Muslim | 771
HADIS
Alija, r.a., prenosi:
Allahov Poslanik, a.s. je, kad bi kretao da obavi namaz, učio sljedeću dovu: Okrećem svoje lice prema Onome Ko je stvorio nebesa i Zemlju, kao pravi vjernik. Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju. Zaista, moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika. To mi je naređeno i ja se pokoravam. Allahu moj, Ti si apsolutni Gospodar. Nema boga osim Tebe. Ti si moj Gospodar, a ja Tvoj rob. Ogriješio sam se prema sebi i priznajem svoj grijeh. Oprosti mi sve moje grijehe, jer ih samo Ti možeš oprostiti. Uputi me najboljem ahlaku, jer me samo Ti njemu možeš uputiti. Otkloni od mene lošu narav, jer je samo Ti možeš otkloniti. Stojim Ti stalno na raspolaganju. Svako dobro je u Tvojim rukama. Zlo nije svojstveno Tebi, ja sam Tvoj i Tebi se vraćam. Ti si slavljen i uzvišen. Molim Te za oprost i kajem Ti se."Na rukuu je učio sljedeću dovu: Allahu moj, Tebi činim ruku, u Tebe vjerujem, Tebi se pokoravam, Tebi se potčinjavaju: moj sluh, moj vid, moj mozak, moje kosti i moji živci." Pri povratku s rukua učio bi: Allahu moj, Gospodaru naš, hvala Ti onoliko koliko se mogu napuniti nebesa i Zemlja i ono što je među njima i ono što ti želiš mimo toga..."Na sedždi je učio sljedeću dovu: Allahu moj, Tebi se klanjam i u Tebe vjerujem. Tebi se pokoravam, moje lice čini sedždu Onome ko ga je stvorio i oblikovao, Onome Ko je razdvojio sluh i vid. Neka je slavljen Allah, Najljepši Stvaralac."Dova koju je učio nakon posljednjeg tešehhuda, a prije selama bila je: Allahu moj, oprosti mi ono što sam učinio i ono što ću učiniti, ono što tajim i ono što na tajim, ono u čemu sam pretjerao i ono što Ti bolje znaš o meni. Ti si Prvi i Posljednji. Nema boga osim Tebe."(Bilježe: Muslim, 771, Ebu Davud, 760, Tirmizi, 3442 i Nesai, 129-130.)
ARAPSKI
عَنْ عَلِيِّ بْنِ أَبِي طَالِبٍ، - رضى الله عنه - قَالَ كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا قَامَ إِلَى الصَّلاَةِ كَبَّرَ ثُمَّ قَالَ " وَجَّهْتُ وَجْهِيَ لِلَّذِي فَطَرَ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضَ حَنِيفًا مُسْلِمًا وَمَا أَنَا مِنَ الْمُشْرِكِينَ إِنَّ صَلاَتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَاىَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ لاَ شَرِيكَ لَهُ وَبِذَلِكَ أُمِرْتُ وَأَنَا أَوَّلُ الْمُسْلِمِينَ اللَّهُمَّ أَنْتَ الْمَلِكُ لاَ إِلَهَ لِي إِلاَّ أَنْتَ أَنْتَ رَبِّي وَأَنَا عَبْدُكَ ظَلَمْتُ نَفْسِي وَاعْتَرَفْتُ بِذَنْبِي فَاغْفِرْ لِي ذُنُوبِي جَمِيعًا إِنَّهُ لاَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلاَّ أَنْتَ وَاهْدِنِي لأَحْسَنِ الأَخْلاَقِ لاَ يَهْدِي لأَحْسَنِهَا إِلاَّ أَنْتَ وَاصْرِفْ عَنِّي سَيِّئَهَا لاَ يَصْرِفُ سَيِّئَهَا إِلاَّ أَنْتَ لَبَّيْكَ وَسَعْدَيْكَ وَالْخَيْرُ كُلُّهُ فِي يَدَيْكَ وَالشَّرُّ لَيْسَ إِلَيْكَ أَنَا بِكَ وَإِلَيْكَ تَبَارَكْتَ وَتَعَالَيْتَ أَسْتَغْفِرُكَ وَأَتُوبُ إِلَيْكَ " . وَإِذَا رَكَعَ قَالَ " اللَّهُمَّ لَكَ رَكَعْتُ وَبِكَ آمَنْتُ وَلَكَ أَسْلَمْتُ خَشَعَ لَكَ سَمْعِي وَبَصَرِي وَمُخِّي وَعِظَامِي وَعَصَبِي " . وَإِذَا رَفَعَ قَالَ " سَمِعَ اللَّهُ لِمَنْ حَمِدَهُ رَبَّنَا وَلَكَ الْحَمْدُ مِلْءَ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَمِلْءَ مَا بَيْنَهُمَا وَمِلْءَ مَا شِئْتَ مِنْ شَىْءٍ بَعْدُ " . وَإِذَا سَجَدَ قَالَ " اللَّهُمَّ لَكَ سَجَدْتُ وَبِكَ آمَنْتُ وَلَكَ أَسْلَمْتُ سَجَدَ وَجْهِي لِلَّذِي خَلَقَهُ وَصَوَّرَهُ فَأَحْسَنَ صُورَتَهُ وَشَقَّ سَمْعَهُ وَبَصَرَهُ وَتَبَارَكَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ " . وَإِذَا سَلَّمَ مِنَ الصَّلاَةِ قَالَ " اللَّهُمَّ اغْفِرْ لِي مَا قَدَّمْتُ وَمَا أَخَّرْتُ وَمَا أَسْرَرْتُ وَمَا أَعْلَنْتُ وَمَا أَسْرَفْتُ وَمَا أَنْتَ أَعْلَمُ بِهِ مِنِّي أَنْتَ الْمُقَدِّمُ وَالْمُؤَخِّرُ لاَ إِلَهَ إِلاَّ أَنْتَ "