: Ne, postu u ramazanu i hadžu, tako sam čuo od Allahovog Poslanika." (Muslim.)

Neki je čovjek došao Božijem Poslaniku i rekao: 'Izvijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet, a udaljiti od Vatre.' Ljudi (prisutni) su na to rekli: 'Šta mu je, šta mu je?', pa je (Poslanik) rekao: 'Ima potrebu (da zna). To je da robuješ Allahu i da Mu ništa ne pridružuješ, da obavljaš namaz i daješ zekat. Ostavi je.'" (Buhari, Muslim i Nesai.)

Čudno je sve što je u vezi s vjernikom – sve je dobro po njega, i nije tako ni s kim osim s vjernikom: ako ga snađe dobro, on zahvali, pa bude dobro po njega, a ako ga snađe nevolja, strpi se, pa bude dobro po njega." (Muslim.)

Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, ko god iz ovog naroda, bio on Jevrej ili kršćanin, čuje za mene, a ne povjeruje u ono s čime sam poslan bit će među žiteljima Vatre." (Muslim.)

Mahmud ibn er-Rebi izvijestio me je da pamti Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i pamti kako ga je polio po licu iz bunara koji je bio u njihovoj kući. Tvrdi da je čuo Itbana ibn Malika el-Ensarija, koji je s Božijim Poslanikom, s.a.v.s., učestvovao na Bedru, kako govori: 'Klanjao sam (kao imam) svojima iz Benu Salima. Dijelila nas je dolina. Kad bi došle kiše, teško sam je prelazio da bih došao do njihovog mesdžida. Došao sam Božijem Poslaniku i rekao mu: 'Oslabio mi je vid, a dolinom između mene i mojih suplemenika kada dođu kiše, teče voda, pa mi ju je teško preći. Bilo bi mi drago da dođeš i da u mojoj kući klanjaš na mjestu koje ću ja koristiti kao musallu (prostor za klanjanje).' Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Učinit ću to.' Božiji Poslanik i Ebu Bekr došli su mi nakon što je pripeklo. Zatražio je dozvolu da uđe, dopustio sam mu, pa nije sjeo dok nije rekao: 'U kojem dijelu kuće želiš da klanjam?' Pokazao sam na mjesto na kojem sam želio da klanja, pa je on stao i donio tekbir, a mi smo se poredali iza njega. Klanjao je dva rekata i predao selam, a i mi. Zadržao sam ga na haziru koji mu se pripremao. Ukućani su čuli da je u mojoj sobi Božiji Poslanik, pa su muškarci u velikom broju pohrlili u nju. Neko od njih je rekao: 'Šta je to s Malikom, ne vidim ga?' Drugi je rekao: 'To je munafik koji ne voli Allaha i Njegovog Poslanika.' Božiji Poslanik rekao je: 'Ne govori tako, zar nije rekao 'La ilahe illallah', zarad Allahovog zadovoljstva?' Ovaj reče: 'Allah najbolje zna i Njegov Poslanik najbolje zna. A mi, Allaha mi, vidimo da voli i da priča samo s munaficima.' Božiji Poslanik je rekao: 'Allah je zabranio vatri (da prži) onoga ko rekne 'La ilahe illallah' zarad Allahovog zadovoljstva.'" Mahmud veli: Pričao sam to ljudima među kojima je bio Ebu Ejjub, ashab Božijeg Poslanika, s.a.v.s., za vrijeme vojnog pohoda na teritoriju Bizantije, kojim je rukovodio Jezid ibn Muavija, a u kojem je Ebu Ejjub umro, pa je to Ebu Ejjub zanijekao, rekavši: 'Tako mi Allaha, ne mislim da je Božiji Poslanik ikada rekao to što veliš.' To mi je teško palo, pa sam se zavjetovao Allahu da ću, ako me sačuva do povratka s moga pohoda, o tome pitati Itbana ibn Malika, ako ga nađem živog u mesdžidu njegova plemena. Vratio sam se, pa sam krenuo na hadž ili umru i otišao do Medine. Došao sam do Benu Salima, kad tamo Itban, kao slijepi starac, klanja svome plemenu. Kada je predao selam, nazvao sam mu selam, rekao mu ko sam, pa ga pitao za taj hadis, a on mi ga je prenio onako kako mi ga je prenio i prvi put." (Buhari i Muslim.)

Dvije stvari su obavezne." Neki čovjek reče: Božiji Poslaniče, koje su to dvije obavezne stvari?" On reče: Ko umre, a bude pripisivao Bogu druga, ući će u Vatru, a ko umre a ne bude pripisivao Bogu druga, ući će u Džennet." (Muslim.)